TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 02.12.2008.

15. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

15. dan rada

02.12.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:05 do 19:05

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Nema povrede člana 27. Za vreme vašeg izlaganja u punoj je primeni, staram se o redu. Međusobna komunikacija vas i poslanika iz vaše poslaničke grupe je bez uvreda i podrazumevajuća kada vaši poslanici odobravaju ono što vi govorite.

Narodni poslanik Jadranko Vuković, želi da govori o povredi Poslovnika i dobija reč na osnovu člana 100.stav 1.

Jadranko Vuković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, javljam se po članu 104, dostojanstvo Narodne skupštine.
Ovo što je rekao gospodin Nikolić u najmanju ruku je netačno, da na kažem neku oštriju reč. Izaći za ovu govornicu i pričati o mandatima kome pripadaju i na koji način pripadaju, a on se nalazio na listi, Vojislav, a on drugi, on je ovde u otadžbini bio prvi, i reći - to su moji mandati, ja sam to uzeo. A mi svi znamo kako su ovi ljudi savatavani ovde i vođeni gore na razgovor od nesretnog Gojka. Sve ću ih u oči pogledati i znam kako su vođeni i vraćani. Ti si prvi od njih što mašeš rukom, oficirčiću. Ovaj iz Prijepolja što je omogućio Gojku Radiću da kupi zemlju dole neku, šumu.
Gospođo Čomić, pozivam sa ove govornice, evo mi nemamo dokaze o kriminalu, a imamo dokaze, iskoristićemo ih u velikoj kampanji. Neka se oni hvale kako su postigli rezultate. Videćete dokaze. Pozivam ponovo vas iz vlasti da se obiđe imperija Aleksandra Vučića, Tomislava Nikolića i mene koga su nazvali narkodilerom.
Gojko Radić je posebna priča, njega će da obrade ovi koji treba da obrade, pa ćete lako dokazati. Vučić mene pita - brate Jadranko, koliko je od Tadića dobio Tomislav Nikolić samo što je učestvovao na predsedničkim izborima? Lupim: tri miliona. Kaže - loše su ti informacije, pet.
Meni je Aleksandar Vučić rekao, zakleću se i pred Bogom i u crkvi, samo što je učestvovao.
Da SRS nije učestvovala na predsedničkim izborima ne bi ih bilo. Svi su drugi bojkotovali. Naš je stav da se učestvuje uvek na izborima, bez obzira ko ih je raspisao. Imamo mi dokaze, ali imamo svedoke sa ove strane. Znate kakav imam dokaz? Imam čoveka koji je nosio pare, ali kako da kažem - Meho je nosio pare, kada je on čestit čovek i da ga ofiram, da ga žigošem, primera radi.
Znači, za ovom govornicom ne možete pričati o moralu, a to ćemo dokazati da ste uzeli velike pare od režima Borisa Tadića.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Nema povrede člana 104, da je bilo ko od poslanika povredio član bila bi mu izrečena mera opomene.

Na član 35. amandman je podneo poslanik Đorđe Milićević.

Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je pravno moguć.

Da li neko želi reč? Reč ima narodni poslanik Sreto Perić.
...
Srpska radikalna stranka

