Prva sednica, Drugog redovnog zasedanja, 17.10.2008.

8. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Prva sednica, Drugog redovnog zasedanja

8. dan rada

17.10.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 20:25

OBRAĆANJA

...
Srpska radikalna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, mi smo i u prepodnevnom delu rasprave ukazali na činjenicu da je čitava koncepcija krivične odgovornosti pravnih lica nategnuta, beživotna i da svi ovi instituti koji su sadržani u Predlogu zakona verovatno neće moći da budu primenjeni u praksi.
Jedan od takvih instituta jeste i brisanje osuđenog pravnog lica iz registra. Mi smo rekli da pravnom licu ne može, u principu, da se izrekne bilo koja krivična sankcija, zato što ne postiže onu svrhu koju Krivični zakonik propisuje, a to je generalna i specijalna prevencija kriminaliteta.
Sa druge strane, mera prestanka pravnog lica, koje je, navodno, krivično odgovorno, u krajnjoj liniji svaliće se na zaposlene u tom pravnom licu, na potpuno obične ljude, koji apsolutno ne snose bilo kakvu odgovornost, za bilo koje krivično delo. Svrha ovog zakona neće biti postignuta, jer će u principu u jedan težak ekonomski i socijalni položaj biti dovedeni ljudi koji sa bilo kojim krivičnim delom nemaju bilo kakve veze.
Pošto nije bilo vremena, iskoristiću priliku samo da se kratko osvrnem na ovaj član 35. Predloga zakona. Ne znam da li ste primetili, gospođo Malović, ceo član 35. je protivrečan u svojim stavovima, jedan drugome. U stavu 1. člana 35. vi kažete da se, za isto krivično delo pokreće i vodi, po pravilu, protiv pravnog lica i odgovornog lica jedinstven postupak i donosi jedna presuda. Dakle, to je na tragu one važe početne koncepcije, da pravno lice odgovara zbog učinjenog krivičnog dela od strane odgovornog lica u tom pravnom licu.
U stavu 2. vi već odstupate od te svoje koncepcije, pa kažete: ''Ako zbog postojanja zakonom određenih razloga nije moguće pokrenuti ili voditi krivični postupak protiv odgovornog lica, postupak se može pokrenuti i voditi samo protiv pravnog lica.''
Gospođo Malović, ovakvim stavom vi direktno idete protiv samog naziva Predloga zakona, jer vi ste u obrazloženju zašto ne prihvatate naše amandmane rekli da se ovde ne radi o krivičnoj odgovornosti. Ovde se radi o odgovornosti pravnih lica za krivična dela njihovih odgovornih lica. Sada ispada da je to nešto sasvim drugo u odnosu na krivičnu odgovornost, ali u članu 35. stav 2. vi kažete da može da postoji odgovornost pravnog lica i bez odgovornosti odgovornog lica. To znači da ovo više nije objektivna odgovornost nego subjektivna.
Postavlja se pitanje, kako je moguće da u krivičnom postupku za sebe odgovara pravno lice, kada ono uopšte ne može da bude okrivljeni? Nema svest, nema volju, ne može da bude uračunljivo, ne može da postupa ni iz umišljaja ni iz nehata, ni iz eventualnog, ni iz direktnog umišljaja itd. To automatski anulira i prethodnu odredbu člana 34. Krivičnog zakonika, gde ste vi naveli da se na pravna lica primenjuju određeni instituti iz opšteg dela Krivičnog zakonika.
Gospođa Vjerica Radeta je dobro primetila, ako ne postoji odgovornost odgovornog lica, nego postoji samo krivična odgovornost pravnog lica, što je moguće po ovome što ste napisali u članu 35, onda se postavlja pitanje, npr. kako to pravno lice koje je odgovorno samo za sebe može da bude u krajnjoj nuždi? Kako će ono da proceni da li postoji krajnja nužda ili ne postoji? Za to je potrebna svest i volja, u psihološkom smislu te reči.
Pravno lice kao pravna fikcija tu svest i volju i bilo koju drugu psihološku kategoriju, jednostavno, ne može da poseduje.
Ne može pravno lice, ako odgovara samo za sebe, bez odgovornosti odgovornog lica, kako može na njega da se postigne svrha uslovne osude. Vi ste naveli da će se na pravno lice primeniti jedan od instituta opšteg dela Krivičnog zakonika, ''i svrha uslovne osude'', član 64. Krivičnog zakonika.
Kako može na pravno lice da deluje bilo koja krivična sankcija kada ono nije živo biće?
Dakle, kada se kaže fizičko lice onda se misli da je to živo biće, koje poseduje određene elemente psihološkog života, kao što su svest i volja, pa može na odgovarajući način da se odnosi i prema krivičnom delu, ali isto tako i prema svrsi krivične sankcije koja mu se izriče.
