PRVO VANREDNO ZASEDANJE, 14.01.2009.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVO VANREDNO ZASEDANJE

2. dan rada

14.01.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 13:15 do 19:20

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Narodni poslanik Dejan Mirović je iskoristio pravo, a na član 1. amandmane su u istovetnom tekstu podneli narodni poslanici Dejan Mirović i narodni poslanik Donka Banović.
...
Srpska radikalna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska radikalna stranka
Nema veze što je isti amandman, to su dva amandmana podneta na isti član Predloga zakona i koristim vreme da diskutujem o amandmanu kolege iz drugog poslaničkog kluba, i mislim da imam pravo da govorim 15 minuta.
(Predsedavajuća: Nemate pravo, ali izvolite.)
Gospođo Čomić, imam neku tužnu sudbinu, kad god izađem za govornicu vas neko naljuti i onda nekako uskraćujete moja poslanička prava. Zaista vas duboko cenim i uvažavam. Uvek sam izražavao poštovanje prema načinu na koji vodite sednicu Narodne skupštine, to činim i ovoga puta i zaista vas molim da mi omogućite da govorim o amandmanu.
Govoriću, trudiću se koliko mi moja skromna pamet dopušta, da govorim argumentovano i da pokušam da ubedim ministra, cenjenog gospodina ministra, da amandman treba da se prihvati.
Dakle, gospodine ministre, apelujem pre svega vašu hrišćansku svest i savest da zamolite vaše kolege u Vladi Republike Srbije da prime ove jadne žene koje se bore za svoja ljudska prava, da s njima razgovarate i da pokušate da zaustavite ovu tužnu sliku koja se dešava ovih dana da ljudi moraju da štrajkuju, da spavaju pod šatorima na početku 21. veka, po ovoj zimi, da bi se izborili za svoja elementarna ljudska prava. Ljudi se samo bore za svoju egzistenciju i ni za šta više.
Što se tiče samog Predlog zakona jasno je, gospodine ministre, da Vlada Republike Srbije pokušava da stvori jednu lažnu sliku o tome da Srbija samo što nije ušla u EU, da nas u toj EU čekaju raširenih ruku, da su to naši prijatelji koji ne mogu noću da spavaju zato što mi teško živimo i koji čine sve što je moguće da olakšaju život građanima Srbije. Pošto je vladajuća koalicija očigledno zaboravila neke činjenice, dužan sam da ih na te činjenice podsetim.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisao je Božidar Đelić krajem aprila 2008. godine u jeku predizborne kampanje i to potpisivanje sporazuma trebalo je da predstavlja vetar u leđa DS uoči izbora od 11. maja. Ako se ne varam, to je bilo 29. aprila 2008. godine.
Istog dana Savet ministara EU doneo je odluku da zamrzava primenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju dok ne dobije čvrsta uverenja od strane glavnog tužioca Haškog tribunala Serža Bramerca da Srbija u dovoljnoj meri sarađuje sa Haškim tribunalom.
EU, gospodine ministre, sačinjena je od 27 država članica. Srbija je potpisala Sporazum o stabilizaciju i pridruživanju sa svakom od tih 27 država članica.
Sada se ovde postavlja jedno elementarno pravno pitanje - kada će Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju i Prelazni trgovinski sporazum, koji predstavlja uvod u SSP, da stupi na snagu?
Odgovor je prilično jednostavan. Stupiće na snagu onda kada ga ratifikuje svaka od tih 27 država članica EU.
Kada će to biti? Na to pitanje, gospodine ministre, ni vi ni ja ne možemo da damo pouzdan odgovor. Zašto? Zato što u međuvremenu EU od Srbije traži ne samo saradnju sa Haškim tribunalom, traži još nešto.
Šta je to nešto? To nešto je, gospodine ministre, Kosovo i Metohija. Vi svakog dana od zvaničnika EU, od predstavnika eminentnih najvažnijih država članica EU, od predstavnika raznih nevladinih organizacija iz EU, koje imaju veliki uticaj na kreiranje politike EU, možete da dobijete izjave da nema ništa od uključivanja Srbije u EU dok ne uspostavi, kako oni kažu, dobrosusedske odnose sa susednim državama.
Poznato je, gospodine ministre, to vi sigurno znate, da nijedna država koja je sad član EU nije mogla da postane član te međunarodne organizacije, a da prethodno nije raščistila međudržavne sporove koje je imala sa svojim susedima. Za EU je, gospodine ministre, Kosovo i Metohija susedna država Srbiji.
Dosledni svojoj staroj praksi da ne žele da primaju nove države članice koje prethodno nisu regulisale pitanje granica sa svojim susedima, oni sada tu politiku primenjuju i na Republiku Srbiju. Vi to sigurno znate.
Traže od Republike Srbije da uspostavi dobrosusedske odnose sa tzv. Republikom Kosovo. Drugim rečima, traže od Republike Srbije da ne samo de fakto, nego da de jure priznamo da su Kosovo i Metohija nezavisna država odvojena od Srbije. To je jedan od najvažnijih razloga zašto EU, odnosno države članice EU odlažu primenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, i to ne samo primenu, nego čak i samu ratifikaciju.
Dakle, možete vi sto puta da jednostrano primenite i SSP, i Prelazni trgovinski sporazum, nijedna država članica EU, dakle, njih 27, neće uopšte započeti postupak ratifikacije dok se ne ispune ovi politički uslovi. To može da bude za nekih 10, 15, 20 ili ko zna koliko godina.
Koji je drugi uslov? Taj drugi uslov je pomenuo pre nekoliko nedelja, gospodine ministre, čovek se zove Jelko Kacin, on je izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju, koji je rekao da je davanje saglasnosti na statut Vojvodine test demokratičnosti vlasti u Srbiji i da Srbija uopšte ne treba da računa na to da će da pristupi EU ako Vojvodini ne da izuzetno široku autonomiju po nekakvim evropskim standardima.
Kao što vidite, haški uslov, bolje rečeno haška omča, nije jedini problem koji ova vlada ima sa primenom Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. To su još i Kosovo i Metohija i Vojvodina.
Prema tome, gospodine ministre, vi kao ozbiljan čovek trebalo bi da posavetujete svoje kolege u Vladi Srbije da narodu u Srbiji ne prodaju maglu. Nema ništa od skorog i bliskog ulaska Srbije u EU. Čak i da ceo parlament Srbije to želi, i leva i desna strana, čak da sto posto građani Srbije žele da uđu u EU, ne vredi, gospodine ministre, ne žele nas.
Ne žele nas u ovom trenutku dok se ne reši po njihovim željama i po njihovim zahtevima odnos sa Kosovom i Metohijom i dok od Vojvodine ne naprave za početak federalnu jedinicu, a onda potpuno nezavisnu državu, po istom scenariju koji se odvijao u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Makedoniji, Crnoj Gori i koji se nažalost ovih dana, nedelja i meseci, odvija na Kosovu i Metohiji.
Dakle, dovoljno je samo da saberete ove političke razloge, pa da shvatite koliko nema osnova u priči da će Srbija da brže pristupi evropskim integracijama ako počne jednostrano da primenjuje Prelazni trgovinski sporazum ako, gospodine ministre, vaši partneri iz EU to ne žele da rade.
