Dame i gospodo narodni poslanici, u ime poslaničke grupe SRS podneo sam amandman da se posle člana 7. dodaje novi član 7a: U članu 54. Zakona stav 4. reč "polugodišnje" zamenjuje se rečima "jednom godišnje".
Oduvek je bilo poznato, makar u Srbiji, da duvan deluje opojno na predstavnike vlasti. Zakoni se kreiraju upravo onako kako to odgovara velikim monopolistima u proizvodnji duvana, kao i "trgovcima duvanom".
Evo, na primer, u ovom predlogu zakona ispravlja se ono što je pokvarila, uslovno rečeno, CEFTA. Neka obećanja data onima koji su privatizovali Duvansku industriju iz Niša, Duvansku industriju iz Vranja očigledno bi trebalo da padnu u vodu. Niko nije došao u Srbiju da kupuje fabrike zato što nas voli, već da bi iz toga izvlačio što veći profit.
Pitanje je da li bi pod novim uslovima "Filip Moris" ili "Britiš ameriken tobako" uopšte došli u Srbiju, jer razlika u ceni sirovine, kao i ceni proizvoda, daleko je veća u Evropskoj uniji nego što je to u Srbiji.
Ovaj amandman se odnosi na član 54. Zakona i to na izmenu reči "polugodišnje usklađivanje naknade" gde bi trebalo da stoji "jednom godišnje".
Razlog je jednostavan i logičan. Ako odgovorna lica u ovoj državi tvrde da je stopa inflacije niska, kurs stranih valuta u mirovanju, čemu onda dva puta godišnje usklađivati visinu naknade?
Stalno čujemo od guvernera Narodne banke Srbije kako nas ubeđuje u čvrst dinar. Da vas podsetim, to je onaj guverner što može da izdvoji stotine hiljade evra, pa možda i milion, za vilu na Dedinju, a vi građani Srbije vidite kako ćete da preživite.
Ovim članom 54. reguliše se upis u registar svih onih lica koja će se baviti uvozom duvana, obrađenog duvana i duvanskih proizvoda. Dakle, sada ćemo zbog sporazuma CEFTA imati sasvim drugačiji odnos prema potencijalnim distributerima cigareta i duvana u Srbiji. Sada će biti više zainteresovanih lica za obavljanje ovih poslova.
Povećana je mogućnost zarade pojedinaca koji su već na neki način verzirani u poslovima distribucije cigareta i duvanskih proizvoda iz uvoza. Zbog sporazuma CEFTA oni će biti u povoljnijoj situaciji, s obzirom na to da se uklanjaju neke zaštitne barijere zbog domaće duvanske industrije.
Takođe bih pomenuo i visinu naknade koja je navedena u članu 54. Ta naknada za upis u registar uvoznika duvana i duvanskih proizvoda iznosi pet miliona dinara, odnosno 62.500 evra, ali Vlada je širokogruda pa se čak tim starim/novim uvoznicima olakšavaju ovako veliki "nameti" tako što tih pet miliona dinara mogu uplatiti za pet godina u pet rata, odnosno po 12.500 evra godišnje. Poznato je da upravo oni zarađuju enormne sume novca od prodaje duvanskih proizvoda, tako da im ovo dođe, u žargonu, kao neka sića.
Ovo je direktan način za prodor stranih kompanija koje se bave proizvodnjom cigareta, a pre svega iz Hrvatske, da ne kažem iz Rovinja, da preko pojačane mreže distributera osvoje tržište Srbije.
Dakle, ono što se dešava kod nas u prehrambenoj industriji, industriji građevinarstva, kada je u pitanju privatizacija srpskih preduzeća od strane hrvatskih kompanija, sada se polako ostvaruje i na polju duvanske industrije.
Pitam se samo da li bi država ovako zalegla za domaće proizvođače da Duvanska industrija iz Vranja i Duvanska industrija iz Niša još nisu privatizovane, možda je ovo strah od kompanija tako moćnih imena kao što su "Filip Moris" ili "Britiš ameriken tobako"?
Da su ostala ona preduzeća DIN i DIV u prethodnom statusu, pre privatizacije, niko iz Vlade se verovatno ne bi ni osvrnuo na problem domaćih proizvođača. Duvan kao sirovina sada može da uđe iz Makedonije, Hrvatske ili neke druge zemlje, jer, kako je rečeno, nema diskriminacije po pravilima STO.
U svemu ovom, trepeće štetu domaći poljoprivredni proizvođači duvana kao osnovne sirovine.
Ovde je sada ministar poljoprivrede i lepo bi bilo da izađe i da kaže nešto poljoprivrednicima koji na svojim njivama, parcelama proizvode duvan, kako će sada prodavati svoje proizvode kada proizvođači duvanskih proizvoda u Srbiji nisu više u obavezi da vrše otkup. Gde će sa njima i šta će raditi u budućnosti?
Takođe bi ministar trebalo da kaže poljoprivrednim proizvođačima, juče je to Zoran Krasić lepo pitao, da li će neko odgovarati za upropašćeno kontaminirano zemljište koje je ostalo posle sadnje neke čudne sorte duvana. Kako je uopšte to seme dospelo do naših proizvođača duvana?
U članu 54. vidimo da se pod upisom u registar uvoznika podrazumeva i upis onih koji će legalno uvoziti osnovnu sirovinu duvan za potrebe duvanske industrije, sada pod još povoljnijim okolnostima. Ne zaboravimo da u drugim zemljama poljoprivrednike koji proizvode duvan država ili proizvođači subvencioniraju.
Znači, njihovi troškovi proizvodnje će biti manji u odnosu na cenu proizvodnje duvana u Srbiji. Kako onda biti konkurentan u ceni sirovine? Očigledno je da će sirovina iz uvoza biti jeftinija od domaće, tako da će naši poljoprivredni proizvođači biti samo kolateralna šteta balansiranja Vlade Republike Srbije između domaćih i stranih proizvođača cigareta.
Na kraju da pitamo predstavnike Vlade šta je sa aferom oko duvanske mafije? Cela Srbija se tresla od ove afere u koju su umešane mnoge strukture iz izvršne vlasti i podzemlja. Ne znamo samo kako će CEFTA sporazum i ovaj zakon uticati na njihove nelegalne poslove, ali verovatno će izmenom nekog stava ili člana ovog zakona i oni biti zadovoljeni.
Na kraju da kažem nešto što se tiče Svilajnca. Pola Vlade, oni članovi koji su iz Demokratske stranke, dolazilo je u Svilajnac; jednostavno, narod je prepoznao vašu priču i doživeli ste veliki poraz tamo gde ste bili.
Da su glasali svi oni mrtvi ljudi čije su potpise falsifikovali vaši članovi i da su glasali svi oni ljudi koji su na privremenom radu u inostranstvu, ima ih više hiljada, čije ste potpise falsifikovali, možda biste i pobedili, ali narod je u svakom slučaju prepoznao vaše priče kojima obmanjujete narod čitavo vreme.