Ako usvojite ovo što ste predložili da pravno lice može da odgovara krivično u krivičnom postupku, a da pri tome ne postoji odgovornost odgovornog lica, onda bih zaista voleo da mi objasnite kako zamišljate da će sudovi u praksi moći da primene jednu ovakvu odredbu? Zaista bih voleo da izađete za skupštinsku govornicu i da nam date jedno suštinsko pravno objašnjenje onoga što ste napisali.
Vi ste nama dali jedno političko objašnjenje – mi smo napisali u Predlogu zakona čitav niz novotarija zato što to traži EU. To je političko objašnjenje. Razumem da vi na taj način zadovoljavate određene političke zahteve. Kažete – moramo da stavimo čitav niz potpuno nepoznatih pravnih rešenja i pravnih instituta u nešto što se zove Predlog zakona zato što to od nas neko traži. To je političko objašnjenje.
Voleo bih da mi objasnite – na koji način zamišljate da će pravno lice moći da odgovara samo za sebe, da procenjuje da li se nalazi u krajnjoj nuždi ili se ne nalazi, da njega pogađa svrha uslovne osude itd. Ti instituti ne mogu mehanički da se primenjuju na pravna i fizička lica podjednako, jer između pravnih i fizičkih lica postoji nešto što ih suštinski razdvaja.
Pravna lica, gospođo Malović, nemaju biološki identitet i biološku supstancu, nemaju svoj psihološki život, nemaju svest i volju i protiv tih lica ne može se voditi krivični postupak. Nećete ga moći voditi u praksi.
Možete da stavite u zakon šta hoćete, u praksi sudovi neće moći da vode krivični postupak parcijalno i odvojeno samo protiv pravnog lica.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na član 70. amandman je podneo narodni poslanik Dušan Marić.
Vlada nije prihvatila amandman, Odbor za pravosuđe i upravu predlaže da se amandman odbije, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima predlagač amandmana. Izvolite, gospodine Mariću.
...
Srpska napredna stranka

Dušan Marić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ja sam ubeđen da će ovaj zakon ostati mrtvo slovo na papiru, kao i drugi zakoni u Srbiji. Verujem da ovo nikada neće stupiti na snagu, odnosno da će Boris Tadić odbiti da potpiše ukaz o njegovom proglašenju.
Pokušaću u vremenu koje mi stoji na raspolaganju da iznesem argumente na kojima temeljim svoje ubeđenje i da objasnim zašto sam predložio amandman na član 70.
Član 6. stav 1. Predloga zakona glasi: ''Pravno lice odgovara za krivično delo koje u okviru svojih poslova, odnosno ovlašćenja učini odgovorno lice u nameri da za pravno lice ostvari korist.''
U ovoj skupštini, od pre sedam dana, imamo pravno lice koje se predstavlja kao politička stranka ili poslanička grupa – iako je počinilo više krivičnih dela.
Pošto još uvek nije jasno kako se ta grupa ili stranka zove, da li Srpska narodna stranka, SNS ili ''Napred, Srbijo'', ja ću je i dalje i u diskusiji zvati jedinstvenim imenom ''udruženje čuvara ukradenih ostavki''.
Tomislav Nikolić, kao odgovorno lice ''udruženja'', ukrao je ostavke koje je potpisalo 78 poslanika SRS, sa namerom da drugo pravno lice, ''udruženje čuvara ukradenih ostavki'', od toga ostvari korist. Evo dokaza.
U intervju u Politici od 12. septembra, na konstataciju novinara – dakle, vi ste ostavke sklonili, gospodin Nikolić odgovara: da, ja sam ih sklonio. Dakle, Nikolić je priznao da ostavke nisu izgubljene, nego da su sklonjene.
Pre nedelju dana, sa ove govornice, Nikolić je dva puta ponovio da se njegova ostavka nalazi u njegovom džepu. Pošto su sve ostavke, svih 78 ostavki, bile u jednoj fascikli, apsolutno je nemoguće da 79 ostavki bude izgubljeno, a da se jedna nalazi u džepu gospodina Nikolića. Zaključak je više nego jasan.
Ostavke postoje, uopšte nisu izgubljene, već su samo sklonjene. Sklonio ih je Tomislav Nikolić i on zna gde se one nalaze. Te ostavke su imovina SRS i njenih poslanika.
To opet znači da Tomislav Nikolić kod sebe, neovlašćeno i protivzakonito, zloupotrebom položaja, drži izuzetno vrednu, neprocenjivu imovinu SRS i njenih narodnih poslanika, ali i imovinu građana Srbije, njihovu izbornu volju, njihovo biračko pravo.
Oni su na izborima 11. maja jasno rekli kakav Parlament žele, a Tomislav Nikolić pokušava, upornim ponavljanjem krivičnih dela, da spreči sprovođenje te njihove volje. Njegovo ''udruženje'', u vreme kada su izbori održani nije postojalo.
U parlamentu ima 20 predstavnika sa jasnim ciljem da drugom pravnom licu, ''udruženju čuvara ukradenih ostavki'', protivpravno, nezakonito pribavi ogromnu imovinsku i političku korist.
