TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 26.10.2005.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

26.10.2005

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 10:10 do 18:55

OBRAĆANJA

Branislav Rankić

Srpska radikalna stranka
Poštovani narodni poslanici radikali, pošto ovih drugih ima dvoje-troje, pred nama je jedan zakon koji je počeo da se primenjuje mnogo pre nego što je došao ovde kod nas. Čak mislim da je on u primeni već nekoliko godina, a sada je pred nama da bismo ga verifikovali u njegovoj primeni.
O čemu se radi u ovom zakonu? Osnovno je što zakon želi da nam kaže da ćemo se približiti Evropskoj uniji još više i da ćemo biti još bliže članstvu u Svetskoj trgovinskoj organizaciji, a da će država, da bi naša privreda bila uspešna i da bismo mi bili uspešni u spoljnotrgovinskoj razmeni, imati neke institute koji praktično ograničavaju neke stvari u spoljnotrgovinskoj razmeni.
Na samom početku zakona se vidi da je to što nam se propagira u koliziji sa onim što piše u zakonu. Tako u članu 3. tačka 5) piše da sloboda spoljne trgovine, direktnih ulaganja u inostranstvu i izvođenja investicionih radova u inostranstvu može da se ograniči samo pod uslovima propisanim ovim zakonom. Ovaj zakon je propisao koji su to uslovi ograničenja, propisao je nadležnost u članu 5. ko može da izrekne ograničenja, a to je pre svega Vlada Republike Srbije.
U članu 4. se kaže da se dozvoljena ograničenja spoljne trgovine propisuju, primenjuju i tumače u skladu sa pravilima Svetske trgovinske organizacije i propisima Evropske unije. Prema tome, ništa od toga što bi Vlada eventualno htela da ograniči, ukoliko to ne budu stavovi Evropske unije, neće biti u stanju da ograniči, bez obzira šta piše u ovom zakonu.
Znate, kada naši predstavnici odlaze na razgovore sa predstavnicima Evropske unije često im oni sugerišu i ono što ne piše ni na jednom papiru, ali im sugerišu i daju uputstva kako treba raditi, tako da ovo što ćemo mi moći prividno da ograničavamo neke stvari neće zaista doneti ništa suštinski, nego će nam stvari ograničavati onako kako to bude želela Evropska unija.
Kaže se da je postojeći zakon koji je regulisao ovu materiju bio restriktivan i da zbog toga, nažalost, nismo imali uspešan nastup u spoljnotrgovinskoj razmeni, da smo zbog toga bili daleko od Evropske unije, da smo zbog toga daleko od članstva u Svetskoj trgovinskoj organizaciji. Sada tu dolazimo do nečega što je meni potpuno nejasno, kao narodnom poslaniku, s obzirom da statistika beleži da je u zadnjih nekoliko godina naš spoljnotrgovinski deficit iz godine u godinu veći – kako je to jedan zakon koji je restriktivan i koji nije omogućavao tako slobodan pristup Svetskoj trgovinskoj organizaciji obezbeđivao da imamo bolji odnos izvoza i uvoza.
Sada imamo, kao, jedan zakon koji je liberalan, potpuno otvoren, koji će nam omogućiti vrlo brzo članstvo u Evropskoj uniji i u Svetskoj trgovinskoj organizaciji, a u stvari taj odnos je po nas nepovoljniji, upravo zbog toga što od članstva u Svetskoj trgovinskoj organizaciji najviše koristi imaju, naravno, SAD i tri najbogatije zemlje članice Evropske unije, dok svi ostali veoma skupo plaćaju to svoje članstvo u Svetskoj trgovinskoj organizaciji, a najviše plaćaju oni koji su najmanje razvijeni i oni koji žele da postanu članovi Evropske unije.
Pored Svetske trgovinske organizacije postoji još veliki broj međunarodnih sporazuma između više država koji pravi oblike trgovinskih organizacija, gde su jednostavno neke zemlje iz raznih regiona sveta videle da je njima mnogo bolji način i da će u međusobnim trgovinskim razmenama bolje prolaziti ukoliko budu imale neke svoje unutrašnje trgovinske organizacije, koje će biti možda i van Svetske trgovinske organizacije, jer su shvatili suštinu – da se razvijeni svet, najmoćnije zemlje sveta bogate isključivo na taj način što oni koji su manje bogati postaju sve siromašniji.
Takođe, naše članstvo u Evropskoj uniji – mogli ste da vidite da i oni ograničavaju pojedine zemlje kada je u pitanju zaštita njihove proizvodnje i uvoz, čak i iz zemalja koje su članice Evropske unije, bez obzira na sve sporazume koje su potpisali, štiteći svoju proizvodnju.
