TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 12.12.2008.

23. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

23. dan rada

12.12.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 19:35

OBRAĆANJA

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana gospođo predsedavajuća, gospođo ministar, dame i gospodo poslanici, izvinjavam se, jer nisam izgleda razumela.
Po meni bi uvek bilo pre 99. amandman broj 98, tako da sam očekivala da se pročita taj amandman, odnosno da je gospodin Bortić povukao svoj amandman na član 98, pa da onda ide član 99. gospodina Krstina, na koji i reagujem.
Za razliku od gospodina Krstina, koji je govorio u prilog ovoga što govorim, ali je amandman napisan malo drugačije, smatram da je vrlo važno da ostane i član 99. u Predlogu ovog zakona i član 100. koji ide za njim i kojim se opisuju poslovi Uprave za javne nabavke.
Što se mene tiče, tu je vrlo važno da ostanu sledeći poslovi: praćenje postupaka javne nabavke, podnošenje zahteva za zaštitu prava u slučaju povrede javnog interesa i obaveštavanje organa nadležnog za poslove revizije javnih sredstava, budžetske inspekcije i drugih organa nadležnih za pokretanje prekršajnog postupka o nepravilnostima u sprovođenju postupka javnih nabavki i dostavljanju izveštaja o javnim nabavkama koje utvrdi prilikom obavljanja poslova za koje je nadležna.
Upravo mi se čini da je izuzetno važno skrenuti pažnju na ove poslove koje je Predlog zakona predvideo Upravi za javne nabavke, jer ako bismo ukinuli član 99. i član 100. ili ga promenili, čini mi se da bi tek onda nastao haos i onda bi se ovaj postojeći nivo korupcije, koji je iovako izuzetno visok i Srbiju svrstava na 85. mesto na rang listi zemalja u kojima je problem korupcija, tek bi onda nastao pravi haos i tek onda bi korupcija bila toliko visoka da je prosto ne bismo mogli ni izmeriti.
Ako se ima u vidu da svake godine Srbija potroši na javne nabavke najmanje četiri milijarde evra, a najveće nabavke da se upravo dešavaju u republičkim i komunalnim javnim preduzećima, onda možemo misliti kakvi bi svi problemi nastali ako ne bismo imali baš ovako jasno naznačene poslove i ako ne bismo mi kao parlament tražili da se kontrolišu upravo ovako navedeni poslovi.
Meni se čini da je ovde već neko, mislim da je gospođa Radeta iznela podatke, ali mislim da zbog važnosti tih podataka treba više puta reći, a oni se odnose na samo jedan primer. Taj primer je u MUP-u, ova najnovija afera korupcije u MUP-u, gde se godišnje potroši 35 miliona evra. Skoro četvrtina tog novca, to je nešto više od osam miliona evra, praktično izgori, praktično novac građana Srbije se prelije u džepove privatnih lica i privatnih firmi, koje praktično pojedu novac koji bi i te kako značio za ove institucije o kojima govorimo.
O tome koliki je parametar tih vrednosti, koji je nivo svega toga i nivo korupcije u tim organima govori samo jedna priča, zapravo jedan podatak koji je i te kako važan. Recimo, ako ima 40 hiljada zaposlenih ljudi u MUP-u i da se nabavlja godišnje samo po dva kompleta odela, tri para čarapa, 40 hiljada opasača, čizama, cipela, onda možete misliti koliki je to novac i kome taj novac na kraju ode.
Rečeno je već da su to neke iste firme koje rade otprilike javne nabavke i za vojsku i za MUP, te ogromne javne nabavke, tako da je onda moguće pratiti kuda i u čije se to džepove odliva novac. Meni je prosto nejasno zbog čega država upravo ne ide putem tog novca da bi sprečila korupciju u tom pravcu.
Evo još jedan primer koji je i te kako važan i za koji mislim da treba da bude ponovljen, upravo zato što sam postavila poslaničko pitanje u tom pravcu, odgovor nisam dobila, ali ću insistirati da ga dobijem.
Recimo, tadašnji ministar u Ministarstvu za zaštitu životne sredine, gospodin Dragin, potrošio je 10 miliona evra, zaobišao je javne nabavke, sve je nabavljeno po hitnom postupku, za uništenje komaraca, krpelja i ambrozije. Naravno, uopšte nije bilo reči da je nadležnost jednog i drugog posla u okviru ovog ministarstva. Dakle, uništavanje ambrozije je posao Ministarstva poljoprivrede. Uništavanje komaraca i krpelja je posao Uprave za zaštitu zdravlja.
Dakle, ovde je reč upravo o onome što bi trebalo da radi ova Uprava za javne nabavke, da obavesti organe nadležne za poslove revizije javnih sredstava i budžetske inspekcije. Kada dobijem odgovor iz tog ministarstva, pitaću nadležni organe da li su preduzeli sve to što je trebalo da preduzmu.