Sreto Perić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, amandman koji je podneo narodni poslanik Đorđe Milićević na član 35. Zakona o Državnom veću tužilaca je jedan korektan amandman i on bi otklonio i mnoge nejasnoće i mnoge zloupotrebe. Zakon o državnom veću tužilaca je jedan procesni zakon koji reguliše način izbora, razrešenja, nadležnosti, prestanak mandata i proceduru oko predlaganja članova Državnog veća tužilaca.
Član 35. Predloga zakona kaže sledeće: "Državno veće donosi odluku o predlogu jednog kandidata sa najvećim brojem glasova ili više kandidata (obratite pažnju na ovo "ili više kandidata"), sa svake liste, na osnovu zapisnika o utvrđivanju rezultata izbora, koju im dostavlja izborna komisija".
Stav 2: "Državno veće predlaže više kandidata u slučaju kada više javnih tužilaca, odnosno zamenika javnih tužilaca na jednoj izbornoj listi dobije približno jednak najveći broj glasova."
Treba obratiti pažnju i na reči: "dobije približno jednak najveći broj glasova".
"Konačnu odluku o predlaganju kandidata iz reda javnih tužilaca, odnosno zamenika javnih tužilaca sa svake liste kandidata Državno veće dostavlja Narodnoj skupštini".
To je, dakle, Predlog zakona, a narodni poslanik Đorđe Milićević je predložio da se član 35. menja i da glasi: "Državno veće donosi odluku o predlogu jednog kandidata sa najvećim brojem glasova, sa svake liste, osim sa liste osnovnih tužilaštava, sa koje se donosi odluka o predlogu dva kandidata sa najvećim brojem glasova, na osnovu zapisnika o utvrđivanju rezultata izbora koje im dostavlja Izborna komisija".
Državno veće tužilaca je ovaj put ustavna kategorija. Dame i gospodo narodni poslanici, pre donošenja ovog ustava imali smo situaciju da je bio Visoki savet pravosuđa kao neustavna kategorija i sada imamo Visoki savet sudstva, predviđen je Ustavom, i Državno veće tužilaca, otprilike sa istim nadležnostima, samo što je Visoki savet sudstva u oblasti pravosuđa, a veće državnih tužilaca kod tužilaštava.
Kad sam rekao da Državno veće donosi odluku da predloži jednog ili više kandidata, zbog čega više kandidata ako su raspisani izbori za predlaganje kandidata Veću, pa će oni konačno uputiti predlog Narodnoj skupštini? Zna se da veće državnog tužilaštva ima 11 članova, a od toga su tri po funkciji, a to su ministar nadležan za pravdu, Republički javni tužilac i predsednik Odbora za upravu i pravosuđe.
Naravno, ima osam izabranih članova, a od toga su šest predstavnici tužilaštava različitog nivoa i stepena i predstavnici advokatske komore i profesora pravnog fakulteta sa potrebnim iskustvom od 15 godina u struci. Iako su po položaju, odnosno po funkciji tri člana Državnog veća tužilaca ministar, javni tužilac i predsednik odbora za upravu i pravosuđe, ali imamo i predstavnika pravnih fakulteta, odnosno profesora pravnog fakulteta koji se bira, a inicijativu pokreće dekan najstarijeg pravnog fakulteta, i tu može da bude više kandidata. Ne kaže se da će zajednička sednica dekana pravnih fakulteta predložiti jednog ili više koji dobiju približno jednak broj glasova.
Istu situaciju imamo i kod Advokatske komore Srbije, gde će se predložiti samo jedan kandidat, a ne jedan ili više kandidata koji dobiju približno isti broj glasova. Ostalo je, dakle, od onih koje bira Narodna skupština, članova Državnog veća tužilaca, da se može predložiti više kandidata.
Onda bi postupak izbora članova, čiji se predlog dostavlja ovde u Narodnu skupštinu, a 19 članova po ovom predlogu zakona reguliše način izbora, bio potpuno obesmišljen ukoliko bi se imalo pravo predložiti više od jednog kandidata.