Tu se ispostavilo da, pre svega, Nemačka, Francuska, Velika Britanija imaju najveće koristi od Evropske unije, a da sve ostale zemlje koje pripadaju tom tzv. drugom krugu proširenja, da ne pričam o trećem krugu proširenja, imaju praktično samo mnogo veće troškove, opterećena im je proizvodnja, mnogo veću administraciju, koja je povećana potrebom da se što više usaglase propisi sa Evropskom unijom i, naravno, zbog plaćanja članstva u raznim institucijama u Evropskoj uniji praktično te države siromaše.
Šta je ovaj zakon trebalo da obezbedi? Po ovome što je ovde rečeno, on je trebalo da obezbedi ravnopravnost svih učesnika u spoljnoj trgovini. Odmah ću vam reći da tu ravnopravnost nikada niko u svetu nije uspeo da obezbedi, neće to obezbediti ni ovaj zakon, nisu to obezbedili ni zakoni u raznim drugim zemljama koje su jače, moćnije i veće od nas.
Ravnopravnost je nemoguće postići zato što postoje privredni subjekti koji su mnogo više i finansijski jači i koji mogu sva vrata da otvore i, naravno, tu o ravnopravnosti ne može biti govora, jer su u stanju da zbog svojih poslovnih i drugih veza obezbede poslove koji su iz sfere spoljnotrgovinske razmene, koje oni manje uspešni ne mogu postići. Dakle, taj prvi cilj koji se propagira ovim zakonom je praktično nedostižan i on je, kao i u nekim sličnim prethodnim zakonima, praktično samo proklamovan cilj, koji se neće moći ostvariti.
Ovde je rečeno da će ovaj zakon omogućiti zaštitu domaćeg tržišta. Opet se vraćamo na ono – ako je naše domaće tržište tako zaštićeno, odakle onda nama tako ogroman spoljnotrgovinski deficit, kako se dešava da taj spoljnotrgovinski deficit bude iz godine u godinu veći? Kažem vam da se ovaj zakon primenjuje već pet-šest godina, bez obzira što ga sada usvajamo, zbog toga što onaj prethodni nije poštovan. Znači, i ovaj cilj koji bi trebalo da se postigne ovim zakonom, odnosno šta bi trebalo da omogući ovaj zakon, praktično neće dovesti do zaštite domaćeg tržišta.
Šta se dešava posle ovog procesa privatizacije koji se privodi kraju za još nekoliko atraktivnih velikih sistema koji su ostali u Republici Srbiji? Praktično dolazimo u situaciju da su vlasnici u najprofitabilnijim privrednim granama uglavnom strana i domaća pravna i fizička lica. To što će zaštititi domaću proizvodnju neće zaštititi standard građana, nažalost. Oni će biti izvoznici, strane firme koje su kupile naše pojedine firme ovde u državi pojavljuju se kao izvoznici.
Oni mogu da budu uspešni, ali samo za sebe, ne za državu, s obzirom da će radnici koji rade u tim firmama, a to se pokazalo, zarađivati mesečno između 200-250 evra platu, da se to radi, pre svega, zbog toga što nam je jeftina radna snaga, a da će oni ostvarivati ekstraprofit. Od toga država neće imati koristi, izuzev nekih poreza.
S obzirom da od poreza ne možemo živeti, jer proizvodnja pada, malo je onih koji su uspešni, mi ćemo i dalje nastaviti praktično da punimo budžet iz potrošnje, što je neshvatljivo.
Treći proklamovani cilj jeste da bi ovaj zakon trebalo da omogući brže pristupanje Evropskoj uniji i Svetskoj trgovinskoj organizaciji. Podsetiću vas da je ova država imala trgovinski sporazum sa Ruskom Federacijom, koji je bio izuzetno povoljan, i sada ga ima, i sada je izuzetno povoljan po našu državu, a on se ne koristi. Praktično, nijednu prednost koju taj sporazum ima ova i prethodna Vlada, prethodne dve vlade nisu koristile. Onda se postavlja pitanje ko to garantuje, sa ovakvim vladama, da će se koristiti neka eventualna prednost koju ćemo imati ako postanemo član Svetske trgovinske organizacije. Garantujem vam da od toga neće biti prednosti i da prednost od tog članstva imaju samo jaki i moćni, a da se njihova prednost ogleda, pre svega, u tome što su siromašni manje moćni.
