TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 12.12.2008.

23. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

23. dan rada

12.12.2008

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 19:35

OBRAĆANJA

Milorad Krstin

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, kolega Vitomir Plužarević je podneo amandman na Predlog zakona o javnim nabavkama.
Naime, Troškovi postupka, član 117, kaže: ''Podnosilac zahteva za zaštitu prava je dužan da na određeni račun budžeta Republike Srbije uplati taksu u iznosu od 60.000 dinara, odnosno 30.000 dinara ako je u pitanju javna nabavka male vrednosti.''
Kolega Vitomir Plužarević je dao objašnjenje podnošenja amandmana i zašto bi u članu 117. stav 1. trebalo brisati. Pretpostavka je da ukoliko neko traži zaštitu prava za to postoje ozbiljni razlozi, i da je onaj koji traži zaštitu uočio ozbiljne nepravilnosti u postupku, pa zbog ove činjenice podnosilac zahteva za zaštitu prava ne treba da se kažnjava previsokom taksom na zahtev za zaštitu prava.
Hitnost donošenja ovog zakona po vašim merilima i kriterijumima je neopravdana, a i sami znate da je to tako. Navodno ćete ubrzati proces pridruživanja Evropskoj uniji, a na današnji dan Evropska unija ne haje da vas navodno pridruži.
Šta ćete vi sad toj EU kada oni po svakom pitanju približavanja imaju za vas odgovor. To su različite ucene bez kraja, danas Euleks, sutra Kosovo ili već Kosovo, potom dug u silnim milijardama evra kojim ste zadužili državu i mnogo drugih elemenata koje znate, a koje neću sada da pominjem, tako da to pridruživanje znaju i naši političari koji za njih obavljaju te prljave poslove. Svi će oni da postupe kao i Bojan Krišto, da odlete u neke njima znane destinacije, ako im to bude dozvoljeno.
Ponuđačima je u svim fazama postupka obezbeđena pravna zaštita od strane Republičke komisije, zaštita prava u postupcima javnih nabavki, koja je nezavisan i samostalan organ. Ta farsa zakona je svima u državi poznata i od te zaštite nema ništa.
Podnosilac prava na zaštitu družan je da na račun budžeta Republike Srbije uplati taksu od 60.000, odnosno 30.000 dinara ako je u pitanju nabavka male vrednosti. Ova količina para ne čini ništa Republičkoj komisiji, osim da se dezavuišu podnosioci ovakvih zahteva.
Vlada je dala i svoje obrazloženje vezano za ovaj amandman i to obrazloženje glasi: ''Amandman se ne prihvata iz razloga što podneti zahtev za zaštitu prava, shodno članu 109. tačka 1. Predloga zakona o javnim nabavkama, zadržava dalje aktivnosti naručioca u postupku javne nabavke do donošenja odluke o podnetom zahtevu, sasvim je moguće da ponuđači zloupotrebljavaju svoja prava, te da neopravdano podnošenje zahteva ometaju dalje sprovođenje postupka javne nabavke, što može izazvati posledice po normalno obavljanje poslova naručioca i, samim tim, zadovoljenje potreba građana.
Zato je potrebno obavezati podnosioca zahteva za zaštitu prava da pre podnošenja zahteva uplati propisan iznos takse, kako bi se na taj način, u izvesnoj meri, sprečilo podnošenje zahteva koji kao jedini cilj ima bezrazložno ometanje ili onemogućavanje naručioca da sprovede postupak javne nabavke.
Potrebno u vezi sa tim napomenuti da će svakom podnosiocu zahteva biti vraćen iznos koji je uplatio na ime takse za podnošenje zahteva za zaštitu prava, i to kroz naknadu troškova postupka u slučaju da uspe sa svojim zahtevom, a u skladu sa članom 117. stav 3. Predloga zakona o javnim nabavkama.''
Državni revizori moraju biti plaćeni kako bi se borili protiv svih mafijaških bosova koji malim prstom ruše sve barijere i zakone u ovoj državi, a posebno ovaj zakon o javnim nabavkama koji je danas u Srbiji aktuelan.