Otprilike, ukoliko se lobiranjem ne dođe do poželjnog, neću da kažem najboljeg, nego do poželjnog kandidata predstavnika tužilaštva, onda da taj problem pokušamo na politički način da rešimo ovde u Skupštini i zbog toga je kolega Milićević s pravom uočio da ova odredba nije dobra, ostavlja mogućnost zloupotrebe.
Znači, moguće je da ide samo onaj kandidat koji bude dobio najveći broj glasova, da li je on predstavnik osnovnog tužilaštva, da li višeg, da li apelacionog, da li republičkog tužioca, Tužilaštva za ratne zločine, sasvim je svejedno, ali može da se plasira samo onaj kandidat koji je dobio najveći broj glasova. To je sasvim logično.
U obrazloženju Vlade za neprihvatanje amandmana kaže se: "Državno veće može predložiti više kandidata samo u slučaju kada više javnih tužilaca, odnosno zamenika javnih tužilaca na jednoj izbornoj listi dobije približno jednak najveći broj glasova".
Nema profesora Šamija, on bi možda mogao najbolje da objasni šta to znači "približno jednak najveći broj glasova". Da bi se ispoštovala volja onih koji su glasali, neophodno je da kandidati koji su osvojili približno jednak najveći broj glasova budu predloženi za izbor članova Državnog veća.
"Približno jednak najveći broj glasova", to ću da ilustrujem jednim rezultatom na jednoj fudbalskoj utakmici. Retko kad se u praksi dešava da imamo ovoliki postignut broj golova, ali, recimo, igraju dve ekipe, jedna da 10, a druga devet golova. Približno jednaki brojevi, ako se dobro razumem, ako sam uopšte dobro shvatio šta znači to približno jednaki brojevi, ali tri boda će uknjižiti ona fudbalska ekipa koja je postigla 10, a ne devet golova. Ona će se plasirati, a druga će možda da ispadne.
Ovaj amandman mislim da je vrlo korektan i bilo bi dobro da se prihvati jer bi se na taj način zloupotreba koja može da dođe od strane političkih stranaka, koje žele da izvrše uticaj, ovaj put naravno na javno tužilaštvo.
U slučaju kada se predlažu Narodnoj skupštini za izbor članovi Državnog veća tužilaca, da budu samo oni kandidati koji su ne približno, nego dobili najveći broj glasova. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Gospodin Krasić po amandmanu.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Proširiću ovo malo na nekoliko amandmana, sve je to u vezi, da znate, da se ne ide van teme. Zamolio bih vas da pored ovog amandmana na član 35, imamo tu dva amandmana, obratite pažnju na nešto što je napisano u članu 38. stav 3.
Poenta ovih amandmana na član 35. jeste da, kada predlog dođe pred Narodnu skupštinu, postoji više kandidata. Da to pojednostavim. Neću da komentarišem ovo "približno", to stvarno ništa ne znači, ne znam zašto to držite u Predlogu zakona kao formulaciju, to u pravu apsolutno ništa ne znači, može samo da se zloupotrebljava.
Skrenuo bih vam pažnju na član 38. stav 3. i skrenuo bih vam pažnju na praksu koju smo ovde imali kada smo birali članove nekih organa, pa je jednostavno zaključeno da treba, ako se bira, da se bira između, da bi nešto birao mora da imaš najmanje dva. Za organizovani kriminal potrebno je tri pa više, ali da bi nešto birao mora da bude dva. Ili, da to baš pojednostavimo. Znate kako se kaže u životu, da biste znali koji je konj dobar, morate da probate i jednog i drugog, i lošeg i dobrog.
Da biste birali, vi morate da imate nešto kao alternativu, alternativa jedan, alternativa dva, pa birate da li ćete za jedan ili ćete za dva. Ako je samo jedan, onda je u pitanju samo glasanje. Formalno-pravno nije izbor, nego samo glasanje. Kada u tu logiku i ubacite pretežno, to apsolutno ništa ne znači.
