TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 26.10.2005.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

26.10.2005

Sednicu je otvorio: Predrag Marković

Sednica je trajala od 10:10 do 18:55

OBRAĆANJA

Dragoslav Milković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ministar Dinkić je napustio salu i otišao, pobegao. Dolazim iz nerazvijene opštine na jugu Srbije, u kojoj 60% stanovništva čini staro stanovništvo. Zašto vam iznosim ovaj podatak objasniću vam kasnije.
Dame i gospodo, ne mogu a da ne primetim da ministar finansija polako ali sigurno počinje da kontroliše sve što mu se prohte. Tako osnivanjem uprave za duvan pri Ministarstvu finansija ministar stavlja svoju šaku na kontrolu proizvodnje, prerade i prodaje duvana.
Svakako da proizvodnja i prerada, a posebno promet duvana i duvanskih proizvoda treba da se uvede u normalne tj. legalne tokove, jer svi znamo kakve su sve moguće mahinacije, da ih ima i da ih je teško kontrolisati. Ali, čisto sumnjam i ne verujem da će to uspeti ministar gospodin Dinkić sa ovakvim predlogom zakona, sa kojim se SRS ne slaže i smatra da je loš, sa mnogo nedostataka. U svom izlaganju baziraću se na par članova ovog predloga zakona.
Najpre, niste ni u jednom članu precizirali šta smatrate pod proizvođačem duvana, koje količine treba da proizvodi da bi ga smatrali proizvođačem duvana. U članu 9. stav 8. stoji da fizičko lice tj. proizvođač duvana može da se bavi proizvodnjom duvana ako ima zaključen kooperativni ugovor sa proizvođačem duvana, odnosno sa obrađivačem duvana.
To znači da svako ko se bavi proizvodnjom duvana ne može direktno da proda duvan proizvođaču cigareta, odnosno fabrici koja se bavi time. Znači, to mora da prodaje uz proviziju onome ko ima sklopljen ugovor, odnosno overen ugovor.
U članu 9. stav 2. stoji da proizvođač duvana mora da ima najmanje pet hektara obradive zemlje. To valjda sve mora da bude pod duvanom. Na primer, čovek koji ima tri ili četiri hektara je faktički odbačen.
Mislim da je tu prekršen Ustav, član 35, jer ne može čoveku da se uslovljava da ima najmanje pet hektara obradive zemlje, kada znamo da se duvan najviše proizvodi na jugu Srbije gde su parcele male i ljudi nemaju toliko obradive površine. Znači, ti ljudi će biti izolovani i ne bi mogli da se bave proizvodnjom duvana.
Da li pod proizvođačem duvana podrazumevati nekog dedicu u zabačenom planinskom selu, kakvih je puno u opštini iz koje ja dolazim, a to je Opština Trgovište, Pčinjski okrug, koji proizvodi duvan za sopstvene potrebe. To u ovom zakonu nije precizirano. Da li vi njega smatrate proizvođačem, iako on zbog finansijskog stanja i iznemoglosti nije u stanju da obezbedi sebi gotove proizvode od duvana? Po zakonu koji vi predlažete i on je proizvođač, šta ćemo sa njim? I on podleže, po vašem zakonu, kao proizvođač određenim odredbama. Da niste možda njega imali u vidu samo za kaznu?
U članovima 79. i 80. taksativno ste naveli koja su prava, dužnosti i ovlašćenja poljoprivrednog inspektora, a u članu 86. stav 4, naveli ste kaznene odredbe ukoliko se fizičko lice ne pridržava odredaba ovog zakona. Šta ćemo sa ovim našim dedicom, zar ćemo mu kao država oduzeti i onu jednu kravicu ako je ima, da bi platio kaznu vama da punite budžet i održavate nekakav socijalni mir, samo da bi se održali na vlasti?
Ovaj zakon je pun manjkavosti, ali ja sam se posebno posvetio ovim članovima, jer želim da skrenem pažnju ministru i Vladi na naše građane, iznemogle i osiromašene, po selima, koji nemaju dovoljno novca za osnovnu egzistenciju, a vi sa druge strane želite da ih kažnjavate samo zato što se nekako snalaze da zadovolje neku svoju potrebu ili naviku.
U obrazloženju ovog zakona jedino vam je tačno ovo da Republika Srbija ima dugu tradiciju, kao i da klimatsko podneblje pogoduje gajenju kvalitetnih sorti duvana. Jedino je to istinito i tačno. Evo zašto to kažem. Kažem zato što su Amerikanci, znajući to, kupili Duvansku industriju Vranje i Duvansku industriju Niš. Zašto nisu kupili vranjski "Jumko", fabriku tekstila sa 13.000 zaposlenih radnika koja propada, nego je prodato ovo rentabilno, gde se izvlači profit? Nije ministar prisutan, baš bih mu postavio pitanje i želeo bih da mi odgovori.
