TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 22.06.2006.

11. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE

11. dan rada

22.06.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:10 do 16:45

OBRAĆANJA

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Hvala. Zoran Balinovac.

Zoran Balinovac

Predloženi amandman je neustavan iz više razloga. Čuli smo obrazloženje amandmana i u njemu smo čuli da je Skupština vrhovna vlast. Jeste Skupština vrhovna vlast, ali u sistemu jedinstva vlasti koji je u Srbiji važio za vreme vladavine Saveza komunista Jugoslavije sve do 1990. godine. Tamo jeste Skupština vrhovna vlast, jer i Izvršno veće koje ona bira je pod njom, Skupština može ukinuti svaki njegov akt i Skupština je ta koja se u svemu pita.
U načelu podele vlasti ne postoje ni vrhovne ni druge ni bilo kakve vlasti. Postoji podela vlasti i uzajamni odnos između tih vlasti.
I naš Ustav u članu 6. kaže – kome pripada zakonodavna vlast i ustavotvorna vlast, to je Narodna skupština, kome pripada izvršna vlast, to je Vlada i kaže, kome pripada sudska vlast, to je sud Srbije. To je sve što Ustav govori o najvišem organu.
Dakle, možemo imati problema da menjamo umrežena stanovišta, ali Skupština nije vrhovni organ Srbije, jer načelo podele vlasti ne poznaje vrhovni organ. On poznaje organe između kojih se uspostavljaju različite interakcije u kojima se nastoji da se uspostavi teža ili protivteža i tako je to sad moderno.
Postoji jedno mišljenje da je Skupština vrhovna vlast, da je Skupština suverena, a to je u Engleskoj. U Engleskoj kažu –- parlament je suveren, ali znate zašto, zato što Englezi nemaju Ustav, zato što parlament može doneti svakakvu odluku i njome, kako to engleski teoretičari kažu, može ukinuti krunu, ukinuti kraljevinu istom onom većinom kojom odlučuje o dodatku za berbu. Prema tome, odmah da se razumemo, u Srbiji nema vrhovne vlasti.
U Srbiji Skupština nije najviši organ vlasti, ona jeste najsuperiorniji organ vlasti, u tom smislu što donosi zakone koji obavezuju sve građane, ali ideja o Skupštini, kao o vrhovnom organu vlasti je zasnivana na recidivima sistema jedinstva vlasti koji je kod nas važio do 1990. godine i nema uporište u vladajućem ustavnom poretku Srbije, a ne bi imala uporište ni u jednom zakonu o demokratiji.
Drugo, prema predloženom amandmanu, jednoj kategoriji službenika, svima onima koji ne rade u Narodnoj skupštini i onima koji ne rade u službi predsednika, osnovica bi bila određivana aktom Skupštine.
Skupština je ta koja bi Zakonom o budžetu utvrđivala osnovice svima, ali postoje dve kategorije koje ne ulaze u taj red. To su službenici koji rade u službi Skupštine i službenici koji rade kod predsednika Republike. Ako bih možda mogao da shvatim da se brani čast Skupštine, a uveren sam da se ovim amandmanom ne brani, onda mi nije jasno zašto se brani čast predsednika Republike.
U svakom slučaju, službenici rade u Vladi, službenici rade u Vrhovnom i drugim sudovima Srbije, službenici rade u Ustavnom sudu, službenici rade kod predsednika Republike, službenici rade ovde.