Još jedan simpatičan primer, koji je upravo iz istog ministarstva, i odnosi se na jednu od velikih i najvećih akcija koje je Ministarstvo ekologije ikada preduzelo u ovoj zemlji, radi se o akciji milion stabala za Srbiju. Jako dobra akcija, jako važna, ona imaju implikacija u mnogim oblastima našeg realnog života i mislim da ne treba ništa zameriti.
Prosto mi je vrlo čudno da je i tom prilikom Ministarstvo za zaštitu životne sredine preuzelo poslove Uprave za šume Ministarstva poljoprivrede. Prosto mi je nejasno da recimo jedno ministarstvo preuzme poslove drugog i potroši novac za tu aktivnost, iako to ministarstvo ne treba da bude zaduženo za taj posao.
To preuzimanje nadležnosti, koje naravno nije zakonito, zapravo je jedan vrlo lep i logičan put kada nešto hoćete da uzmete ili, da ne kažem tu reč koju treba da kaže svak pošten, kada hoćete da nekakav novac sklonite na stranu iz tog drugog ministarstva.
Primer treći - slučajno opet isto ministarstvo, Veliki bački kanal, potpuno ista priča, nije nadležnost ovog ministarstva. Četvrti primer je priča o lekovima. Peti - urbanizam i građevina. Mogu da ovako šaljem dalje redom, skoro da nema oblasti za koju ne možemo da kažemo da u njoj i tek kako caruje korupcija i da se strašno velike količine novca građana Srbije prelivaju u nečije privatne džepove.
Zbog čega je toliko raširena korupcija? Kaže se da postoje neka tri vrlo važna razloga i treba ih reći upravo zato što dolaze iz parlamenta i zato što ovaj parlament mnogi optužuju da on praktično blokira rad, i da to radi opozicija.
Postoji mnogo razloga. Neki od njih su vrlo precizni i odnose se na Vladu, neprimenjivanje postojećih zakona. Mi imamo Zakon o javnim nabavkama. Kakav je takav je, on postoji, i dalje se ne primenjuje. Zbog čega se ne primenjuje? Postoje li u Vladi službe, postoje li ljudi koji treba da rade svoj posao? I te kako postoje. Postoje li službe koje treba da ljude koji ne rade svoj posao ili ga rade na ovakav način da postoji korupcija obavežu da rade ili kazne zbog toga što ne rade? Postoje. Zbog čega to ne rade?
Dalje, postoji vrlo velika nespremnost državnih organa da se bore protiv korupcije. Oni to, naravno, svesno rade i nivo korupcije nije pao u odnosu na prošlu godinu nego se povećao. Zbog čega? Vlada je eliminisala stare organe za borbu protiv korupcije.
Recimo, imamo Republički odbor za rešavanje sukoba interesa. On je ukazivao na izvore korupcije, da ne ulazim u to šta je izjavljivala gospođa Barać, ali prosto govorim ovog momenta. Oni su ukazivali na izvore korupcije. Oni ovog momenta više ne postoje.
Vlada je formirala Agenciju, dok ta agencija zaživi bar godinu dana mora da prođe. Pojavljuje se jedan prostor, jedan vakuum u tom momentu i upravo u tom vakumu, kao što vidite, mediji plasiraju razne afere koje se odnose na javne nabavke. Nemojte da me ubeđujete da je slučajno urađen ovaj veliki promašaj, naravno, urađen je potpuno svesno.
Uz to imamo situaciju u parlamentu. Dakle, ova blokada je definitivno kreirana od parlamentarne većine, od onih koji to mogu; 108 poslanika ne mogu da blokiraju parlament nego mogu oni koji ne umeju da ga vode, iako mi se tako smeškate, tako je.
Vrlo je važno reći da u ovom parlamentu, osim toga što donosimo zakone, mi gospodo, moramo da kontrolišemo rad Vlade. I zbog toga pozivanje parlamentarne većine da mi nemamo pravo da kontrolišemo rad Vlade nije u redu, jer upravo mi ukazujemo na izvore korupcije i na afere koje se ovde događaju. Zbog toga je važno da učestvujete sa nama. I vama nije u interesu da se, prosto, te afere sklone. Zato što ne znam da li baš svako do vas štiti svakoga ko je ovu aferu proizveo.
Na planu borbe protiv korupcije se naravno ne radi ništa. To je očigledno. Rekla sam da korupcija nije smanjena nego povećana. Zbog toga mislim da je i te kako važno da ovaj član 99. u Predlogu zakona za javne nabavke ostane, kao i član 100, koji mora da bude još transparentniji.
Mora negde postojati neko ko će da kontroliše sve ovo, a onda kada budu te afere isplivale na svetlo danje, a naravno da će sve isplivati, neko mora i da preuzme odgovornost. Što se nas tiče, odgovornost je onoga ko je u zakonu apostrofiran da te poslove radi, a to je Uprava za javne nabavke. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da li još neko želi reč o ovom amandmanu? (Ne.)