Oni uopšte neće započeti postupak ratifikacije, a treba da ga ratifikuje svih 27 država članica da bi taj sporazum najpre stupio na snagu, a onda da bi počeo da se primenjuje. To će biti u vrlo dalekoj budućnosti.
Otprilike ispada da je bio u pravu bivši nemački ambasador u Beogradu, Cobel, koji je rekao da Srbija može da računa da će možda ući u EU negde oko 2025. godine, ali pre toga mora da reši pitanje Kosova i Metohije i pitanje Vojvodine, a ako budemo suviše zatezali sa Kosovom i Metohijom, mogu oni čak da postave pitanje Raške oblasti i Vojvodine, pošto kaže - to su oblasti koje nekada nisu pripadale Srbiji, pa kao što nekada nisu pripadale Srbiji u prošlosti, tako može da bude i u budućnosti, ako se budemo suviše junačili i insistirali na našem teritorijalnom integritetu.
Kakva je ekonomska strana jednostrane primene Prelaznog trgovinskog sporazuma? Osiromašenja državnog budžeta, to je valjda i laicima jasno.
Zaista nisam nikakav ekspert za ekonomiju, ali umem da saberem koliko je dva i dva. Budžet Srbije biće ''lakši'' bar za 250 miliona evra, zato što vi ili potpuno ukidate ili značajno smanjujete carine u trgovinskim odnosima sa državama članicama EU.
Krajnji je bezobrazluk, napisan u obrazloženju Predloga zakona, da taj zakon neće imati apsolutno nikakve negativne efekte i da se apsolutno neće desiti ništa strašno po budžet Republike Srbije. U uslovima kada vam radnici Robnih kuća "Beograd" moraju da dobijaju upalu pluća da bi se izborili za svoja osnovna ljudska prava, vi u tim uslovima smanjujete državni budžet za 250 miliona evra, da biste bili veći katolici od Pape. Gospodine ministre, bar vi to znate, niko ne može da bude veći katolik od pape, niti mi možemo da budemo veći evropejci nego što je to sama EU.
Ako nas je nečemu naučila naša tragična srpska istorija, to je: možemo da opstanemo, možemo da budemo jaki, pre svega, ako budemo gledali svoje interese, ako budemo mislili svojom glavom i ako na svet budemo gledali svojim očima. Sve ostalo predstavlja nacionalnu i državnu katastrofu.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
 Da li se još neko javlja za reč? (Ne.)
Na član 2. amandman je podneo poslanik Zoran Krasić.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Posle ova dva izuzetno dobra govora narodnih poslanika SRS, meni je posao poprilično olakšan kako da obrazložim ovaj naš amandman na član 2. Predloga zakona o dopunama Zakona o carinskoj tarifi.
Naravno, na početku smatram da nemamo prava, mi narodni poslanici, da zaobiđemo i da sa ove govornice ne kažemo naše stavove koji se tiču političkih, ekonomskih i pravnih aspekata jedne operacije koja se zove - dopuna Zakona o carinskoj tarifi. Videćete zbog čega je ovo značajno?
Radi gledalaca koji prate, da bi njima to bilo interesantno, da bi možda bolje shvatili, mi se danas u Narodnoj skupštini nalazimo u situaciji kao da je raspisan konkurs u Republici Srbiji za najgore moguće rešenje. Onda su se prijavili učesnici, nude neka svoja rešenja, sa pakostima, zlobom, sa neznanjem, nestručnošću itd, i iz čista mira utrči jedan ovakav predlog, a on je turbo najbolji.
Znači, na konkursu vi dobijate mesto broj jedan. Nešto gore nije moglo da nas snađe. Zbog čega? Iz razloga što ovim predlogom zakona smanjuju se sredstva u budžetu Republike Srbije. Kako ona direktna po osnovu prihoda od carine, tako i ona indirektna.
Sve ono drugo što bi moglo da bude prihod budžeta Republike Srbije u 2009. godini biće smanjeno kao rezultat, pre svega, ovog zakona o dopunama Zakona o carinskoj tarifi.
U Zakonu o budžetu oni su i priznali da ćemo u toku 2009. godine imati realno par prihoda po osnovu carina. To će da se ostvari ako se usvoji ovaj zakon o dopunama Zakona o carinskoj tarifi. Ne samo zbog toga što se ovim zakonom praktično menjaju neke tarife, neke stope, već pre svega zbog odredbi prvih nekoliko članova ovog predloga zakona, gde se na jedan način promoviše nešto što je sporazum.
Da li se radi o sistemu najpovlašćenije nacije, da li se radi o sporazumu o slobodnoj trgovini ili se radi o ovom fatamorgana sporazumu, poznatom kao Đelićevo mezimče - hajmo, hajde, hajdi. Mi ćemo imati tu situaciju da će, pored smanjenja prihoda po osnovu carina, verovatno ovaj zakon kao posledicu imati i usporavanje privrednog rasta, gašenje neke proizvodnje, a neki procenjuju da će i nekoliko desetina hiljada ljudi izgubiti perspektivu da rade u svojim preduzećima.
Jer ovaj zakon treba da omogući da se naše tržište, ako mogu tako da kažem, apsolutno otvori za robe i uticaje iz onog dela inostranstva koji je za ovih 17, 18 godina pokazao veliko neprijateljstvo prema Srbiji i srpskom narodu.
Podsetimo na imena kao što su Solana, da ne idemo dalje, zemlje članice NATO pakta koje su nas bombardovale, zemlje koje podržavaju misiju Euleks na KiM, koja za krajnji cilj ima otimanje KiM iz ustavno-pravnog okvira Republike Srbije. Tu se nalazi 20 država, možda i više, 21, 22 iz EU koje su priznale nezavisno KiM.
Postavlja se pitanje - šta mi to još treba da uradimo da bismo bili gospodari jedne iluzije, a oni ne kriju, to što nama nude je evropska perspektiva i evropska budućnost, ne danas, ne sutra, ne prekosutra, ne ni malo sutra, ni malo prekosutra, nego nikad. Postavlja se pitanje - da li je ova vlada, na čelu sa Borisom Tadićem, ovlašćena po Ustavu Republike Srbije da ovako direktno nanosi štetu građanima Republike Srbije?
Krajem prošle godine sam rekao da ovde mi moramo da imamo celu vladu postrojenu i da toj vladi sudimo zbog ove politike. Ovde se ne radi samo o ekonomskim promašajima, ovde se radi o promašajima i namernom činjenju nečeg lošeg, što će trajno prouzrokovati štetu za srpski narod i Republiku Srbiju.
Zar ste očekivali nešto dobro od Solane? Sve što Solana predloži je loše za naš narod. Vi ste ovde kod nas predstavili da su evropske vrednosti, evropski perspektivni političari, nešto iz Evrope što dolazi iz Evrope respektabilno u EU, a oni su maltene ispod nivoa nekih naših ministara, Đelića, Dinkića, da ne ređam dalje.
Znate tu nomenklaturu prvih ministara koji su došli ovde da nam promovišu evropske vrednosti.
To nisu evropske vrednosti. Ovo što EU gura kod nas nikada ne bi primenili kod sebe. Da li možete da zamislite neku od država EU koja podržava rasturanje komšije države članice EU? Zabranjeno, nezamislivo.
Postavlja se pitanje - dokle može ova vlast, od 2001. godine, da ispunjava i ono što se traži i ono što se ne traži zbog jedne fatamorgane, jedne iluzije? Vaša je parola - život ne može da čeka. Ali, ako život ne može da čeka, omogućite ljudima da sada žive.