Međutim, ovde je opasna ova situacija iz člana 38. stav 3. Kaže, ako izabrani član Državnog veća tužilaca, bez opravdanih razloga, ne stupi na funkciju u roku od 15 dana, vi ste usvojili amandman, pa je to sada rok od 30 dana, od dana izbora u Narodnoj skupštini, smatraće se da nije izabran. Pazite, ta formulacija "smatraće se da nije izabran" je pogrešna. On je izabran, ali nije stupio na funkciju. To je pravna situacija. To je prva stvar.
Druga stvar, sve ovo što ste predvideli ovim odredbama, način izbora je do formiranja predloga, pravi izbor dolazi ovde, to je ta velika razlika. Znači, ovo je praktično način odlučivanja kako da se dođe do predloga kandidata. To je potpuno druga situacija.
Svako onaj ko ulazi u tu mašineriju kao kandidat onome što prethodni do predloga, on mora da da pismenu saglasnost da želi da bude kandidat, ne može on kao u vreme komunizma, znate šta, ne bih, ali me je baza kandidovala. Manite se toga, takvog foliranja više nema.
Znači, on mora da bude saglasan da je jedan od kandidata, pa kada prođe, amandmanom mi kažemo dva ili više, onda treba da da saglasnost da može da bude predloženi kandidat u Narodnoj skupštini i, ako ga Narodna skupština izabere, nemoguća je varijanta da on sada ne stupi na tu dužnost.
Ako se ta situacija desi, odmah tog čoveka treba razrešiti ako je iz reda javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca. Zašto? On je svojim ponašanjem pokazao apsolutnu neozbiljnost i neodgovornost.
Sada sa ovim rokovima 15 dana, 30 dana, smatraće se da nije izabran, šta izigravamo? Neki postupak? Pa, nema ovde cile-mile, ovde je javno tužilaštvo u pitanju. Molim vas, čovek koji je osposobljen da goni učinioce krivičnih dela, sada da bude u poziciji, pa bih, ali znate, ne bih, pa šalio sam se i tako dalje. Vi omogućavate ovu situaciju.
Kad sam već izašao ovde, stvarno moram da protestujem. Nešto nije u redu sa Poslovnikom. Gospođo Đukić-Dejanović, obratite pažnju. O čemu se radi? Vlada je, konkretni slučaj je ovaj predlog zakona, dostavila Predlog zakona. Poslanici su podneli amandmane. Vlada je dala mišljenje da neke odbija.
Ne ulazim sada u sitne detalje, ali imamo situaciju kada Vlada prihvati neki amandman i taj amandman takođe pozitivno prođe kod Zakonodavnog odbora i kod nadležnog odbora, on postaje sastavni deo Predloga zakona i o tome ne može da se vodi rasprava ovde.
Pazite, cenim opravdanost takvog nekog rešenja, ali konkretno ovde kada se ima u vidu amandman koji je podneo gospodin Konstatinović, molim vas, da vam skrenem pažnju samo, to je amandman na član 51, gde se traži da se na kraju teksta doda novi stav 8. koji glasi: "Do 1. januara 2010. godine izborni članovi prvog sastava Državnog veća iz reda zamenika javnih tužilaca imaju pravo na osnovnu platu jednaku osnovnoj plati Republičkog javnog tužioca". Molim vas, zašto bi neko podržao ovo? To je taj nulti sastav i kod Visokog saveta sudstva, i kod Državnog veća tužilaca. Znači, on zamenik tužioca iz nekog opštinskog suda, koji nije ušao u ovu mašineriju zato što je u nultom sastavu, sa platom izjednačen kao i Republički javni tužilac.
Svi ovi bi morali da se bave i tužilačkom funkcijom. Mislim da je čak uvredljivo kako funkcioniše i kako je postavljeno tužilaštvo po Ustavu Republike Srbije da zamenik opštinskog javnog tužioca, uzmite neko mesto sa 20.000 stanovnika gde postoji opštinski javni tužilac i postoje dva zamenika, jedan zamenik nekakvom kombinatorikom prošao i on po tom osnovu ima platu kao Republički javni tužilac. Ništi se osnovni princip hijerarhije i subordinacije u tužilaštvu. Ništi se taj princip.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da li još neko želi o ovom amandmanu? (Ne.)
Na član 35. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Milica Radović i Miroslav Petković.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Miroslav Petković.