Vidimo kako se javne nabavke sprovode u državnim institucijama, kao na primer nabavke uniforme Ministarstva policije, što je ovih dana glavna tema sredstava informisanja.
Javne nabavke u Srbiji su povezane sa karakterom vlasti. Tu ne mora da se poredi, to se vidi na svakom koraku onom čuvenom krilaticom - gde sam tu ja.
Strani ulagači kapitala u Srbiji ne mogu da se pomire sa činjenicom da je ta lepeza zahteva - gde sam tu ja, toliko velika da otežava ulazak tog dugog očekivanog kapitala u našu zemlju. Nemoguće je podmiriti sve njih, a da taj kapital bude siguran i profitabilan.
Moj amandman na ovaj član 117. glasi da se stav 1. briše i idemo logikom da je predlog usmeren u tom pravcu da ta uplata od 60.000, odnosno 30.000 dinara ništa ne rešava.
Ti koji učestvuju u ovim radnjama i koji žele da obave svoj zadatak, za njih to ne znači ništa, a za normalne podnosioce to je finansijska obaveza koja može i da ih spreči zbog te kvote da učestvuju u tim nabavkama.
Ovaj zakon ste profilisali u 11 delova sa 128 članova, a sve u cilju otklanjanja nedostataka koji su uočeni u praktičnoj primeni zakona iz prošlih pet godina.
Amandmani samo delimično usmeravaju ovaj zakon ka tom zamišljenom cilju, a taj vaš cilj je neostvariv dok ne rešite sve prethodne radnje.
Treba pokrenuti privredu i dovesti državu u stanje da kipi od proizvoda, a ne da budemo zavisni od svih na Balkanu i u Evropi i time molimo za opstanak. Treba se podići iz tog puzećeg stava uspravno, proizvoditi sopstvene proizvode. Tada ovakav zakon može da se primenjuje.
Posle onog mog prethodnog izlaganja svog amandmana dobio sam više poziva od strane građana opštine Zrenjanin, koji su me zamolili da pojasnim malo ova dešavanja u opštini Zrenjanin što se tiče, da kažem, malo premeštanja te građevinske mafije iz Zrenjanina u Novi Sad, a onda iz Novog Sada polako se kreće ka Beogradu u smislu belih mantila.
Evo, da pokušam za ovo vreme da malo pojasnim. Naime, ponavljam, direktor Voda Vojvodine, Branislav Radovanović iz Zrenjanina, direktor Javnog vodoprivrednog preduzeća, uhapšen je zbog zloupotrebe službenog položaja, a Zoran Stojačić, inače suprug Snežane Lakićević, visokog funkcionera DS, koji je vlasnik i odgovorno lice Nautičko-jedriličarskog kluba "Sportal" iz Perleza kod Zrenjanina, zbog osnovane sumnje da su zajedno sa Goranom Kneževićem, jedinim vlasnikom Nautičko-jedriličarskog kluba "Sportal", izvršili pomaganje u krivičnom delu zloupotrebe službenog položaja. Naime, gospodin Radovanović, direktor Voda Vojvodine, omogućio je vlasnicima Nautičko-jedriličarskog kluba "Sportal", Stojačiću i Kneževiću, izgradnju marine na ušću kanala Begej u reku Tisu, gde se nalazi jedriličarski klub na zemljištu koje im je Vode Vojvodine dodelila na korišćenje.
Mogu da zamislim koliko su im dali, to ide na 99 godina, dinar po godini i stvar je završena.
I da bude greška Branislava Radovanovića, direktora Voda Vojvodine, on je naime angažovao bager koji je vlasništvo Javnog vodoprivrednog preduzeća Voda Vojvodine, iako je statutom preduzeća zabranjeno obavljanje radova trećim licima, kao i vodoprivrednog preduzeća "Srednji Banat", pri čemu je iskopana količina od oko 40.520 kubnih metara mulja, a normalno tim iskopavanjem oštećeno je Javno vodoprivredno preduzeće za 11 miliona dinara.
Normalno je da će Radovanović i Stojačić danas u sklopu krivične prijave biti privedeni istražnom sudiji u istražnom odeljenju Okružnog suda u Beogradu, što se dopunjuje da su prijavljeni prekoračenjem svojih službenih ovlašćenja naneli budžetu Zrenjanina štetu veću od 132 miliona dinara, tako što su sproveli, govorim o javnim nabavkama u gradu Zrenjaninu, javne nabavke za kupovinu različite opreme koja nije bila predviđena pozicijama u budžetu.