Zašto se želi da se za sve kategorije službenika zakonom određuje osnovica aktom ove skupštine, Zakonom o budžetu. To piše u Predlogu zakona. Odakle ideja da se za skupštinske činovnike i činovnike u predsedništvu Republike određuje aktom Administrativnog odbora. Odmah skrećem pažnju na flagrantnu neustavnost.
Ne može položaj jednih službenika da se uređuje Zakonom o budžetu, a položaj drugih podzakonskim aktom, jer akt Administrativnog odbora nema snagu zakona, to je podzakonski akt. Imali bismo situaciju da se za 70 do 80% službenika u Srbiji položaj uređuje zakonom, a drugima podzakonskim aktom. To je potpuno isto kao da smo u ovom zakonu napisali da se položaj službenika Vlade određuje uredbom Vlade, a ne zakonom. To je prva neustavnost.
Drugo je potpuno pogrešno shvatanje načela da Narodna skupština uređuje svoj rad i organizaciju. Tačno i postoji odluka Skupštine. To znači da niko ne može u Skupštini nametnuti kako će biti organizovana, kada će raditi, koje će unutrašnje jedinice imati, kako će se organizovati u pogledu odbora itd. U tome je ona samostalna. Molim vas, pogledajte, po Ustavu Srbije to isto važi i za Ustavni sud. Ustavni sud uređuje svoju organizaciju, član 131. stav 2. Isto ima i Vlada, uređuje svoje službe, isto važi i za predsednika Republike.
Četiri organa imaju pravo na samoorganizovanje ponašanja u ustanovama. Je l' to znači da sva četiri organa treba da odrede plate? Je l' to znači da Ustavni sud treba da sedne na opštoj sednici i da odredi plate svojih činovnika i da kaže – ja ne priznajem zakon, za mene zakon ne važi, za mene što je Skupština usvojila je važi, moji činovnici su najvažniji, moji činovnici su najpreči. Svakome su njegovi činovnici najvažniji. To je potpuno jasno. To ne treba dokazivati.
Nikog u Vladi ne možete uveriti, ili možda nekoga možete, da njemu njegov činovnik nije bitan, kao što nikog ovde u Skupštini ne možete uveriti da je nebitan bilo koji činovnik u Skupštini. Ali molim vas postoji jedinstvo države, jedinstvo službeničkih sistema, postoji jedinstvo uređenja jedne pravne situacije. Ne može da se, u ime tobožnje odbrane parlamentarizma, jedna kategorija službenika bez ikakvog pravnog obrazloženja uzdiže u odnosu na drugu kategoriju službenika.
Tvrdim vam, da u tom slučaju ne sprečava ni Ustavni sud da kaže ako Skupština smatra da je njeno pravo na pravo za samoorganizovanje da ona odredi kolike su osnovice službenika, hajde mi to da uradimo za Vrhovni sud. Onda Vlada donese Uredbu, pa za službenike u Vladi odredi osnovicu. Šta time dobijamo? Dobijamo cepanje, dobijamo nejedinstvo države. Dobijamo nešto što je mnogo opasnije od lažno shvaćenog parlamentarizma. Ova odredba koja je sadržana amandmanom i nije nikakva autentična odredba, to je odredba koja je preuzeta iz postojećeg Zakona o platama u državnim organima i javnim službama.
Taj zakon je zbog te odredbe već godinu dana pred ocenom ustavnosti, jer se smatra, da podsetim, po važećem zakonu osnovicu za sve druge, izuzev Skupštine i službe predsednika Republike, pri čemu se u Skupštinu ubrajaju naravno i poslanici, određuje Vlada. Osnovicu za druge, pa i za službenike određuje Administrativni odbor.
Onda, jednostavno Ustavni sud kaže, po Ustavu Srbije, a dolazimo do treće neustavnosti ovog člana, sistem radnih odnosa uređuje Republika Srbija, sistem radnih odnosa mora da bude uređen zakonom.