Narodni poslanik Branimir Đokić podneo je amandman kojim je predložio da se naslov iznad člana 100. i član 100. brišu.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.

Da li neko želi reč?

Narodni poslanik Marina Toman ima reč.

Marina Toman

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred poslaničke grupe SRS, moj kolega Branimir Đokić podneo je amandman da se briše član 100. Predloga zakona o javnim nabavkama, kojim se uređuju poslovi Uprave za javne nabavke.
Tako da ovaj amandman logično sledi prethodni amandman kolege Milorada Krstina, koji je predložio brisanje člana 99, kojim se bliže definiše oblik organizovanja Uprave za javne nabavke.
Stav SRS-a je javnosti dobro poznat kada su u pitanju agencije, kancelarije, direkcije, odnosno stvaranje paralelne državne vlasti u preglomaznoj državnoj upravi i trošenje budžetskih sredstava.
U članu 100. ovog Predloga zakona o javnim nabavkama vidimo da Uprava za javne nabavke ima 14 nadležnosti, poput učešća u pripremi propisa u oblasti javnih nabavki, pružanja savetodavne pomoći naručiocima i ponuđačima, praćenje postupka javnih nabavki itd. Međutim, vidimo da se ove nadležnosti već nalaze i u pojedinim sektorima Ministarstva finansija, odnosno imajući u vidu da Ministarstvo finansija već reguliše oblast javnih nabavki.
Možete malo da ih utišate.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodo narodni poslanici, ometate gospođu Marinu Toman.