Organizovana grupa je na taj način pribavila imovinsku korist u iznosu, gospodo građani Zrenjanina, 56 miliona dinara, to vam je negde oko 700.000 evra.
Ponavljam, tu malverzaciju oko javnih nabavki su radili gospodin Tomić, zvani Baćko, neprikosnoveni pokrajinski poslanik, u predizbornoj kampanji koji je obećavao kule i gradove, nije obećavao samo ovo što je uradio jer je to dokazano, gospodin Nikola Halas, mozak svih ovih radnji, gospodin Dimkić, koji je načelnik za finansije, i normalno gradonačelnik, bez njegovog potpisa nije moglo biti ništa.
Prema tome, gospodo, pošto bih da ostavim kolegi da nešto u narednih četiri-pet minuta kaže, ostaje mi još samo da afere su počele da tresu i beli mantili u Beogradu, pa pored KBC Bežanijska kosa, direktora Zvezdare i u Zemunu, zasad proverom, u pitanju su domovi zdravlja Palilula i Zvezdara, gde bi trebalo da dođe do smene direktora koji su prekršili zakon o javnim nabavkama i, koliko vidim, pitam se, pa te direktore postavila je DS, zajedno sa njenim koalicionim partnerima u gradu Beogradu, nije postavila SRS.
Da smo mi ostali, tj. da smo bili, verujte mi, oni bi do sada već bili tamo gde bi im zakon propisivao.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospođa Milica Vojić-Marković.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana gospođo predsednice, gospođo ministar, dame i gospodo poslanici, takođe se pridružujem kolegi Plužareviću koji je dao ovaj amandman na Predlog zakona o javnim nabavkama.
Vrlo je važno da se zna kako ovaj prvi stav člana 117. glasi: „Podnosilac zahteva za zaštitu prava je dužan da na određeni račun budžeta Republike Srbije uplati taksu u iznosu od 60 hiljada, odnosno 30.000 ako je u pitanju javna nabavka male vrednosti.'' Gospodin Plužarević je predložio da se ovo briše i prethodni govornik je obrazložio zašto je potrebno da se ovo briše.
Takođe, htela bih da nastavim ono što sam u prvom javljanju započela, a to je priča o nadležnostima i priča o tome kako se sredstva građana, koja se prikupljaju na razne načine i ulivaju u budžet, troše nenamenski, kako se prelivaju iz jednog ministarstva u drugo, opet na način da se nadležnost ministarstva izbegava, da se izbegava proces javnih nabavki i kako se taj novac definitivno uliva i odliva u džepove privatnih lica, što ni na koji način ne treba da stimulišemo.
Dakle, ponoviću da sam više puta postavljala isto pitanje Oliveru Duliću, ministru za životnu sredinu i prostorno planiranje. Naravno, ne odnose se ove konkretne stvari na vreme dok je on ministar u ovom ministarstvu, ali pošto je nadležan mislim da je potrebno da mi odgovore na ova pitanja.
Ponoviću ponovo priču o ambroziji, komarcima i krpeljima. Očigledno ta priča je imala veliki odjek u javnosti i mnogo ljudi, koji su bili nadležni za ove poslove u raznim krajevima zemlje, javljali su se i potvrdili moje navode i tražili da se ta stvar do kraja ispita.
Ono što je sada zanimljivo, započela sam priču u prvom mom javljanju, jeste priča o toj akciji koja se zove: „Milion stabala za Srbiju“. Ovde imam mnogo materijala koji se odnose na to. Jedan od tih materijala je ovaj materijal, u kome ministar Dragin, u to vreme ministar Ministarstva za zaštitu životne sredine, tako se to tada zvalo.
Kaže, to je 4. mart 2008. godine, da Ministarstvo ekologije počinje da ostvaruje projekat: „Milion stabala za Srbiju“, čiji je cilj da poboljša kvalitet vazduha, da se stvore zaštitni pojasevi između industrijskih zona i gradova i pored puteva, kao i da se spreči erozija izazvana vetrovima, kojih ima sve više.
