DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 31.10.2008.

6. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

DRUGA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

6. dan rada

31.10.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 00:10

OBRAĆANJA

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo poslanici, podržala bih amandman kolege Maraša. Smatram da je izuzetno dobar. Dopada se i meni i DSS ideja da se pomalo štedi, iako vidimo da u momentu kada ceo svet štedi i ulazi u jednu veliku krizu, samo naš rebalans budžeta se ponaša rasipnički, rasipa se na sve strane, i tamo gde mora i gde ne mora. Na jednoj strani jako mnogo zatežemo i štedimo kod programa koji su vrlo važni za neke grupacije građana, a s druge strane se strašno rasipnički ponašamo.
Kolega Maraš, a i više poslanika je ovde više puta ukazivalo danas koliko se troši, recimo, na kabinete premijera. Budžet kabineta premijera ima 53 miliona, a četiri kabineta potpredsednika u rebalansu budžeta imaju 150 miliona. Mi se ponašamo kao da smo jedna mala vlada, a ogromna zemlja, ima toliko resursa koja može da potroši na bilo šta. Čini mi se da je to preterano.
Sa druge strane, imamo situaciju gde su duplirane funkcije. Recimo, jedan resor pokrivaju dva čoveka, troškovi su duplirani. Ako uzmem privredu, recimo, imamo potpredsednika Vlade koji se time bavi, njegov budžet je 30 miliona. Imamo ministra sa budžetom od 37 miliona, on se bavi privrednim i regionalnim razvojem. Da li to ima još negde osim u ovoj zemlji?
Možda je upravo na to mislio gospodin Krkobabić, kada je rekao da u budžetu ima mesta da se štedi i da penzioneri dobiju to povećanje od 70% prosečnog ličnog dohotka.
Kad sam već pomenula penzionere, moram da pomenem da se ovog momenta pojavljuje jedna vrlo ružna situacija - da ono što je nadležnost države preuzima grad.
Recimo, od 1,6 miliona penzionera, ne znam koliko sam Beograd ima penzionera, ali gospodin Đilas je pronašao način da u Fondu Grada Beograda odvoji sredstva da penzioneri dobijaju kvartalno po četiri hiljade, i to oni penzioneri koji imaju minimalnu penziju od 13.000 pa nadole, znači, dobijaju kvartalno po četiri hiljade pomoći, što je potpuno apsurdno.
Prvo, što je ponižavajuće, minimalno je, drugo, preuzeo je nadležnost onih koji su dužni da ljudima koji su zaradili svoj lični dohodak vrate taj lični dohodak u ime penzije, a istovremeno je to jedna vrsta promocije i kampanje onih koji imaju sredstava.
Šta da radim sa penzionerima u gradu Valjevu, iz koga dolazim, koji nema toliki budžet. Moj gradonačelnik, koji je slučajno iz DS, nema mogućnost da svojim penzionerima, ružno je da kažem svojim penzionerima, ali penzionerima grada Valjeva da pri nadležnost od 4.000 za tri meseca.
Potpuno je nepotrebno na takav način se odnositi prema jednoj vrlo časnoj kategoriji građana koji su, kažem ponovo, svoju penziju i svoje prinadležnosti zaslužili.
S druge strane, moram da napomenem da se ovog trenutka dešava još jedna vrlo ružna stvar. Okreće se javno mnjenje i pravi se jedna kampanja protiv toga što penzioneri traže samo svoja prava. Zašto se pravi ta kampanja i zašto se bes, i razočarenje, i srdžba ljudi, običnih građana, okreće prema penzionerima u momentu kada penzionerima ne možemo da isplatimo ono što im je obećano.
Vrlo je jednostavno, tu imam samo nekoliko zanimljivih izjava koje potvrđuju da ovo što govorim nije bez veze. Ministarka gospođa Dragutinović je izjavila: Ili penzioneri ili Koridor 10, ako sam pogrešila samo citiram jedan naslov iz novina. Nisam pogrešila nego onaj koji je to napisao.
Gospodin Bajatović kaže, ako se da penzionerima mora se uzeti od dece. To je rekao u emisiji Piramida na Pink TV. Recimo, gospodin Dinkić kaže da to povećanje predstavlja kao da kuću koja gori polivamo benzinom. To je vrlo neukusno, ružno i ne treba ga ni preterano komentarisati.