Srpska radikalna stranka neće glasati za ovaj zakon zato što se umesto agencije formira uprava. Čudo da nije gospodin Dinkić predložio da se formira ministarstvo za duvan. Želeo bih da mi odgovori koliko će ta uprava imati činovnika, imajući u vidu da je Srbija siromašna zemlja, da se duplira broj činovnika, a tu će biti verovatno zaposleni stranački aktivisti, kumovi, svastike itd, ali mislim da će doći vreme da će SRS uskoro pobediti i izmeniti ove zakone iz temelja. Hvala.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Hvala. Reč ima narodni poslanik Tomislav Penezić, a neka se pripremi narodni poslanik Zlatan Jovanović.

Tomislav Penezić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, nažalost, govorimo o zakonu o pušenju, a sam sam žrtva tog poroka koji se zove konzumiranje duvana, da ne kažem pušenja, jer mogu biti pogrešno shvaćen.
Mogu vam reći da bih najviše voleo da se o ovom zakonu danas ne govori i da se ne govori o duvanu uopšte. Ali, niko se nije potrudio da zabrani sadnju, prodaju i korišćenje duvana, jer svi od toga imaju interes, odnosno veliku dobit. Ako govorimo o nekim endemijama, mogu reći slobodno da je duvan, odnosno pušenje najveća endemija u svetu, pa onda dolazi sida ili AIDS, kako hoćete, a onda ovo što nas plaše, nije mi još jasno, ovaj ptičiji grip i šta će još biti boga pitaj.
O zakonu i zakonskim normama govorili su ljudi koji su pre mene govorili iz Srpske radikalne stranke, pa neću mnogo da vas zamaram. Mogu samo da se osvrnem na neke od članova. Počeću od člana 3. u kome se uspostavlja uprava za duvan umesto agencije. Opet greška. Ta uprava pripada Ministarstvu finansija. Ne vidim da je nešto promenjeno. Mislim da je samo promenjen naziv, a suština je ostala ista. Vidim da je promenjeno to da je umesto Ministarstvu poljoprivrede pripalo Ministarstvu finansija, za šta stvarno ne vidim razloga, jer nema nikakve veze sa papirima i računima, nego sa zemljom i sa sadnjom, a to je poljoprivreda.
Kada sam već tu i govorim o poljoprivredi, u članu 9. se kaže – proizvodnjom duvana može da se bavi privredno društvo, preduzeće, zemljoradnička zadruga i preduzetnik. Ovaj preduzetnik mi je sumnjiv. To može biti svako od ovih mafijaša i da se prikaže kao preduzetnik. Mi smo amandmanom ovde to rekli fino - poljoprivrednik.
Čim ste označili da može ko ima pet hektara obradive zemlje, mada i tu nije dorečeno; dobro je to govorio kolega Gačević, može on da ima pet hektara zemlje i da se prijavi da gaji duvan i da posadi možda jednu njivicu duvana, a onaj što ima četiri, četiri i po da sve zasadi duvanom, on ne može da učestvuje kao proizvođač. Znači, bilo bi pošteno da ovde umesto "preduzetnik", da bi se smanjila mogućnost za malverzacije, bude - poljoprivrednik.
Pomenuo sam, čini mi se, član 15. i o tome je govorio kolega i da vam kažem nešto. Može biti smešno, a bilo je dosta smešnih stvari ovde, pa neka bude i ovo.
Kaže: "Zabranjuje se stavljanje u promet rezanog ili na drugi način usitnjenog duvana (neobrađeni duvan)." Znači, proizvođač, odnosno seljak, odnosno privatnik i individualni proizvođač, kako god hoćete, ne sme na pijac, ne sme ni na jedno mesto javno da iznese rezani duvan, ali može komotno da uprti na rame list duvana i da ide i da prodaje ulicom i ne može mu niko ništa, jer ovim zakonom nije zabranjena upotreba u listovima. Znači, moglo je da se kaže – zabrana prodaje duvana u bilo kom stanju. A vi seckajte samo. Seckaćemo i mi vas, pa ćete biti još manji.
Kao prosvetni radnik, a i kao čovek, morao sam da se osvrnem na ove kaznene odredbe i na ono što sprečava upotrebu duvana.
Nemojte misliti da vam hvalim zakon, ima dosta nedostataka, o tome će biti reči kada budemo govorili o amandmanima. Moram da kažem da je dobro da duvan bude nedostupan maloletnim licima, deci, odnosno mlađima od 18 godina.
Međutim, tu ste napravili neke jezičke greške na koje ne bih baš ukazivao, ali na jednu hoću. To je član 51, kaže - posebna oznaka. Molim vas, nešto što piše nije oznaka. To je natpis. Oznaka je onaj znak, recimo, zabranjeno parkiranje, zabranjeno zadržavanje, pa cigareta, pa preko toga zabranjeno pušenje, a mogli ste to sasvim jednostavno da nazovete posebni natpis ili posebna upozorenja.
Mislim da bi bilo malo jasnije, kada kažu ovde – trgovac na malo kome je izdata dozvola za trgovinu na malo duvanskim proizvodima dužan je da istakne posebnu oznaku, odnosno poseban natpis, "zabranjena prodaja cigareta i drugih duvanskih...". Mislim da bi ovde trebalo ubaciti, iako je ovde upotrebljen tzv. krnji perfekat, zbog ekonomičnosti - zabranjena je prodaja cigareta, pa da onaj prvo što mu padne uoči vidi da je - zabranjena je, pa onda dalje šta je zabranjeno.