Naravno, to je sve u redu. Zaista je cilj ove akcije sasvim u redu. Sve bi tu bilo potpuno u redu kada bi Ministarstvo ekologije bilo nadležno za ovaj posao.
Dakle, Ministarstvo ekologije nije nadležno za ovaj posao. Pogledala sam Zakon o ministarstvima u prošlom mandatu, pogledala sam ovaj zakon i u sadašnjem mandatu, i za ove poslove je i ranije, a i sada bilo zaduženo Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, konkretno Uprava za šume. Nikako ministar Dragin i nikako Ministarstvo za zaštitu životne sredine.
Dakle, iskoristiću priliku da postavim pitanje nadležnim organima: koje ministarstvo je bilo nadležno za akciju „Milion stabala za Srbiju“; koje ministarstvo je platilo milion sadnica; od koga su kupljene i po kojoj ceni ove sadnice? Ono što me naročito interesuje jeste nadležnost ministarstava.
Po mojim informacijama, dakle, Ministarstvo za zaštitu životne sredine nije bilo nadležno za ovaj posao i baš je čudno da je toliko novca i toliki posao ono odradilo u korist nekog drugog ministarstva.
Drugo pitanje koje sam, takođe, načela u prvom javljanju jeste pitanje Velikog bačkog kanala, dakle, još novih informacija. Ta informacija je došla iz nekoliko pisama koje smo dobili od raznih ekoloških pokreta, recimo, Ekološki pokret Vrbas i slično.
Ona se odnosi na obećanje Dušana Pajkića, tada pomoćnika ministra zaštite životne sredine, od 20. 09. 2007. godine. U tom obećanju, gospodin Pajkić, u svojstvu pomoćnika ministra zaštite životne sredine, kaže da će u roku od godinu dana Veliki bački kanal biti prečišćen.
Pazite, radi se o roku od godinu dana. Danas je 12. decembar 2008. godine.
Dakle, u septembru 2008. godine moralo je biti ispunjeno obećanje, ako je posao završen.
No, s obzirom da sama procedura za ceo ovaj posao traje dugo, da bi morala da se uradi procena uticaja na životnu sredinu, koja podrazumeva javnu raspravu na tu temu, pa da se dobiju silne dozvole, prosto sama procedura trebalo bi da traje više od godinu dana u zemlji Srbiji, tako da i u samom startu je bilo jasno da od obećanja neće biti ništa, bar nikako neće biti u tom vremenu u kome je gospodin Pajkić obećao da će taj posao biti završen.
Naravno, ni dan-danas nije očišćen Veliki bački kanal, iako on predstavlja zaista veliki problem za 100.000 ljudi koji žive u velike četiri bačke opštine i količina novca koja je potrebna pokazuje da skoro neće biti očišćen.
Ono što je moje pitanje jeste – koje je ministarstvo bilo nadležno za ovaj posao, dakle, nadležnost ministarstva za ovaj posao me interesuje, a koje ministarstvo je preuzelo posao i da li ga je uradilo? Ponovo kažem, bilo je nadležno Ministarstvo poljoprivrede, Direkcija za vodoprivredu, govorim prema Zakonu o ministarstvima, dakle, Zakonu o Vladi. Radilo se o ogromnim sredstvima i nekako se desilo da nadležnost drugog ministarstva ponovo preuzima Ministarstvo za zaštitu životne sredine i ministar Dragin.
Isto tako, tražim odgovor, kako je gospodin Milan Stević, zadužen za finansije u Ministarstvu životne sredine, mogao da odobri nenamensko trošenje sredstava? Na osnovu čega je odobreno nenamensko trošenje sredstava? Mislim da je jako zanimljivo da ove odgovore dobijemo upravo u raspravi o amandmanima o Zakonu o javnim nabavkama, jer ako ne budemo mogli da sprečimo korupciju, a naročito onaj deo, i pre svega trošenje novca nenamenski, znači, nenadležnog, što je krivično delo, nećemo moći da krenemo dalje i nećemo moći da izađemo iz ovoga, ma koliko mi to politički obećavali. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Narodni poslanik Vladan Jeremić. Imate nešto malo više od četiri minuta.

