DEVETO VANREDNO ZASEDANjE, 25.09.2007.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DEVETO VANREDNO ZASEDANjE

1. dan rada

25.09.2007

Sednicu je otvorio: Oliver Dulić

Sednica je trajala od 14:05 do 18:10

OBRAĆANJA

Oliver Dulić

| Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, otvaram sednicu Devetog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2007. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuju 132 narodna poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje.
Konstatujem da je primenom elektronskog sistema za glasanje utvrđeno da je u sali prisutno 97 narodnih poslanika, odnosno da je prisutno više od jedne trećine narodnih poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Obaveštavam vas da su sprečeni da sednici prisustvuju sledeći narodni poslanici: Nenad Bogdanović, Milena Stanković, Rajko Baralić, Balint Pastor i Rajko Đurić.
Saglasno članu 84. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam ovu sednicu zakazao za utorak, 25. septembar 2007. godine, dakle u roku kraćem od roka utvrđenog u članu 84. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, zbog potrebe da Narodna skupština što pre razmotri Predlog odluke iz dnevnog reda, koji su u zahtevu za održavanje vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije utvrdila 124 narodna poslanika.
Dame i gospodo narodni poslanici, uz saziv Devetog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2007. godini, koje je sazvano na zahtev 124 narodna poslanika, saglasno članu 106. stav 3. Ustava Republike Srbije i članu 166. Poslovnika Narodne skupštine, dostavljen vam je zahtev za održavanje Devetog vanrednog zasedanja, sa unapred određenim dnevnim redom sadržanim u tom zahtevu.
Kao što ste mogli da vidite, za Deveto vanredno zasedanje Narodne skupštine Republike Srbije u 2007. godini, određen je sledeći
D n e v n i r e d:
1. Predlog odluke o izboru guvernera Narodne banke Srbije.
Prelazimo na 1. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ODLUKE O IZBORU GUVERNERA NARODNE BANKE SRBIJE
Primili ste Predlog odluke, koji je podneo Odbor za finansije Narodne skupštine Republike Srbije.
Podsećam vas da, prema članu 160. stav 3, a shodno članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje za poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova poslaničke grupe.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč sa redosledom narodnih poslanika.
Saglasno članu 160. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram jedinstveni pretres o Predlogu odluke.
Da li predstavnik predlagača - narodni poslanik Branislav Jovanović, član Odbora, želi reč? Da, izvolite.

Branislav Jovanović

Poštovani predsedniče, dame i gospodo poslanici, u svojstvu izvestioca Odbora za finansije želim da kažem da je jedini kandidat na Odboru za mogućeg guvernera Narodne banke bio gospodin Radovan Jelašić i da je na kraju, većinom glasova, prihvaćen predlog poslaničke grupe G17 plus da se za guvernera Narodne banke Srbije izabere gospodin Radovan Jelašić.
Gospodin Radovan Jelašić rođen je 1968. godine u Baji u Mađarskoj. Diplomirao je 1992. godine na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i magistrirao finansije 1995. godine na Univerzitetu Ilinois u Čikagu, u SAD-u. Bankarsku karijeru otpočeo je u Deutsche Bank u Frankfurtu, gde je četiri godine radio kao regionalni menadžer u Odeljenju za centralnu i istočnu Evropu. Od 1990. godine, kada prelazi u "McKinsey&Company" u Frankfurtu, radi na projektima u bankarskom sektoru u Nemačkoj, Poljskoj i Bugarskoj, vezanim za kreditiranje, privatizaciju, preuzimanje kompanija, organizaciono restrukturiranje i izradu strategije za hipotekarno poslovanje.
Na funkciji viceguvernera Narodne banke Jugoslavije/Srbije radi od decembra 2000. godine do jula 2003. godine. Za to vreme rukovodi razvojem i sprovođenjem restrukturiranja bankarskog sektora, reformom sektora kontrole, pregovorima o svim programima vezanim za finansijski sektor sa Međunarodnim monetarnim fondom, Svetskom bankom i Evropskom unijom, reorganizovanjem sektora za informacionu tehnologiju, osnivanjem odeljenja za finansiranje srednjih i malih preduzeća i organizacijom tehničke pomoći u Narodnoj banci.
Posle odlaska iz Narodne banke Srbije u julu 2003. godine, 1. februara 2004. godine zasniva radni odnos kao savetnik u HVB banci u Beogradu. Narodna skupština Republike Srbije imenuje ga za guvernera Narodne banke Srbije 25. februara 2004. godine, a na tu funkciju stupa 1. marta iste godine. Oženjen je, otac troje dece: Marka, Đorđa i Ilije. Jezici, pored maternjeg srpskog, govori tečno mađarski, engleski, nemački, a dobro se služi i ruskim.

Oliver Dulić

| Predsedava
Po Poslovniku se javio narodni poslanik Vladan Batić.
Obaveštavam vas da je ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SRS narodni poslanik Jorgovanka Tabaković. Takođe vas obaveštavam da ćemo nastaviti rad po ovoj tački dnevnog reda i nakon 18,00 sati. Narodni poslanik Slobodan Maraš je izdvojio mišljenje na sednici Odbora za finansije. Dobićete reč, ali je po Poslovniku tražio reč narodni poslanik.
Izvolite, narodni poslanik Vladan Batić po Poslovniku.