Ako pođemo od računice da jedan poslanički mandat u četvorogodišnjem vremenskom periodu vredi oko 80 hiljada evra (to je neka moja računica) verovatno je ona i veća, i to pomnožimo sa 20 ukradenih mandata, dobijamo iznos od milion i 600 hiljada evra. Isto tako, članovi ''udruženja čuvara ukradenih ostavki'' već mesec dana pokušavaju da, istovremeno sa poslaničkim, otmu i nekoliko stotina odborničkih mandata SRS, čija je vrednost, prema nekoj mojoj slobodnoj računici, oko dva miliona evra.
Član 11. u prvom stavu Predlog ovog zakona sankcioniše – produženo krivično delo: "Pravno lice odgovara za produženo krivično delo ako je u skladu sa članom 6. ovog zakona odgovorno za više krivičnih dela koja su izvršila dva ili više odgovornih lica, pod uslovom da krivična dela predstavljaju celinu u smislu člana 61. stav 1. Krivičnog zakonika.''
Ovo što radi Tomislav Nikolić i pomenuto ''udruženje'', upravo je to produženo krivično delo. Ispunjena su oba zakonska uslova. Prvi uslov – imamo više krivičnih dela. I, drugi uslov – imamo više odgovornih lica. Postoje svi potrebni preduslovi da se, odmah po usvajanju ovog zakona, protiv navedenog udruženja pokrene krivični postupak upravo po ovom zakonu.
Po članu 13: ''Pravnom licu mogu se izreći sledeće kazne: 1) novčana kazna; 2) prestanak pravnog lica.''
Članom 14. Predloga zakona određena je visina novčane kazne za pravno lice i ona se kreće u rasponu od 100 hiljada do 500 miliona dinara.
S obzirom na težinu i broj krivičnih dela koja su počinili Tomislav Nikolić i ''udruženje čuvara ukradenih ostavki'' skoro da nema nikakve sumnje da bi oni dobili kaznu veću od 20 miliona, a možda i svih 500 miliona dinara. To pokazuje i član 15. Predloga zakona koji glasi:
"Sud će pravnom licu za učinjeno krivično delo odmeriti novčanu kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to delo, imajući u vidu svrhu kažnjavanja i uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiču da kazna bude veća ili manja (olakšavajuće i otežavajuće okolnosti), a naročito: stepen odgovornosti pravnog lica za učinjeno krivično delo, veličinu pravnog lica, položaj i broj odgovornih lica u pravnom licu koja su učinila krivično delo, mere koje je pravno lice preduzelo u cilju sprečavanja i otkrivanja krivičnog dela i mere koje je nakon učinjenog krivičnog dela preduzelo prema odgovornom licu".
Pođimo redom. Stepen odgovornosti pravnog lica za učinjeno krivično delo – nesumnjivo, 100 posto.
U pitanju su svesno napravljena, dugo i brižljivo pripremana krivična dela, zloupotreba službenog položaja, krađa imovine SRS, otimanje poslaničkih mandata, prekrajanje izborne volje građana, lažno predstavljanje i drugo, pri čemu su odgovorna lica koja su planirala bila svesna njihovih štetnih posledica po državu Srbiju i njene građane.
Drugo, položaj odgovornih lica u pravnom licu koja su učinila krivično delo, u pitanju su čelni ljudi ''udruženja'' koji su uz to visoki državni funkcioneri, da ih tako nazovem, predstavnici naroda od kojih su neki bili i potpredsednici Vlade.
Treće, broj odgovornih lica u pravnom licu koja su učinila krivično delo – u pitanju je 20 odgovornih lica. Prema tome, ispunjen je i taj uslov.
Kad sve sabereš i oduzmeš, jasno je da su u pitanju krivična dela za koje bi se morala izreći maksimalna kazna, najverovatnije u iznosu od 500 miliona dinara.
Pošto je Tomislav Nikolić siromašan čovek koji nema toliko novca, novčana kazna za njega nije prihvatljiva, čak mislim da ona u ovom slučaju ne bi bila društveno opravdana. Ostaje ona druga kazna, prestanak pravnog lica. Prestanak postojanja ''udruženja čuvara ukradenih ostavki'', to je najbolja varijanta za sve. Evo zbog čega.
Prvo, Tomislav Nikolić zadržava svoj novac koji je zaradio, teškom mukom, boreći se za srpsku sirotinju i Srbiju. Juče za onu Srbiju od ''Bitolja do Virovitice i Karlobaga'', danas za Srbiju od ''Bajčetine do Beograda''.
Drugo, SRS dobija nazad otete poslaničke mandate, koje su joj na čuvanje poverili građani Srbije.
Treće, u Skupštini Srbije uspostavlja se izborna volja građana i ona nesmetano nastavlja da radi i usvaja zakone.
Četvrto, sa političke scene nestaje ista stranka koja je svoj život započela na krađi i otimanju poslaničkih i odborničkih mandata, na osporavanju izborne volje građana, što je direktan put u diktaturu. Jer, kad jedna stranka svoj politički život, i to pre porođaja, počne krađom i osporavanjem izborne volje građana, možemo samo pretpostaviti šta bi se dogodilo da ta stranka, ne daj bože, za 20 ili 30 godina dođe na vlast.