Na kraju, najveći problem ovog zakona o spoljnotrgovinskom poslovanju jeste to što mi nećemo imati šta da izvezemo. Vlada je mogla mirne duše da nam ovakav isti zakon da, ali da ga naslovi - zakon o uvozu, jer će se u budućnosti sve zasnivati na tome da ćemo uvoziti određenu robu, a da mi na ovaj način, sa osiromašenom privredom i uništenim najvećim brojem privrednih grana, praktično nećemo vrlo brzo imati ništa da izvezemo i neće nam trebati ovakav zakon. Toliko. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama, gospodine Rankiću.
Po Poslovniku reč ima narodni poslanik Momir Marković. Izvolite, gospodine Markoviću.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se po Poslovniku pre pauze koju je potpredsednik dao, tako da je gospodin predsednik mislio da je po tom delu iscrpljena lista i dao je reč gospodinu Rankiću. Razumem da je predsednik nehotice prekršio Poslovnik.
U svom izlaganju narodni poslanik Jović, član poslaničke grupe nekoliko plus nekoliko, ne znam ni kako im se zove ta poslanička grupe – pored toga što je izrekao neistine i pretio poslanicima Srpske radikalne stranke, a poslanicima SRS niko ne sme da maše prstom, a ni svim poslanicima, jer ni poslanici SRS nikome ne mašu – povredio je član 104. stav 1. i 2. Poslovnika.
Što se tiče ove rasprave o Kraljevu i o poslaniku Joviću, za poslanika Jovića nije važno to što je sud doneo rešenje da su potpisi merodavni, što je na osnovu tih potpisa izborna komisija raspisala izjašnjavanje, a tu moram da ispravim gospođu Vjericu Radetu, ona je rekla 27. novembra, nije 27. nego 25. novembra, jer do 27. novembra će verovatno i UBPOK da uđe u knjige i možda već od 27. novembra ministar Jović bude i adekvatno smešten, u skladu sa delima koja je radio u Kraljevu.
Za njega nije bitan ni sud, za njega nije bitna ni izborna komisija, bitno je jedino šta je rekao načelnik MUP-a, inače njegov prijatelj, koji je noću u 9,00 sati privodio ljude što su potpisivali spisak za opoziv i referendum koji će sprovesti 25. Staljin iz kraljevačkog sokaka, tako je jedino Staljin radio. Sreća je što neće ostati posle 25, jer inače da ostane, verovatno bi izmislio neki gulag u okolini Kraljeva.
Priča gospodina Jovića ima dva dela. Prvi deo je onaj do referenduma, a drugi deo je onaj posle referenduma, jer sve kriminalne radnje, počev od gradskog građevinskog zemljišta i svega onoga što je gospodin Četrović pomenuo i svega što su moje dve drage prethodnice za ovom skupštinskom govornicom, gospođa Radeta i Nataša, narodni poslanici SRS, pomenule, zbog svega toga će UBPOK morati da uđe u taj deo, a posle toga se sledi suđenje i robija. Predlažem gospodinu Joviću da isprazni špajz, da navuče roletne i da vežba polako život u zatvorenom prostoru, da ne bi posle toga imao problema sa klaustrofobijom, verujte ljudi, to je vrlo opaka bolest.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Gospodine Markoviću, zabranjeno je govoriti o privatnom životu poslanika.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Ja ga savetujem, gospodine predsedniče.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Molim vas, vreme je isteklo, završite diskusiju.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Drugi moj savet mu je da kupi ćebe, ima ih ovde na rasprodaji u ulici Srpskih vladara, trebaće mu, izgleda da su noći u kraljevačkom zatvoru jako hladne.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Gospodine Kitanoviću, video sam da ste se javili po Poslovniku, dobićete reč, samo da ja nešto kažem. Danas je 26. oktobar, molim, ovo je Skupština Republike Srbije, radimo po Poslovniku i poštujemo sva poslanička prava. Ja vas molim za uzdržanost i međusobno poštovanje da bismo poštovali ovaj dom. Vi ćete, gospodine Kitanoviću, dobiti reč po Poslovniku, ali svi ostali, zajedno sa predsednikom, moraju da rade po Poslovniku, poštovaćemo vreme. Jedino objašnjenje koje mogu da dam da nema nikakvog referenduma koji je raspisan, postoji opoziv.
Ne znam šta se dešavalo u prethodnom delu sednice, ali posle obraćanja po Poslovniku nastavka sednice neće biti ukoliko se stručne službe ne raspitaju i ne vrate ovde predstavnike Ministarstva.
Dakle, u slučaju da nema predstavnika Ministarstva, neću dozvoliti nastavak sednice. Drago mi je da doručkuju, ali nisam ni ja doručkovao.