Nemojte sad da im pričinjavate štetu ili, kako rekoše socijalno odgovorni, da budete pojedinci sa Vladom Republike Srbije, da stežete kaiš, jer kroz 50, 70 ili možda nikad, vama će biti bolje. To je ta politika.
Tu politiku ne mogu da razumem jer je to politika koja otvoreno nanosi štetu građanima Republike Srbije i, verovatno zahvaljujući raspravama Zakona o rebalansu budžeta Republike Srbije za 2008. godinu, raspravi o Zakonu o budžetu za 2009. godinu, pa i ova današnja rasprava i ove rasprave koje će da uslede tokom prve polovine 2009. godine, verovatno će omogućiti svim građanima da shvate da nije to "hepi dej", idemo na izbore, dajte da zaokružimo onoga ko ima bolju parolu - Za evropsku Srbiju. Šta se krije iza toga - Za evropsku Srbiju? Gola, prepoznatljiva, očigledna šteta.
Kasnije ću da se javim, ali sad neću da pričam ni o stopama, niti o nomenklaturi, niti o carinskim tarifama i razvrstavanju tih roba, ima vremena o tome da se priča, a to je u direktnoj vezi sa amandmanom koji sam podneo, moram da kažem da amandmanom tražim brisanje člana 2, međutim, to se odnosi na izmenu stava 8. u postojećem članu 3. Zakona o carinskoj tarifi.
Da ne bi bilo mnogo komplikovano nekima da shvate o čemu se radi, poslužiću se nečim što je već iskustvo. I 2001. i 2002. godine SRS je od Ustavnog suda Republike Srbije tražila ocenu ustavnosti i zakonitosti nekih uredbi koje je donela ona prva vlada Zorana Đinđića. Osnov za te uredbe je bio član 2. stav 2. Zakona o Vladi, a to je član koji kaže - Vlada je ovlašćena da donosi - pa se vrši popis pravnih akata i to opštih pravnih akata koje može Vlada da donese, pa je rečeno - uredba, uputstvo, pravilnik, odluka itd.
To je bio osnov da se uredbom uvede monopol u prometu derivata nafte, to nema direktne veze sa ovim predlogom zakona, ali da bi oni koji prate ovaj prenos znali o čemu se radi, sada Vlada traži izmenom ovog člana 3. stava 8. da Vlada dobije pravo da uredbom uređuje ono što je u isključivoj nadležnosti Narodne skupštine. Ovako koncipiran član 2. Predloga zakona znači da Vladi smeta Narodna skupština.
Moram da skrenem pažnju na još neke stvari, sad ću malo o tim pravnim aspektima nedorečenosti jednog ovakvog predloga, jedne ovakve operacije. U Ustavu Republike Srbije postoje dva člana koja regulišu ne samo međunarodne odnose Republike Srbije, već i hijerarhiju opštih pravnih akata u Republici Srbiji.
Zahvaljujući nekim nekorektnim inicijativama i činjenici da je 2006. godine bilo potrebno da se donese novi ustav Republike Srbije, mi smo dobili dva člana Ustava Republike Srbije koja su potpuno neprihvatljiva. Oni nisu toliko međusobno kontradiktorni, koliko su neprihvatljivi.
Ukoliko ta dva člana postoje u Ustavu Republike Srbije, član 16. i član 194. Ustava Republike Srbije, onda ove dopune nisu ni potrebne. Zašto? Pod tim odredbama i ovaj prelazni sporazum, koji je ratifikovan krajem prošle godine, septembra, on je bio razlog drmanja u Narodnoj skupštini, onda se on neposredno primenjuje i onda neme potrebe da se menja Zakon o carinskoj tarifi. Ali vi ste predložili dopunu Zakona o carinskoj tarifi.
Smatrate da prelazni sporazum o slobodnoj trgovini sa EU nije taj pravni akt koji bi mogao neposredno da se primenjuje, i ako je to navedeno u članu 16. Ustava Republike Srbije. Kamo sreće da sve sporazume na taj način tumačite.
To bi značilo da i ratifikovani sporazumi moraju da budu u skladu sa Ustavom Republike Srbije, što je dobro, i to bi značilo da, bez obzira što smo mi ratifikovali neki sporazum, međunarodni ugovor, da bi on postao obavezujući sastavni deo našeg unutrašnjeg pravnog poretka. Sve to što je preuzeto mora da se ugradi u naše propise, naše zakone. To bi bilo i ustavno i pravno najispravnije i pravno-tehnički najprihvatljivije. Zašto?
Ovaj zakon o carinskoj tarifi primenjuje ograničeni broj subjekata, primenjuje carina, primenjuju špediteri i primenjuju oni koji se bave spoljnotrgovinskim poslovanjem. U praksi to je "Službeni glasnik", debela knjiga, sa velikim brojem nomenklatura, šifri, opisa i na kraju carinskim stopama koje se plaćaju za uvoz određene robe.
Međutim, u svim tim spoljnotrgovinskim odnosima, u spoljnopolitičkim odnosima, najvažniji je princip reciprociteta. Tu Vlada Republike Srbije od tog principa ne sme da odustane. Uzmite samo kao primer, ako je u Belgiji carina za vozila 20%, mora i kod nas da bude, ako dolaze vozile iz Belgije. Možda sam uzeo loš primer, pošto Belgija nema proizvođače automobila. Neka bude Francuska.
Od tog principa ste odustali. Zašto? Zato što oni štite svoje tržište, EU kao celina. Imaju svoje kvote. Imaju vrlo jake fondove, rezerve, pre svega poljoprivredno - prehrambenih proizvoda. Neka procena kaže da do pet godina oni mogu da izdrže sa postojećim rezervama.
Da vam ne pričam o procenama pojedinih država, koliko one mogu budžetski da izdrže ili građani koliko mogu da izdrže na bazi akumulacije iz sopstvenog kapitala i svoje ušteđevine.
Mi ne možemo s njima da se upoređujemo. One su gotovo sve po 500, 600 godina drmale celim svetom kao kolonijalne sile, kralo to sa svih strana, a mi smo u situaciji da se samo od nas kralo.
Pošto sam prekoračio, javiću se povodom sledećeg amandmana SRS da završim priču, jer su ti svi članovi jedna celina.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li se još neko javlja za reč? (Ne.)
Ako ne, na član 3. amandmane, u istovetnom tekstu, podneli su poslanica Vjerica Radeta i narodna poslanica Milica Vojić-Marković.
Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman pravno moguć.
Da li neko želi reč?
Narodni poslanik Zoran Krasić daje prednost narodnoj poslanici Milici Vojić-Marković. Pošto su amandmani u istovetnom tekstu, znači da su i podnosioci potpuno ravnopravni, osim ako se ne obratimo azbuci. Izvolite.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Dame i gospodo poslanici, gospodine ministre, zahvaljujem se gospodinu Krasiću na ovom džentlmenskom gestu, nije čest u Skupštini i baš zbog toga ga treba istaći.
Podnela sam amandman na član 3. Predloga zakona. Taj član 3. glasi ovako – U članu 3a stav 2. menja se i glasi: ''Odluke o svrstavanju koje je doneo Komitet za harmonizovani sistem, a koje je kao klasifikaciona mišljenja, u skladu sa članom 8. stav 2. Međunarodne konvencije o harmonizovanom sistemu naziva i šifarskih oznaka robe, potvrdila Svetska carinska organizacija, obavezne su za primenu".