Peto, to je najbolje i za građane Srbije. Naime, Boris Tadić i DS bi izgubili rezervu, jedinu rezervu koju sada imaju i ukoliko žele da sačuvaju vlast, morali bi ubuduće da rade bolje i kvalitetnije, nego do sada.
Na izricanje kazne, prestanak pravnog lica u ovom slučaju, upućuje član 18. Predloga zakona, koji kaže: ''Kazna prestanka pravnog lica može se izreći ako je delatnost pravnog lica u celini ili znatnoj meri bila u funkciji vršenja krivičnih dela.''
Kompletan projekat ''udruženja čuvara ukradenih ostavki'' baziran je na vršenju krivičnih dela. Pokušaj uništenja najjače opozicione stranke, krađa što više po mogućnosti, svih poslaničkih i odborničkih mandata, otimanje prostorija i imovine SRS širom Srbije, prekrajanje izborne volje građana i drugo.
Zakonopisac je u ovaj predlog zakona uneo i neophodnu dimenziju humanosti i ljudskosti, koja odgovornim licima u pravnom licu koja su skrenula na stranputicu kriminala, omogućava da se vrati na pravi put. O tome govori član 10. stav 3: ''Pravno lice koje je sprečilo dovršenje krivičnog dela može se osloboditi od kazne.'' Šta ovo u praksi znači?
Ovo znači da za Tomislava Nikolića i članove ''udruženja čuvara otetih ostavki'' još ima nade, i sa zakonske i sa moralne strane. Dovoljno je samo da se pokaju, da ukradene ostavke i poslaničke mandate vrate SRS i građanima Srbije, da vrate otete odborničke mandate i tako sudove u Srbiji rasterete bespotrebnog posla, da vrate otete prostorije, arhive, pečate, novac i ostalo.
U tom slučaju mogao bi se primeniti član 24. stav 1. ovog predloga zakona, koji glasi: ''Sud može odgovornom pravnom licu zabraniti da obavlja određene registrovane delatnosti ili poslove u vezi sa kojim je krivično delo učinjeno.'' U ovom slučaju, to bi za ''udruženje čuvara otetih ostavki'' značilo da mu se zabranjuje da se i dalje bavi politikom i poslovima čuvanja i obezbeđivanja lica i imovine. Jer, gde ćeš zeca kojeg si upravo isterao iz kupusa, ponovo pustiti u kupus?
Ali bi zato ''udruženje'' moglo da se bavi, recimo, naplatom TV pretplate, trgovinom džipovima marke "Hamer", izgradnjom šumadijskih kućica, krečenih u belo, od 500 metara kvadratnih, sa bazenom, izgradnjom termoelektrane sa ruskim i austrijskim kapitalom, sa kapitalom ruske i austrijske mafije, otvaranjem vinoteka itd.
Ukoliko se u ovom i sličnim slučajevima sve uradi po zakonu, smatram da bi to bila dovoljna kazna i da bi objavljivanje sudskih odluka i preduzetih mera u sredstvima informisanja bilo suvišno, kako je to predloženo članom 70. ovog zakona. Iz tog razloga predlažem da u Danu za glasanje Skupština usvoji ovaj amandman i briše član 70. predloženog zakona. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč o amandmanu?
Na raspolaganju poslaničkoj grupi SRS je četiri minuta. Da li neko drugi želi reč? (Ne.)
Pošto smo završili pretres Predloga zakona u pojedinostima, da li predstavnik predlagača Snežana Malović, ministar pravde, želi reč? (Da.) Izvolite.
...
Socijaldemokratska stranka

Snežana Malović

Prvo ću da odgovorim na poslaničko pitanje koje mi je upućeno, iako sam silom prilika naučila Poslovnik Narodne skupštine, ne mogu da vam citiram član, ali verujem da ćete moći da prepoznate koji je.
Ustavom Republike Srbije je regulisano da odluke može donositi samo sud i da se sudske odluke mogu preispitivati samo u sudskom postupku, što znači da ne mogu da budu predmet vansudske kontrole. Znam da to gospođa Radeta zna, ali to moram da naglasim zbog građana Srbije, da se ne bi stekao utisak da Ministarstvo pravde, kao deo izvršne vlasti, može da kontroliše rad sudova. Znači, Ministarstvo pravde ne može da kontroliše rad sudova.
Naime, članom 66. Zakona o uređenju sudova i članom 4. Sudskog poslovnika je regulisano da Ministarstvo pravde vrši nadzor nad postupanjem u predmetima u smislu poštovanja rokova, poštovanja po predstavkama i materijalno-finansijsko poslovanje. Shodno tim ovlašćenjima koja imamo, Ministarstvo pravde je zatražilo izveštaj o postupanju u predmetu Okružnog suda u Novom Sadu vezano za mandate SRS koji su oduzeti i dobili smo odgovor koji ću vam pročitati, da ne bih parafrazirala.