U sistem radnih odnosa nedvosmisleno ulazi pitanje koeficijenta i osnovice. I jedno i drugo pitanje moraju da budu uređeni zakonom da bi se poštovala odredba člana 72. stav 1. tačka 4. Ustava Srbije prema kome Srbija uređuje i obezbeđuje sistem radnih odnosa, a sistem znači jedinstvo i koherentnost.
Zašto sada iz jednog zakona koji treba, slobodno kažem, da umre ovim zakonom, preuzimati jednu formulaciju koja je sporna sa stanovišta Ustava, i to Ustavni sud do sada nije ukinuo jedino zbog toga što bismo izgubili osnov za isplatu plata, dragi poslanici, samo zbog toga nije ukinuto. Izdvajati jednu kategoriju službenika, ne znam iz kojih razloga, zato što rade, pa rade svi. Kako sada objasniti službenicima u Vladi da postoji mogućnost da službenici u Narodnoj u skupštini imaju veću osnovicu a time i veću platu nego oni. Kako to objasniti službenicima u Ustavnom sudu i kako to objasniti službenicima u Vrhovnom sudu, kako?
Način na koji se vrednuju službenici jesu radna mesta, napredovanje na viša radna mesta, napredovanje u okviru platnog razreda. Postoje sistemi kako se vrednuju službenici. Ti sistemi su jedinstveni. Unutar tog sistema neka u službi Skupštine i u svim drugim službama budu vrednovani svi službenici, a ne da se apstraktno, bez ikakvog razmišljanja o pojedincima proglasi da je jedna kategorija službenika više vredna od druge, jer je to u skladu sa načelom parlametarizma, a što sa načelom parlamentarizma nema zaista nikakve veze.
Čuli smo malopre, korektno izlaganje poslanika koji je podneo amandman, ali molim vas, kojom argumentacijom se može službenicima u Ustavnom sudu ili Vrhovnom sudu objasniti ovaj amandman, pa i Vrhovni sud je vrhovna vlast u sudskoj grani vlasti. Vlada je vrhovna upravna vlast, jer je viša od ministarstva, pa sa kojom bi argumentacijom moglo objasniti drugim službenicima da su oni manje vredni, manje vredni in abstracto. Dakle, po sredi je višestruka neustavnost i člana, amandmana na član 8. i amandmana na član 41.
Ako je svrha amandmana da se zaštiti parlamentarizam, kao što smo čuli, molim da mi objasne zašto se njime štiti služba predsednika Republike, zašto se sprečava predsednik Republike, pošto i on ima pravo na samoorganizovanje, po Ustavu, to mu je ustavno pravo, da on sam odredi sebi koeficijente i osnovice i sve drugo. Dajte da razbijemo državu onda.
Hajde da razbijemo državu, da Vlada određuje koeficijente i osnovice za činovnike u Vladi i ministarstvima, da predsednik Republike određuje svoje.
Dajte da razbijemo i budžetski sistem i da razbijemo sve u ime shvatanja parlamentarizma kao jedinstva vlasti. Otkud bi se Skupština starala o predsedniku Republike, o službi i o činovnicima predsednika Republike. I to ne Skupština, nego Administrativni odbor podzakonskim aktima. Tu nema nikakvog racionalnog objašnjenja.
Ako hoćemo sve da rasturimo, onda dajte, onda, svako ko ima pravo na samoorganizovanje, tumačimo na isti način, ima i pravo da utvrđuje plate. Vlada utvrđuje osnovicu za svoje, predsednik Republike za svoje, Ustavni sud za svoje, Skupština za svoje i onda da dvoje ljudi rade isti posao i da su jedan preko puta druge ulice. Ja govorim o amandmanu.
(Vjerica Radeta: Ja se obraćam predsedavajućem.)