Kao i moje kolege iz DSS, smatrala sam da je vrlo važno da govorimo o ovome i da se svi ovi članovi, jedan po jedan, praktično izbrišu i ukinu, zato što smatram da je primena tzv. jednostrana primena, mada to što hoću da kažem je pravi apsurd, vrlo mi je teško da izgovorim tako neku apsurdnu stvar kao što je jednostrana primena sporazuma, vrlo štetna za građane Srbije i za celu zemlju Srbiju.
Inače, primećujem da su se moje kolege poslanici koji su govorili do sada čudili zašto je ministar vera došao da brani jedan ovakav zakon, zato što je prosto bilo za očekivati da će doći gospođa ministar finansija Dragutinović. S obzirom da je ona u Americi, a s obzirom da je danas sveti Vasilije, meni je kao pravoslavnom hrišćaninu i te kako jasno zašto je ministar vera na svetog Vasilija došao u Skupštinu da brani ovaj zakon, zato što smatram da samo uz veliku molitvu možemo danas usvojiti ovakav zakon i doneti nešto građanima Srbije što jeste za dobro.
Dakle, da govorim malo o ovom amandmanu. Posledice neargumentovanog zahteva komesara za proširenje, Olija Rena, da Srbija počne da jednostrano primenjuje odredbe privremenog trgovinskog sporazuma i SSP-a dalje, a neargumentovanje upravo sad zbog ovog dela što traži i smatra da će ovakvom jednostranom primenom doći do prevazilaženja zastoja u evropskim integracijama. To je potpuno neargumentovano i potpuno je u skladu sa onim što je apsurdno, jednostrana primena sporazuma.
S jedne strane imamo taj neverovatan zahtev Olija Rena, a s druge strane imamo želju Vlade Srbije i predsednika Srbije da se na bilo koji način i po bilo koju cenu, koju će naravno platiti građani Srbije, dodvori EU i posledice svega toga platiće i snosiće građani Srbije.
Šta uopšte znači jednostrana primena sporazuma? Sporazum podrazumeva minimalno dve strane koje hoće da se dogovore o nekim uslovima da bi zajednički odradili neki posao. Ako jedna od strana u sporazumu raskine sporazum, ne možemo da govorimo o sporazumu. Prosto, ne možete se sami sa sobom sporazumeti i dogovoriti. O tome govorim kad kažem ili promenite ime, ne može biti jednostrana primena sporazuma, prosto to vređa zdravu pamet građana Srbije.
Postoji li jedna jedina zemlja koja je na putu ka EU morala da primeni tzv. jednostranu primenu sporazuma? Naravno da ne postoji. Zašto Srbija mora takvu stvar da proguta? Pokušaću u nekoliko rečenica da objasnim zašto mislim da Srbija to radi.
Za šta služe carine jednoj zemlji? Pre svega da zaštiti domaći proizvod. Evo jednog primera, kada je Srbija, odnosno Jugoslavija tada skinula carine na tekstil i na tekstilnu robu koja je ulazila u zemlju, privreda tekstilna u Jugoslaviji je dobila prvi veliki nokaut, posle koga se nikada više nije oporavila. Znate da govorim u priči o kineskom tekstilu i tekstilu nekih drugih zemalja, koje su potpuno promenile sliku naše privrede.
Ovim potezom, opet ću da kažem da se zaista grozim da kažem, jednostranom primenom sporazuma, Srbija će skinuti carine na veliki broj proizvoda koji ulaze u Srbiju i time će se lišiti jednog dobrog dela sredstava koja bi punila budžet Srbije.
Sa druge strane, sa onih proizvoda koje proizvodi Srbija, a koje hoće da izveze u EU, neće biti skinute carine. Automatski će proizvodi koji dolaze iz Srbije biti skuplji tamo, jer će se tamo plaćati carina za proizvode koji dolaze iz Srbije.
Naravno, ovo je vrlo uslovno, jer prosto ne mogu da razumem da će pod ovakvom vladom i ovakvim načinom razmišljanja, kakvo ova vlada ima i kakvim postupcima vodi Srbiju u propast, biti bilo kakav proizvod koji će moći da se izveze u EU.
Hoću da vas podsetim da sam pred Novu godinu, u vreme usvajanja budžeta u više navrata govorila o tome šta je Vlada Srbije budžetom, koji je bio tada pred nama, a koji je sada potpuno u upotrebi, uradila veterinarskoj službi, kako je dovela i kako će dovesti 2009. do toga da nijedan komad mesa ne bude iz Srbije mogao da ode u EU, zato što neće imati sertifikate i deklaracije koje mogu da im obezbedi samo veterinarska služba.
Podsetiću vas da od 816 miliona koliko je Vlada Srbije predvidela za budžet toj službi u ovoj godini za te poslove, 700 već duguje. Ta služba praktično neće moći da izvede nijedan svoj posao, posle koga će bilo koji proizvod, mesni, mlečni ili proizvod koji može da se izveze u EU a tiče se poljoprivrede, imati sertifikat s kojim može da izađe. Dakle, jednostavno je da jednostavnije ne može biti.
S druge strane, šta bi još moglo da se desi, a naravno da će se desiti, doći će do trgovinskog deficita. Podsetiću vas na 2001. godinu, već smo to imali.
Godine 2001. naša vlada je dovela do zaista ishitrene i nerazumne liberalizacije tržišta i mi smo tada došli u situaciju da naš uvoznički lobi bude desetostruko ili stostruko ojačan, a da građani Srbije od toga nemaju ništa.
Kada nam je ovde egzaltirani gospodin Đelić poručivao da treba odmah da započnemo sa jednostranom primenom SSP, javnost Srbije i poslanici opozicije su smatrali da je to još jedna od praznih priča i još jedno od praznih obećanja gospodina Đelića, koji je izobećavo sve i svašta, a ništa se od toga nije ispunilo, i da prosto ta prazna priča ima argumente koji se tiču nepripremljenosti privrede Srbije, koji se tiču nepripremljenosti administracije Srbije, koji se tiču budžeta koji je ovog momenta donet, budžeta za 2009. godinu, ali koji je zapravo vrlo nerealno isplaniran, koji visi u vazduhu i njegova realizacija je potpuno nemoguća, jer on zapravo i nema sredstava.
Ovog momenta taj budžet se nalazi pred još jednom enigmom, pred još jednim rebusom koji će vrlo teško da odgonetne, jer ovog momenta znamo da tada, u decembru, taj sporazum sa MMF, "stend baj" aranžman koji je vredan 500 miliona evra, nije potpisan.
Međunarodni monetarni fond se ogradio da će proanalizirati naš budžet i da će sredinom januara doći do tog sporazuma. Ovog momenta ministar Dragutinović je u Americi na sastanku sa MMF. I ono što je interesantno, kada je taj sporazum i kada je taj aranžman sklapan ovde u Srbiji, aktivan učesnik razgovora bio je guverner, gospodin Jelašić.
Ovog momenta gospođu ministarku su pustili samu u Ameriku, gospodin Jelašić se povukao iz nekog razloga, ne znamo zašto povukao, sem ako jedan od razloga nije, prosto neće da se bruka.