Dolazimo do člana 71. Tu je zabrana. Ovo je, kažem, u zakonu konačno i dobro. Govorim sada kao čovek koji zna šta je duvan, šta je štetnost duvana i koje negativne efekte ljudi imaju od toga. "Zabranjena je prodaja duvanskih proizvoda maloletnim licima", to je u redu, "prodaja duvanskih proizvoda u trgovinama na malo putem samoposluživanja kupaca", i da ne nabrajam sve.
Nije mi jasno ovo, ali hajde neka bude, imamo mi siromašnog naroda, pa zašto ne bismo pakovali... Kaže: "Zabranjena je proizvodnja, uvoz i prodaja cigareta u pakovanju koje sadrži manje od 20 komada cigareta." Ne znam kome je to palo na pamet, da li je to neki evropski standard ili nije, pa zašto ne bi bilo, pa bilo je i do sada po 10 cigareta. Čovek nema novca i traži ponekad i pet. Nekada se prodavalo i u rinfuzi, pa čovek uzme dve cigarete, jer mu se toliko puši i toliko novca ima, pa hajde neka bude, u redu je.
Član 74, ne znam odakle vam ovo, pa zar niste mogli odjednom da kažete koliko miligrama katrana po cigareti mora da bude po zakonu i da važi od dana donošenja zakona. Verovatno mislite na ono što ima u zalihama da se proda. Mogli ste reći - ono što je u zalihama neka se proda, a sada imate evidenciju, postoji inspekcija, nadzorni organ, imate i uključili ste ljude koje treba da uposlite, mogli su da vrše kontrolu nad prodajom duvana koji je već na zalihama. Znači, neka bude ova najmanja količina, 10 miligrama, pa ste to predvideli do 2011. godine. Predvideli ste do tada, a umre ko zna koliko ljudi od velike količine otrovnih sastojaka u cigaretama, i onda kao 2011. godine, verovatno se nadate da ćemo ući, nismo mi protiv ulaska, u EU 2011. godine.
Morali ste ovde staviti iks neograničeno, nekad ili nikad. Nismo mi na nivou da bismo ispoštovali ono što Evropska zajednica i zapadne zemlje imaju. Tamo se dobro zna, i ja bih kao pušač bio presrećan kada bi se ovim zakonom, a to će biti verovatno u nekom drugom zakonu, zabranilo pušenje na svim javnim mestima. Ima ta zabrana, ali niko je ne poštuje.
Vi znate dobro da na zapadu, da vam pričam malo o tome, sused prijavi suseda koji stanuje preko puta ulice da puši na javnom mestu i zagađuje mu vazduh. Dolazi naravno organ koji je nadležan za to i kažnjava čoveka koji puši sa one strane ulice, a mi davimo decu, pušimo na javnim mestima, puši se u školi, u bolnicama, puši se u Skupštini, puši se i puši.
Jutros sam bio na nekom pregledu, vadili su mi krv i kažu mi vrlo ozbiljno - nemoj da pušiš, moraš prestati. Ja njima kažem - možda ću razmisliti, ali čim izađem vi ćete svi zaduvaniti ovde. Znači, oni lažu sebe, ja lažem sebe, a sada ću izaći da zapalim. Kada mi zabrane, kada bude zakon da ne sme, onda ću stvarno biti presrećan i kada budemo svi to poštovali onda se može u Evropu, gospodo, a ovako nismo ni blizu. Jesmo u Evropi, bili smo, ali ono čemu vi težite - nikada.
Ne znam otkud ova zadnja stavka – ovaj zakon stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije". Ovo je čisto komercijalni efekat. Kakve veze ima da je danas usvojen, a sutra će da stupi i gotovo, odmah možemo da ubiramo novac. Ništa drugo nema tu. Zašto svi zakoni osam dana, a ovaj prvi dan i odmah usvajanje? Zato što od svake paklice cigareta imate po jedan dinar, a dolazi u Ministarstvo finansija i sada dolazi usvajanje budžeta.
Jeste, Branka, zdravlje, ne znam da li ti pušiš. Nije to zbog zdravlja, opet će se pušiti, samo što će se plaćati više vašem šefu. U tome je problem. Ne čujem baš dobro, posle ćemo nas dvoje porazgovarati o tome.
Gospodo, mislim da imamo još dosta amandmana o kojima treba razmisliti i ovo što sam izneo mislim da je korektno i realno. Nisam vas mnogo kritikovao, više sam hvalio ove zabrane. To je dobro i tu treba da me pohvalite, ali ono što se dešava, što smo u amandmanima naglasili, to morate da ispoštujete, pa ćemo razmisliti da li ćemo glasati. Kažu nećemo, onda nećemo.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zlatan Jovanović.

Zlatan Jovanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, ja ću početi od ove uprave za duvan koja se pominje u članu 3. Predloga zakona, a kojim se faktički ukida dosadašnja Agencija za duvan koja je konstruisana pre dve godine prethodnim Zakonom o duvanu.