Vladan Batić

Gospodine predsedniče, dame i gospodo narodni poslanici, reklamiram povredu odredbe člana 226. Poslovnika. Pitanje za vas, gospodine predsedniče. Na sednici od 12. septembra ove godine upravo sam postavio pitanje kada će se, shodno Ustavnom zakonu, na dnevnom redu naći izbor guvernera Narodne banke Srbije i izbor sudija Ustavnog suda Srbije.
Gospodine predsedniče, evo vašeg odgovora: ''Što se tiče izbora guvernera Narodne banke Srbije, on će takođe biti na narednoj sednici. Nadam se da ćemo narednu sednicu početi sa dve veoma važne stvari iz Ustavnog zakona, a to je izbor guvernera Narodne banke Srbije i izbor sudija Ustavnog suda, a pre toga moramo da donesemo zakone koji će definisati njihov posao.''
Gospodine predsedniče, vi ste izbor guvernera, kao što ovde u stenografskim beleškama piše, i sudija Ustavnog suda, vezali za donošenje zakona koji uređuju ovu materiju. Nemamo zakona o Narodnoj banci Srbije, nemamo izabran Savet Narodne banke Srbije, a sada preko reda, brže-bolje, zbog koalicione trgovine, bira se guverner Narodne banke Srbije, jer je to očito ultimatum od strane jednog koalicionog partnera. To je jedna stvar.
Druga stvar, u čitanju biografije gospodina Jelašića nisam razumeo da li je on magistrirao u Novom Sadu ili u Sjedinjenim Američkim Državama, jer je gospodin izvestilac rekao da je magistrirao u Sadu, valjda su to Sjedinjene Američke Države. Trebalo bi da znamo o čemu se radi.
Još nešto, kada je već pominjana biografija Radovana Jelašića, zašto ne rekoste i sledeće, da je Radovan Jelašić napustio Deutsche Bank 1998. godine, nakon što je od strane interne kontrole ove banke uhvaćen u zloupotrebama prilikom privatizacije jedne cementare u Češkoj Republici.
Jelašić je imao konflikt interesa, jer je istovremeno bio angažovan kao konsultant na strani kupca, mada je Deutsche Bank zastupala prodavca, Vladu Češke Republike. Kako bi se izbegla afera, Jelašić je podneo ostavku, a potom se zaposlio tamo gde ste vi rekli, u Međunarodnoj konsultantskoj kompaniji "McKinsy".
Radio je u HVB banci. To je ona banka preko koje su Mlađan Dinkić i Bojan Zečević prali pare, o čemu postoji potpuni izveštaj UBPOK-a, ali to nikada nije procesuirano pred nadležnim pravosudnim organima.

Oliver Dulić

| Predsedava
Da li narodni poslanik Slobodan Maraš, koji je izdvojio mišljenje na sednici Odbora za finansije, želi reč? Izvolite.

Slobodan Maraš

Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, na jučerašnjoj sednici Odbora za finansije, kao predstavnik LDP, izdvojio sam svoje mišljenje, odnosno glasao sam protiv predloga da Radovan Jelašić bude ponovo guverner NBS.
Postoje tri osnovna razloga. Prvi razlog je, pre svega, to što je izbor guvernera postao podela političkog plena. To se jasno vidi iz mnogo aspekata. Jučerašnja, na brzinu zakazana sednica Odbora, njeno kašnjenje, pritisci koji su se dešavali i u krajnjoj liniji to da niko nije želeo da bude izvestilac o tome, dovoljno govori samo za sebe. Ova vlada, kao i vladajuća većina, zaista su pokazale da se samo oko jedne stvari brinu, a to je podela političkog plena.
Mi četiri meseca čekamo da se ovo pitanje nađe na dnevnom redu ispred Skupštine, odnosno ispred nas poslanika, što je u skladu sa Ustavnim zakonom. Već je jednom u junu propao pokušaj da se ovo pitanje nađe na dnevnom redu, zato što nije bilo dogovora u okviru vladajuće koalicije.
Međutim, kako saznajemo iz medija, postignut je dogovor oko upravnih odbora. Znači, politički plen je počeo da se deli na način na koji je predviđeno - evo vama upravni odbor NIS-a, vi ćete dobiti EPS, ovi će dobiti NBS.
Mi nemamo problem da ste vi bilo koga predložili kao vladajuća koalicija, ali ne na ovaj način. Da je Radovan Jelašić predložen za guvernera zato što je najbolji, bilo bi za nas takođe prihvatljivo, odnosno da ste bilo koga predložili zato što je najbolji. Ali, zato što je ovaj plen pripao jednoj partiji u okviru vladajuće koalicije, to je za nas potpuno neprihvatljivo.
I sam je guverner Radovan Jelašić, nakon održanih izbora, citirao tadašnjeg tehničkog premijera i sadašnjeg premijera gospodina Koštunicu i rekao da je to deo političkog dogovora. Toliko o nezavisnosti ove funkcije.
Drugi razlog je dosadašnji rad gospodina Radovana Jelašića, koji je svoju nezavisnost dokazao baš pred prethodne izbore, kada je pokazao, pre svega, zavidnu dvoličnost. Kritikovao je Vladu Koštunice, kritikovao je ministra finansija Dinkića, zbog toga što su podigli zarade u javnom sektoru, ali u isto to vreme on je faktički pomagao Ministarstvu finansija i sav teret je prebacio pre svega na građanstvo i na privatne preduzetnike, odnosno na privatni sektor.
Sam potpredsednik Vlade sadašnje, gospodin Đelić, takođe se više puta negativno izražavao o radu i monetarnoj politici. To je isto učinio i ministar Milosavljević, koji je za rad guvernera Jelašića rekao da je politički zavisan, i to zavisan od predsednik G17, Mlađana Dinkića, koji ga je opet sada predložio na to mesto.
Mi se slažemo sa kritikama da je monetarna politika bila veoma restriktivna, da ovaj nizak kurs dinara odgovara uvozničkom lobiju, na čijem čelu je gospodin Mišković, i mi pretpostavljamo da je to ključni razlog zbog čega je gospodin Radovan Jelašić ponovo predložen za mesto guvernera.
Treće, što smatramo kao veliku zamerku, to su brojne afere u kojima je učestvovao gospodin Jelašić. Podsetiću vas samo na aferu koja se vezuje za kupovinu kuće. Ne ulazimo u to odakle pare itd, ali svi smo bili svedoci toga da je Radovan Jelašić tajio porez, da je prikazao falsifikovani ugovor i da je četiri puta manje platio porez nego što je bio obavezan po zakonu, iz prostog razloga što je i poreska uprava tada bila pod patronatom, odnosno deo Ministarstva finansija, na čijem čelu je bio takođe Mlađan Dinkić.
Imamo takođe jednu aferu koja je uzburkala svu javnost, to je hapšenje viceguvernera Dejana Simića, koji je, po tvrdnjama mnogih, bio samo kurir do Radovana Jelašića. Da li je to tako, mi ne znamo, iz prostog razloga što se vrši opstrukcija tog postupka, ali ostala je sumnja.
Pošto vreme ističe, samo sam hteo da zamolim građane da promisle na jednu temu, da li bi takvom čoveku poverili svoj novčanik, odnosno vas poslanike da zamolim da i vi razmislite da li možemo novčanik Srbije da damo u ruke takvom čoveku.