Ponavljam, ti ljudi su zaslužili svoju penziju. Oni su svih godina uplaćivali minimalno 26% svoje tadašnje plate i zaslužili su da u miru i dostojanstveno provedu svoju starost. Na taj način, pravljenje kampanje i okretanje javnog mnjenja nikom ne služi na čast. Mislim da je to ružno i s tim treba prestati.
Ponovo se DSS zalaže za to: smanjite tamo gde možete. Ovde možete. Toliki kabineti su nepotrebni, ima prostora za uštede i za davanje onima kojima je potrebno. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 5, razdeo 3, amandman je podnela narodni poslanik Marina Raguš.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodna poslanica Marina Raguš.
...
Srpska napredna stranka

Marina Raguš

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministar, ono što opozicija po svojoj definiciji, odnosno po definiciji svog političkog angažmana u celokupnom svom političkom životu jedva dočeka, to je budžet, iz jednog prostog razloga što se tu ipak vidi određena tendencija izvršne vlasti i kakvu to državu zapravo pokušava da napravi.
Ono što bi opozicija trebalo da radi, opet po svojoj definiciji, da svojim amandmanima pokuša da pomogne izvršnoj vlasti da učini život mnogo kvalitetnijim i podnošljivijim. Frapantna je činjenica, vi ćete mene da ispravite ukoliko grešim, da od 84 amandmana opozicije na rebalans budžeta vi ste u toku rasprave u pojedinostima usvojili samo jedan amandman.
Prosto je nečuveno da sve ono što je opozicija pokušala da pomogne izvršnoj vlasti, razumevajući ekonomsku situaciju, trenutak u kome smo se svi našli, koji nije mogao da se projektuje niti da se predvidi, kroz ova 84 amandmana, nijedan ili samo jedan je prihvaćen kao mogućnost da svi zajedno dođemo do rebalansa budžeta, odnosno da svi zajedno učinimo da štednja bude ostvariva. Zašto?
Zato što u državi Srbiji, gospođo ministar, dame i gospodo, ovom prilikom naravno i celokupna javnost Srbije koja pokušava da čuje i eventualno oseti nekakvu najavu rešenja za dane koje dolaze, 733.000 ljudi prema zvaničnoj evidenciji je bez posla. Ispod granice siromaštva se i dalje nalazi pola miliona ljudi.
Meni je opet nečuveno da kada se priča o liniji siromaštva, koja iznosi 8.830 dinara po domaćinstvu, kolege narodni poslanici vode verovatno raspravu na neke lepše životne teme. Nas trenutno gledaju ljudi koji pokušavaju da shvate kakva će im biti 2009. i 2010. godina, koji su svakodnevno u egzistencionalnom grču, koji su u velikom riziku da izgube one osnovne prihode koji će učiniti život dostojan čoveka.
Sve ono što smo imali prilike da čujemo, dame i gospodo, kroz ekspoze premijera srpske Vlade, kroz predizborna obećanja, kroz koalicione dogovore, javnost u Srbiji to treba da zna, ništa od toga neće moći da se ostvari iz jednog prostog razloga, 2009. godina je godina recesije za Srbiju.
Mi smo pokušali ovim amandmanom da ukažemo, kao naravno i celokupna opozicija, gde to sve može u ovom rebalansu budžeta da se uštedi i eventualno sredstva da se usmere tamo gde je najneophodnije. Čini se da nema kategorije stanovništva u Srbiji kojima ta sredstva neće biti neophodna.
Ovim amandmanom, zbog javnosti, predviđa se da Generalni sekretarijat Vlade potroši 94 miliona dinara, a mi smo predložili da se cifra zameni sa 80 miliona, jer smo smatrali da članovi Generalnog sekretarijata treba da putuju, ali ne ovoliko. Zašto? Zato što celokupna situacija... molim vas, gospođo predsedavajuća, da učinite mogućim ovom poslaniku da iznese ovu priču do kraja i da uvedete red u sali. Hvala.
Dakle, ekonomska situacija u celokupnom okruženju, a mi smo deo toga, jeste neizdrživa. Primera radi, iz jedne od država u regionu mi saznajemo da u nagoveštajima dolazeće recesije, a radi se o Sloveniji, poslodavci najavljuju da će finansijska kriza potresti slovenačko tržište rada, što će najviše osetiti oko 13.000 radnika u građevinarstvu i industriji. Pre svega, oni koji su došli iz inostranstva.