Mi smo tada kritikovali Agenciju i od dolaska DOS-a na vlast osnovano je bezbroj raznoraznih agencija, ali to je tada obrazlagano potrebom da se osnuju tzv. regulatorna tela koja su nezavisna od politike, gde neće političari moći da utiču i da uposle svoje ljude, već da to budu tela koja će biti potpuno nezavisna od politike i da obavljaju taj stručni deo posla.
Danas se ta agencija ukida ovim zakonom i vraća se sve pod nadležnost Ministarstva finansija, odnosno pod kontrolu ministra finansija. Znači, imamo jedan obrnuti proces, to je ono što je čudno, u odnosu na sve procese koji su se dešavali od 2001. godine do danas.
U članu 4. stoje nadležnosti ove uprave i tačka 4) kaže da ova uprava, pored ostalog, vodi registre i evidencione liste. Registri se vode za proizvođače duvana, obrađivače duvana, proizvođače duvanskih proizvoda, trgovce na veliko duvanskim proizvodima, uvoznike duvana, izvoznike duvana i postoji registar o markama duvanskih proizvoda. To su vrste registara koji se propisuju ovim zakonom i koje će ova uprava voditi.
Evidencione liste po članu 6. vode se o fizičkim licima proizvođačima duvana i o trgovcima na malo duvanskim proizvodima. Da se samo razjasni, mislim da je ostalo dosta nejasno ovde ko su proizvođači duvana.
Član 9. govori preciznije o tome i kaže da se proizvodnjom duvana može baviti privredno društvo, preduzeće, zemljoradnička zadruga i preduzetnik koji ispunjava određene uslove. Ovde su nabrojani uslovi, ima ih šest, a između ostalog stoji u tački 2) da ovaj subjekt koji se bavi proizvodnjom duvana treba da ima najmanje pet hektara obradivih površina u vlasništvu, pod zakupom, odnosno u kooperaciji sa fizičkim licem - proizvođačem duvana. Ministar je objasnio da to mora biti pet hektara zasađenog duvana, a ne bilo kakve površine u vlasništvu.
Međutim, ovde je sporno to što se ovaj uslov provlači i kada se traži ispunjenost ovih uslova od strane uprave stoji u sledećem stavu da se dozvola dobija na osnovu zahteva, a uz zahtev se prilažu dokazi, pa pod tačkom 2) - dokaz da ima najmanje pet hektara obradivih površina.
Šta hoću da kažem? Ako neko od ovih privrednih subjekata koji želi da se bavi proizvodnjom duvana sklopi ugovor sa proizvođačima fizičkim licima, da li mora po ovom zakonu da bude vlasnik pet hektara zemljišta, da li mora da ima sopstveni zasad duvana.
Ja mislim da ne mora, da je dovoljno da sklopi ugovor o kooperaciji sa fizičkim licem proizvođačem duvana na najmanje pet hektara površine i da je to dovoljan uslov. Međutim, ovde to nije tako urađeno i ovde ostaje kao neophodan uslov da on ima u vlasništvu pet hektara.
Zamislimo sada nekoga ko registruje firmu koja se bavi proizvodnjom duvana, nema ni jednog ara zemljišta, ali ima kooperante koji će za njega proizvoditi taj duvan; zašto mu sada tražiti da kupi pet hektara zemlje ili, u tački 3), da ima tehničke mogućnosti za obradu i pripremu zemljišta za setvu, berbu itd. Znači, mora da ima mehanizaciju i sve ostale uslove za proizvodnju duvana, a zakon omogućava u tački 2) da ostvari ove uslove preko kooperacije. Mislim da je ovo malo nejasno ovde i da bi trebalo razjasniti, da ne bude problema u primeni zakona.
Jasno je u jednom od ovih stavova ovog člana da i fizičko lice može biti proizvođač duvana, može se baviti proizvodnjom duvana, ali mora da ima ugovor sa proizvođačima, odnosno nekim subjektom iz prethodnog stava koji se bavi proizvodnjom, koji je registrovan za proizvodnju duvana i to je ono što nije sporno. Međutim, sporno je kada se govori o evidencijama.
U članu 7. nametnuta je obaveza da se vode evidencije i proizvođača duvana fizičkih lica i njima se nameće obaveza da oni vode posebne evidencije o stanju zasada koji poseduju. U stavu 2. člana 7. nameće se obaveza fizičkim licima da na zahtev uprave dostavljaju izveštaje o podacima o kojima vode evidenciju, najkasnije u roku od sedam dana od dana prijema zahteva.
Zamislite jednog seljaka koji ima 30 ari duvana i on će se dopisivati sa upravom svakih sedam dana, da joj dostavlja raznorazne podatke koji se upravi nametnu kao neophodni za njen rad. Malo je to neozbiljno ili malo je previše tražiti od jednog običnog malog proizvođača, seljaka koji ima malu površinu pod zasadom, da vodi neku evidenciju ili, kako stoji u stavu 1, da pet godina čuva tu evidenciju. Zamislite seljaka koji pet godina treba da čuva evidenciju o svom zasadu od 15, 20, 30 ari duvana.