Oliver Dulić

| Predsedava
Da li predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa žele reč?
Da, reč ima narodni poslanik Jorgovanka Tabaković, ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SRS.
...
Srpska radikalna stranka

Jorgovanka Tabaković

Poštovane kolege, poštovani građani Srbije, razmišljajući kako da naslovim ovo obraćanje vezano za guvernera dvoumila sam se između dva naslova: jedno je - guverner kao sistemsko pitanje, onako kako je to Dinkić definisao u vreme kada se razgovaralo o Vladi, drugo je - istorija onih koji su nam od Mekkinsija (McKinsy) doputovali u Srbiju stvarajući enormno bogatstvo za sebe, a siromašeći sve nas, bez razlike kojoj političkoj stranci pripadamo.
Sličnost između Đelića i Jelašića možda upravo jeste u putu od Mekkinsija do Srbije. Samo je Jelašić krenuo iz Frankfurta, Đelić iz Francuske. Jedina razlika. U vreme donošenja Ustava gospodin Dinkić – a ova priča o guverneru je u stvari priča o ideologiji stranke G17, zasnovana na pohlepi i nezakonitom sticanju novca – izrekao je sledeće: ''Ako se bude išlo na izbor guvernera, uopšte nećemo dozvoliti da se Vlada formira. Za nas je to sistemsko pitanje, koje je važnije od toga da li će G 17 plus biti u Vladi ili ne.''
Zašto je guverner Srbije, zašto je gospodin Jelašić kao član G 17 važniji od Ustava i od bavljenja politikom G 17? Možda to objašnjava i ovo dugo vreme stavljanja na dnevni red izbora guvernera i neuspeo pokušaj koalicionih partnera da mu skrate mandat, povežu ga sa starim i daju mu samo godinu i po dana da dovrši poslove, sa nadom da ćemo zaboraviti: način kako su ugašene četiri velike banke, način kako je preko Malog kolektiva osnovana Nacionalna štedionica, u nadi da ćemo zaboraviti gde su i pod kojim uslovima devizne rezerve, u nadi da ćemo zaboraviti aferu sa koferom i da ćemo zaboraviti kako je, zloupotrebom diskrecionih prava, taj isti guverner sprečavao ulazak nepoželjnog ruskog kapitala na ovo domaće srpsko tržište.
Priča o guverneru, a tada viceguverneru, Jelašiću, počinje ponovo onim slavnim ''Službenim listom SRJ'' - Međunarodni ugovori, kada je 2001. godine u septembru gospodin Jelašić dobio nalog, koji je zdušno realizovao, kao privatizaciju velikih banaka. Čitam vam sa strane 31, Međunarodni ugovori broj 8, tehniku sadržanu u dve rečenice - odabrani broj velikih banaka privatizovaće se po principu od slučaja do slučaja, i to metodom brze likvidacije i ''isecanjem''.
Reforma bankarskog sistema, po narudžbi velikih međunarodnih finansijskih institucija, koje su pokrivale više od 90% privrede Srbije, obeležila je dolazak gospodina Jelašića u Srbiju. Početkom 2002. sledila je temeljna destrukcija i, umesto najavljene sanacije, koja se po računicama kvazieksperata pokazala suviše skupom, računalo se da je likvidacija jeftinija nego sanacija banaka.
Ti troškovi su ono, što želim da građani čuju, prebačeni na poreske obveznike Srbije, a privredne organizacije, naša preduzeća su ostala bez garanata, finansijera i kreditora za poslovne poduhvate.
Po principu - ubij poverioca, uništene su četiri velike razvojne banke, kojima su dugovali veliki privredni sistemi i onaj nikada dovoljno pominjan Sartid, koji je, tako očišćen od obaveza, mogao bi biti prodat ili predat, bolje reći, američkim prijateljima, u vreme međusobnog uzvraćanja usluga za 21,3 miliona dolara.
Raščišćen je prostor na finansijskom tržištu za nove banke sa stranim kapitalom, a neki kolektivi ili da doslovno čitamo firma Mali kolektiv, već poznatog gospodina Hamovića npr, iz zemlje i inostranstva su u prostorijama likvidiranih banaka organizovali bankarsku aktivnost, uz malu pomoć prijatelja, koji su im obezbedili ne samo sredstva, ne samo prostore bivšeg SDK npr, nego i unosne poslove, a to su poslovi sa isplatom stare devizne štednje.
Javnost je vrlo smišljeno i namerno zamajavana pričom, i to je veliki teret gospodinu guverneru, da je osnovni problem u 8.000 ljudi koji su u jednom danu ostali bez posla, želeći da zaboravimo razmere krađe izvedene uništavanjem bankarskog sistema.