Posledice se već vide, jer se ugovori na određeno vreme ne produžavaju, a evidentno je otpuštanje stranih radnika koje su poslodavci zapošljavali zbog natprosečno visoke privredne aktivnosti u prošloj godini.
Ono što treba očekivati, a reči su generalnog sekretara Udruženja poslodavaca Slovenije, gospodina Smolea, da će sledeća faza biti smanjenje troškova rada i organizacione promene u vođenju tehnoloških procesa.
Neka preduzeća već smanjuju broj radnih smena, na primer sa četiri na tri, ali se svakako neće moći izbeći ni otpuštanje stalno zaposlenih.
Slovenački zavod za zapošljavanje i agencija za zapošljavanje trenutno ne primećuju znakove krize, ali evidentno je i na osnovu makroekonomske analize ocenjuje se da će do kraja godine posao u Sloveniji izgubiti oko 13.000 radnika u građevinarstvu i industriji, po pravilu stranih.
To je jedan primer zemalja u regionu koje su nama vrlo bliske geostrateški, koje su vrlo ozbiljno pokrenule politički dijalog kako preduprediti efekte svetske finansijske krize.
Ono što smo očekivali i ono što je opozicija tražila svakodnevno da ovde u Skupštinu dođu svi članovi Vlade i da mi od odgovorne, socijalne vlade čujemo šta to može da bude plan i program za predstojeću 2009. godinu, kada se očekuje najveći udar na sve socijalne strukture, a posebno u 2010. godini.
Da ilustrujem jednim primerom koji je za nas, recimo, najkoloritniji, ono u šta su nas ubeđivali u poslednje vreme, a tiče se stranih banaka koje su domaća pravna lica, ali samo sa stranim imenom, priča za njih koja bi trebalo svakom građaninu koji pokušava da razume celokupnu situaciju da bude vrlo jednostavna i upozoravajuća, ne u smislu širenja panike nego u smislu upozorenja šta sve može da nas snađe.
Očekujemo da u narednih nekoliko dana vidimo kakvu tu projekciju Vlada kroz budžet nudi za sledeću 2009. godinu.
Da li će ona biti socijalno odgovorna ili će samo premošćavati određene probleme i ostavljati, kao zaostavštinu za budućnost nekim budućim generacijama, kao što mi sada kroz porez vraćamo deviznu štednju, da vraća užasno nastale dugove zbog ove situacije.
Dakle, efekti krize koji su se desili na svetskoj ekonomskoj sceni moraju da se osete kod nas, pogotovo kroz kredite i kroz postojanje stranih banaka, koje jesu domaća pravna lica i naša država je garant za sve ono što se tim domaćim pravnim licima ovde desi, ali i te kako sve te strane banke zapravo odgovaraju menadžmentima i centralama iz kojih crpu instrukcije kako da se u novonastalim okolnostima ponašaju.
Zašto mi u ovom momentu pričamo o tome? Zato što svi mi imamo i te kako iskustva sa starom deviznom štednjom. Neka tamo država svojevremeno je reprogramirala unedogled dugove koje je imala i na kraju je posegnula za starom deviznom štednjom, tako što je određene ljude, naše ljude iz inostranstva, prevarila pričom da će "Beogradska banka" tada dati veći procenat kamate nego što je to davala "Dojče banka" i na kraju je ta stara devizna štednja nestala. Guverner banke tadašnji je jednostavno otišao kao neosuđen čovek, bankarka koja je krala ovaj narod umrla je kao lice koje nije bilo osuđeno, i to takođe može da se desi u najavi vrlo turbulentnog vremena koje dolazi ovde u Srbiju.
Ono što je još veći problem, a to očekujemo i da čujemo u danima koji dolaze, možda to i nije tema za vas, gospođo ministar, ali svakako jeste tema za razmišljanje, pogotovo što je delegacija Međunarodnog monetarnog fonda u poseti Srbiji, na koji način će socijalno odgovorna Vlada u perspektivi da se ponaša sa ovako ogromnim državnim aparatom?