Dalje, član 14. govori o brisanju iz registra proizvođača duvana. Znači, imamo registar proizvođača, uslovi postoje i na osnovu tih uslova će uprava upisati u registar proizvođače duvana. Sada kaže pod kojim uslovima se briše iz registra, pa u tački 1) kaže – briše se u roku od pet dana od dana isteka roka važenja dozvole.
Znači, kada istekne dozvola, u roku od pet dana proizvođač se briše iz registra. Ako dozvola istekne u junu mesecu, za pet dana vi proizvođača izbrišete iz registra, a on ima ugovore sa 50 kooperanata, ko će preuzeti tu proizvodnju?
Na stranu njegove ugovorne obaveze prema prerađivačima, ali ko će preuzeti one primarne proizvođače, fizička lica sa kojima je on sklopio ugovore o kooperaciji? To ovde nije regulisano. Njemu oduzimate dozvolu. Znači, niko više ne misli na proizvođače sirovine, onog sirovog duvana.
Dalje, član 26. (to je poglavlje peto - proizvodnja i promet duvanskim proizvodima) u stavu 2. kaže da se dozvola za obavljanje proizvodnje duvanskih proizvoda izdaje po sprovedenom javnom tenderu. To je logično. Međutim, nigde ne piše kada se taj tender sprovodi, da li se sprovodi po formiranju ove uprave jednom za vjek vjekova ili se svake godine sprovodi. Znači, u kojim vremenskim intervalima će se sprovoditi tender za proizvođače prerađevina od duvana, odnosno duvanskih proizvoda?
Šta ćemo ako se za dve godine u Srbiji pojavi neko ko želi da investira u pogon za proizvodnju proizvoda od duvana? Kako će uopšte moći da počne proizvodnju? Ne može, ako nije učestvovao na tenderu. Tender je bio 2005. godine, a on se pojavljuje 2007. Na osnovu čega će moći da dobije dozvolu za proizvodnju ovih duvanskih proizvoda?
Što se tiče postupka tendera, tu možda ima neke logike. Međutim, ono što nije logično: "Postupak javnog tendera sprovodi tenderska komisija, koju obrazuje ministar nadležan za poslove finansija". Zašto je ovo izvučeno od uprave, zašto je dato ministru da on formira komisiju? Zašto uprava ne formira komisiju, ako uprava sprovodi sve ostale procedure i sav postupak oko tendera, zašto ministar da formira komisiju? To je meni prilično sumnjivo, jer postoji prostor za zloupotrebe, da ministar preko svojih ljudi u komisiji izvrši određene zloupotrebe.
Dalje, član 29 – pravo učešća na javnom tenderu za proizvodnju i promet duvanskim proizvodima, tačka 7), pored ostalih uslova koje treba da ispunjava onaj ko učestvuje na tenderu za proizvodnju, treba da se obaveže da godišnje proizvede ili kupi domaći obrađeni duvan u količini od najmanje 50% sopstvene godišnje proizvodnje cigareta i drugih duvanskih proizvoda u Republici, s tim što ta količina ne može biti manja od dve hiljade tona godišnje.
Ovo mi se čini dobrim, dobro je da obavežemo proizvođače da moraju otkupiti domaći duvan, jer ovih godina imamo poplavu uvoznog, stranog duvana, sirovog duvana, koji je, koliko sam bar ja informisan, kvalitetniji i jeftiniji od domaćeg. Međutim, mi moramo da forsiramo i domaću proizvodnju i treba na ovaj način zaštititi domaću proizvodnju, odnosno obavezati prerađivače duvana da otkupe i određenu količinu domaćeg sirovog duvana.
Na kraju, time ću završiti, kod uvoza je procedura slična. Uvoznici duvana moraju da dobiju dozvolu, da ispune određene uslove. Međutim, od uslova stoji samo, pod jedan, da je subjekt koji želi da se bavi uvozom registrovan u registru privrednih subjekata za obavljanje delatnosti spoljnotrgovinskog prometa i da ima zaključen ugovor o kupovini duvana itd. sa stranim partnerom.
Meni ovo nije logično i plašim se da ćemo imati poplavu uvoznih prerađevina duvana, da ćemo na taj način ugušiti domaću proizvodnju, kako proizvodnju duvanskih proizvoda, tako automatski i proizvodnju sirovog duvana, odnosno primarnu proizvodnju. Mislim da je ovde trebalo, pored ovih uslova, staviti i uslov da uvoznik duvana izveze određenu količinu duvana ili proizvoda od duvana iz Srbije, da na taj način ostvarimo neki reciprocitet i da zaštitimo domaću proizvodnju.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Pošto na listama poslaničkih grupa više nema prijavljenih za reč, pre zaključivanja načelnog pretresa pitam da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa ili još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 93. Poslovnika? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Veroljub Arsić, ovlašćeni predstavnik Srpske radikalne stranke.
...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, predstavnik predlagača nije u sali, ministar finansija Mlađan Dinkić, a hteo sam da mu postavim nekoliko pitanja u ovoj diskusiji u načelu, ali se nadam da će bar da ispoštuje Narodnu skupštinu pa da bude prisutan kada bude bila rasprava o pojedinostima, da nam da neke odgovore u vezi sa ovim, kakav je ovaj zakon i šta se, u stvari, hoće sa ovim zakonom.