Preostale domaće banke su doživele nov udar. U pregovorima u Parizu dogovoreno je da se otpiše desetogodišnja kamata za koju je garant bila država. Te obaveze nisu smanjene prema bankama, samo je država iskoristila situaciju, vrlo perfidno i smišljeno, i pretvorila sve to u svojinski ulog Republike Srbije.
Tako su, posle dužeg perioda, u najvećem broju banke postale ponovo državne banke i u narednoj fazi su prodate stranim bankama. O tome koje su banke bile kupci, po kojim cenama su prodate, ko je i koliku proviziju uzeo, uverena sam da će jednog dana guverner, koga danas predlažete, i oni koji ga podržavaju morati da daju odgovor građanima Srbije.
Domaći finansijski sistem je tada potpuno dotučen, ali to nije bilo dovoljno. Išlo se na dalje udare na pojedine privatne banke, koje nisu mogle da se spasu nikakvim sudskim odlukama. Da li neko od vas shvata koliko je opasnog činjenja bilo u ponašanju gospodina guvernera kada je sve stvari iz temelja pomerio i okrenuo naglavačke. Promet hartija od vrednosti i akcija je izmešten sa berze, koja je po definiciji mesto gde se trguje. Premestio ih je na Centralni registar.
S druge strane, one organizacije koje moraju da se bave trgovinom, poput berze, dozvolile su ili bile prinuđene, da se trgovina akcijama odvija potpuno mimo berze i to neposrednim pogodbama kupaca i prodavaca. Samo veliki broj malih akcionara zna koliku je štetu zbog toga pretrpeo i samo sudovi znaju koliko se postupaka pred njima vodi ili će se tek voditi zbog ovakvog činjenja.
Tako je počela velika tranziciona prevara, koja se nastavila rasprodajom srpskih preduzeća po bagatelnim cenama, pri čemu je strancima ustupano i domaće tržište i otvoren je potpuno i raščišćen put za domaći bankarski sistem.
Dragi građani, cenzus za osnivanje banke bio je samo pet miliona dolara. Sve te strane banke, koje su dale pet miliona dolara, na kraju sledeće poslovne godine imale su aktivu vrednu više od 800 miliona evra. Sa pet miliona dolara uloga ostvarile su nove vrednosti sa 800 miliona evra. To je zasluga, između ostalog, i gospodina Jelašića, sa ekipom Dinkić i Đelić, sa kojom radi svih ovih godina zajedno.
Proces zatvaranja domaćih banaka se nastavlja. A nigde u svetu ozbiljna država ne može da prepusti u ruke stranih banaka finansiranje privrede, jer banke drže krvotok privrede i ekonomije. Odlično znaju dobri studenti ekonomije šta znači ako vam banka otežano daje kredite, ako upravlja vašim razvojem, kako može da kanališe razvoj privrede jedne zemlje.
Možda bi neko rekao da je trebalo da dobijemo jeftiniju ponudu, kvalitetniju uslugu, niže kamate. To bi po prirodi stvari trebalo da bude rezultat konkurencije. Vi ste svedoci, kao i ja, da te strane banke uglavnom finansiraju stanovništvo, i to za kratkoročnu potrošnju, pod višestruko višim kamatama nego iz zemalja iz kojih dolaze.
Ekonomisti, takođe, dobro znaju da je značajan deo deviznih rezervi, kojima se hvali gospodin Jelašić, u stvari sterilisan kapital poslovnih banaka, odnosno kada iz centrale svoje iz zemlje iz koje dolaze daju 10 dinara kredita, one moraju da polože 4 dinara u depozit kod Narodne banke, a nama se guverner hvali da su to devizne rezerve. Samo da građani odluče, da imaju mogućnost da vrate te kredite, tog istog momenta bi 40% deviznih rezervi bilo istopljeno u jednom jedinom momentu.
Takođe, treba da kažemo da je zasluga guvernera i to što je zaduživanje raslo brže od direktnih stranih investicija. Vrlo perfidno i smišljeno se ili podsticalo zaduživanje, ili se ćutalo šta i do čega može da dovede takvo zaduživanje.
Međutim, stečaj zatvorenih banaka još nije okončan. Izveštaj o bilansima za svaku pojedinačnu banku mora da sadrži podatke o sredstvima koja su se nalazila na računima u inostranstvu, gde su i pod kojim uslovima deponovana ta sredstva i gde se kriju sredstva od prodaje imovine tih banaka.
Da li vi mislite, gospodo iz G 17, da ćemo mi da zaboravimo da su se koplja lomila i životi ulagali na kocku oko mesta predsednika upravnih odbora u Agenciji za sanaciju, stečaj i likvidaciju banaka, da ste joj menjali pravne sledbenike, da znamo gde su se držala sredstva.
Da li građani misle da je ovo visoka ekonomija ili politika?