Volela bih da jedan član Vlade ovde nama izađe i kaže koja to država u Evropi i u svetu ima toliko resora, ima toliko kabineta, ima toliko uposlenika? Pogotovo država koja nema osnovnu privrednu delatnost, pogotovo država koja nema izvoz, pogotovo država koja nema osnovnu aktivnost, na osnovu koje ona može da plasira sigurnost svojim građanima i eventualno da po svom profilu u okviru međunarodnih finansijskih institucija bude ozbiljan partner.
Mene više nego interesuje kako izgledaju vaši razgovori sa delegacijom Međunarodnog monetarnog fonda, na koji način vi njima objašnjavate da je javna potrošnja u procentu tolika, pogotovo u svetlu svetske ekonomske krize, da vi nećete moći da nađete rešenja zato što je koalicioni sporazum toliko težak i toliko jak, da je najprofitabilniji posao u državi Srbiji raditi za državu i paradržavu, u smislu nekakvih agencija, da u državi Srbiji ne postoji atmosfera gde će čovek da počne nekakav samostalan posao, da u državi Srbiji ne postoji osnovna privredna delatnost, nema privrede.
Na koji način možete da izađete pred bilo kog ozbiljnog partnera s kojim treba da sarađujete i da kažete - mi smo ozbiljni u ovome, mi možemo da podnesemo kredit ili zajam koji vi nama trenutno dajete, da premostimo socijalne probleme koji su u najavi.
Ono što je meni posebno važno jeste na koji način ćete vi građanima Srbije u 2009. godini da objasnite da neće moći da dođe do povećanja plata, da neće moći da penzija iznosi 70% ličnog dohotka, da će morati da se štedi, da će obaveze biti sve veće, jer od građanina Srbije, koji samo stoji na šalterima i plaća, očekuje se samo da ispunjava svoje obaveze, prava nema, slobode su ugušene, gospođo ministar, egzistencijalnim strahom od preživljavanja.
Jer ljudima, narodu u Srbiji, jedini strah koji je prevazišao strah od smrti, jeste strah od gubitka posla, a rade samo oni koji rade u okviru nazovidržavnog sistema. Zato naša javna potrošnja izgleda tako kako izgleda i zato ova vlada u startu, sa ovakvim projekcijama, ne može da bude ozbiljna.
Zašto još ne može da bude ozbiljna? Zato što će sve ove probleme, umesto da postane prava reformska vlada ili da je jedna od 2000-te naovamo bila reformska, pa nama oduzela ovaj argument, da plasira u budućnost. Vi ćete sada da premostite probleme, znajući da nećete doživeti kraj mandata, i to je politička kalkulacija, i to narod u Srbiji zna, pa ćete reprogramirati za one koji dolaze posle. Oni će vrlo verovatno to reprogramirati za one koji dolaze posle, a narod u Srbiji će polako, ali sigurno kliziti u dužničko ropstvo ili oni osvešćeniji gledati da izađu iz granica Srbije i otići.
Ovo naravno nije ubiranje političkih poena. Možda bi i bilo u nekim drugačijim okolnostima, da se mi ne suočavamo sa vrlo ozbiljnom situacijom već u prvom kvartalu 2009. godine. Delimično i mogu da vas razumem, ali onda postoji i ona korektna politička i profesionalna odluka da se izađe i kaže - mi ne možemo da rešimo ovaj problem na način kako smo mislili, ova novonastala situacija je takva kakva je, slika treba da izgleda tako, ovo su rešenja.
To je, gospođo ministar, opozicija pokušala da uradi sa 84 amandmana.
Javnost u Srbiji treba da zna da se u ovoj situaciji opozicija ponela socijalno odgovornije i ponaša se socijalno odgovornije danima unazad. Videćemo konačno za 2009. godinu i na početku 2009. godine kakva će situacija biti, da li mi to ulazimo konačno u izbornu godinu?
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Za reč se javio narodni poslanik Nikola Savić. Na raspolaganju 30 sekundi. Reč ima narodni poslanik Milan Dimitrijević, posle njega narodni poslanik Nenad Popović.

Milan Dimitrijević

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana predsedavajuća, gospođo ministarko, dame i gospodo narodni poslanici, izašao sam da podržim ovaj amandman narodnog poslanika Marine Raguš.