Tomislav Kitanović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9
Javljam se po Poslovniku, član 104.
Malopre sam hteo da odustanem, sa namerom da parlament radi posao koji treba da radi, znači da radi na harmonizaciji odnosa i da svim silama pokuša da Srbiju izvuče iz krize u koju su je doveli upravo ovi koji se ovde najviše javljaju, opstruiraju rad i priču. Namera mi je bila da se ubrza sa tom harmonizacijom odnosa, da Srbija krene pravim putem, a ne da se vraća na stranputicu na koju su je upravo doveli poslanici koji se ovde najžešće javljaju, najžustrije javljaju, ne poštuju dostojanstvo Skupštine, ne poštuju ostale narodne poslanike i na jedan primitivan način se obraćaju ovom parlamentu.
Što se tiče poslaničke grupe kojoj pripadam, Srpski demokratski pokret obnove, za koju je u par navrata ovde rečeno da je čudna grupa, ne znam šta je tu čudno. Šta je čudno ako se ja lično kao diplomirani politikolog nađem u ovom parlamentu, ili je čudno za ovaj narod ako neko ko je do juče prodavao karte na autobuskoj stanici dođe ovde i bude profesionalac i ekspert za sva pitanja i za sve stvari.
Da li je čudno da ova poslanička grupa kontaktira sa svim strankama u ovoj zemlji, kontaktira sa strankama van ove zemlje, kontaktira sa celom međunarodnom zajednicom, ili je čudno to kada neko u ovoj zemlji ne kontaktira ni sa jednom strankom i kada ne kontaktira sa nikim u međunarodnoj zajednici, u celom svetu? Da li je čudno da neko u celom svetu ne kontaktira sa nikim, nema prijatelja, niko ga ne razume, jedino je on u pravu, jedino on sve zna, a u stvari je doveo Srbiju u ovakvu situaciju pa nam je teško da je iščupamo iz onoga dokle su nas oni doveli?
Sve što su oni pričali desilo se u ovoj zemlji suprotno. Tražili su nešto veliko, upropastili su i ono što je imalo, što je bilo normalno. Mnogo je toga da se priča šta su sve uradili i dokle su nas doveli. Vrlo je teško i ovoj vladi. Ja razumem probleme sa kojima se ova vlada susreće da Srbiju izvuče na pravi put. Mislim da Srbija vidi i zna ko je u ovoj skupštini čudan, a ko nije.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
U skladu sa Poslovnikom dužan sam da vam dam tačna obaveštenja. Predstavnici svih poslaničkih grupa učestvuju u radu odbora, a to znači u interparlamentarnoj saradnji, a upravo jutros se to dešavalo, juče se dešavalo kada je bila interparlamentarna saradnja odbora sa parlamentima Evropske unije. Dakle, predstavnici svih poslaničkih grupa u tome učestvuju.
Stekli su se uslovi za nastavak rada. Reč ima, po Poslovniku, narodni poslanik Nataša Jovanović.

Whoops, looks like something went wrong.