Da prevedem šta to znači za obaveznike Srbije. Gubitak od 30 milijardi dinara, koji je ostvarila Narodna banka Srbije, ponavljam, 30 milijardi dinara, to je po kursu od 80 dinara - 376 miliona evra vrednosti.
Da li znate koliko je to Beočinskih fabrika cementa? Da li znate da je za 21 milion prodat jedan Sartid, 15 Sartida vrednosti je izgubljeno u ovom gubitku i u ovoj cifri Narodne banke.
Do ove cifre se došlo zato što imamo nekredibilnu monetarnu vlast, koja je optužena za korupciju. Normalno, ta se korupcija ne dokazuje lako, jer vešti ljudi kriju tragove, a zbog diskrecionih prava kojima guverner raspolaže ne može baš da se razluči koja je odluka motivisana ličnim interesima, a koja potpada pod diskreciona prava.
Ali, da li je moguće da nam guverner, koga ponovo predlažete, svojevremeno odbije rusku grupu Konvers, automatski, kada je htela da preuzme Kulsku banku, sa obrazloženjem da Konvers grupa ima nizak kreditni rejting. Njihov kreditni rejting je bio bb minus, kao i međunarodni rejting Srbije.
Ali, o dvostrukim aršinima govori sledeća stvar. Jelašić je na položaj guvernera došao kao najavljeni direktor HV banke, o kojoj je kasnije trebalo da odlučuje nepristrasno.
Upravo toj banci, dragi građani Srbije, dao je saglasnost za obavljanje kastodi poslova, odnosno procesa saldiranja i čuvanja hartija od vrednosti, iako je mesec dana pre toga NBS odbila da izda takvo ovlašćenje HVB banci zato što nije imala uslove jasno predviđene regulativom. Po dolasku gospodina Jelašića na mesto guvernera, papir je dobijen bez problema.
Kako je moguće da predlažete guvernera koji je dozvolio Evroaksis banci da, bez ikakvih posledica, prekrši ugovor o vraćanju 28 miliona deviznih rezervi, bez monetarnog odbora i sam odlučio da se toj banci ne postave dodatni uslovi. Na primedbu da o tome odlučuje monetarni odbor, on je rekao da monetarni odbor nije zabavište i da on odluke donosi sam. O tome svedoče njegovi saradnici.
Devizne rezerve, kojima se hvali, jesu postigle ekspanzivan rast, a da li su one rezultat izvoza ili je reč o onim sredstvima koje oni naši građani koji žive u inostranstvu dostavljaju kao doznake svojim rođacima ovde i da li je reč o onom nestabilnom delu koji se zove deo deviznih rezervi koje banke moraju da polože na račun NB.
Ali, kao i uvek, najteža stvar dolazi na kraju. Oni koji danas predlažu gospodina Jelašića za guvernera, DS, gospodin Đelić, koji je izrekao tvrdnju da je 155 miliona evra uludo bačeno i potrošeno za skupu i neodgovarajuću monetarnu politiku, a danas stoji iza toga predloga, samo dokazuje da putevi novca u stvari dovode i do političkog dogovora i da kada se oko novca dogovorite problema nema.
Ali, ima problema, guverner je priznao da ima 376 miliona evra gubitka, u aprilu 18. je održao konferenciju na kojoj je priznao da će imati 10 milijardi dinara gubitka i da će morati da bude dokapitalizovana Narodna banka. On je to tvrdio u aprilu, kada je završni račun već bio urađen, ovde piše da ima 30 milijardi, tri puta više.
Zašto je gospodin Đelić pristao, da li misli da smo zaboravili izjave, da li misli da najveća zloupotreba državnih sredstava, sa emisijom blagajničkog zapisa, može da bude zaboravljena? Da li mislite da građani ne znaju da izračunaju, ako su u prvoj polovini godine prodali milion evra, po kursu od 87 dinara, kupili blagajničke zapise, držali ih šest meseci, na kraju godine su ponovo mogli da kupe za te dinare koje imaju, milion evra po kursu od 78, i da imaju čistu zaradu 200 miliona evra.
Problem je što je ta zarada ostvarena na teret građana Srbije, jer novac nije materija koja može da se stvori u jednom džepu, a da iz drugog džepa ne bude izvađena. Ovo je samo jedan od primera i jedan od dokaza kakvu pogubnu politiku, vrlo smišljenu, u interesu najužeg kruga saradnika gospodina Dinkića vodi gospodin Jelašić. A ono što su zahtevi za proverom načina štampanja gotovog novca, načina prevoza gotovog novca, zloupotrebe ovlašćenja u samoj Narodnoj banci, i za to će jednoga dana doći sednica na kojoj će tema biti zloupotrebe u Narodnoj banci. Za takvog guvernera srpski radikali nikada neće glasati.