''U postupku ocene ustavnosti, rešenje Izborne komisije, ovaj sud je postupao striktno po propisima, poštujući rokove propisane u članu 54. Zakona o lokalnim izborima, kao i sva druga propisana pravila postupka predviđena tim zakonom i Zakonom o upravnim sporovima.
O postupku suda u sporovima za ocenu zakonitosti odluka ili zbog propuštanja donošenja odluka od strane skupština jedinica lokalne samouprave, nema posebnih odredbi u Zakonu o lokalnim izborima, osim onih o roku u kome se može sudu podneti žalba, pa je sud u slučajevima iz člana 49. Zakona o lokalnim izborima postupak vodio i vodi shodnom primenom odredaba Zakona o upravnim sporovima, uz striktno pridržavanje propisa Zakona o upravnom sporu, obaveznom dostavljanju žalbe na odgovor tuženoj skupštini i propisa člana 31. ZUS-a, da se tuženoj daje rok na odgovor na žalbu, odnosno tužbu, koji ne može biti kraći od osam, niti duži od 30 dana.
Sud je ovim predmetima iz člana 49. Zakona o lokalnim izborima tuženoj skupštini opštine dao rok od 15 dana za dostavu sudu odgovora na žalbu i spise predmeta, ocenjujući da je to primeren rok, a u okviru ZUS-om propisanog roka. Odredbe ZUS-a primenjuju se shodno odredbi člana 53. stava 3. Zakona o lokalnim izborima, kad god Zakonom o lokalnim izborima neko procesno pitanje nije posebno regulisano.
Inače, u ovom sudu je danas, 17. oktobra 2008. godine, izrečen i presuđen prvi predmet iz člana 49. Zakona o lokalnim izborima, a u ponedeljak, 20. oktobra 2008. godine, biće ekspedovana odluka u kojoj će biti sadržan i obrazložen stav ovog suda o meritumu ovih sporova.''
Tako da, koliko može iz ovoga da se vidi, odluka će biti ekspedovana u ponedeljak, shodno ovlašćenju Ministarstva pravde mi smo postupili, a takođe, vi ćete dobiti i pisani odgovor.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Zaključujem pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Narodna skupština će u Danu za glasanje odlučivati o Predlogu zakona u načelu, u pojedinostima i u celini.
Prelazimo na 10. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O AGENCIJI ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE (pojedinosti)
Primili ste amandmane koje su na Predlog zakona podneli narodni poslanici: Judita Popović, Ivan Andrić, Kenan Hajdarević, Nebojša Ranđelović i Slobodan Maraš, Zoran Ostojić, Aleksandar Martinović, Vjerica Radeta, Milorad Buha, Sreto Perić, Gordana Pop-Lazić, Milovan Radovanović, Lidija Dimitrijević, Veroljub Arsić, Paja Momčilov, Nataša Jovanović, Momir Marković, Srđan Spasojević, Milan Dimitrijević, Milica Vojić-Marković, Željko Tomić, Miroslav Petković, Arsen Đurić, Maja Videnović, Konstantin Samofalov, Nada Kolundžija, Biljana Hasanović-Korać, Maja Laušević, Miletić Mihailović, Zoran Kasalović, Dejan Radenković, Đorđe Milićević, Saša Dujović i Milan J. Nikolić.
Takođe, primili ste i amandmane koje je na Predlog zakona podneo narodni poslanik Željko Ivanji, kao i pismo kojim je povukao sve svoje amandmane.
Primili ste mišljenje Vlade i izveštaje Odbora za pravosuđe i upravu i Zakonodavnog odbora o podnetim amandmanima.
Pošto je Narodna skupština obavila načelni pretres, saglasno članu 140. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram pretres Predloga zakona u pojedinostima.
Narodni poslanik Aleksandar Martinović podneo je amandman, kojim je predložio da se naziv zakona, poglavlje jedan i čl. 1. i 2. brišu.
Vlada i Odbor za pravosuđa i upravu nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Aleksandar Martinović, pa narodna poslanica Aleksandra Janković.
...
Srpska radikalna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, smisao ovog amandmana je da se isprave krupne povrede Ustava Republike Srbije koje su sadržane već na početku Predloga zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije.
Naime, abeceda je ustavnog prava da u jednoj državi mogu da postoje samo oni državni organi koji su kao takvi definisani Ustavom.
Koji su državni organi u Republici Srbiji to je definisano Ustavom Republike Srbije: Narodna skupština, Vlada, predsednik Republike, pravosudni organi i organi uprave. Dakle, Ustav Republike Srbije ne odstupa od nekih klasičnih postavki kada je reč o organizaciji državne vlasti. Međutim, mi se ovde sad suočavamo sa činjenicom da se Predlogom zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije predviđa osnivanje nekog novog državnog organa, odnosno nove državne institucije koja nema svoje uporište u Ustavu Republike Srbije.