Činjenica jeste da bi možda ovaj zakon bio dobar u nekoj zapadnoevropskoj zemlji, ali u Srbiji teško. Svedoci smo činjenice da je proteklih godina trgovina duvanom i duvanskim prerađevinama uglavnom bila u sivoj zoni, da je to kritična roba po pitanju akciza i poreza, gde se dosta oporezuje, gde se dosta plaćaju akcize i da je svaka siva trgovina, u stvari, način sticanja enormno velikih zarada.
Činjenica jeste da, što god su zakonski propisi koji regulišu ovu oblast stroži, sive eminencije, koje još uvek vladaju Srbijom, pokušavaju da to svoje poslovanje legalizuju. Pokušavaju i kroz predlagače zakona ne samo da legalizuju svoje poslovanje, već i da obezbede dalji monopol na tržištu.
Ovde se vidi manjkavost jednog ovakvog zakona. On ide na ruku svima onima koji su došli do enormnih količina novca proteklih godina, koji će sada da legalizuju poslovanje i u jednom zatvorenom krugu da se bave trgovinom duvana i duvanskih prerađevina.
Ovde se još vidi i težnja Ministarstva finansija, pretočena u ovaj zakon, da proširi broj poreskih obveznika, opet na nečiju štetu. To se vidi već u članu 9. gde se kaže da proizvodnjom duvana može da se bavi privredno društvo, preduzeće, zemljoradnička zadruga i preduzetnik. Kad kažemo "preduzetnik", neko će da kaže da je to fizičko lice. Slažem se. Samostalni individualni poljoprivredni proizvođač, šta je sa njim? Šta je sa najobičnijim seljakom, da li i on može da se bavi proizvodnjom duvana?
Neko će reći da ima pravo, da može. Može ako se registruje kao preduzetnik, da bude PDV obveznik, da plaća poreze ne na katastarski prihod koji je manji, nego da plaća poreze na dobit i dohodak građana. Tada može da se bavi proizvodnjom duvana.
Ostaje mu druga mogućnost, ako već to želi, da se udružuje, odnosno da bude kooperant sa privrednim društvom, preduzećem, zemljoradničkom zadrugom ili preduzetnikom, ali će njegova zarada u tom slučaju biti manja, daleko manja, jer će deo profita koji se dobija proizvodnjom duvana da završi kod nekog od ovih lica. Toliko o tome kako svaku priliku Ministarstvo finansija i Mlađan Dinkić koriste da na štetu nekoga povećaju broj poreskih obveznika, bez obzira da li to ima nekog smisla i nekog osnova ili ne.
Dalje, kada se pogleda zakon, tu se sada dolazi do onog dela koji se tiče monopola, članovi 26, 27, 28. i 29. Ako se pažljivije pročitaju vidi se da jedna određena grupa ljudi ili lice može da ima monopol u proizvodnji i obradi duvanskih proizvoda, pa se kaže u članu 26: "Proizvodnjom duvanskih proizvoda može da se bavi privredno društvo, preduzeće i preduzetnik koji je dobio dozvolu za obavljanje delatnosti proizvodnje duvanskih proizvoda i koji je upisan u registar proizvođača duvanskih proizvoda, u skladu sa ovim zakonom."
Znači, prvi stav nije sporan. U sledećem stavu se vidi ta težnja zatvorenog kruga ljudi koji će to da radi. Dakle: "Dozvola za obavljanje proizvodnje duvanskih proizvoda izdaje se po sprovedenom javnom tenderu". Znači, broj dozvola biće ograničen.
To se vidi već u sledećem članu 27: "Postupak javnog tendera pokreće se odlukom o raspisivanju javnog tendera koju donosi uprava uz saglasnost Vlade Republike Srbije. Odluka iz stava 1. ovog člana donosi se u skladu sa projektovanom makroekonomskom politikom, fiskalnim interesom i tržišnim prilikama." Znači, neće biti tržišne utakmice među proizvođačima duvana, svako ko je dobio dozvolu biće zaštićen od konkurencije. Dakle, moći će da se ponaša na tržištu apsolutno kako mu je volja.
Da je mogućnost zloupotrebe velika vidi se već u sledećem članu 28. koji kaže: "Javni poziv za učešće na javnom tenderu objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srbije" i najmanje u jednom dnevnom listu." To nije sporno. "O objavljivanju javnog poziva iz stava 1. ovog člana stara se uprava. Javni poziv sadrži uslove pod kojima se stiče pravo učešća na javnom tenderu, kao i druge podatke od značaja za učestvovanje na javnom tenderu."
Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da bi rok za učešće trebalo regulisati zakonom. Hoće li biti rok za podnošenje dokumentacije jedan dan od dana objavljivanja javnog poziva, dva, tri, pet, a možda i jedan sat?
Pogledajte šta sve treba da se prikupi od dokumentacije kada je u pitanju učešće na javnom tenderu. Znači, ako ispunjava sledeće uslove: da je registrovan u registru privrednih subjekata za obavljanje delatnosti proizvodnje duvanskih proizvoda.