Oliver Dulić

| Predsedava
Hvala. Reč ima šef poslaničkog kluba LDP, narodni poslanik Čedomir Jovanović. Izvolite.
...
Liberalno demokratska partija

Čedomir Jovanović

Gospodine predsedniče, poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, još jedna ozbiljna rasprava upravo je započeta na jednako loš način kao i prethodne, što postaje pravilo rada Narodne skupštine Republike Srbije.
Mi iz LDP-a smo ne više iznenađeni, ali moram reći da smo zapanjeni neodgovornošću onih koji su potpisali Predlog odluke o izboru guvernera NBS, a da pri tom nisu osetili nikakvu potrebu da taj svoj predlog obrazlože. To je postalo pravilo rada ove skupštine, a to pravilo nije dobro i ono ugrožava same temelje društva o kome mi moramo da vodimo računa.
Postavlja se pitanje na kojem mestu se donose odluke ako se ne donose u Skupštini tokom rasprave. Koji su motivi presudni ako se o njima javno ne govori i da li uopšte možemo da vodimo ozbiljnu raspravu o izboru guvernera NBS bez predstavnika Vlade, bez reči predlagača, uz nemušto obrazloženje izvestioca Odbora za finansije, koji je birokratski sročene tri rečenice neuspešno prepričao.
Mi nismo zadovoljni načinom na koji je vladajuća koalicija pristupila ispunjenju obaveza koje proizilaze iz Ustavnog zakona i prvo o tome treba da govorimo, a tek onda da porazgovaramo o ličnosti kandidata.
Ukoliko je kandidat pristao na ovakva pravila ponašanja, onda je samim tim dovoljno rekao o sebi.
Sudbina guvernera NBS je definisana obavezama koje proizilaze iz Ustavnog zakona. Taj Ustavni zakon nije usklađen i iza njega nije stala ona parlamentarna većina koja danas staje iza predloga za kandidata Jelašića.
Nova većina je formirana na drugim principima od one koja je formirana kada se glasalo o Ustavnom zakonu, između ostalog kroz definisanje obaveze ne o pukom imenovanju guvernera NBS, već o izboru guvernera NBS.
Nekoliko puta smo ukazivali na potrebu poštovanja Ustavnog zakona. Jedno od obrazloženja je bilo da nema potrebnih zakona i zbog toga nemamo danas Ustavni sud, nema potrebnih zakona i zbog toga danas nemamo tužioce, nema potrebnih zakona i zbog toga do sada nismo imali guvernera NBS.
Ali, odjednom taj poslednji razlog više nije tako važan. Zakon o Narodnoj banci Srbije je prestao da bude imperativ u procesu izbora guvernera. Šta je to važnije od zakona? Voleli bismo da nam neko odgovori na to pitanje. Nema premijera, nema nijednog ministra, nema predstavnika parlamentarne većina koja je stala iza kandidature gospodina Jelašića.
Ako Jelašić sam ne može da izvuče zaključke iz tako ogoljenih činjenica, koje dokazuju da oni koji ga predlažu nisu spremni nijednu reč da kažu u njegov prilog, onda mi kao poslanici moramo da postavimo pitanje: šta se, zapravo, nalazi u pozadini ovog političkog marifetluka, jer je, zapravo, reč o tome.
Ovo nije ozbiljan posao, ovo je lakrdija. Zašto ne dobijamo zakon o NBS, ako je zakon bio preduslov izbora guvernera? Zato što se Srbija nalazi u političkom matu. Srbija je žrtva tročlane koalicije stranaka koje jedna drugu međusobno ucenjuju.
Mi smo tokom prethodne nedelje, a i vi ste tu, gospodine predsedniče, možete me ispraviti ukoliko grešim, a siguran sam da ne grešim, ako predsednik nije tu, tu su neke druge kolege, raspravljali, između ostalog i o pripremi nove sednice. Razgovarali smo o dnevnom redu.
Kao poslanici smo se složili, smatrajući da je to naša obaveza, sa planom koji je bio potpuno drugačiji od ovog o kome mi danas razgovaramo. Pominjan je izbor sudija Ustavnog suda, pominjan je zakon o Ustavnom sudu, zakon o Narodnoj banci i izbor guvernera Narodne banke. Odjednom, preko noći, samo jedna tačka dnevnog reda.
Počeli smo danas da radimo u 14,00 časova. Zbog čega? Političke ucene ne mogu biti osnov za donošenje tako krupnih odluka kakve su one koje prate imenovanje guvernera NBS.
Mnogo toga se može reći o gospodinu Jelašiću, ali mi bismo analizu njegovog rada, pre svega, iskazali kroz tri dimenzije: njegovu profesionalnu, njegovu političku i njegovu ličnu. I ne sa ambicijom da svakog ko se pojavi kao kandidat pred parlamentom uništimo u raspravi, već sa ambicijom da svojim odnosom prema tom poslu definišemo pravila koja će ubuduće i te kako obavezivati one koji pred parlament izlaze sa svojim kandidatima i one koji očekuju podršku parlamenta za svoj izbor.