Ne može zakon, pa ni ovaj predlog zakona da izmišlja neke nove državne organe koji nisu predviđeni Ustavom. Ustav ne poznaje nikakvu agenciju za borbu protiv korupcije. Takav državni organ je neustavan, nema svoj osnov u Ustavu Republike Srbije i Narodna skupština nema pravo da donese zakon kojim bi predvidela osnivanje nekog državnog organa koji nije već predviđen važećim Ustavom. To je jedan problem.
Drugi problem je što se osnivanjem ove agencije zadire u jedno temeljno načelo koje je garantovano i našim Ustavom, a to je načelo podele vlasti. Danas sam ovde pokazao narodnim poslanicima jedno klasično delo Slobodana Jovanovića o državi, Osnovi jedne pravne teorije. To delo u mnogim svojim aspektima do danas nije prevaziđeno, kada je reč o osnovnim pojmovima države i prava.
Ono što je problem, to sam, takođe, rekao, posleratnih generacija, jeste činjenica da su klasični srpski pisci uglavnom bili proterani iz udžbenika sa pravnih fakulteta zato što uglavnom ideološki nisu odgovarali režimu koji je uspostavljen posle Drugog svetskog rata.
Da vas podsetim, taj isti Slobodan Jovanović koga sam danas citirao i čiju sam knjigu ovde pokazao, posle Drugog svetskog rada, tačnije, 1946. godine osuđen je kao ratni zločinac zato što je za vreme Drugog svetskog rata jedno vreme bio, otprilike godinu i po dana, predsednik Jugoslovenske vlade u Londonu i zastupnik ministra vojnog, generala Draže Mihajlovića. Komunisti to nisu mogli da mu oproste i on je već '46 godine u odsustvu osuđen kao ratni zločinac, saradnik okupatora, na 20 godina.
Dobro, gospodine Milivojeviću, vi se, očigledno, bolje razumete u to komunističko pravosuđe.
Ja vam kažem da je osuđen kao ratni zločinac, na kaznu zatvora od 20 godina, lišavanje svih građanskih prava, oduzimanje imovine itd. Zbog tih ideoloških razloga Slobodan Jovanović i mnogi drugi srpski pisci bili su proterani iz naših udžbenika i uglavnom su njihova dela, praktično, sve do početka devedesetih, ostala u tami, u zaboravu, a dobrim delom i danas njihova pravna razmišljanja nisu poznata široj javnosti, pa i stručnoj javnosti, a da je ta činjenica zaista takva dokaz su i predlozi zakona koje nam šalje Vlada Srbije.
Zaista ne želim da krivicu za loša zakonska rešenja pripišem aktuelnom ministru, Snežani Malović, verovatno nije ona pisala ovaj predlog zakona, verovatno je nasleđen od nekih drugih vlada, ali ostaje činjenica da se ovim predlogom zakona zadire u načelo podele vlasti, koje je garantovano i Ustavom Republike Srbije. Šta kaže Ustav Republike Srbije, odnosno šta kaže citirani Slobodan Jovanović? U svakoj državi pa i u Republici Srbiji postoje tri funkcije državne vlasti – zakonodavna, izvršna i sudska. Kad god se govori o nekom državnom organu, vi unapred znate u koju kategoriju možete da ga svrstate imajući u vidu njegovu osnovnu funkciju. Dakle, u zakonodavnu vlast spada Narodna skupština, u izvršnu vlast predsednik države, Vlada i organi uprave, u sudsku vlast pravosudni organi.
Postavlja pitanje, ako imamo u vidu to klasično načelo o trojnoj deobi državnih funkcija na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, u koju državnu funkciju spada funkcija koju bi trebalo da vrši Agencija za borbu protiv korupcije? Da li je zakonodavni organ? Nije, to je jasno na prvi pogled. Da li je sudski organ, odnosno pravosudni? Nije, ni pravosudni organ, ali nije ni izvršni. Izvršni organi su šef države, Vlada i organi uprave, odnosno ministarstva.
Agencija za borbu protiv korupcije nije organ koji može da se svrsta ni u jednu od ove tri kategorije državnih organa.
Sad se postavlja pitanje, šta je to Agencija za borbu protiv korupcije? Ako analizirate izjave zvaničnika i Vlade Srbije, Borisa Tadića i raznih nevladinih organizacija koje pružaju stručnu potporu ovoj vladi, doći ćete do zaključka da Srbija ne može da vodi borbu protiv kriminala i korupcije ako ne donese hiljadu različitih zakona kojima se odstupa od osnovnih instituta krivičnog prava, i ako ne osnuje hiljadu različitih agencija koje bi trebalo na jedna ili drugi način da se bore protiv kriminala i korupcije.
Jutros sam rekao i ostajem pri tome, ukoliko ova vlast ima volju i želju da se bori protiv kriminala i korupcije ona to već sada može da radi bez bilo kakvih specijalnih sudova, tužilaštava, bez bilo kakvih agencija, bez bilo kakvih zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična dela, bez bilo kakvih novotarija koje su unete u pravni sistem Republike Srbije od 2001. godine pa do danas. Međutim, vlast nema iskrenu želju da suzbije kriminal i korupciju u Republici Srbiji. To je sasvim jasno.