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Nemojte da komunicirate sa poslanicima. Izvolite, izložite.

Zoran Balinovac

Imali smo situaciju da dva službenika rade preko puta, da dva službenika samo razdvaja ulica, a da jedan ima platu koja je 15.000 – 20.000 veća od drugog. To je direktno razbijanje jedinstva službeničkog sistema. Hvala.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Replika gospodin Marković, pa onda Vjerica Radeta po amandmanu. Izvolite.

Predrag Marković

G17 Plus
Hvala vam. Kao što znate, deo poslanika koji želi da učestvuje u raspravi prisustvuje sednici u sali, a deo prati preko internet televizijskog sistema. Nisam, nažalost, pratio izlaganje gospodina Balinovca koji profesionalno i odgovorno radi svoj posao. Pretpostavljam da je dao adekvatnu argumentaciju, koju uvažavam.
Čuo sam da neko želi da razbija državu. Imam zdravstvene probleme, ali radim svoj posao. Kada su mi rekli da sam regrutovan, da ne čujem na jedno uvo, pitali su me da li želim da se oslobodim vojske. Rekao sam – ne želim, pa sam bio u avijaciji i radio svoj posao. Čujem dobro. Ljudi se često ne razumeju, čuju se ali se ne razumeju.
Obaveza je predsednika Skupštine, tako sam shvatio Poslovnik, da omogući svima koji zakone predlažu da se obrate. To sam dobro čuo i zato je danas moguće da čujemo detaljno obrazloženje i da na taj način lakše diskutujemo.
Moja obaveza je da čujem dobro, a obavljao sam posao, kako biste vi to rekli preko puta, pa sam upućen i u materiju službenika zaposlenih u službi predsednika Republike. U odnosu na to i ovaj amandman i način na koji nastojim da pomognem da pravilnu odluku donesu, a poslanici će sami doneti odluku.
Napravio sam jasnu distinkciju i nema potrebe mene pogrešno interpretirati, govorim komplikovano, to su mnogi primetili, gospodin Krasić nedavno. Nemam nikakvog problema da me razumeju svi koji znaju svoj posao.
Šta znači znati svoj posao? To znači uraditi i nešto što se ne vidi. Kada je ova skupština izglasala da imamo grb, zastavu i himnu, to nije bilo dovoljno.
Trebalo je napraviti etalone, jer se razlikuje taj grb na vizit kartama, tehnički detalji o kojima niko ne vodi računa. Kada se štampa u boji, kada je blindruk, kada je neka druga tehnika u pitanju. To je sve trebalo predvideti i uraditi. Sada je moguće da otvorite sajt Narodne skupštine i da pogledate ono šta vam treba i unutra postoji.
Poslanici su, vodeći računa o državnim interesima i jedinstvu vlasti države Srbije, za nešto glasali, ali u odnosu na to službe moraju da urade čitav niz poslova i te službe se razlikuju.
Isto tako ta razlika je simbolički važna, ali kada hoćete da očuvate jedinstvo onda morate da vodite računa o tome, i ne smete da ga menjate, kao što u ovoj zemlji nema predsedničkog sistema, nema ni kancelarskog. Čim ga bude, moja obaveza će biti da ga poštujem. Zakon iz kog sam citirao član koji predlažem da bude umesto postojećeg člana je važeći zakon. Naravno, ako neko pokuša sa ove govornice da mene obavesti zašto Ustavni sud ili Vrhovni sud nešto ne radi, izvinjavam se i to ću smatrati nepristojnošću, ali to je moje lično pravo jer sam o tome dobro obavešten. Zahvaljujući toleranciji gospodina Obradovića reći ću samo još jednu rečenicu.
Mnogo ljudi voli da govori o onome što nikada nije radilo i ja to razumem. Kao što znam zašto sam ovo predložio vodeći računa o službi predsednika Republike i o službi Skupštine, jer sam radio taj posao.
Ja sam iz siromašne porodice, moj otac nije umeo drugačije, nego kada skupimo para on sruši jednu sobu, pa krene drugu i sada imam porodičnu kuću u kojoj su neravni zidovi. Na jednom mestu je slavina na metar, na drugom na metar i po. Ništa ne zameram svom ocu. Nije znao redosled nego je mislio da je dovoljno da skupite para, nije nikada podigao kredit kao ni ja, nije nikada ušao u banku kao ni ja, ali nije znao.