Što se tiče profesionalnih referenci gospodina Jelašića, on ih ne ispunjava u meri u kojoj je to neophodno za našu podršku. On nije izabran za guvernera NBS 2004. godine kao nestranačka profesionalna ličnost. On je postao guverner NBS u procesu obračuna sa politikom i Vladom koju je simbolizovao Zoran Đinđić. On je vraćen na mesto guvernera NBS da bi stranka G17 plus dokazala da je to institucija koja će postojati onoliko koliko postoji i ona i da niko drugi nema pravo na tu instituciju osim nje.
Nažalost, tako se ponašate do danas. Vi na to imate pravo, ali oni koji vam dopuštaju da to pravo ostvarite, čine veću grešku od vas, i nas oni, pre svega, interesuju. Nas interesuje drugi deo vladajuće koalicije, koji formiraju DS i DSS.
Kada bi pokušali da kažemo u ovoj raspravi nešto kritički o gospodinu Jelašiću, a da to ne bude ponavljanje onoga što su rekli predstavnici DS i DSS, bili bismo neuspešni.
Sve ružno o gospodinu Jelašiću rekli su oni koji ga danas predlažu za guvernera, da li tokom njegovog rada na mestu viceguvernera NBJ, kada ga je omalovažavao gospodin Koštunica, kroz one njegove čuvene opaske u predsedničkoj kampanji 2002. godine, o tamo nekim ekspertima koji su se pojavili niotkuda i preuzeli sudbinu Srbije u svoje ruke, ignorišući njene interese.
Ili o svemu onome što su govorili predstavnici DS, suprotstavljajući se izboru Jelašića 2004. godine, pominjući njegov neodgovoran odnos i kršenje zakona u aferi koju je neko nazvao afera "vila", pa posle toga afera "kofer", pa da se zaustavimo samo na raspravi koja je obeležila Ustavni zakon i sve vas držala do ranih jutarnjih sati, zbog svađe i nespremnosti unutar koalicije da se prihvati obaveza izbora novog guvernera.
Gospodin Jelašić nije sproveo reforme u sektoru koji je vodio. On je administrirao tim sektorom. Možemo reći da je povremeno u svom poslu bio dobar. Verovatno bi bio i bolji da je imao podršku Vlade. Često je Vladu kritikovao, ali šta se u međuvremenu promenilo pa sada prihvata podršku onih koje je kritikovao, onih koje je osuđivao za inflatorni budžet, onih koje je osuđivao za odbijanje restrukturiranja javnih preduzeća, onih koje je kritikovao zbog odbijanja privatizacije NIS-a i EPS-a?
Šta se u međuvremenu desilo, pa je odlučio da prihvati njihovu podršku? Šta se to desilo na drugoj strani, pa je odjednom DS odlučila da podrži guvernera, koga je prethodno optužila za zloupotrebu i štetu nanetu u iznosu od 400 miliona evra? O tome ovde treba da razgovaramo.
Treba da se pojavi predstavnik predlagača i da kaže "mi smo tada pogrešili, ponovo smo pročitali dokumenta i videli da je gospodin Jelašić zapravo bio u pravu i zato ga mi danas podržavamo". Ili gospodin Jelašić treba da dođe i da kaže ili vi koji ga predlažete iz G17 plus da kažete da je shvatio da je grešio i sada traži novu šansu.
Ne, to su dva paralelna sveta. Ko plaća cenu toga, čuli smo u prethodnoj diskusiji. Cenu plaća društvo, građanke i građani. Nema grinfild investicija u sektoru bankarstva. Nijedna banka nije došla ovde i počela normalno da radi. Pri tom je morala da prođe netransparentan proces privatizacije, kroz dogovore sa NBS i sa Ministarstvom finansija. Kroz partnerstvo Dinkića i Jelašića, sve banke u Srbiji su privatizovane u prethodnih sedam godina. Kroz kakvu javnu proceduru, kada je nije bilo ni u jednom trenutku?
Korporativni kapital, osiguravajuća društva, dva najveća - DDOR i "Dunav", u gorem položaju 2007. nego 2004. godine. Ko je za njih odgovoran? Narodna banka. Šta je uradila? Ništa. Odložena je privatizacija DDOR-a, u trenutku u kome je to bilo neminovno, zbog obaveza koje oni koji su privatizaciju odložili imaju prema našim tajkunima.
DDOR je bio završio proces privatizacije. Decembar je bio mesec za završetak tog posla. Taj posao nije završen, odložen je zbog izbora, ali je završen drugi - privatizacija Bora. Videli smo kako - neuspešno. Vlada je imala dvostruke principe.
Šta zameramo gospodinu Jelašiću? Zameramo mu što je pristao na ta pravila ponašanja. Guverner mora imati hrabrosti i snage da bude autentičan. Vodi najskuplju monetarnu politiku, najskuplju monetarnu politiku u Evropi vodi NBS. Ne mislim da to radi zato što želi. Na to je prinuđen. Zbog čega? Zbog neodgovorne fiskalne politike Vlade. Umesto da promeni tu vladu, odnosno da se od nje distancira, on prihvata podršku te vlade.