Sada, da bi sakrili nedostatak te želje osnivaju razne agencije. Evo, kad bude set zakona koje će da zastupa Milan Marković, ja ću mu postaviti pitanje – zna li on, kao ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu, koliko agencija uopšte ima u Republici Srbiji, šta te agencije rade, kakvi su im rezultati, u koju kategoriju državne vlasti te agencije spadaju itd.? Sumnjam da ministar to zna.
Ako ministar to ne zna, kako očekujete da građani Srbije znaju koje su agencije i koja im je nadležnost?
Vi sad osnivate ponovo jednu agenciju, ovoga puta Agenciju za borbu protiv korupcije, što je potpuno nejasna pravna priroda. Da li je državni organ? Nije. Da li je javna služba? Nije. Da li je javno preduzeće? Nije. Kakva je pravna priroda Agencije za borbu protiv korupcije? Šta će ta Agencija da radi?
Ne možete vi svakim novim zakonom da predvidite neku novu agenciju i da kažete – to je državni organ. A, na pitanje, koju funkciju vrši taj državni organ vi kažete – pa, ne znamo, treba da piše neke izveštaje, da daje mišljenja itd. To nije funkcija državnog organa.
Državni organ vrši vlast, izdaje neke pravno obavezujuće akte. Može li ova Agencija za borbu protiv korupcije tako nešto da radi? Ne može. Ovo je samo fasada da bi se sakrio nedostatak želje aktuelne Vlade da se ozbiljno obračuna sa kriminalom i korupcijom. Da je to tako svedoči i ova maločas završena rasprava o Predlogu zakona o odgovornosti pravnih lica za krivična dela.
Mogu i pravna lica da budu krivično odgovorna, ali videli ste tamo na početku Predloga zakona ne može Republika Srbija, ne mogu državni organi, ne može autonomna pokrajina. Zašto? Najveći kriminalci i korupcionaši nalaze se upravo u epicentru državne vlasti. Lako ćemo se mi obračunati sa kriminalom i korupcijom na periferiji. Lako je obračunati se sa kriminalom i korupcijom običnih ljudi koji nemaju veze u političkoj vlasti itd. Lako je obračunati se sa politički nepodobnim funkcionerima DS.
Obračunajte se vi sa ministrima koji su glava korupcije u Srbiji. Obračunajte se, koji su 2000. godine došli u Srbiju bez igde ičega, zaspali na tetkinom kauču i probudili se sa 11 miliona evra.
Sa njima se vi obračunajte. Pitajte Bojana Pajtića kako se u Novom Sadu troše pare Fonda za kapitalna ulaganja Vojvodine, kako se iz Fonda finansira predizborna kampanja DS. Pitajte ko finansira ova transportna preduzeća koja prevoze ''žuto-plave'' paketiće napunjene parama opljačkanog naroda, uoči izbora. Sa tim se vi, gospodo, obračunajte.
Ali, vi ste se unapred ogradili – može i pravno lice da bude odgovorno, ali pod uslovom da nisu naši ministri, šefovi države, pokrajinski sekretari, predsednici izvršnog veća, budući pokrajinski premijer itd.
To je suština cele priče. Nikakvu borbu protiv kriminala i korupcije vi nećete voditi. Vi samo pokušavate da obmanete javnost Srbije donošenjem čitavog niza zakona i pri tome potpuno gubite iz vida onu čuvenu sentencu Cicerona "Sumum ius, suma iniuria" – što više zakona, to više nepravde.
Pitajte jednog iole kvalitetnijeg pravnika u Republici Srbiji koliko imamo zakona u Srbiji, šta se tim zakonima reguliše itd.
Imamo najglomazniji pravni sistem u Evropi. Naš pravni sistem je daleko glomazniji nego pravni sistem EU. Recimo, vi odstupate, i ovim zakonom i zakonom o odgovornosti pravnih lica, od nekih osnovnih postavki krivičnog prava. Vi pravite čitav niz novih supsidijarnih krivičnih zakona. To opet odstupa od nekih ustaljenih normi krivičnog zakonodavstva, ali to vas baš briga, vi mislite da ćete zamazati oči javnosti u Srbiji.
Nema nikakve suštinske borbe protiv kriminala i korupcije. Glavni korupcionaši i kriminalci sede u Vladi, sede na Andrićevom vencu, ne može im niko ništa, ali, zato ćemo mi da obmanemo javnost Srbije – eto donosimo zakon o odgovornosti pravnih lica, osnivamo Agenciju za borbu protiv korupcije itd.
Ovom agencijom vi, u stvari, supstituišete nadležnost Odbora za rešavanje sukoba interesa. Da nije možda neko iz tog odbora rekao nešto što ne odgovara vladajućim partijama?