Miroslav Petković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovana gospođo Malović, najpre da izrazim nezadovoljstvo poslaničke grupe DSS što ste pokazali određeni diskontinuitet u odnosu na zakon o visokom savetu sudstva, kada ste prihvatili sedam amandmana povodom tog zakona, očigledno da se sada nismo dobro razumeli kada nijedan naš amandman nije prihvaćen.
Kolega Krasić je malopre izneo, mislim kada bude ovaj predlog zakona, ako bude u ovoj formi usvojen, objavljen u "Službenom glasniku", da ćete tek onda otkriti neke nelogičnosti i neke propuste koje smo mogli u ovoj raspravi da otklonimo. No, nije naš posao, pokušali smo da popravimo ovaj predlog zakona, očigledno da se nismo razumeli.
Da ne dužim mnogo, pošto su kolege pre mene govorile konkretno o članu 35, koji kaže: "Državno veće donosi odluku o predlogu jednog kandidata sa najvećim brojem glasova itd".
Poslanička grupa DSS-a je predložila da se ovaj deo prvog stava "jednog kandidata sa najvećim brojem glasova" briše iz vrlo jednostavnog razloga, zato što smatramo da je potrebno da postoji više kandidata i da Narodna skupština ima pravo izbora.
U obrazloženju Vlade kojim se odbija ovaj amandman stoji da je logično da bude predložen kandidat sa najvećim brojem glasova. To "logično" ne znam ko procenjuje, da li vi, gospodin Ćosić, da li Vlada, ali mislim da to ne treba da stoji u obrazloženju zbog čega se odbija ovaj amandman.
Jer, pogledajmo drugi stav ovog člana koji glasi: "Državno veće predlaže više kandidata u slučaju kada više javnih tužilaca odnosno zamenika javnih tužilaca na jednoj izbornoj listi dobije približno jednak najveći broj glasova". Pitao sam vas za formulaciju koja ovde stoji isto kada smo raspravljali o zakonu o Visokom savetu sudstva, mislim da će to biti smešno i studentima prava, a kamoli nama, što ova formulacija stoji u zakonu, ali to je još jedan trag da neki ljudi koji pišu i bave se ovim normativnim delom očigledno ne znaju da rade svoj posao.
Takođe, kada već pričamo o ovoj glavi zakona, nemoguće je ne povezati i ovaj član sa članom 38. stav 3, gde stoji da ukoliko u roku od 15 dana ne stupi na funkciju smatraće se da nije izabran. Čime se onda bavi ova Narodna skupština.
Javni tužilac je organ progona. Ako čovek koga izabere Narodna skupština u roku od 15 dana promeni svoje mišljenje, ne prihvati tu funkciju, mislim da je automatski ispravno ovo što mi predlažemo da od više kandidata treba izabrati pravog, a ne onog koji je dobio isključivo najveći broj glasova.
Pozivam se na član 20. ovog zakona, koji jasno kaže - da izborne članove Državnog veća bira Narodna skupština. Na ovaj način, ukoliko ovo bude ovako usvojeno, Narodna skupština neće imati priliku da bira, već da imenuje.
Naime, za predloženi broj kandidata koji dođe ovde ćemo moći da kažemo: to jeste ili nije. Nemamo apsolutno pravo izbora, već samo potvrđujemo onaj ograničen broj koji je došao kao predlog od strane Državnog veća tužilaca.
Mislim da je ta procedura sa više kandidata i više demokratska i jedino logična. Hvala najlepše.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Petkoviću. Ima li još zainteresovanih? (Ne.)
Na član 38. amandman je podneo narodni poslanik Miroslav Markićević.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu prihvatili su amandman. Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 38. amandman, sa ispravkom, podnela je narodni poslanik Zlata Đerić.
Predstavnik predlagača je na sednici Zakonodavnog odbora prihvatila amandman, sa ispravkom. Odbor za pravosuđe i upravu je prihvatio amandman, sa ispravkom, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je amandman, sa ispravkom, postao sastavni deo Predloga zakona.
Na član 50. amandman je podneo narodni poslanik Petar Jojić.
Vlada i Odbor za pravosuđe i upravu nisu prihvatili amandman. Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima gospodin Petar Jojić. Izvolite.
...
Srpska radikalna stranka