Dakle, treba mu izvod iz registra. Dalje, da ima sopstvenu opremu u zemlji koja mu omogućava obavljanje proizvodnje u svim fazama od pripreme duvana do izrade cigareta i drugih duvanskih proizvoda i njihovog higijenskog pakovanja. Moraće da dokaže, a kako to, neku dokumentaciju će morati da prikupi, moraće da traži neke saglasnosti, neka rešenja, neke potvrde.
Dalje, da ima kapacitete za proizvodnju cigareta i drugih duvanskih proizvoda iz svog asortimana od najmanje 2,5 milijardi komada u jednoj godini. Hajde da vidimo i to, jer tehnološki treba da dokaže da je sposoban da bi učestvovao na tom javnom tenderu. Dalje, da ima sopstvenu odgovarajuću laboratoriju za analizu i utvrđivanje kvaliteta duvanskih proizvoda, odnosno zaključen ugovor.
Dakle, trebaće mu vremena, ako nema tu laboratoriju, da sa nekim ko ima sertifikat zaključi ugovor, pod kojim uslovima, po kojoj ceni itd.
Dalje, da ima u vlasništvu odgovarajuće prostorije koje ispunjavaju propisane uslove za proizvodnju i smeštaj duvanskih proizvoda. Znači, mora da poseduje rešenja nadležnog ministarstva ili već koga da ima određen magacinski prostor.
Dalje, da se obaveže da godišnje proizvede ili kupi domaći obrađeni duvan u količini od najmanje 50 posto sopstvene godišnje proizvodnje cigareta i drugih duvanskih proizvoda u Republici, s tim što ta količina ne može biti manja od 2 hiljade tona godišnje. Znači, mora da ima sklopljene ugovore.
Dakle, to je za neku dozvolu koju će tek možda da dobije, pod uslovom da uprava i Vlada Republike Srbije tako odluče. Ako sklopi ugovor, otkupi duvan, šta će sa njim, ne dobije dozvolu za proizvodnju duvanskih proizvoda.
Dalje, da ponudi realnu procenu ostvarivanja godišnje proizvodnje cigareta i drugih duvanskih proizvoda prema odgovarajućem kvalitetu i količini u skladu sa tržišnim prilikama. Znači, neko treba da mu uradi analizu finansijskih efekata i za to je potrebno neko vreme, zato što se propisuju uslovi, količina koliko može da proizvodi godišnje.
Treba da podnese dokaz nadležnog organa o neosuđivanosti za privredni prestup ili krivično delo u vezi sa vršenjem nedozvoljene proizvodnje, odnosno nedozvoljene trgovine cigaretama i drugim duvanskim proizvodima u periodu od tri godine itd.
Znači, neki rok za prikupljanje sve ove dokumentacije sigurno da postoji. Često smo bili svedoci da se raspiše neki javni tender, a da je rok za prikupljanje dokumentacije izuzetno kratak, na primer kada je bila trgovina strujom. Dakle, kada su rokovi bili kratki zbog bankarskih garancija za koje je potrebna određena procedura, a mogući učesnici jednostavno nisu u tom roku mogli da obezbede bankarske garancije, niko nije naglasio da nije potrebna i eto, gospoda Vuk Hamović i Vojin Lazarević zaradiše pola milijarde evra.
Mislim da bi trebalo da postoji neki rok od najmanje 30 dana, a najviše 60 dana. Dakle, da to bude neki pristojan rok, da se objavi tender, da svi mogu da prikupe dokumentaciju i da učestvuju na njemu.
Povodom toga da su to ovde radila tri ministarstva, čudi me da su mogli ovakve stvari da napišu, jer u članu 29. Predloga zakona u stavu 1. tačka 3) piše – da ima instalisane kapacitete za proizvodnju cigareta i drugih duvanskih proizvoda iz svog asortimana od najmanje 2,5 milijardi komada u jednoj godini. To je znači najmanje, a da preradimo u paklice, kako vi to volite da kažete, ili komercijalno pakovanje, to je negde oko 50 miliona.
A u obavezi je da u proizvodnji koristi domaći duvan u količini od 2 hiljade tona, ili 2 miliona kilograma ili 100 miliona paklica. Sada, znači, u ovoj tački 7) jednostavno kapacitet koji je predviđen tačkom 3) ne može da se ispuni.
Zašto je ovo ovako napisano? Napisano je da samo jedan mali krug ljudi bude tehnički, tehnološki u stanju da obrađuje duvan, jer prerađivači, odnosno obrađivači duvana i duvanskih proizvoda, sasvim je sigurno, imaju najveću zaradu na duvanu, veću čak i nego država kroz sva poreska davanja.
Baš me interesuje kome ovakav zakon odgovara? Najverovatnije odgovara Stanku Subotiću, zvanom Cane Žabac, čovek se obogatio na cigarama, Peconi isto tako; kao da su oni pisali ovaj zakon, a ne neka tri ministarstva, a možda i jesu, ali jednostavno nekom vezom preko ministarstva, pa je došlo i do Skupštine Srbije.
Hajde da vidimo dalje kako to izgleda. U članu 40, tu je znači reč o velikoprodaji duvanskih proizvoda, mislim, u stavu 4. ili 5. se kaže da velikoprodaja znači da lice koje želi da se bavi velikoprodajom duvana i duvanskih proizvoda mora da uplati garanciju ili depozit, kako hoćete, u iznosu od 80 hiljada evra i to najkasnije pet dana pre isteka roka važenja garancije.