Vladan Jeremić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, u potpunosti podržavam amandman koji je podneo kolega narodni poslanik Vitomir Plužarević, jer je reč o još jednom amandmanu koji ima suštinski karakter i koji je zaista usmeren u cilju poboljšanja predloženog zakonskog rešenja.
Ponoviću još jednom činjenicu, koju sam već nekoliko puta isticao, a to je da najveći problem zapravo leži u tome da se zakoni ne sprovode u praksi, odnosno ono što je još gore, odredbe predloženih zakonskih rešenja se zloupotrebljavaju od strane vlasti.
A jedan od mnogobrojnih eklatantnih primera je i činjenica da je, prema nalazu budžetske inspekcije, u kasi, a mogu slobodno da kažem, jedne od najmoćnijih beogradskih opština – Stari grad, na čijem se čelu po treći put nalazi predsednica Mirjana Božidarević, inače kada DS, napravljen manjak, kako je to utvrdila budžetska inspekcija 2003. godine, u visini od 6,8 miliona dinara. Srce Beograda i, kako se to u žargonu kaže – zlatna koka DS jeste upravo opština Stari grad, u kojoj već više od jedne decenije aktivno vladaju kadrovi žutog preduzeća. Zašto je toliko bitan Stari grad? Stari grad je zapravo epicentar elitnog beogradskog poslovnog prostora i to obično za one najprofitabilnije delatnosti, što i te kako puni opštinsku kasu.
Kada su prigradske beogradske opštine te 2003. godine, jedna od njih je i Mladenovac, odakle dolazim, jedva sastavljale kraj s krajem, primera radi, budžet opštine Stari grad je iznosio čitavih 468 miliona dinara. Te godine opštinske vlasti čak nisu ni znale kako da potroše toliki novac, pa je utrošeno tek nekih 304,9 miliona dinara.
Ako se pogleda struktura prihoda opštinskog budžeta, videćemo da je upravo lokacija, odnosno teritorija pokrivenosti opštine Stari grad ova zlatna koka o kojoj sam govorio. Samo po osnovu zakupa poslovnih prostorija prilivu su iznosili 437 miliona dinara, što je ujedno i najveći prihod koji je opština ostvarila u toj godini.
Šta je interesantno za nalaz budžetske inspekcije? Pre svega, kontrola se svela samo na ozbiljnu kontrolu isplata zarada zaposlenih i troškova prevoza, kao i selektivnu kontrolu svega četiri javne nabavke. Pored toga, u par rečenica inspektori konstatuju da je 21,9 miliona dinara iz budžetskih rezervi potrošeno na zakonit način, kao i to da se knjigovodstvo opštine u 2003. godini ažurno vodilo.
Nelogično je da inspekcija ne pretrese celokupno poslovanje jedne gradske opštine, koja je tada raspolagala sa ovih impozantnih 468 miliona dinara, ali verovatno su postojali neki demokratski razlozi za takav metodološki pristup budžetskoj kontroli.
Kontrola zakonitosti prilikom isplata zarada i drugih dohodaka na zaradu i u ovoj opštini se pokazala kao pravi pogodak u Ahilovu petu. Čuvena nezakonita kupovina lojalnosti i mira u kući novcem iz budžeta sprovedena je i u opštini Stari grad. Inspektori su utvrdili da su opštinske vlasti prilikom obračuna isplata zarada zaposlenim službenicima i opštinskim funkcionerima pravilno primenili osnovicu koju je precizirala Vlada Srbije svojim aktom.
Međutim, opštinske vlasti su donele sopstveni pravilnik o platama, dodacima, naknadama i ostalim primanjima službenika i funkcionera u opštinskoj upravi, koji je poslužio samo kao paravan za nezakonito rasipanje novca i stranačko potkusurivanje. Ovim aktom je precizirano da funkcioneri i službenici imaju pravo na dodatak na platu u određenom procentu svojih primanja, a po osnovu ostvarene produktivnosti i uštede u korišćenju sredstava i rezultata rada ostvarenih u radu organa opštine.
Inspekcija je takođe utvrdila da su na redovna primanja službenici i funkcioneri zaposleni u opštini dobijali te dodatke, procentualno 24, 27 i 30% na zaradu, dok se dešavalo da pojedini komunalni inspektori i službenici dobijaju dodatke na zaradu u visini od 50%. Prilikom kontrole ovakvog čašćavanja i naduvavanja plata, inspekcija je ustanovila kršenje odredbi zakona o platama i državnim organima, javnim službama i Zakona o budžetu koji je tada bio, 2003. godine.
Međutim, opštinsko rukovodstvo je pokušalo da se opravda tvrdnjama da time što su Zakonom o budžetu za 2003. godinu izostavljene odredbe koje predviđaju način nagrađivanja zaposlenih, ne znači da je to bilo zabranjeno ili ograničeno.
Ovakve argumente koji nisu imali utemeljenje u... (Predsednik: Privedite kraju, pet minuta govorite.) privodim kraju... pozitivno-pravnim propisima, budžetska inspekcija nije prihvatila, pa je tako naložila opštinskim vlastima da se u budžet opštine u roku od šest meseci izvrši povraćaj 6,2 miliona dinara, koliko je nezakonito isplaćeno, a na ime uvećanih stimulativnih dodataka za opštinske službenike i funkcionere.
Bilo je tu još nepravilnosti, kontrola je izvršena samo za četiri javne nabavke, koje su se kretale u rasponu od 3,4 do 4,9 miliona dinara itd. Ima mnogo primera kako se ta praksa sprovodila na ustanovama prosvetne, kulturne i zdravstvene institucije i pri tom je jako važno istaći da je krug firmi koje dobijaju posao na ovakav način jako sužen i unapred poznat, a izabrane cene su najskuplje u Srbiji. Jedino preostaje da se upitamo - kud plovi ovaj brod, ako se ovako radi. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Po Poslovniku, gospođica Nataša Jovanović.
...
Srpska napredna stranka