Petar Jojić

Srpska radikalna stranka
Gospođo predsedniče Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS podneo sam amandman na član 50. predloženog zakona o Državnom veću tužilaca.
Naime, u članu 50. predloženog zakona predviđa se prvi izbor članova Državnog veća. ''Narodna skupština će (stav 1.) najkasnije u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona izabrati izborne članove prvog sastava Državnog veća. Prilikom izbora, Narodna skupština je dužna da izabere najmanje jednog člana Državnog veća iz reda javnih tužilaca, odnosno zamenika javnih tužilaca koji obavljaju javnotužilačku funkciju u javnom tužilaštvu na teritoriji autonomne pokrajine.''
Ima ovde jedan problem, što je u stavu 2. Predloga zakona izostavljena jedna pokrajina. Dakle, mi iz SRS smatramo da Srbija ima dve autonomne pokrajine - Autonomnu pokrajinu KiM i Autonomnu pokrajinu Vojvodinu.
Na strani 11. Predloga zakona se kaže - na teritoriji autonomne pokrajne. Gospođo ministre, iz tih razloga sam mislio da ovaj amandman treba prihvatiti, jer zapravo ovde je problem i to ne samo problem ili omaška pera. Neka omaška se dogodila verovatno. Zbog toga sam uložio ovaj amandman jer to ima veliku političku težinu. Razmislite da li ćete ovaj amandman da prihvatite ili ne. Vi o tome u ime Vlade odlučujete.
Ono na šta sam želeo da skrenem pažnju i da ukažem je da kod izbora prvog sastava Državnog veća tužilaca bi trebalo da članove Državnog veća tužilaca predlažu sami tužioci i zamenici tužilaca. Prvi sastav ima vanredan zadatak, da izvrši izbor zamenika javnih tužilaca na trajnu dužnost i da predloži izbor javnih tužilaca, odnosno zamenika javnih tužilaca koji se prvi put biraju na ovu dužnost.
Vanredni zadaci zahtevaju i vanredan legitimitet Državnog veća tužilaca. Ponavljam, vanredni zadaci zahtevaju vanredni legitimitet Državnog veća tužilaca, tako da je sasvim nelogično da izborne članove prvog sastava predlaže sadašnji Visoki savet pravosuđa. Bilo bi ovde više mesta da predlaže ministar pravosuđa, sa nadležnim Odborom za pravosuđe u Skupštini Republike Srbije.
Smatramo da bi bilo bolje rešenje da se izborni članovi prvog sastava Državnog veća tužilaca biraju na način koji je zakonom o Državnom veću tužilaca određen i normiran kao stalni model izbora tužilaca, odnosno zamenika.
Dame i gospodo narodni poslanici, pravosuđe u Srbiji, u čiji sastav po Ustavu ulaze sudovi, tužilaštva i advokatura, prema mišljenju građana je mračna strana uopšte manjkavog društveno-političkog sistema Srbije, i to, gotovo na svim nivoima. Otuda nije loše da se pristupa reformi pravosuđa - od opštinskih, do Vrhovnog suda Srbije, uključujući i zbivanja u javnim tužilaštvima.
Uprkos obećanjima prethodnog ministra pravde, gospodina Dušana Petrovića, i njegovog prethodnika, gospodina Zorana Stojkovića, da će pokrenutom reformom, dakle temeljnom reformom, pravosuđe postati efikasno, pošteno i nezavisno, stanje u pravosuđu je ostalo neizmenjeno.
U svim anketama agencija za istraživanje javnog mnjenja pravosuđe je i dalje na vrhu lestvice osumnjičenih za korupciju. Međutim, sa ovim ne slažem. Ovo je jedna paušalna ocena agencija i mislim da te agencije moraju da vode računa kada izvrše jedno istraživanje, da ga izvrše i da ga objave, ali isključivo na osnovu činjenica koje uistinu u praksi postoje.
Ne možemo reći da su tužioci i sudije svi korumpirani. Taman posla. Imamo većinu dobrih i stručnih sudija, dobrih i stručnih javnih tužilaca, dobrih i stručnih zamenika javnih tužilaca, bar mi je to u profesiji bila prilika da se i uverim.
Mi iz SRS smatramo da ako ima pojedinačnih slučajeva, ti pojedinačni slučajevi mogu biti rešeni na drugi način, a ne ovako optužiti paušalno da je naše pravosuđe korumpirano.
Kada je u pitanju stručnost naših nosilaca pravosudnih funkcija, dame i gospodo narodni poslanici, odgovorno tvrdim da ništa naše sudije i naši tužioci nisu manje stručni nego što su to u drugim zemljama i anglosaksonskog, i evropskog, tj. kontinentalnog prava.