Poslanici DSS su zaista velikim brojem amandmana i u plenarnom zasedanju, kada smo razgovarali o budžetu, govorili o tome da je budžet potpuno nerealan, da je loše isprojektovan i sada se sve te stvari polako vide.
Bruto društveni proizvod će verovatno biti manji od projektovanog, od onih 3% i verovatno će biti samo 3%. Pad izvoza neće biti 5,4%, nego će biti 10%, a inflacija se već zahuktava i vidite sada cene proizvoda koji su od 1. januara poskupele do danas.
Eto moram da pomenem meso, u svim medijima bilo je da će meso pojeftiniti, da postoje svi razlozi da to meso pojeftini, građani Srbije su se zaista tome nadali. Ono što dobijamo kao efekat jeste da će meso poskupeti od 5% do 10% i to neke klanice su već poskupele svoje proizvode, a neke će od 2. februara.
Dakle, samo zbog manjeg priliva od poreza na uvoz robe prihodi budžeta će biti manji za 18,5 milijardi dinara. Šta će se tada desiti? MMF očigledno odugovlači da potpiše sporazum s nama onakav kakav je bio u decembru projektovan. Oni će ili tražiti rebalans budžeta, da budžet bude mnogo restriktivniji, ili će jednostavno tražiti da se dogovor revidira, da se napravi revizija dogovora. Šta će se onda dešavati ako se to sve ispoštuje?
Ono što se dešavalo i 90-tih godina, jer, gospodo moja, ostvarilo se upravo ono što su građani Srbije onako pričali između sebe, pa bogami i ekonomisti pričali između sebe, očekivali su da će DS reformisati SPS.
Desilo se obrnuto. Desilo se da je SPS reformisao DS i uveo ih u još jednu spiralu koju oni izuzetno dobro poznaju od 90-tih godina, u spiralu inflacije, nerealnih obećanja i raznih priča, koje očigledno samo građani Srbije mogu da pretpostave.
Neodgovorna vlada je dovela Srbiju, u šest meseci koliko je na vlasti, sedmi mesec, zaista na kolena i na ivicu kolapsa. Ne može se očekivati od onih koji su to uradili da je sada izvedu, da sada reše problem koji su očigledno dobrim delom sami napravili. Ekonomisti kažu, dakle, zaista ne mogu da govorim u svoje ime, jer sam po struci pedagog i samo čitam stručnu štampu, kažu ekonomisti da ovo što mi sada imamo nije posledica svetske ekonomske krize nego posledica naše nesposobnosti.
Dakle, svetska ekonomska kriza će se tek osetiti u Srbiji, a sa ovima koji čas kažu da imaju kompletno spremljene mere, podsećam da je to gospodin Cvetković rekao, kojim će se sprečiti svetska ekonomska kriza, dva dana posle ministar Dinkić kaže - nismo još dovoljno pogledali i analizirali stanje u privredi i tek ćemo doneti mere. Prosto ili oni ovde ne razgovaraju jedni s drugima ili pokušavaju da nas prevare time što pričaju čas jedno, čas drugo.
Prevara je u tom smislu da nešto rade, nešto konkretno znaju i rade.
Sve što sam sada rekla i što će poslanici DSS reći dalje stoji na jednom: zaista ovaj zakon ne treba prihvatiti. Ovaj zakon ne treba izglasati. Srbija sa potpisanim SSP-om ništa neće dobiti, samo će izgubiti.
Pošto sam tu, još minut imam, da samo kažem jednu stvar. Gospodina ministra Šijakovića poznajem iz vremena kada je bio savezni ministar vera i vrlo poštujem to što on radi, zbog toga bih očekivala, zapravo sam već očekivala, a pošto nisam doživela, hoću da ga isprovociram da izađe ovde i da prokomentariše, moram da pročitam "uvrnutu fikciju da Nova godina počinje 13. januara u ponoć".
Mogu da razumem gospodina koji nije pravoslavni hrišćanin. Potpuno ga razumem, ne mora da bude, ali ne dozvoljavam da mene, koja to jesam, zove uvrnutom zato što imam uvrnute fikcije.
Ne, nemam uvrnute fikcije, gospodine, samo sam pravoslavni Srbin. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Da.)
Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić, pa narodni poslanik Aleksandar Martinović.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Nastaviću tamo gde sam stao, pošto amandmani na član 2. i 3. ipak čine jednu celinu. O čemu se radi?
U članu 2. vrši se jedna korekcija što se u drugoj rečenici stava 8. ubacuju reči - ''odnosno zaključenim sporazumom o slobodnoj trgovini'', a odnosi se na ovlašćenje koje tim članom 3. stavom 8. dobija Vlada da u novembru svake godine vrši usklađivanje nomenklature carinske tarife sa kombinovanom nomenklaturom EU.
Član 3. nešto slično reguliše, ali tu je u pitanju harmonizovani sistem i on odgovara Svetskoj carinskoj organizaciji. Takođe i ona ima neku svoju nomenklaturu, samo što se ta nomenklatura zove harmonizovani sistem, i ona se takođe usklađuje povremeno i odluke njihovog posebnog komiteta su obavezujuće za nas zato što smo mi odavno potpisnici i članovi te Svetske carinske organizacije.
Što se tiče onog prethodnog amandmana, smatram da stav 8, gde se daje ovlašćenje Vladi da u novembru donosi uredbu i usklađuje nomenklaturu carinske tarife, treba tumačiti samo kao pravno-tehničko ovlašćenje Vlade da može vršiti odgovarajuće korekcije, jer se s vremena na vreme, zbog pojave nekih novih proizvoda, javlja problem kako ih svrstati u postojeću nomenklaturu, kako im odrediti šifru, kojoj grupi da pripadaju kao proizvod.
Zato ima potrebe da se ta nomenklatura dograđuje ili postoji potreba, u slučaju novog sličnog proizvoda, da se da odgovarajuća definicija, gde bi se taj novi proizvod svrstao u postojeću nomenklaturu.
Ali, ako bi tom uredbom, a to stoji u stavu 8, Vlada imala ovlašćenje da, pored usklađivanja nomenklature, reguliše i sve ono što možemo nazvati tarifni stav, a to ste napisali – radi javnosti samo da kažem, tarifni stav obuhvata tarifnu oznaku sa 10 cifara, naimenovanje tarifnog podbroja, jedinicu mere i stopu – molim vas, ako bi Vlada dobila ovlašćenje da određuje i stopu, onda Narodna skupština nije potrebna.
Onda ste preuzeli mnogo veće ovlašćenje, da uredbom uredite neke stvari koje prevazilaze mogućnosti koje pruža jedna uredba. Uredba kao podzakonski akt daje ovlašćenje Vladi da uredi nešto u okvirima koji su propisani zakonom. Ne može uredbom da se ide van zakona.
Ako vi možete da ubacite nov tarifni broj, novu tarifnu oznaku, novu šifru, jedinicu mere i odredite stopu ili odredite iznos carine, onda ste vi devalvirali sve ovo što je u nastavku Zakona o carinskoj tarifi, a to su ovi brojevi i sva ova razvrstavanja po glavama.
Ako su sva razvrstavanja i sve glave sastavni deo Zakona o carinskoj tarifi, onda samo Narodna skupština može da vrši intervencije u tim odredbama i u carinskim tarifama. Ako vi uredbom dobijete i tu mogućnost, onda vama Narodna skupština nije potrebna.