Nataša Jovanović

Poštujući dostojanstvo Narodne skupštine, gospođo predsednik, dame  i gospodo narodni poslanici, imam to zadovoljstvo na našem slavnom plivaču Miloradu Čaviću čestitam na novom evropskom rekordu. Upravo je objavljena vest da je taj mladi srpski patriota oborio evropski rekord na 100 metara leptir stilom na prvenstvu Evrope u Rijeci i u svoje i u ime srpskih radikala i svih vas čestitam i želim mu da ima puno uspeha, uz napomenu da grad Beograd nije želeo da mu obezbedi i omogući ono što mu je obećao.
Prema tome, valjda će ovo biti još jedan znak više da je Milorad Čavić ponos Srbije i da mu treba pomoći i da se njime ponosimo na drugim evropskim i svetskim takmičenjima. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Budite nam donosilac ovakvih vesti češće.

Na član 122. amandman je podneo poslanik Nikola Žutić.

Vlada i Odbor za finansije prihvatili su amandman, Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć, pa konstatujem da je ovaj amandman postao sastavni deo Predloga zakona.

Na član 122. amandman je podneo Srboljub Živanović.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.

Gospodin Avramović želi reč. Izvolite.

Milan Avramović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, da je tačna teza koju iznose poslanici SRS da Zakon o javnim nabavkama služi za peglanje, kupovanje glasova i fingiranje budžetskih računa u svim opštinama u Srbiji govore i sledeći primeri.
U ime kolege poslanika Srboljuba Živanovića sam izašao da dam primer i obrazloženje zbog čega je on podneo ovaj amandman u kome traži da se u članu 122. stav 1. posle tačke 6) doda nova tačka koja glasi: ''7) ako konkursna dokumentacija ne sadrži sve elemente ili podaci u konkursnoj dokumentaciji nisu identični kao podaci koji su navedeni u javnom pozivu.''
Ovo se, pre svega, odnosi na prekršajne odredbe povodom konkursne dokumentacije i načine - šta sve podleže prekršajnim odredbama.
Nažalost, ove prekršajne odredbe u prvom Zakona nikada nisu poštovane, iako su utvrđene budžetskom inspekcijom, ali sankcije, tj. odgovornost za tako nešto još uvek nisu podnosili predsednici opština kod kojih je to utvrđeno, a daću sada jedan primer.
Prvo da predstavim obrazloženje zbog čega je ovaj amandman podnet, jeste da se predloženim rešenje sankcioniše eventualno kršenje člana 30, a što je zakonodavac izostavio da eksplicitno propiše kao prekršaj.
Bez obzira što se članom 30. decidno propisuje šta sve konkursna dokumentacija mora da sadrži da bi ponuđač po osnovu nje mogao da pripremi ispravnu ponudu, opet je ostavljen jedan prostor za rupu u zakonu koji će se zloupotrebljavati najviše i zakonskim sredstvima pribavljati materijalna korist.
Isto tako članom 30. stavom 2. je propisano da podaci sadržani u konkursnoj dokumentaciji moraju biti identični kao podaci koji su navedeni u javnom pozivu. Šta je suština cele priče?
U praksi trenutno šta se dešava, to se može videti iz zapisnika, budžetska inspekcija Ministarstva finansija veoma često u svojim postupcima kontrole utvrdi da naručioci jedne podatke objavljuju u javnom pozivu, a druge podatke u konkursnoj dokumentaciji.
Da je to tako, navešću vam primer iz opštine Pančevo, zato što ću da iskoristim prisustvo tadašnjeg predsednika opštine, današnjeg našeg kolege Srđana Mikovića, koji je upao na poslaničko mesto sadašnje predsednice opštine Pančevo, u kome je odobren kredit od 5,5 miliona evra na nezakonit način.
Dakle, u toku kontrole dokumentacije koja se odnosila na kreditno zaduživanje opštine kod poslovne banke, budžetska inspekcija je utvrdila nezakonitost širokih razmera. Naime, zaobilazni put kojim je predsednik, naš kolega, tadašnji predsednik opštine Srđan Miković došao do kredita od 5,5 miliona evra, bio je nezakonit, dok je ugovor o kreditu ništavan.
Evo kako je počelo: donošenjem odluke od strane SO Pančevo, kojom je odlučeno da se opština može zadužiti, nakon čega su opštinske vlasti pokrenule postupak javne nabavke velike vrednosti.