Čemu želja da velikoprodaja, dakle jedina u nizu, bukvalno od njive do trafike, uplaćuje depozite ili garancije od 80 hiljada evra? Da to nije strah da će velikoprodaja da izvrši utaju poreza, da će to pravno lice, ili neko drugo koje se time bavi, kao registrovano, da nestane kao poreski obveznik? Možda ta bojazan postoji.
Ali, šta je sa proizvođačima? Mislite da je njihova oprema garancija da će da plate porez? Ne. Šta je sa uvoznicima? Koju garanciju oni imaju? Koju nepokretnost oni imaju?
Nemaju ništa i ne moraju da imaju ništa, ne moraju da imaju ni svoje magacine, jednostavno mogu da zakupe magacin, zakup istekne, pokupi pinkle, ode i nema para.
Najveću zaradu i najveću poresku obavezu u sistemu poreza na dodatu vrednost, kada je duvan u pitanju, imaju prerađivači duvanskih proizvoda i uvoznici duvanskih proizvoda, ne velikoprodaje, ne maloprodaje.
Čemu onda želja da se stavlja taj depozit od 80.000 evra? Verovatno da bi se opet jedan uži krug ljudi bavio ovom trgovinom. Ne vidim koji drugi razlog može da bude.
Proizvođači duvanskih proizvoda nemaju tu garanciju, depozit, zovite to kako god hoćete. Pogotovo uvoznici nemaju. Znači, jedino imaju trgovine, trgovci ili lica koja se bave prometom duvanskih proizvoda na veliko.
Dalje, u članu 45. vidi se nestručnost prilikom pisanja ovog zakona, ili je opet očigledna želja da se jedan manji broj ljudi bavi trgovinom duvanskih proizvoda, pa se kaže u članu 45. stav 4: "Privredni subjekt iz stava 1. ovog člana može da obavlja delatnost u prostoru koji ispunjava uslove u pogledu tehničke opremljenosti, zaštite na radu i zaštite i unapređenja životne sredine, kao i sanitarno-higijenske uslove."
Neka mi neko objasni kako će te sanitarno-higijenske uslove da ispuni, znači, mokri čvor u trafikama? Koje će to probleme da zada lokalnim samoupravama, službama za planiranje i urbanizam, direkciji za izgradnju, javnom komunalnom preduzeću vodovoda i kanalizacije, da jednostavno, gde god nekome padne na pamet, a dobije potrebnu saglasnost i da postavi kiosk, mora da mu se vuče voda i kanalizacija. Na šta će da liče naše ulice, na šta će da liče naši trotoari? Na zakrpe, ništa više.
Dalje, ministarstvo stvarno istrajava u svojoj originalnosti i kaže: "Privredni subjekt iz stava 1. ovog člana može da vrši prevoz duvanskih proizvoda sopstvenim vozilom koje je vidno označeno da se radi o prevozu duvanskih proizvoda i koje ispunjava sanitarno-higijenske uslove, kao i druge propisane uslove."
Znači, neki trafikant koji ima jednu ili dve trafike, da obezbedi za sebe jednu možda pristojnu platu i zapošljava pet ili šest ljudi u tim trafikama, moraće da kupi najsavremenije sredstvo za prevoz, primera radi, 10, 20, 30, 40 kilograma duvanskih proizvoda.
U jednoj transportnoj kutiji je 10 kilograma ili 50 bokseva. Izračunajte šta on treba da kupi i šta će u tome da vozi.
Stanite kod neke trafike, vidite koliko se proda kutija dnevno, pa izračunajte kako to izgleda.
Dalje, to što treba da bude vidno označeno, šta to treba da znači?
Da li to znači da će ta vozila posebno da budu kontrolisana, da li će da ih kontroliše tržišna inspekcija? Teško da može sama bez saobraćajne policije.
Znači, da li će posebno da budu kontrolisana ili uopšte neće da budu kontrolisana? Ili zavisi od toga čija su - da li su Canetova ili Peconijeva? Da li je to ta želja predlagača? Izgleda mi da jeste.
Tako da ostajem pri svojoj tvrdnji da ovaj zakon o duvanu nije nikakva priča o uvođenju zakonskih propisa koji su u skladu sa zemljama Evropske unije, da je to priključak za Evropu, kako vi to volite da kažete.
Ovo je jednostavno zakon koji je pisan na ruku mafijašima, kriminalcima, na prvom mestu mislim na Stanka Subotića, zvanog Cane Žabac i Peconija, kao da su oni ovaj zakon pisali, a ne tri ministarstva.
...
Pokret obnove Kraljevine Srbije

Vojislav Mihailović

Nova Srbija i samostalni poslanici 9+9 | Predsedava
Hvala. Da li želi reč još neko ko nije iskoristio svoje pravo iz člana 93. Poslovnika? (Ne.)
Zaključujem načelni pretres i završavamo danas sa radom. Sednicu nastavljamo u ponedeljak 31. 10. u 10,00 časova.