Marina Toman

Srpska radikalna stranka
Ovde treba imati u vidu i to da Ministarstvo finansija u okviru sektora za pripremu propisa već ima sistematizovana radna mesta na poslovima Grupe za javne nabavke. Tako poslovi zaposlenih službenika u Grupi za javne nabavke, u Ministarstvu finansija, sada obuhvataju - pripremu izrade Zakona o javnim nabavkama, izradu podzakonskih akata, kao i davanje mišljenja na Zakon o javnim nabavkama, znači poslovi koji su identični poslovima Uprave za javne nabavke. Upravo ovaj podatak nam govori da građani Srbije trenutno na dve različite lokacije, u dva različita državna organa finansiraju plate državnih službenika, koji rade potpuno iste poslove vezane za oblast javnih nabavki. Međutim, Vlada se na ovu činjenicu ne obazire, već Upravu za javne nabavke, koja je osnovana zakonom iz 2002. godine i dalje ostavlja.
Interesantno da Vlada u obrazloženju za odbijanje amandmana kolege Branimira Đokića navodi da se on ne prihvata, pošto Predlog zakona u navedenom članu ne dovodi do povećanja državne administracije i birokratskog aparata, pošto se uprava sada ne osniva, odnosno da je osnovana 2002. godine. Ponovo dolazi do zamene teza. Niko ne govori da je to novi organ, već vam skrećemo pažnju da je on višak u preglomaznoj državnoj administraciji, a to što je on osnovan 2002. godine, vas ne sprečava da ga ukinete, ako se već pokazao neefikasnim.
Da Uprava za javne nabavke do sada nije ostvarila nikakve rezultate kojima bi mogla da opravda potrebu za daljim postojanjem i funkcionisanjem govore nam činjenice i zvanični podaci koji su dostupni javnosti. U Srbiji ima 12.000 naručilaca, dok je Uprava za javne nabavke svu svoju godišnju statistiku za 2007. godinu bazirala na osnovu svega 2.100 izveštaja. Toliko su joj naručioci samoinicijativno dostavili, ponavljam, samoinicijativno dostavili.
Dakle, za najmanje 10.000 naručilaca se uopšte ne zna šta su i na koji način su tokom godine nabavljali, koliko ugovora su sklopili, niti se zna koliko su novca iz budžeta potrošili u svrhu javnih nabavki.
Ovde je izuzetno važno istaći i to da trend dostavljanja godišnjih izveštaja Upravi za javne nabavke iz godine u godinu opada. S obzirom da naručioci znaju da zbog toga niko neće inicirati utvrđivanje njihove odgovornosti i da samim tim neće biti sankcionisani kako to zakon eksplicitno nalaže.
Činjenica je da Uprava za javne nabavke nema nikakav autoritet u sferi javnih nabavki, niti ima bilo kakav kadrovski, tehnički ili normativni kapacitet koji će unaprediti primenu Zakona o javnim nabavkama, suzbiti korupciju i inicirati utvrđivanje odgovornosti za sve one koji tendere koriste kao idealnu šansu za enormno bogaćenje.
Sve ovo ukazuje na to da Uprava za javne nabavke, kao poseban organ državne uprave u Srbiji, nije potreban, a naročito nije potreban građanima koji su u periodu od 2003. do 2007. godine finansirali rad ovog budžetskog korisnika sa ukupno 107 miliona dinara, što iznosi 1,4 miliona evra, znači 1,4 miliona evra. Pri tome, niko nije video rezultate njegovog rada i svrhu postojanja.
SRS ništa nema protiv Komisije za zaštitu prava, koja će se od sada zvati Republička komisija za zaštitu prava, jer smatramo da je potrebno da postoji drugostepeni organ koji će se baviti zaštitom prava svih subjekata u javnim nabavkama. Načelno imamo primedbe na to što se odluke o poništavanju tendera koje donosi komisija ne sprovode, a što se moglo videti na primeru opštine Zrenjanin. Uostalom, to je moj kolega Krstin govorio.
Kada je reč o ovoj komisiji, ona je do sada funkcionisala u sastavu Uprave za javne nabavke, a ubuduće će funkcionisati kao poseban budžetski korisnik, pa mi zbog toga imamo primedbu na izbor članova ovog tela koje će predložiti Vlada Srbije jer nam to ne uliva nadu da je reč o nezavisnom i nepristrasnom antikorupcijskom telu.
Isto tako, predloženo rešenje da se na Upravu za javne nabavke primenjuju propisi o državnoj upravi ukazuje na činjenicu da će Vlada Srbije biti nadležna za imenovanje i smenu direktora Uprave za javne nabavke, koji će sve vreme biti eksponent režimske politike.
Imajući u vidu sve argumente, a polazeći od toga da zbog svetske ekonomske krize, vlast u Srbiji mora da primeni praktične mere štednje, uostalom, ona sama o tome govori, SRS smatra da bi prihvatanje ovog amandmana i ukidanje Uprave za javne nabavke bilo jedno od efikasnih i višestruko korisnih rešenja na putu racionalizacije državne uprave, za koju se režim do sada samo deklarativno zalagao.
Takođe, napominjem da ukoliko se odlučite da ipak prihvatite ovaj amandman SRS i da ukinete Upravu za javne nabavke, imajte u vidu i to da se EU na vas neće ljutiti jer su neke članice EU, u zavisnosti od zemlje do zemlje, odredili Ministarstvo finansija, pravde ili privrede kao najviše centralne organe koji se staraju o javnim nabavkama. Znači, čak ni ta prepreka više ne postoji da prihvatite naš amandman i pokažete da priče o štednji nisu samo prazne fraze.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Narodni poslanik Marko Milenković ima reč. Imate još šest i po minuta.