Tako je u "Službenom glasniku" i u listu "Danas" objavljen javni poziv na srpskom i engleskom jeziku, a predmet poziva je bila nabavka finansijskih usluga - kreditno zaduženje za kapitalne investicije. Zapamtite to - kapitalne investicije. Opština je prethodno, po pribavljenoj saglasnosti Uprave za javne nabavke, oblikovala ovu nabavku u pet zasebnih partija ili celina.
Komisija za izbor najpovoljnijeg ponuđača, koju su obrazovale opštinske vlasti, sačinila je zapisnik, daću vam i datum, 31. avgusta 2006. godine, iz kojeg je budžetska inspekcija utvrdila da je na objavljen tender prispelo tri ponude. Međutim, samo jedna ponuda ponuđača Banke "Inteza" AD iz Beograda, Regionalni centar Pančevo, bila je ispravna, dok su preostale tri ponude neocenjivane, jer nisu ispunile uslove iz konkursne dokumentacije.
Zašto nisu ispunile uslove, jasno vam je iz prethodnog mog izlaganja. Kako se nisu stekli uslovi predviđeni odredbama Zakona o javnim nabavkama, a po kojima je trebalo obezbediti najmanje dve nezavisne ponude, tako je opština Pančevo intervenisala kod Uprave za javne nabavke. Od ovog organa je zatraženo mišljenje da se napravi korekcija tj. da se izvrši dodela ugovora u postupku sa pogađanjem, jer nije bilo više od jednog kandidata i to vam je automatski jasno da je u pitanju dogovor između Banke "Inteza" i opštine Pančevo i da se tražilo od Uprave za javne nabavke ugovor o postupku sa pogađanjem, bez prethodnog objavljivanja.
U roku od samo pet dana Uprava za javne nabavke je odgovorila opštinskoj komisiji navodeći da je njihov zahtev neprecizan i nepotpun, odnosno da se u njemu uopšte ne navode razlozi zbog kojih smatraju da je važno da se dodela ugovora sprovede u skraćenom postupku, bez objavljivanja novog tendera.
Nakon toga komisija je svoj zahtev obrazložila i ponovo dostavila Upravi za javne nabavke. Ovog puta za samo četiri dana Uprava je negativno odgovorila na zahtev opštine, zauzevši stav da postupak javne nabavke treba da se ponovi, jer vrednost nabavke prelazi tri miliona dinara.
Na prvi pogled, reklo bi se da su se opštinski čelnici složili sa ovim nalogom, jer je u "Službenom glasniku" objavljeno obaveštenje 26.09.2006. godine da se javna nabavka poništava u celosti, dok je ponuđačima takođe upućen dopis 14.09. iste godine u kojem su obavešteni da se nisu stekli uslovi za izbor najpovoljnijeg ponuđača. Dakle, dolazimo do suštine.
Međutim, da su opštinske vlasti imale i rezervni scenario potvrđuje i dopis 12.09.2006. godine, koji je predsednik komisije za predmetnu javnu nabavku uputio predsedniku, našem kolegi, Srđanu Mikoviću i Opštinskom veću.
U ovom dopisu se od predsednika opštine traži da on i Opštinsko veće na čijem je čelu zauzmu stav u pogledu sklapanja ugovora o kreditnom zaduženju bez realizacije postupka javne nabavke. Kao razlog za takav potez navodi se da bi ponavljanje postupka izazvalo dodatne troškove i odlaganje okončanja postupka javne nabavke, a time i zaključenje ugovora o kreditu, uz opravdanu bojazan da se druge banke neće javiti.
U ovoj inicijativi stoji i napomena da su u pitanju urgentne intervencije investicija od kapitalnog i opšteg interesa, kao i to da odluka o budžetu za 2006. godinu obavezuje opštinu da realizuje planirane investicije.
Dakle, predsedniku tadašnjem, našem kolegi Mikoviću, koji danas sedi u sali, a ako govorim neistinu on će izaći i to reći, pošto je ovo izveštaj budžetske inspekcije, ovakav dopis je odgovarao, pa je kod Opštinskog veća izdejstvovao donošenje zaključka kojim je odobreno kreditno zaduživanje bez zakonske procedure.
Ovaj zaključak, koji je Srđan Miković lično potpisao, obavezao je njega da realizuje kreditno zaduženje. Sekretarijat za finansije opštinske uprave je poslao pozive za dostavljanje ponuda mimo zakona na adresu 33 banke. Time je pogaženo mišljenje Uprave za javne nabavke, ali je i pogažen Zakon o javnim nabavkama.