Dakle, prosto onako kad se pogleda ova stavka vezano za troškove putovanja u Generalnom sekretarijatu Vlade, mogu vam reći da taj generalni sekretarijat Vlade broji 112 zaposlenih. Kako su predviđeni troškovi putovanja u visini od 94 miliona dinara, to ispada da jedan zaposleni za trošak putovanja ima negde oko 830 hiljada dinara.
Ali, dame i gospodo, kako je prosečna plata u Srbiji 33 hiljade dinara, a na godišnjem nivou, odnosno 12 takvih plata, čini sumu od 396 hiljada dinara, a na dvogodišnjem nivou čini 792 hiljade dinara. Po ovome ispada da na troškove putovanja Generalnog sekretarijata Vlade ode više nego što je dvogodišnja prosečna plata u Srbiji.
Ovo javnost Srbije mora da zna. Ako to znamo, onda znamo zašto nema novca za zdravstvo. Ako to znamo, onda znamo zašto nema novca za školstvo. Ako to znamo, onda znamo zašto ne može biti povećanja penzija. Gospodin premijer u svom ekspozeu kaže - konačno, pristupiće se funkcionalnoj analizi radnih mesta u državnoj lokalnoj upravi s ciljem da se izvrši njihova optimalizacija. S tim u vezi, usvojiće se odgovarajući akta kako bi se zaustavila praksa kontinuiranog rasta broja zaposlenih.
Evo ispunjenja stava iz ekspozea gospodina premijera. Jedan zaposleni u Generalnom sekretarijatu na troškove putovanja potroši više nego što su dvogodišnje prosečne plate u Srbiji. Socijalno odgovorna vlada brine o stanovništvu. Pa vi biste zadnji dinar iz džepa ovog naroda izvukli. Vi ovog trenutka, samo po ovoj stavci, da imate imalo odgovornosti, ovoga minuta bi podneli ostavku. Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Nenad Popović. Na raspolaganju poslaničkoj grupi DSS je 12 minuta.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Nenad Popović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo poslanici, gospođo ministre, da se nadovežem i da dodam isto malo nepreciznosti podataka u materijalu koji imamo ispred sebe.
Već na samom početku analize teksta nailazimo na pitanje koji je pravi iznos planiranih primanja budžeta, jer na istoj strani imamo dvije različite cifre kada su u pitanju primanja budžeta - 649,7 milijardi i 650,1 milijarda dinara.
U pitanju je greška od 410 miliona dinara ili oko pet miliona evra, pa bi bilo jako važno da se ovo pitanje razjasni, jer je Zakonom o budžetskom sistemu u članu 4. stav 3. određeno da je jedan od principa prilikom pripreme i izvršenja budžeta i princip tačnosti.
Navešću vam samo još neke primere grešaka ili neusaglašenosti, gospođo ministre. Na strani 106 postoji problem kod uporednog pregleda izdataka budžeta, jer se navodi netačan iznos na kontu 411, plate i dodaci zaposlenih predviđeni budžetom za 2008. godinu.
Tačno je, budžet za 2008. godinu predviđa iznos za plate u javnoj upravi od 141 milijarda do 226 miliona dinara, to je oko 170 miliona evra, dok u obrazloženju izdataka budžeta stoji cifra od 140 milijardi i 431 milion. Ne znam zašto, ali razlika je blizu 800 miliona ili blizu 10 miliona evra. Ne znam zašto postoji ta greška.
Sledeća greška je kod iznosa novca za ostale rashode za zaposlene. U Zakonu o budžetu za 2008. godinu ukupna cifra za ovu stavku je 8 milijardi i 148 miliona dinara, oko 100 miliona evra. Ovo je planirani izdatak, a uporedni pregled izdataka budžeta koji je dat u obrazloženju rebalansa za 2008, pokazuje da je na ovoj stavci planirano 10 milijardi 646 miliona. Razlika je dvije milijarde i 500 miliona, blizu dve milijarde i 500 miliona dinara. To su stvorene obaveze u 2008. godini na ime rashoda za zaposlene koji nisu planirane ali ih sada moraju finansirati.
Vrlo je teško, verujte mi, da se narodni poslanik snađe u ovim ciframa jer se stalno menjaju. Ovu su naravno tehničke nedorađenosti. Nama su suštinski nedostaci ovog predloga mnogo važniji, ali želim da ukažem na princip pravljenja ovog budžeta, da ima jako mnogo tehničkih grešaka.