Marko Milenković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi kolega Branimir Đokić podneo je amandman da se naslov iznad člana 100. i član 100. brišu.
Ovde se zapravo radi o poslovima Uprave za javne nabavke, a kako ste ih vi ovde predvideli u članu 100, oni ne daju nadležnost Upravi za doslednu kontrolu javnih nabavki, načina obezbeđivanja sredstava, poslovanje svih budžetskih korisnika, ministarstava, lokalnih samouprava, javnih preduzeća i kontrolu poverljivih javnih nabavki kakvih npr. imamo za Ministarstvo unutrašnjih poslova, već od Uprave prave najobičniju administrativno birokratsku instituciju, bez mogućnosti da rešava probleme u složenom procesu javnih nabavki.
Ova institucija treba da bude veoma važna, nezavisna, regulatorna, kontrolna institucija, ono što se u svetu zove četvrta grana vlasti i ona je morala da ostane u zakonu da bi unapredila rad, ali zbog nadležnosti koje joj dajete i zbog strašne politizacije u ovoj oblasti od unapređenja, nažalost, neće ostati ništa.
Marginalizacija Uprave za javne nabavke je počela još nešto ranije, dok način izbora i razrešenja članova Republičke komisije na predlog Vlade označava ozbiljno stavljanje pod kontrolu Vlade ovih institucija.
Moramo da priznamo da dosadašnji Zakon o javnim nabavkama kako-tako funkcioniše, ali ni to nije rešenje. Srbija treba da ima izgrađen institucionalni sistem koji bi u potpunosti regulisao ovu oblast, svodeći mogućnost zloupotrebe na najmanje moguće okvire. Niko nema kontrolu državnih računa, državnog budžeta i ukupne javne potrošnje u Srbiji, a upravo je to ono što nam je potrebno.
Od kolikog je značaja ta kontrola pokazuju nam raznorazne afere, koje s vremena na vreme isplivaju na površinu. Na primer, aerodrom Beograd, gde je samo rekonstrukcija Terminala 2 vredela navodno 18 miliona evra i gde su otkrivene brojne nepravilnosti sa naduvanim fakturama. Prethodnih dana su poslanici SRS razotkrili pljačku Bojana Krišta i na taj način pokrenuli pitanje svih apanaža menadžera i direktora stranaka na vlasti koji pljačkaju naš narod, ali je to samo kap u moru.
Sistem javnih nabavki treba da podrazumeva funkcionisanje svih ključnih institucija, znači glavne revizijske institucije, Uprave za javne nabavke, Komisije za zaštitu prava, Ministarstva unutrašnjih poslova i budžetske inspekcije.
Predlog zakona koji se danas nalazi pred nama ne doprinosi izgradnji celovitog sistema u ovoj oblasti. Ovo je vaš novi zakon, kao i onaj prethodni, predstavlja samo formalnu, a nikako ne suštinsku kontrolu javnih nabavki.
U okviru ove rasprave razložio bih i tipologiju političke korupcije prema postojećim kriterijumima u Srbiji, po prirodi stvari nameću sledeći njeni oblici.
Trgovina poslaničkim mandatima, vrlo profitabilna grana i kao takva daje izuzetne pogodnosti za malverzacije i druge prljave poslove, jer prelasci parlamentarnih predstavnika iz jedne političke stranke u drugu ukazuju na prljavu trgovinu poslaničkim mandatima. Ta pojava nije karakteristična samo za naše društvo. Tako nešto dešavalo se i u Italiji od 1996 do 1999. godine, a kod nas i 90-tih godina i dan-danas, jer otimanju naivnih duša nigde kraja nema.
Sledeći oblik političke korupcije je finansiranje političkih stranaka, nešto na čemu će se posebno fokusirati pažnja SRS u budućem periodu, u cilju raskrinkavanja sprege vlasti i novonastajućih stranaka sa tajkunima i kriminalcima koji ih finansiraju.
Zatim, sledi i sukob interesa visokih državnih funkcionera, problem koji niko u našoj državi ne želi da rešava, onda korupcija u pravosuđu i napokon korupcija u javnim nabavkama. Na sam pomen korupcije u Vladi, većina ljudi odmah ima na umu podmićivanje radi sklapanja poslova sa državom, odnosno javne nabavke.
Malo je delatnosti koje toliko izazivaju državne službenike i državne funkcionere da budu korumpirani i koje stvaraju toliko prilika za zloupotrebu kao što su to javne nabavke. Na svakom nivou vlasti i u svim njenim organizacionim oblicima sprovode se nabavke roba i usluga, često u količinama koje iznose i prevazilaze naša zdravorazumska iščekivanja.
Kako su određeni pripadnici demokratorskog režima u prethodnih osam godina kriminalizovali proces javnih nabavki? Još pre nego što su naručioci odlučivali sa kim će sklopiti ugovor o poslu, specifikaciju tražene robe su pravili tako da ona odgovara isključivo jednom ponuđaču ili, na primer, nisu davali podatke o uslovima nabavke, kršili su pravilo o poverljivosti ponuda tako što su prispele ponude otvarali pre roka. Zatim, onemogućavali su učešće potencijalnim ponuđačima postavljajući neprikladne pretkvalifikacijske uslove.
(Predsednik: Gospodine Milenkoviću, vreme je prošlo. Molim vas, privedite kraju.) Završiću.
Konačno, javne nabavke su najveće polje za korupciju u Srbiji, jer smo imali neefikasan zakon...
(Predsednik: Hoćete da privedete kraju, molim vas.) Ovo je poslednja rečenica.
...i ovaj prethodni i ovaj koji danas predlažete, i to ne toliko koliko ga neefikasnim čini njegovo sprovođenje i kontrola u praksi.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na član 105. amandman je podneo narodni poslanik Marko Milenković.

Vlada i Odbor za finansije prihvatili su amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.

Narodni poslanik Milan J. Nikolić, pisanim putem, povukao je amandman koji je podneo na član 105. Predloga zakona.

Na član 107. amandman je podneo narodni poslanik Milan Škrbić.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.