Mi smo najsiromašnije evropsko društvo, sa najskupljom politikom centralne banke. Obavezne rezerve, o kojima se toliko puta ovde govorilo, najviša stopa u Evropi. Inflacija, koja je jedan od prioritetnih poslova guvernera NBS, druga u Evropi.
Ako govorimo o političkom karakteru i svemu onome što je guverner Jelašić uradio u periodu svog mandata, onda moramo biti fer prema njemu i reći da je on pokušavao da oslobodi dnevnopolitičkih uticaja centralnu banku.
Pokušavao je to od 2004. godine, upozoravao, kritikovao Vladu, predlagao alternativne mere, ali je iz čitavog tog posla izašao kao gubitnik.
Nije bio uspešan, nije ograničio fiskalnu potrošnju, nije ubrzao restrukturiranje preduzeća, nije uneo novu dinamiku u proces privatizacije, nije odbranio definisani kurs i ciljanu inflaciju. Bio je neuspešan. Zbog toga ga mi kritikujemo.
Ako govorimo o onome što je nezaobilazno tokom rasprave o njegovom izboru za guvernera, to je svakako i način na koji se on odnosio prema građanima Srbije, prema našem društvu. Verujem da je u ovoj sali više poslanika koji su bili predmet nekih afera od onih koji to nisu bili, ali nema nijednog koji nije odgovorio na pitanja koja su mu postavljena.
To pravo je sebi dao gospodin Jelašić. Ni na jedno pitanje nije ponudio odgovor, a očekuje od nas da ga podržimo. Ni izvestilac Odbora za finansije nam nije ponudio odgovor u njegovo ime, a nema ni predlagača da mu postavimo pitanje - s kim je to mislio da se poigra kada je falsifikovao kupoprodajni ugovor o kući? Najmanje je važno što je kuća na Dedinju.
On je guverner. Guverner nema pravo na takvo ponašanje. On je to sebi dopustio. Njegov vice guverner je završio u zatvoru. Protiv njega je podneta krivična prijava, podignuta je optužnica zbog korupcije. Ni jedno "izvinite građani Srbije zbog toga što se desilo", nijedna smena. Umesto toga, prvo je unapređen, govorim o gospodinu Simiću, da bi danas obavljao poslove direktora u Sektoru za stanovništvo banke, čiju je privatizaciju praktično sproveo gospodin Jelašić. Mislim na OTP banku.
Mi ne možemo da glasamo za takvog guvernera i ne očekujemo da parlamentarna većina, posle ovih naših kritika, promeni mišljenje o njemu, ali minimum onog što zahtevamo od gospodina Jelašića je da, pre nego što podrškom slepe parlamentarne većine stupi na dužnost, ponudi odgovore na pitanja koja se otvaraju u ovoj raspravi.
Ko nije bio u pravu - on kada je kritikovao Vladu ili Vlada kada je kritikovala njega? Ako su svi bili u pravu, šta je prethodilo tom zaključku?
Zašto je pristao na ovako jadan proces u kome sada učestvuje, a da pri tom nije izborio nezavisnost centralne banke kroz valjan zakon o Narodnoj banci Srbije. Već je i sada jasno da će on biti guverner, kao što je Milutinović bio predsednik Srbije, ili Zoran Lilić.
Centralnu banku i monetarnu politiku zemlje vodiće savet. U savetu će sedeti predstavnici parlamentarne većine, koji će ovde biti izabrani, a guverner će služiti za ukras i za potpis. Takva centralna banka ne postoji nigde u Evropi.
Ne postoji ni u jednoj uređenoj zemlji sveta, pa ne treba da postoji ni u Srbiji 2007. ili 2008. godine.
Spremni smo da odamo priznanje gospodinu Jelašiću za svaki njegov dobar potez.
Imali smo razumevanja za njegove kritike, ali su one bile incidenti, a ne izraz ozbiljne namere, da se pritiskom na Vladu koriguje fiskalna politika i na takav način zaštiti tranzicija u našem društvu. Sve što je uradio zapravo je bilo rezultat ličnog marketinga, želja za ličnom promocijom i ignorisanje suštinskih potreba ove zemlje.
Saglasnost koju je dao na ovako kompromitujući postupak izbora, kojem trenutno prisustvujemo, između ostalog je toliko jasna da više nema potrebe govoriti o njemu, njegovom profesionalnom kredibilitetu i spremnosti da štiti dignitet institucije koju će formalno voditi kao novi guverner.
Mi glasamo protiv gospodina Jelašića zbog toga što smo protiv koalicije Tadića, Koštunice i Dinkića, protiv privatizacije našeg društva, feudalizacije, zato što smo protiv ekonomije sovhoza, kolhoza, zato što želimo tržišnu ekonomiju, modernizaciju, reforme, zato što želimo guvernera koji je sposoban da radi svoj posao, a ne guvernera koji je sposoban da sprovodi ono što se tri stranke između sebe dogovore, zaboravljajući pri tom činjenicu da te tri stranke vode ovu zemlju o kojoj bi morali da razmišljaju.