Daću komentare na planirane prihode budžeta. Kod projekcije, recimo, poreza, kako se planira da se naplati porez? Povećanjem kapaciteta poreske administracije, verovatno. Da krenemo redom.
Porez na dohodak građana; za prvih devet meseci ove godine je naplaćeno 53,2 milijarde dinara i ukoliko nastavimo ovom dinamikom do kraja godine, što je realno očekivati, neće se promeniti ništa, mi ćemo doći do cifre od 70,9 milijardi dinara, gospođo ministarka, a vi ste rebalansom predvideli 76. Znači, dinamika apsolutno ne odgovara.
Dalje, porez na dodatnu vrednost za prvih devet meseci, poreza PDV-a, naplaćeno je 224 milijarde dinara. Ako koristimo ovu dinamiku za devet meseci dolazimo do 298,6 milijardi na kraju godine, a vi ste rebalansom predvideli 315 milijardi dinara. Moram da priznam, sezona je najjača ljeti ili u početku godine, ali ne vidim nijedan razlog krajem godine, ne vidim kod PDV-a da će se promeniti, ali u redu, videćemo.
Akcize, hajde da vidimo kod akciza. Za prvih devet meseci naplaćeno je 73,1 milijarda. Po ovoj dinamici krajem godine dolazimo do 97,4 milijarde, a vi ste rebalansom predvideli 102.
Opet imamo potpuno drukčiju dinamiku. Voleo bih da ste vi u pravu, ali mislim da će vas vreme demantovati.
Stavka povećanje rashoda za zaposlene. U predlogu rebalansa se navodi da postoji smanjenje izdataka za plate zaposlenih u javnoj upravi, smanjenje izdataka ''zbog činjenice da nije došlo do prijema novih zaposlenih u državnoj upravi iako je to planirano''. Kada se analizira ovaj deo rebalansa vidi se da su izdaci za plate zaista smanjeni, ali su se ukupni rashodi, ponavljam, ukupni rashodi za zaposlene povećali za oko 2,8 milijardi dinara.
Mora neko da mi objasni šta su to ostali rashodi jer njihov rast je proizveo da, i pored smanjenja za izdvajanje za platu u obimu od 1,8 milijardi, mi imamo tada rast troškova za zaposlene od tačno 800 miliona dinara. Potpuno je netransparentno, ne vidi se kako smanjujemo plate, a povećavaju se rashodi, pa bih voleo da nam odgovorite.
Takođe, stavka povećanje rashoda netransparentnih pozicija budžeta. Na pozicijama specijalizovane usluge i usluge po ugovoru predviđeno je ovim budžetom za 2008. godinu izdvajanje od oko 17,2 milijarde dinara, a sada je predviđeno povećanje ovih izdvajanja u iznosu od 710 miliona dinara. Moram da priznam da ovaj iznos od oko 200 miliona evra za namene koje su potpuno nepoznate, nazivaju se zato netransparentne, još jednom dokazuje pristup koji ova Vlada ima prema novcu poreskih obveznika, a sada se to izdvajanje još i povećava.
Ovo je sigurno najnetransparentniji konto ovog budžeta i zato mislim da u narednom periodu zaista treba težiti potpunoj reformi sistema budžetiranja, jer doći ćemo u situaciju da imamo ovakve stavke, a da zapravo ne znamo kakve su namijene.
Želeo bih nešto posle da kažem i o nameni sredstava Ministarstva ekonomije i regionalnog razvoja. Da budem precizan, na funkciji 473 turizam, ekonomska klasifikacija 451, subvencije javnim nefinansijskim preduzećima i organizacijama je navedeno - dio sredstava ove aproprijacije u iznosu od 100 miliona dinara namenjen je turističkim organizacijama, slušajte sad pažljivo molim vas, destinacijskim menadžment organizacijama.
Moram priznati, evo, bavim se privredom 18 godina, nikad nisam čuo za izraz destinacijske menadžment organizacije, pa bih voleo da mi neko objasni šta je to.
Dio sredstava u iznosu od 190 miliona dinara namenjen je Turističkoj organizaciji Srbije. Dio sredstava u iznosu od 1,098 milijardi namenjen je za programe razvoja infrastrukture u turizmu, a raspored za korišćenje ovih sredstava vrši se po posebnom aktu Vlade. Dio sredstava u iznosu od 1,253 milijarde namenjen je skijalištima za izgradnju, modernizaciju i opremanje ski-centara.