Ili, da budem iskren, vama je ona bila samo jedanput potrebna - da se donese ovaj zakon i da u tom zakonu bude član 3. stav 8. koji daje neograničena ovlašćenja koja čak zalaze u ono što je zakonodavna nadležnost. Nadam se da ste me razumeli. Niste me razumeli? Nemate potrebe da me razumete.
Možete uredbom da dajete neka tumačenja novih nomenklatura, ali vi ne možete da propisujete stopu, jer vi ste zaboravili šta stoji navedeno u članu 3. kao definicija tarifnog broja. Vi ste čak i rekli: obuhvatiti i stopu, odnosno iznose carina utvrđenih ovim zakonom.
U postojećem tekstu to već imate. To su prekoračena ovlašćenja. Sa ovom novom izmenom, da to možete da radite i sa zaključenim sporazumom o slobodnoj trgovini, a da pri tom odustajete od principa koji su navedeni u članu 2, uzmite stav 4. i stav 5. postojećeg zakona, vidite, sve se bazira na principu reciprociteta: tante za kukuriku.
Vi nama za ovaj proizvod 10% obračunavate carinu, mi vama za taj proizvod isto 10%. Ako nemamo klauzulu najpovlašćenije nacije, vidite poslednji stav - do 70% može da se poveća carina. To je odraz državne politike, ovo nije nikakva diskriminacija, to su standardne odredbe koje primenjuju sve države. EU ima svoju specifičnu regulaciju, s obzirom da je ona i jedinstveno carinsko područje, maltene je sve kod njih unutrašnji promet, a kada dolazi roba izvan EU, dobija neki režim i ide ova usklađena klasifikacija.
U članu 3. Predloga zakona, kritikujem i postojeće rešenje, međutim, slažem se sa predlogom, pošto smo kao država, članica Svetske carinske organizacije, onda to nas obavezuje. Obavezuje nas tako što moramo da izvršimo odgovarajuće izmene i dopune Zakona o carinskoj tarifi. To je što se tiče ovog pravnog aspekta.
Koliko je ovo loš Predlog zakona, evo vam samo nekoliko podataka. Juče ste imali prilike da čujete da EU slavi 10 godina kako je evro postao moneta.
Koliko znam, tamo ima 27 država članica EU. Samo je 16 u evro zoni. Funta je i dalje sredstvo plaćanja u Velikoj Britaniji. Doduše, u Irskoj nije. Kako je moguće da je neko član EU ili osnivač evropske zajednice, a evro nije sredstvo plaćanja? Ili, da uzmemo drugu dilemu, imate Crnu Goru, koja nije članica EU, koja čak i ne potpada pod evro zonu, ali ona je komercijalnim aranžmanima evro pretvorila u svoju valutu. Vidite šta se sve dešava.
Idemo dalje. Izvinite, da li ste vi čuli da je nemačka Vlada juče odlučila sa velikom količinom para, verovatno iz budžeta, verovatno neko zaduženje, da spasava svoju privredu, pogotovo automobilsku? Znate li šta su rekli kao definiciju? Ko od Nemaca vrati svoj auto koji nije stariji od devet godina, dobija neki popust, 2.500 evra ili neki popust. Da li znate gde će ti automobili da završe? Kod nas. Ovi polovni od devet godina ima kod nas da završe, kao što su 10, 15 godina, završavali svi škart automobili kod nas, a kod nas su bili kao novi mercedesi.
Dajte, ljudi, učinite nešto dobro za ovaj narod i ovu državu. Vi prosto vodite takmičenje kada će gore rešenje da se predloži i koji će tragičnije posledice da budu po našu ekonomiju. To mi kritikujemo.
Dalje, kome odgovara ovakav Predlog zakona? Samo uvoznicima. Kojim? Onima koji su monopolisti za određene robe iz carinske tarife. Koliko njih uvozi automobile? Znate i sami, neću da vam pričam. Oni će da dobiju. Da li ste videli, pre dva-tri meseca reklama na bilbordima: za naš auto dobijate popust - carina.
Oni, kao veliki prodavci i dileri stranih automobila su se odrekli carine, od koje se država još nije ni u razmišljanju odrekla, a vi ste se odrekli tek kada je došao ovaj predlog zakona ovde. Kako oni bolje znaju kakva će politika biti u 2009. godini od Mirka Cvetkovića? Nije valjda da su dileri automobila predsednici Vlade u Republici Srbiji? Kako je to moguće? Ko će dobiti tu korist?
Sledeća stvar koja je vrlo značajna, vidite kakvi su kod nas procesi - moramo da imamo štednju, a Rasim Ljajić kaže da se zakuca obaveštenje. Gde? Na zgradama sudova i policijskim stanicama. Koje obaveštenje? Traže se dvojica. Ko na telefon 9191 ocinkari onog prvog, dobija milion evra i država plaća sve obaveze. Od kojih para?
Koji je to poreski obveznik ovlastio Vladu Republike Srbije da finansira "cinkaroše"? Ni isključuje mogućnost, mi još nismo dobili odgovor na pitanje ko je uzeo pare za Radovana Karadžića.
Moguće da je neki šofer koji nema dece pozvao Dabića da mu leči ženu od steriliteta, pa ga je predao, pa ga je izdao, pa su mu napravili zasedu, pa su ga uzeli, pa je neko podelio 5 miliona evra, pa se šepuri u Srbiji, bije se u pluća.
Molim vas, mi treba dobijemo odgovor - da li vi imate ovlašćenje da sa sredstvima poreskih obveznika finansirate to i da li je to državni interes? Kako vi doživljavate državni interes? Kazali ste: opšta štednja, da se steže kaiš, da je ovo, da je ono. Zašto se rasipate ovde?
Da vas podsetim, 2002. godine je bilo nešto slično, tada je onaj Lutra bio ministar unutrašnjih poslova, pa je on dao neki javni poziv i obećao nagradu ko mu dostavi podatke o nerešenim ubistvima. Naravno, javljali su se ljudi, javio se jedan čovek koji je mogao sa svojim informacijama da prilično doprinese rasvetljavanju tih slučajeva. Parnica je još u toku, da znate.
Građani, kada vas država javno pozove da "cinkarite", znajte da nema koristi od toga. Kako se rasipate parama? Kako za to postoje pare? Objasnite mi to. Mi još nismo dobili odgovor na pitanje ko je uzeo pet miliona. Prvo, da li je neko uzeo, ako je uzeo, ko je uzeo tih pet miliona evra za ono što je urađeno sa Radovanom Karadžićem?
Mogu sada otvoreno da vam kažem, koristim priliku, računajte kao da sam okrenuo 9191, prijavljujem Borisa Tadića i Mirka Cvetkovića da se Ratko Mladić nalazi kod njih i da oni to dobro znaju gde se nalaze Ratko Mladić i Goran Hadžić.
Eto, pozivam državnog tužioca Vukčevića, a Ljajić je najveći tužilac kod nas, neka provere Borisa Tadića, jer on je bio i ministar odbrane, pa je bio i predsednik države u jednom sazivu, pa je ponovo predsednik države. On ima Službu za nacionalnu bezbednost, tamo ima onog njegovog svemogućeg Miketa Rakića, pa ima ovog Vukadinovića, od njega se Brus i dan-danas trese, iako je odavno otišao. Evo, vi možete da nađete. Nemojte kao ono - veliki državni posao "Zastava", "Fijat" itd, a onda čujemo da je neka agencija već uzela pare zato što je našla strateškog partnera.