Gospođica Nataša Jovanović, potpredsednik Skupštine.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Gospođo Slavice Đukić-Dejanović, dame i gospodo narodni poslanici, da ne budem i neskromna, ali moram da kažem, to će ipak biti skromna ocena, da je SRS jedina politička stranka u Srbiji koja na veoma pažljiv i konkretan način vodi računa o životnim pitanjima naših građana i daje konkretna rešenja.
Mi smo po tome prepoznatljivi već 18 godina, zato što ne postoji problem u Srbiji koji želimo, naravno, kada su u pitanju ovi najviši državni i nacionalni interesi, pitanje naše južne pokrajine, pitanje naše severne autonomne pokrajine i svih drugih eventualnih udara na nacionalni i državni integritet, ali zaista ova životna pitanja, a javne nabavke i rasprava po ovom zakonu su životna pitanja od, kako je to lepo rekao kolega Petar Jojić, mesne zajednice, to je taj jedan produkt tog socijalističkog samoupravljanja i vremena Kardelja i Broza, ali to nam je ostalo kao neka ćelija lokalne samouprave, do najviših organa državne vlasti.
Vi ste videli da su se, pogotovo ljudi koji se isključivo u našoj poslaničkoj grupi bave ekonomskom strukom, pažljivo pripremali za raspravu po pojedinim segmentima ovog zakona, pa je tako malopre koleginica Marina Toman, u svom osvrtu na ono šta predstavlja Uprava za javne nabavke, zašto treba brisati naslov i taj član iz zakona, to povezala sa konkretnim slučajevima koje smo do sada imali u praksi i činjenicom da ne samo da je to jedan birokratski državni organ koji, po svom delokrugu posla, treba da radi nešto što je, zapravo, zamajavanje javnosti, kao i u samom izveštaju koji nam je prosledila Vlada Republike Srbije i koji sadrži 1.073 strane.
Nadam se da ste vi to već počeli da čitate ili ste pri kraju čitanja, a to je Nacionalna strategija države Srbije za ulazak u EU. Na strani 557 nalazi se ocena rada Uprave za javne nabavke. Gospođo ministar, pretpostavljam da vi znate o kom dokumentu pričam. On je deblji od budžeta. Dobili smo ga 8. oktobra ove godine i krenula sam polako, po segmentima da ga čitam, pa se ponovo vratim. Spadam, takođe, u evroskeptike, kao i gospodin Krasić. Uostalom, svi srpski radikali i svi građani Srbije, a njih je sve više, koji vide da sve te "ponude" od strane EU mogu da se podvedu pod onu staru legendu o darovima koje vam Danajci donose.
To sada želim da vam kažem kroz neke konkretne primere i kroz ocenu kancelarije koja je učestvovala u izradi te nacionalne strategije za ono šta je radila Uprava za javne nabavke. Tako građani Srbije treba da znaju da je i po vašoj oceni to jedan organ koji može, a i ne mora, da radi svoj posao. Jer, ko sprovodi sankcije nad time ako uprava ne uradi neki deo posla.
U tom izveštaju, izvinjavam se, strana 596 pomenutog dokumenta, piše: "Uprava za javne nabavke je preuzela praktične mere kako bi se stvorili preduslovi za primenu novih zakonskih rešenja i kako bi se obezbedila veća transparentnost procesa javnih nabavki. Na veb strani uprave izrađen je Portal javnih nabavki, koji je zvanično počeo sa radom 18. februara 2008. godine i na kome se besplatno mogu objaviti javni pozivi, odluke o izboru najpovoljnijeg ponuđača" itd.
Znači, mogu, a ne moraju. I u praksi je, gospođo ministar, to zaista tako. Dolazim iz Kragujevca, to je veliki grad, velika budžetska sredstva, što od ubiranja prihoda po osnovu lokalnih komunalnih taksi, celog poreza na imovinu, transfernih sredstava i svega onoga što čini budžet koji je, koliko čujem danas, usvojen nelegitimnim radom Skupštine grada Kragujevca, jer ona radi sa otetih 10 odborničkih mandata SRS, u čemu je učestvovao direktno predsednik Okružnog suda Kragujevca Miroljub Tomić. To je jedini grad u kome su oteti mandati srpskim radikalima.
Sada ću vam to dati na primeru nekoliko procesa javnih nabavki. Meni je žao što za ovu priliku nisam ponela taj konkretni materijal, ali vidite kako se oni dovijaju.
Znači, umesto da izbor najpovoljnijeg ponuđača oni objave na Portalu koji, kako je po ovom izveštaju iz ove nacionalne strategije objavljeno, može da uštedi oko 12.200 evra godišnje, oni to rade, recimo, kroz "Pribojske novine". Da li je čuo neko od vas za "Pribojske novine"? Možda neko jeste, možda nije, ali ko čita "Pribojske novine"?