Mi smo ovih dana mogli da čujemo od predsednika Odbora za rešavanje sukoba interesa, koji uopšte nije sklon SRS, naprotiv, da ovde u Skupštini Srbije sede ljudi koji ne bi mogli da sede zato što su istovremeno predsednici opština, odnosno gradonačelnici. Sada treba ućutkati one koji govore nešto što ne odgovara vladajućoj garnituri, treba ukinuti taj odbor za rešavanje sukoba interesa, pa osnovati agenciju, a te ljude koji pričaju nešto što nama ne odgovara, zameniti partijskim poslušnicima.
Sada ćete vi u ovu agenciju, kao i u hiljade drugih agencija, da zaposlite svoje šefove kabineta, razne partijske saradnike, nesposobnjakoviće koji pojma nemaju o borbi protiv kriminala i korupcije, ali ćete u javnosti da se predstavljate kao veliki zagovornici ustavnosti i zakonitosti i borbe protiv korupcije.
U praksi se ništa od toga neće desiti. Kriminal i korupcija će cvetati iz dana u dan sve više, zakona u Srbiji će biti sve više, ali ćete vi zato moći da mesta u državnoj administraciji popunjavate sa vašim partijskim kadrovima.
To je suština vašeg zakonodavnog rada. Baš vas briga i za EU, za standarde EU i za dostignuća EU – daj da formiramo što više agencija, da zaposlimo što više naših partijskih kadrova, da potrošimo što više državnog novca i, naravno, da od građana Srbije sakrijemo da, u stvari, nemamo bilo kakvu nameru da se obračunamo sa kriminalom i korupcijom.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodna poslanica Aleksandra Janković.
Poslanička grupa SRS ima još dva minuta na raspolaganju.

Aleksandra Janković

Nova Srbija
Gospođo potpredsednice, ponovo moram da vas deranžiram, ali tako je predviđeno Zakonom i Poslovnikom, čl. 225. i 226. Ako neko može, onda svakako vi možete da nam obezbedite informaciju od ministra unutrašnjih poslova, za koga ne znam da li se trenutno nalazi u Srbiji, jer u poslednje vreme postaje veoma moderno u ovoj Vladi da ministri paju po svetu, verovatno prate lik i delo predsednika Srbije, pa su stalno po nekim sjedinjenim evropskim državama i Americi, valjda zato da bi opravdali onu Cvetkovićevu "peticu", pre svega za spoljnu politiku.
Slažem se sa gospodinom Batićem da ta ''petica'', kao ocena za Vladu, može da stoji samo ukoliko je reč o akademskom računanju, znači od pet do 10.
Ova vlada se zaricala da će ući u ozbiljnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije. Evo, mi sada diskutujemo o zakonu protiv korupcije. Na to sve jednim delom je Vladu obavezao i predsednik Srbije, koji je u to ime napravio pedagoški, plašim se možda više marketinški nego realan, potez obračunavanja sa "mangupima" u svojim redovima.
Ova vlada se obavezala da će po nekim evropskim standardima zaštiti novinare i omogućiti njihovo slobodno izveštavanje. Tako "B92", poznatiji kao srpska varijanta CNN, izveštava više nego slobodno i ima podršku sve četiri ''jahačice apokalipse'', kako od milja zovu Natašu Kandić, Sonju Biserko, Biljanu Kovačević i Sonju Liht. Studio "B" po slobodi je odmah do "B92", tu je negde i "Foks", za nepoznavaoce engleskog jezika, u prevodu – ''lisica''. Slobodni su i zaštićeni i "Blic" i "Danas". To je sve odlično.
Ono što nije odlično jeste da izgleda postoje mediji koji su za neke, a možda i za samu Vladu nepodobni ili možda nevažni. U njih moram da ubrojim i "Kurir", koji svi tajno čitaju, a javno ga se, kao, gnušaju. Pošto mi iz NS ne delimo medije na one koji su nama skloni ili nisu skloni, već insistiramo na slobodi i zaštićenosti svih medija, moram da vas pitam – šta se to danas dogodilo sa "Kurirom"?
Iz redakcije "Kurira" dobili smo informaciju da je jutros, prilikom spremanje redakcije, čistačica na drugom spratu našla zakačenu za žardinjeru bombu, za koju se ispostavilo da je razorne jačine. Da je ta bomba eksplodirala, verovatno bi u krugu od 100 metara sve bilo zbrisano, da ne govorim samo o ljudima iz redakcija "Kurira", "Glasa", "Groma". Za one koji ne znaju, Redakcija "Kurira" nalazi se u užem centru grada, u Vlajkovićevoj, znači, vrlo blizu bivše Savezne skupštine.
S toga, mislim da je neophodno da i mi ovde, a i građani znaju šta se to dogodilo, otkud ta bomba u "Kuriru". Inače, oni su u junu imali dojavu za bombu koja je bila lažna. Srećom, ovoga puta nije bilo dojave, samo je pronađena bomba.
Znači, reč je o ozbiljnom napadu na slobodu medija, ugrožavanje bezbednosti građana. Bojim se da to može da bude poruka i za samu Vladu, pa i za Skupštinu, ako se odluči da, zaista, uđe u ozbiljnu borbu protiv organizovanog kriminala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Mileta Poskurica.