Mi hoćemo da budemo država koja zna šta je redosled. Kada je dolazio vodoinstalater kod njega, bio je ponosan što zna 20 zanata, a za 18 ima KV diplomu. Ja ništa ne znam o tome.
On je mislio da je dovoljno što je spreman da radi, dovoljno je što je uštedeo novac i kada ga pita vodoinstalater koju ćete sudoperu, on kaže – "otprilike ovde", tu slavinu. Kada ga pita kolike će zidove, on kaže – "otprilike ovako", sin će da mi bude visok pa da ne udara glavom. Kuća se ne pravi tako.
Sada dođe vodoinstalater pa kaže – "izvinite, da li ste planirali da sudopera bude od 70, od 85 ili 105", ima različitih visina sudopera, pa u odnosu na to kada pravite kuću predvidite gde će biti slavine.
Inače, ne mora, možete kasnije na buvljaku da kupite crevo da vam ne prska slavina. Oni koji imaju para kupiće i mašine, baš ih briga gde je slavina, mašina pere sudove, ali ozbiljni ljudi vode računa o detaljima, jer kada planirate i kada čuvate jedinstvo kuće nije dovoljno da imate moć. U tom smislu Skupština nije najviši nivo vlasti jer ima najmanje realne moći.
Tek će, kada se uredi država u celini, imati zakon o Narodnoj skupštini, ali ozbiljni ljudi znaju da će imati zakon o Narodnoj skupštini, kao što će imati zakon o ministarstvima, pa znaju da neće usvojiti zakon o ministarstvima dok se ne usvoji zakon o Narodnoj skupštini. Kada to znate unapred planirate.
Naravno, ovde je ukazivano od strane mnogih odgovornih poslanika, čitav niz zakona nema puno ustavno utemeljenje. Zašto? Zato što to nije bio Ustav koji je vodio računa da će čitav niz kategorija u međuvremenu morati da bude uspostavljen i poslanici za to imaju razumevanje, Ustavni sud ima razumevanje, Vlada ima razumevanje kada predlaže takve zakone, jer zna da poslanici vode računa da mora unapred da se predvidi visina na kojoj će se nalaziti vrhovni revizor, a ne da živimo u državi u kojoj na buvljaku morate da imate reviziju poslovanja ili će da vam ukinu tezgu, a država ne mora. Odgovorni ljudi na mestima na kojima se nalaze o tome vode računa. Naravno, posao je svih službenika da brane svoj posao i svoja rešenja. Niko se tu ne ljuti, ali kada čuvate jedinstvo države vodite računa o tome šta se desilo i šta će se desiti.
Očekujem da će tako i ovog puta svi voditi računa. Za slučaj da neko ne vodi računa, pa proba da razbija državu, još jednom sam rekao, borio sam se protiv toga svih prethodnih godina i ne treba vam mesto u državi da se protiv toga borite, ali poslanici o tome odlučuju posle diskusije glasanjem slobodnom voljom, a službenici to sprovode i poslanici to sprovode jer su zakoni jednaki za sve. Posebne službe, moraće na poseban način.
Još jednom kažem ono što je jasno, nema potrebe kada odgovorni ljudi nešto govore da im se podmeću netačne činjenice. Nikada odbor ove skupštine nije odredio drugačiju osnovicu. Naprotiv, sa puno razumevanja je kasnio po nekoliko meseci. Poslednji put, pre dva meseca, kasnio je sa usklađivanjem osnovice za službenike Narodne skupštine jer niko nije privilegovan, a Skupština vodi računa o tome i zato je Skupština institucija koja je potrošila najmanje novca u odnosu na ono što je uradila i zbog toga će ubuduće, svejedno da li usvoji ili ne usvoji amandman ili Skupština raditi svoj posao i čuvati jedinstvo zemlje, jer se zna mesto Skupštine i mesto izvršne vlasti i drugog dela izvršne vlasti i zakonodavne, jer red mora da se zna, svejedno što se ljudi oko toga raspravljaju ili ne.
Ako to ne uradi naravno da neće imati samopoštovanja, ali da vam kažem nešto, nagledali smo se i ja sam se nagledao mnogo onih koji žive bez samopoštovanja, ništa im ne smeta.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Napravićemo pauzu od pet minuta. Nakon toga reč ima Vjerica Radeta po amandmanu, pa Miloš Aligrudić.
(Posle pauze – 13,40)