Oni su u obavezi da objave javni poziv ili u "Čačanskom glasu". Ako čita neko u "Čačanskom glasu" onda će da pročita eventualno neki koji je u dilu sa Stevanovićem za behaton ploče.
Veroljub Stevanović se dosetio, pa onda tako oglašava javne pozive u "Pribojskim novinama", u "Čačanskom glasu", u ovome, u onome. Neće sigurno u "Politici". Doduše, jeste u "Politici" za plac Đokovića, ali isto tako su oglašene četiri parcele, od toga jedna koja je u višegodišnjem sporu sa "Radom" Beograd.
Vi sada vidite, gospođo Dragutinović, koliko je to netransparentno, pošto se koristi taj izraz ovde od 2001. godine. Kako onda građani da se zaštite od toga? Budžetska inspekcija ne dolazi tamo, nema državne revizorske agencije, ona je tek sada ustanovljena. Svi su dobili od Vesne Džinić dopis, svake godine je to išlo po automatizmu, da nije neophodno, a oni kažu "neće".
Opet moram da pomenem kolegu Sašu Valjarevića, kada je bio direktor komunalnog preduzeća u Požarevcu, to je jedini direktor komunalnog preduzeća u Srbiji koji je eksterno angažovao revizorsku kuću da preispita poslovanje preduzeća na čijem čelu je on bio direktor.
U Kragujevcu toga nema. Zašto ne? Znate, bivši načelnik Uprave za ekonomiju i finansije grada Kragujevca, izvesni Ratko Jovanović, to je pravdao činjenicom kako je to skupo, kako nema mnogo onih koji su kvalitetno licencirani da rade taj posao i pojeo vuk magarca.
Sada mi Kragujevčani treba da razmišljamo zašto je u ulici Lole Ribara, to je centar grada Kragujevca, samo srce grada, Veroljub Stevanović u toku dva svoja mandata dva puta za godinu dana zamenjivao behaton ploče. Pre neki dan sam govorila o tome da je ono što je bio simbol grada Kragujevca, a to je kaldrma na tom području, on povadio.
Kao kada bi sada neko usred Verone sa Trga Bra ili Španskog trga u Rimu povadio sve one ploče i rekao lepo, ajde da tresnemo asfalt. Ovde je baš lepo, jedan asfalt, i ovako da se uglača, čudili bi se oni Italijani, ne bi mogli da veruju, i da se to uradi u nekom gradu u Francuskoj, Španiji ili bilo gde.
Znači, to je u najmanju ruku suludo razmišljanje, ali tu je u pitanju i veliki lopovluk. To je samo jedan od primera i zato ako ste i vi iz DS, i vi iz Vlade Srbije energično i oštro krenuli u borbu protiv kriminala i korupcije, izvolite gospođo Dragutinović, prečešljajte malo po drugim gradovima Srbije, dala sam vam samo jednu inicijativu, a vi na osnovu ove moje izražene sumnje, odbornik sam u Skupštini grada Kragujevca već u trećem mandatu, poslanik već u petom mandatu, izvolte, pa pošaljite budžetsku inspekciju da preispitaju kako se troše budžetska sredstva grada Kragujevca. Jer, nije baš sve tako transparentno.
Sada da razgovaramo malo o tome kako se ljute jedni na druge, upravo zbog toga što je pun mogućnosti zloupotreba Zakona o javnim nabavkama, kao što će i ovaj biti, kada su iz dve različite političke stranke.
Vi ste svi, dame i gospodo narodni poslanici, čuli za aferu Kliničko-bolničkog centra Bežanijska kosa i na veliku halabuku koju je Dragana Jovanović, gradska sekretarka, kako je nazivaju, za zdravstvo, pokrenula zbog nabavke pre svega nameštaja, zato što je grad Beograd finansirao nabavku nameštaja za KBC, odnosno Polikliniku Bežanijska kosa. Sada neko može da zaključi kako ste eto na ovom primeru Kneževića, pa sada ove Snežane Lakićević-Stojačić i njenog muža, koji je pominjan malopre od strane gospodina Krstina, i tako nekih koje verovatno puštate niz vodu iz DS krenuli da se obračunavate sa kriminalom.
Kada je u pitanju KBC Bežanijska kosa i ovo prepucavanje između sekretara za zdravstvo Dragane Jovanović i Đilasa, ipak je u pitanju sukob interesa između DS i G17. Ko upravlja domovima zdravlja, bolnicama, ko je taj koji je ušao u anale vlada svih Srbije od kada imamo izbore, a to je Tomica Milosavljević, koji je četiri ili pet puta biran za ministra zdravstva.