Želim samo da istaknem da je ovaj iznos od 1,253 milijarde za ski-staze potpuno identičan ukupnim izdvajanjima za investicije i investiciono održavanje objekata u obrazovanju, potpuno identičan. Znači, imamo 30.000 skijaša u Srbiji, a imamo preko milion djece u ustanovama obrazovanja. Investicije u ustanove obrazovanja su potpuno iste investicije u skijalištima. Ne znam da li smo ovim pokazali šta je važnije ovoj Vladi.
Takođe, na ekonomskoj klasifikaciji 621, nabavka domaće finansijske imovine, predviđeno je da se sredstva u iznosu od 200 miliona dinara namene za, slušajte pažljivo, osnivanje i finansiranje rada privrednih društava za razvoj turizma i turističkih destinacija po strategiji razvoja turizma i posebnim masters planovima.
Svuda u svijetu sva skijališta, u Švajcarskoj, Austriji, Francuskoj, imaju dva vlasnika. Jedan vlasnik su privatna preduzeća, a drugi vlasnik su opštine na kojima se nalaze ta skijališta. Nigde u Evropi, ili skoro nigde, možda samo na nekim izuzecima, države se ne bave skijalištima. Ponoviću, to mora da radi privatni sektor ili to mora da rade opštine.
Druga stvar, mi ovde ponovo, rekao sam, država se vraća u neki period komunizma kada je država bila vlasnik preduzeća.
S jedne strane, imamo privatizaciju, s druge strane, ulažemo u Fijat. Mi sada ponovo ulažemo u preduzeća, osnivanje i finansiranje rada privrednih društava za razvoj turizma. Turizmom treba da se bavi privatni sektor.
Nema nikakve potrebe da se država bavi bilo čime što nije elektroprivreda, nafta, gas. Sve van toga je vraćanje u period komunizma. Ponovo ćemo imati privatizaciju.
Ponoviću ono što sam prošli put rekao, kako je krenulo, možemo slobodno da zatvorimo Agenciju za privatizaciju, a da formiramo novu agenciju za upravljanje preduzećima u državnom vlasništvu. Drago mi je da se i vi smejete, gospođo ministar. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? Reč ima Dragan Šormaz.
...
Srpska napredna stranka

Dragan Šormaz

Očigledno da ovaj amandman treba prihvatiti, jer bolje je da prestanemo da ulažemo kao socijalno odgovorna vlada u turističko-destinacijski menadžment, u cirkularne žetone i u Mlađina skijališta na svakoj čuki u Srbiji, a evo novembar sa 25 stepeni temperaturom, a da s druge strane obećavamo veće penzije, veći broj zaposlenih, ljudi biće bolje, živećemo bolje i da zaboravljamo na one sa kojima se najviše ponosimo, a do kojih neki čak i trče kada se rade predizborne kampanje i pokušavaju da, zahvaljujući njima, dođu do nekog političkog poena i da steknu neki glas više.
Poput recimo heroja poslednjih olimpijskih igara, što se tiče Srbije, mladog plivača Milorada Čavića, koji je otišao iz Beograda u Italiju, kako bi se pripremao za predstojeća takmičenja, jer sve što mu je obećano nije ispunjeno. Obećala mu je ova vlada i oni s kojima se slikao i koji su išli u Peking da ga podrže. Čovek kaže da je na bazenu u Tašmajdanu nedavno pao krov, ali tu su skijališta, da mu se na bazenu u Banjici termini za trening poklapaju sa smenama za građanstvo i da se u bazenu voda nije grejala, i kao stan koji mu je obećan da bude dat na korišćenje, ne u vlasništvo, nikad nije dobio.
To je odnos, kakav je odnos prema Miloradu Čaviću, takav je odnos i prema svim građanima Srbije - obećate, dobijete glasove, a onda skijališta, cirkularni žetoni i turističko-destinacijski menadžment, a naroda, penzionera u budžetu nigde nema.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Ne.)
Na član 5, razdele 3. i 8, amandman je podneo narodni poslanik Nikola Lazić.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč?
Reč ima narodni poslanik Nikola Lazić.