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Možemo da nastavimo sa radom.
Po amandmanu se za reč javila gospođa Vjerica Radeta.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, od jutros od kada govorimo o ovom zakonu o Predlogu zakona u pojedinostima, ja sam se više puta javljala i zaista najdobronamernije sam skretala pažnju predstavniku predlagača da pokušamo da o ovome govorimo, pre svega kao pravnici, jer uglavnom su se pravnici javljali da govore o ovom zakonu.
Naravno, mogu to svi narodni poslanici i oni koji nisu naše kolege i molila sam da se ovde ne drže predavanja narodnim poslanicima i nisam htela malopre da intervenišem po Poslovniku, ali sada molim kolegu gospodina Obradovića ili bar da vam kažem, da sam ja na vašem mestu, da bih vodila računa na jedan drugačiji način o primeni Poslovnika.
Razumem da gospodin Balinovac, kao predstavnik predlagača ovde, sigurna sam, dobronamerno želi da obrazloži predlog Vlade, ali ne znam zašto s vremena na vreme imate potrebu da karikirate nešto što je predloženo amandmanom ili nešto kada neko od narodnih poslanika iznese.
Sada ću vam reći zašto vi niste u pravu i zašto vam nije dobra teorija o podeli vlasti u Srbiji.
Vi to pokušavate, sasvim sam sigurna iz nekih drugih razloga, unapred ovde da pričate, jer kada je u pitanju član 41. i član 8. u vašem predlogu stoji – osnovica je jedinstvena i utvrđuje se za svaku budžetsku godinu Zakonom o budžetu Republike Srbije.
Predlog poslanika Predraga Markovića je da se, pored ovoga, doda još jedan član da osnovicu u službama predsednika Republike i Narodne skupštine Republike Srbije, utvrđuje nadležni odbor Narodne skupštine Republike Srbije.
Vi ste to ovde obrazlagali i sve vreme ste pokušavali da ubedite nekoga ko nije čitao ovaj predlog da je amandmanom potpuno zanemarena ova osnovica koja je jedinstvena i koja se utvrđuje za budžetsku godinu Zakonom o budžetu Republike Srbije.
Morate da prihvatite to, jer to stoji u amandmanu.
Samo je drugi stav nastavak i vaša priča o tome kako bi se na ovaj način posebno izdvajale neke grupe službenika, da je predlog neustavan, je potpuno neargumentovano.
Po onome kako ste vi ovde govorili, ispao bi jedan logičan zaključak da sve mora biti zabetonirano zakonom i da podzakonski akti u našem pravnom sistemu ne postoje i da ne treba da postoje.
Ne možete onako kako ste pokušali, sa nekim omalovažavanjem da govorite o Administrativnom odboru u ovom parlamentu, gospodine Balinovac, o tome da će neko da dovede u ovakav ili onakav položaj ovu ili onu grupu službenika, jer to jednostavno nije tačno.
Vi ste članom 15. ovog predloga zakona ostavili mogućnost zloupotrebe i različitih plata i ja sam vam govorila o tome kada smo govorili o amandmanu na član 15.
Znači, kroz koeficijente ćete vi da naštimavate plate tamo onim nekim posebnim savetnicima, posebnim komisijama, a o tome smo govorili još pre podne, kada je ovaj amandman bio na dnevnom redu.
Dakle, rekli ste, odnosno govorili ste o nekim reliktima prošlosti, kada je u pitanju podela vlasti u Srbiji, a ja vas podsećam da znamo da postoji podela vlasti u Srbiji, da postoji zakonodavna, izvršna i sudska vlast i znamo da to jesu ravnopravne grane vlasti, ali takođe znamo da je nosilac najvišeg narodnog suvereniteta Narodna skupština Republike Srbije, takođe znamo da Narodna skupština bira izvršnu vlast, takođe znamo da Narodna skupština bira najviše nosioce najviših funkcija sudske vlasti, pa bih ja onda rekla, gospodine Balinovac, da je u toj ravnopravnosti Narodna skupština ipak malo ravnopravnija.
U tom smislu, ne morate da vrtite glavom ili možete ako hoćete, ali vam tvrdim da ovo jeste ovako, vi ste sve to potpuno drugačije ovde pokušali da predstavite, zbog toga što je SRS jasno rekla da kod pisanja novog ustava neće odustati od našeg predloga da se predsednik Republike bira u Narodnoj skupštini, shodno ovim izborima o čemu sam govorila, o izvršnoj vlasti, o najvišim funkcijama pravosudne, odnosno sudske vlasti i o predsedniku Republike, kao izvršnoj vlasti.
Meni je jasno zašto ste vi tako govorili, ali ja sam upravo iz tog razloga, ne da branim Predraga Markovića, jer ume on lepo da se brani, jednostavno sam htela da kažem da vaši argumenti nisu dobri, zapravo da to nisu argumenti, da je vaše obrazloženje i vaš predlog zakona neustavan, a da amandman gospodina Predraga Markovića nije neustavan i vi dobro znate, narodni poslanici svi znaju da se u ovom parlamentu govorilo uveliko o posebnom budžetu Skupštine, o posebnom pravosudnom budžetu itd.
Vi pokušavate da pričate potpuno drugu priču i u jednom momentu kažete gospodine, narodnim poslanicima, da bi se stekao utisak da se govori o platama narodnih poslanika, ne radi javnosti, moram da kažem i hoću da kažem da se ovde govori isključivo o platama državnih službenika, nameštenika i da je neophodno da se prihvati ovaj amandman, da se ne ugrožava suština zakona, da prihvatanje amandmana neće dovesti u neravnopravan položaj službenike, da niko neće, da nijedna grupa službenika neće moći da se izdvoji iz ovog prvog stava člana 41. gde je osnovica jedinstvena, utvrđuje se za svaku budžetsku godinu zakonom o budžetu Republike Srbije.
Dakle, amandmanom se htelo postići ono što jeste suština, a to je, ponavljam, u sistemu ravnopravnosti tri grane vlasti u Srbiji da se ta malo viša ravnopravnost, kako bih rekla, malo ravnopravnija ravnopravnost Narodne skupštine, da mora biti primenjena i u ovom zakonu i u svakom drugom zakonu i propisu, jer gospodine Balinovac, ovo je zakonodavna vlast.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Zoran Krasić, pa Paja Momčilov. Imate nešto manje od sedam minuta.