Šta kaže Nikola Milić, direktor KBC Bežanijska kosa na te optužbe, pošto je on kadar G17, Dragana Đilasa. Opet ponavljam, novac za nabavku nameštaja došao je iz budžeta grada Beograda, nisu se, što bi ovi u žargonu kriminalci rekli, utalili jedan s drugim, pa zbog toga se ovaj sada ljuti, optužuju se, da su se dogovorili zajedno gde će da nabavljaju i kako će da vrše nabavku nameštaja ničega ne bi bilo i ne bi se sve ovo pokrenulo.
Ovako će navodno gradska budžetska inspekcija da vrši nadzor, a frapantno je šta ovaj čovek izjavljuje, mislim da se svaki medicinski radnik čudi, a da ne govorimo o bolesnima i o onima koji su, hvala bogu, zdravi u Srbiji, na ove njegove izjave.
Znate šta je rekao? Kaže, nameštaj mora da bude kvalitetan, jer on utiče na hospitalizaciju. Onda kaže, kako ćete, a to su njegove izjave, ako se ne sredi dobro bolnica, kao što je sređena Bežanijska kosa, neće niko da se leči ako niste lepo sredili ustanovu. To je njegova referenca. Kaže, zato se kod nas leči cela SANU, ministri, lečio se i prethodni gradonačelnik. Ovo nije normalna izjava.
Ako mi živimo u Srbiji, u kojoj su oronule bolnice, Kragujevački klinički centar prošle godine je dobio status kliničkog centra, evo zna gospođa Đukić-Dejanović, koja je u najtežim uslovima sankcija, rata, pritisaka na našu zemlju bila direktor tada kragujevačkog polikliničkog centra, ako mi u Kragujevcu nemamo gradsku bolnicu koja je potrebna u jednom tako velikom gradu, molim vas, kako je moguće da neko daje ovakve izjave i da pravda činjenicu da je kupljen čiviluk od 162 evra i još se drzne da dalje kaže, to nije ništa strašno, proverili smo da je Eurosalon slični nudio po ceni od 17.000 do 30.000 dinara i ovaj od 162 evra je sasvim pristojna cena.
Nameštaj je antibakterijski, što je isto suludo, i svaki će lekar i svaki medicinski radnik da vam kažem da to nije osnov za kvalitetno lečenje, i to nigde ne piše ni u jednom dokumentu, ni za preventivu, ni za lečenje bilo kojih bolesti. Uostalom, da se sada ne upuštam u ono što stručno ne znam, iza mene je profesor Medicinskog fakulteta, gospođa Đukić-Dejanović, koja bi to isto mogla da vam potvrdi, i svako, ne samo ona, nego student medicinskog fakulteta.
Da vam ne govorim o tome da je klupa u čekaonici plaćena 200.000 dinara, čajna kuhinja 750.000 i sve to navodno nije znao u procesu nabavki Dragan Đilas, nego se sada obrušio na njih, pošto je posao završen. Sve zbog toga što on nije našao svoj procenat, kao i gradski sekretar ili kako ovi nazivaju sekretarka za zdravlje grada Beograda, i to je samo jedna od navodno otkrivenih afera.
Šta vi mislite, da će nešto posebno ta budžetska inspekcija grada Beograda to da istražuje. Neće. Već je išao Đilas i izvinjavao se njemu, popili su oni kafu, ko zna koliko i te šoljice koštaju. Uostalom, imali smo slučaj i Marije Rašete-Vukosavljević, opremanja Aerodroma "Nikola Tesla", i bendžamina, i fikusa, i kašičica, i poslužavnika. Niko do sada nije odgovarao, što kaže naš narod, nije mu falila dlaka s glave.
Eto, tako to izgleda kada u Srbiji imate proces javnih nabavki i kada na Portalu, kao što rekoh malopre, možete, a ne morate da objavljujete poziv za učešće na bilo kom konkursu i kada je konkursna komisija, o tome smo govorili juče, na početku ovog zakona takva da tamo ne sede ljudi iz struke, opet se kaže, mogu, a ne moraju, nego u Srbiji otima i krade svako ko je u prilici, a nalazi se u strankama na vlasti, iz džepova ovog jadnog i siromašnog naroda, građana Srbije.
Zbog toga se opet vraćam na početak izlaganja po ovom amandmanu. Jedino SRS ovako jasnim govorom, jasnim primerima se obraća građanima Srbije i to je naša garancija da možemo da stignemo do čiste savesti, a takva je ogromna većina i najveći broj građana Srbije, da na sledećim izborima zaokruže našu listu i da glasaju za nas, koji ćemo uvek da štitimo svakog od kriminala i korupcije koja je najizraženija u našem društvu. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Na član 115. amandman su zajedno podneli narodni poslanici Gorica Mojović i Nebojša Ćeran.

Vlada i Odbor za finansije prihvatili su amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.

Na član 117. amandman je podneo narodni poslanik Vitomir Plužarević.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili ovaj amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.

Gospodin Krstin. Izvolite.