Mnogi naši profesori su završavali, zna se, neki i na Sorboni. Oni su učili studente pravnih fakulteta, u Srbiji pogotovo, kada je u pitanju ugledni Pravni fakultet u Beogradu, koji je školovao i osposobio brojne nosioce pravosudnih funkcija koji su, u svakom slučaju, zaslužili pažnju i da se kaže da imamo takve stručnjake da se mogu porediti, dakle, u svetu i u drugim državama na svim kontinentima.
Kada pogledate Haški tribunal i vidite ko sve tamo sudi, našim sudijama i tužiocima to ne bi bili ni pripravnici. Nažalost. Ali, Savet bezbednost je izabrao te sudije iz različitih zemalja i on smatra da su ti delioci pravde neprikosnoveni i u svakom slučaju da su oni ti koji treba da dele pravdu kada su u pitanju ratni zločini.
Međutim, druga je situacija kada je u pitanju Međunarodni sud pravde. U Međunarodnom sudu pravde zaista sede stručni, ljudi od legitimiteta i ljudi od autoriteta.
Kada je u pitanju tužilaštvo u našoj državi, treba imati u vidu da na čelo starešine organa, dakle, nosioci funkcije kao javni tužioci, od najnižeg do najvišeg tužilaštva, moraju imati u prvom redu legitimitet, autoritet, i da su nepristrasni, i da budu nezavisni. Ne da budu nezavisni da može da radi ili da ne radi, nisam za tu varijantu i za tu kvalifikaciju, da naši sudovi i tužioci treba da budu, da kažem, samostalni. Ne, oni mogu biti nezavisni, ali zna se koja instanca kontroliše njihov rad, bilo da je u pitanju tužilaštvo, bilo da je u pitanju i Vrhovni sud, kao i drugi niži sudovi.
Molim vas, kada je u pitanju kontrola, u svakom slučaju ministar pravde mora da ima svoje posebno mesto i odgovornost. Ali je sada tu problem. Ako date velika ovlašćenja ministru pravde, a ministar pravde bude pod uticajem, što u konkretnom slučaju ne želim da tako nešto i kažem, ali se može desiti da neko od budućih ministara pravde bude iz neke političke stranke, i predlagan, i da bude izabran, i da on sluša naloge samo iz Vlade. To je veliki problem pravosuđa i tužilaštva posebno, veliki problem.
Evo vidite, sadašnji ministar pravde, gospođa Malović, ima uvida u visinu štete koju država plaća građanima koji su bili neosnovano optuživani, koji su bili u pritvorima, a da se ispostavilo kasnije da je protiv tih lica donošena oslobađajuća odluka. Dakle, i pritvori i određen zatvor, ako je za neosnovano optuženo lice, određena istraga trajala mesecima i građani se obraćaju sudu.
A imamo sada novu mogućnost, po našem ustavu, imamo pravo, dakle svi naši građani u Srbiji imaju pravo da se obrate Međunarodnom sudu pravde, koji ima pravo da odlučuje o tome da li su odluke našeg nacionalnog pravosuđa, naših nacionalnih sudova bile u skladu sa međunarodnim aktima, sa Poveljom o političkim pravima građana, sa Poveljom Ujedinjenih nacija i sa drugim paktovima koje je naša država ratifikovala sa drugim zemljama. U tome je veliki problem.
Imam saznanja da su ogromna sredstva isplaćena i da se isplaćuju jer brojne presude treba tek da postanu pravosnažne, i onda će Ministarstvo pravde biti u prilici i moraće, dakle, država, da isplaćuje te štete. Kad sam kod štete, u tome je odgovornost javnog tužioca, da li će da da predlog za određivanje pritvora ili neće i, drugo, da li će podignuti optužnicu neosnovanu ili neće.
Šta će se desiti? Imam jedan primer iz prakse, visina optužnog predloga jeste devet hiljada dinara, a troškovi tog krivičnog postupka koji se vodi godinama iznose oko pola miliona dinara. Onda vidite kakvu situaciju imamo.
Neću tog sudiju da imenujem, neću ni taj sud, ali vam kažem, ako treba i dokazaću, mogu doneti broj predmeta, mogu naznačiti i koji je sud, šteta je za koju se čovek optužuje zbog zloupotrebe službenog položaja devet hiljada dinara, a narasli troškovi krivičnog postupka preko pola miliona dinara.
Nema izgleda da će ta presuda moći da opstane, bilo koji da je donese sudija, ona će povodom optužnog predloga biti oslobađajuća, jer nema činjenice na osnovu čega da se donese, jer je dva-tri puta presuđivano.
(Predsednik: Vreme.)
Zahvaljujem. Javiću se kasnije. Hvala.