Budžetska inspekcija je utvrdila da je ovakvo postupanje opštine prilikom kreditnog zaduženja za kapitalne investicije, ukupne vrednosti 439,3 miliona dinara, u suprotnosti sa članom 20. Zakona o javnim nabavkama. Inspekcija je konstatovala i to da su ništavni svi ugovori zaključeni na ovakav način.
Dakle, reč je o klasičnom mešetarenju žutog preduzeća, čiji radnici nisu hteli da ispoštuju zakonsku proceduru, jer bi tako izgubili na vremenu, a samim tim i pljačku odložili za možda neku od narednih godina.
Da je to tako, imam ovde zapisnik budžetske inspekcije i naveo bih još samo par primera, pošto sam trenutno na opštini Pančevo, ali poslanici SRS iznose zloupotrebe iz svih opština, pogotovo tamo gde je DS na vlasti.
Dakle, imamo u izveštaju budžetske inspekcije dopis ''Karneval bez tendera''. Pa se kaže ovako - u 2006. godini u Pančevu je održan Treći internacionalni pančevački karneval, što je delimično i finansirano sredstvima budžeta opštine Pančevo.
Tako je predsednik Miković doneo zaključak kojim je za organizaciju ovog karnevala iz opštinskog budžeta izdvojio 200 hiljada dinara. Pokrajinski sekretarijat za obrazovanje i kulturu je takođe iz tekuće budžetske rezerve AP izdvojio iznos od 500 hiljada dinara, koji je transferisan na račun opštine u vidu donacije za karnevalske potrebe.
Vidite kako se sve kupuju glasovi, kako se organizuje jedna stranka, pogotovo kada su u pitanju predizborne kampanje.
Opština Pančevo u dva navrata, u martu i julu 2006. godine, transferisala je sredstva u ukupnom iznosu od 700 hiljada dinara, na račun Udruženja "Prijatelji iz Pančeva", kome je poverena organizacija karnevala.
Međutim, rešenjem predsednika Mikovića u julu 2006. godine takođe su izdvojena sredstva iz opštinskog budžeta za plaćanje troškova smeštaja i ishrane za goste karnevala, koji su bili smešteni u hotelu "Tamiš". Troškovi koje je opština snosila po hotelskom računu su iznosili 714 hiljada dinara, a knjiženi su na ekonomskoj klasifikaciji dotacije nevladinim organizacijama. Samo obratite pažnju šta se dešava dalje.
Naredne 2007. godine održan je Četvrti internacionalni pančevački karneval, što je takođe delimično finansirano sredstvima budžeta opštine.
Tako je i ovog puta predsednik Miković odrešio kesu i odobrio transfere u ukupnom iznosu od milion 261 hiljada 422 dinara na račun Udruženja "Prijatelji Pančeva". To je ono - ja vama pet, vi potrošite tri, jedan stavite u džep i jedan mi vratite.
Međutim, i ovog puta su ispostavljeni troškovi smeštaja i ishrane učesnika karnevala u hotelu "Tamiš" u iznosu od 804 hiljade i 300 dinara, a što je snosila Direkcija za izgradnju i uređenje Pančeva. Kontrolom finansijske dokumentacije o izvršenim transferima i plaćanjima troškova karnevala u 2006. i 2007. godini, budžetska inspekcija utvrdila je da finansiranje organizacije ovih karnevala, koji su bili predviđeni planski kao gradska manifestacija, nije izvršeno u skladu sa zakonom.
Prema navodima inspekcije, opština Pančevo poverila je poslove na realizaciji navedenog karnevala Udruženju "Prijatelji Pančeva", a da prethodno nije sproveden postupak javne nabavke male vrednosti, niti je zaključen ugovor sa ovim udruženjem. Ovakvim postupcima u obe godine prekršene su odredbe Zakona o javnim nabavkama. Međutim, ovakva politika favorizovanjem njihovih prijatelja je uvek bila i ostaće karakteristična za žuto preduzeće.
Poštovani građani Srbije, dame i gospodo narodni poslanici, jedan od primera, a ima ih mnogo, možete pročitati u listu "Velika Srbija", koji govore šta znače javne nabavke, šta znače rupe u zakonu i kako se kupuju kuće, vozila, glasovi, paketići i sve ono što je potrebno za opstanak na vlasti. Napominjem da je u opštini Pančevo DS na vlasti dosta dugo i da je ovo očigledan primer, koji je utvrdila republička budžetska inspekcija, i jasan dokaz o čemu i o kome se radi.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospodin Srđan Miković.