Ne kažem ja, kaže predsednik sindikata, a pre dve večeri je rekao u nekoj emisiji, Citadel, ne znam kako se zove. Rešavajte ljudi ta pitanja.
Nemojte da ćutimo povodom tih pitanja. Uvoznici dobijaju, a mogu samo da zaključim koliko su uvoznici platili i prema količini emocija sa kojima je najavljen ovaj predlog zakona, stičem utisak da se neko omastio, stičem utisak, ne tvrdim.
Stičem utisak da se neko omastio, progurao i sada su i ministra vera poslali ovde, šta će on jadnik, kao član Vlade mora da bude prisutan ovde, jedino da nam sveti duh padne, pa da nas spasi od ovoga što nailazi zbog ovakve vlade. Nije ovo prvi put da vi uredbama preuzimate zakonodavna ovlašćenja. Od 2001. godine to je manir.
Narodna skupština smeta Vladi. Zašto? Zato što bi u svakoj parlamentarnoj raspravi o Predlogu zakona ili u vršenju funkcije kontrole rada Vlade izišla istina na videlo. Morate da odgovarate. Morate da dajete odgovore, morate da dokazujete to što odgovarate, nečim da dokažete da možda nije tako kao što pričam. Vidite, to je priča koju ponavljaju svi poslanici bez obzira iz koje poslaničke grupe kada dođu i upuste se u koštac sa problemom ovog zakona o carinskim tarifama.
Znači, vi ste sigurno osvojili prvo mesto na javnom konkursu za najgore moguće rešenje rešavanja jednog problema koji nanosi najveću štetu građanima Republike Srbije, jer ovde samo interes nekih ljudi u EU, a nema zaštite interesa građana Republike Srbije. Nijedna Vlada ne sme da rastura državu. Miteran je rekao svojevremeno - u kojim granicama sam uzeo Francusku dužan sam na kraju mandata da je vratim. To za ovu vladu ne može da se kaže.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Narodni poslaniče, vreme na raspolaganju vaše poslaničke grupe je iskorišćeno. Reč ima narodni poslanik Aleksandar Martinović.
...
Srpska radikalna stranka

Aleksandar Martinović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospodine ministre, budući da pripadate Vladi koja se uredno poziva na zapadne vrednosti, zapadnu političku tradiciju, nije mi jasno kako ste mogli da dopustite ili da učestvujete u izradi jednog ovakvog predloga zakona koji, između ostalog, sadrži član 2. U objašnjenju osnovnih pravnih instituta, stoji bukvalno ovako, a o tome je govorio kolega Zoran Krasić, pokušaću da kažem još nešto na tu temu.
Kaže se, članom 2. dopunjuje se član 3. Zakona o carinskoj tarifi odredbom koja se odnosi na proširenje ovlašćenja Vladi da može uredbom, pored stopa carine propisanih Zakonom o carinskoj tarifi, obuhvatiti i stope carina koje se primenjuju u skladu sa sporazumima o slobodnoj trgovini.
Gospodin Zoran Krasić je dobro primetio da je pre svega ovakva odredba suprotna Ustavu Republike Srbije, zato što meša nadležnosti Vlade sa nadležnostima Narodne skupštine. Dakle, samo je Narodna skupština ta koja u formi zakona može da utvrđuje carinske stope. To je sa čisto pravnog aspekta.
Sa političkog aspekta, odnosno sa aspekta neke političke tradicije, gospodine ministre, ova vlada se nalazi u jednom sledećem problemu.
Jedan od razloga, gospodine ministre, zašto je izbio američki rat za nezavisnost krajem 18. veka jeste i činjenica da američke kolonije, onih 13 američkih kolonija, nisu bile zastupljene u engleskom, odnosno britanskom parlamentu.
Britanski parlament je propisivao poreze i za te kolonije koje nisu bile zastupljene u britanskom parlamentu. Onda su se oni čuveni očevi i osnivači SAD Hamilton, Džeferson i Džej, autori onih čuvenih federalističkih spisa, dosetili jednog klasičnog političkog načela koje se primenjuje i u modernim demokratijama, a to je da nema oporezivanja bez političkog predstavljanja.
Drugim rečima, da javne dažbine može da utvrđuje samo predstavničko telo i da su građani dužni da plaćaju javne dažbine samo ako su te javne dažbine utvrđene od strane predstavničkog tela, odnosno parlamenta u kome građani imaju svoje predstavnike. Budući da tih 13 američkih kolonija nisu bile zastupljene u britanskom parlamentu, a bile su dužne da plaćaju britanske poreze, Amerikanci su se digli na oružje pod komandom Džordža Vašingtona, oslobodili se britanske krune i postali nezavisna država, danas supersila.
To načelo da nema oporezivanja, odnosno uvođenja javnih dažbina, a da to nije urađeno od strane parlamenta, fundament je modernih demokratija, od SAD preko zemalja EU, pa do država koje su relativno nedavno postale demokratske, kao što je Japan posle Drugog svetskog rata.
Vi sada menjate ceo sistem zapadne demokratije. Ono što su znali od Džordža Vašingtona, Bendžamina Frenklina, Tomasa Džefersona, pa do današnjih dana, do modernih teoretičara demokratije, vi to sada sve bacate pod noge, šta će nam parlament, imamo Vladu, koja svojom uredbom može da utvrđuje stope, između ostalog, i carina.
Porezi, carine, takse, akcize, sve su to javne dažbine. Svuda u demokratskom svetu, ako ste zaista privrženici zapadne demokratije na koju se pozivate, svuda u tom zapadnom demokratskom svetu javne dažbine utvrđuje isključivo predstavničko telo. Nema Vlada Srbije i nema vlada bilo koje države na svetu tu šta da traži.
Vi sada okrećete sistem demokratije na glavu, dajete pravo Vladi Srbije da svojom uredbom može da utvrđuje stope carina. Carina je javni prihod isto kao i porez, a sutra ćete omogućiti da Vlada svojom uredbom uvodi i poreze, da utvrđuje visinu poreskih stopa. Šta će biti onda sa parlamentom u ovoj državi ako se sa takvom praksom nastavi.
Gospodine ministre, imam utisak, možda se varam, vi me ispravite ako grešim, da član 3. Predloga zakona o dopunama Zakona o carinskoj tarifi predstavlja klasično Potemkinovo selo. Evo, zašto to mislim.
Donosite ovaj zakon da biste jednostrano primenili Prelazni trgovinski sporazum sa EU, ako je uopšte moguća jednostrana primena i ako je to uopšte logično sa stanovišta srpskog jezika i etimologije. Po vama je logično.
Dakle, osnovna suština ovog zakona je da omogućite da se jednostrano primenjuje Prelazni trgovinski sporazum, odnosno da se već sada ili potpuno ukinu ili značajno smanje carine u trgovinskim odnosima sa državama članicama EU, iako ne pada na pamet EU da ona sa svoje strane jednostrano primenjuje taj prelazni trgovinski sporazum, nego će da čeka sve dok i poslednja od 27 država članica EU ne ratifikuje Prelazni trgovinski sporazum i SSP.
Zašto je ovo Potemkinovo selo? Upravo iz ovog razloga koji sam naveo, vi donosite ovaj zakon iz jednog jedinog razloga, da omogućite jednostranu primenu Prelaznog trgovinskog sporazuma.
Na strani 5 akta koji nam je dostavila Vlada, a to je Predlog zakona o dopunama Zakona o carinskoj tarifi, glava 3, Objašnjenje osnovnih pravnih instituta i pojedinačnih rešenja, a onda glava 4, Finansijska sredstva za sprovođenje zakona, onda glava 5, pogledajte šta piše - donošenje zakona, pazite koji stepen cinizma i koji stepen ponižavanja narodnih poslanika kojim ste ovo dostavili i samih građana, kaže, donošenje zakona neće bitno uticati na nivo prihoda budžeta Republike Srbije po osnovu carinskih opterećenja.
Gospodine ministre, mi smo ipak jedna siromašna država, ekonomski nedovoljno razvijena.
Otkud pravo Vladi Srbije da kaže da to što neće biti u budžetu Srbije 250 miliona evra po osnovu carina ne predstavlja neki bitan udarac za prihode budžeta Republike Srbije.
Neverovatno, ljudi vam štrajkuju danima ispred Predsedništva ovde preko puta Narodne skupštine, štrajkuju ispred Vlade, prete generalnim štrajkom u celoj Srbiji, ljudi dobijaju upalu pluća, žene dobijaju upalu pluća zato što se bore za svoja osnovna ljudska prava, za hleb, da rade.
Ne traže one da kupuju skupocene automobile po znatno nižim carinskim stopama, ne traže da kupuju luksuzne stanove, ne traže da letuju na Bahamima, Haitiju i na Kubi, ne, ljudi traže da rade, da prehrane svoju porodicu.
Dobijali su ljudi upalu pluća, neke od tih žena su završile u bolnici. Nećete da ih primite u Vladu Republike Srbije, dosadili su vam, imate preča posla.
Vas su poslali ovde da slušate objašnjenja narodnih poslanika na Predlog zakona o dopuni Zakona o carinskoj tarifi, ministra vera?
Pre svega vas ponižavaju, zato što se vi ne razumete mnogo u ovu materiju, razumete se u nešto drugo, stručnjak ste za neka druga pitanja, ali u pitanja carinskih tarifa se verovatno ne razumete ne znam koliko.
Pored svega toga, Vlada Srbije je smogla hrabrosti da kaže da to što neće biti u budžetu Srbije 250 miliona dinara ne predstavlja neki značajan udarac za prihod u stranu budžeta Republike Srbije.
Zašto kažem da je član 3. Potemkinovo selo? Pa, evo šta piše u članu 3, odnosno u objašnjenju člana 3. koji nam je dostavila Vlada. Članom 3. dopunjuje se član 3a Zakona o carinskoj tarifi u cilju usaglašavanja termina sa međunarodnom konvencijom o harmonizovanom sistemu naziva i šifarskih oznaka robe.
Gospodine ministre, sada vidite u čemu je prevara, odnosno u čemu je ponižavanje Narodne skupštine. Pogledajte član 3. Predloga zakona.
Kaže ovako, u članu 3a stav 2. menja se i glasi: "Odluke o svrstavanju koje je doneo Komitet za harmonizovani sistem, a koje je kao klasifikaciona mišljenja u skladu sa članom 8. stav 2. međunarodne konvencije o harmonizovanom sistemu naziva i šifarskih oznaka robe (sad pogledajte, gospodine ministre, šta piše u zagradi, kaže - "Službeni list SFRJ" međunarodni ugovori broj 6/87, to je bila godina kada se održavala Univerzijada u Zagrebu, ako se sećate, 14/91, i "Službeni list SRJ", broj 2/97) potvrdila Svetska carinska organizacija, obavezne su za primenu.
Gospodine ministre, mi smo taj harmonizovani sistem ratifikovali još 1987. godine. Mi od 1987. godine, naša država kada uspostavlja trgovinske odnose sa drugim državama primenjuje taj harmonizovani sistem, primenjuje njegovu terminologiju. U čemu je onda ovde problem?
Zašto je vama bio potreban ovaj član 3? Ne zbog razloga koje ste naveli u objašnjenju, objašnjenje je dato reda radi, nego da zamažete oči, ako je ikako moguće, narodnim poslanicima i građanima. Jer u suštini ovaj član 3. je potpuno nepotreban. Donosite ovaj zakon iz jednog jedinog razloga, da biste omogućili jednostranu primenu Prelaznog trgovinskog sporazuma.
Ali, da se Vlasi ne bi dosetili i da taj vaš predlog zakona ne bi imao samo jedan jedini član, onda hajde reda radi da napišemo još nekoliko članova, pa ste se dosetili da napišete i ovaj član 3. Zamislite, tek u 2009. godini Republika Srbija će da, kada uspostavlja trgovinske odnose sa drugim državama, da primenjuje u terminološkom smislu harmonizovani sistem, kao do sada to nije činila, a mi ratifikovali taj harmonizovani sistem još 1987. godine.
Kako smo mi do sada uspostavljali trgovinske odnose sa drugim državama, ako u terminološkom smislu nismo uskladili naše propise sa propisima drugih država, odnosno sa ovom međunarodnom konvencijom? Ko je uopšte s nama hteo da trguje?
Ko je hteo da nam plati jedan jedini evro, dolar, marku ili bilo koju drugu valutu na ime trgovinske razmene sa Republikom Srbijom, ako mi tek sada, u 2009. godini, treba da primenimo nešto što smo ratifikovali još 1987. godine?
Gospodine ministre, jasno je da vaše kolege u Vladi Srbije, koje nisu imale hrabrosti da danas dođu u Narodnu skupštinu, ne zato što slave ili tako nešto, nego prosto ljudi neće da budu ovde da ne bi trpeli kritike narodnih poslanika, poslali su vas, koji ste jedan pristojan gospodin, učen čovek, intelektualac, ali prosto ovo nije vaša materija.
Vi ne možete na adekvatan način da odgovorite narodnim poslanicima koji govore o ovom pitanju, ne zato što niste učeni, ne zato što niste inteligentni, daleko od toga, izuzetno vas cenim i uvažavam, ali prosto ovo nije materija u kojoj ste stručni.
Vas su poslali ovde da sedite reda radi, da se kaže da Vlada Srbije ima nekog ovlašćenog predstavnika, ali vi ste ovde jedino ovlašćeni da sedite i da slušate, nemate dovoljno stručnih kompetencija da ulazite u raspravu sa narodnim poslanicima.
To je u stvari dokaz koliko Vlada Srbije ne samo ne poštuje Narodnu skupštinu, to nam je odavno poznato, nego koliko u stvari ne poštuje i vas, gospodine ministre, jer da vas poštuje poslali bi nekog ko je resorno nadležan za ovu materiju, ako već nije tu gospođa Diana Dragutinović, čujemo da je negde u inostranstvu, pa valjda je u zemlji Mlađan Dinkić. Zar taj čovek ne sme da dođe u Narodnu skupštinu? On samo preko novina vodi politiku, samo u novinama možemo da čujemo šta Mlađan Dinkić misli o ovom ili onom problemu.
Neka dođe čovek u Narodnu skupštinu, neka skupi tri čiste, neka pogleda u oči narodnim poslanicima i neka kaže koji je pravi smisao ovog zakona. To što su poslali vas je zaista elementarno nepoštovanje vaše ličnosti.