ŠESTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 14.05.2009.

2. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

ŠESTA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

2. dan rada

14.05.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 20:15

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima gospodin Tomislav Nikolić. Molim vas da se ponovo prijavite. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Tomislav Nikolić

Napred Srbijo
Dame i gospodo narodni poslanici, Zakon o bezbednosti saobraćaja na putevima je još jedan u nizu zakona koji su rastrzani između naših želja i naših mogućnosti. Objektivno gledano, protiv ovakvog zakona teško da bi se iko u razvijenom svetu mogao usprotiviti ili da mu traži previše zamerki i previše mana. Uostalom, pretpostavljam da je zakon i rađen po uzoru na ono što su makar u EU, a mislim i u državama koje nisu članice EU, odavno uradili ili intenzivno rade.
Tu ne bih mogao da prigovaram previše, zato što pokušavam da se stavim u ulogu onih koji su, zahvaljujući tome što ne regulišemo odnose u saobraćaju, izgubili nekog člana svoje porodice i sad treba reći ocu ili majci, bratu ili sestri, detetu, da ne treba kažnjavati nesavesne vozače, da ne treba isključiti iz saobraćaja lice pod dejstvom alkohola, narkotika, ludaka koji sedi za volanom, ludaka koji pretiče u krivinama na punoj liniji, koji prolazi na crveno svetlo.
To će, naravno, da ima podršku i šire javnosti, posebno lica koja strepe kad sednu za volan ili kada pošalju dete da trotoarom i na pešačkim prelazima stigne do obdaništa ili do škole. Ali odmah se postavlja pitanje hoće li se sprovođenje ovog zakona svesti isključivo na rigorozno kažnjavanje i hoće li ulogu preuzeti jedna funkcija koju ste ovde apostrofirali, koju ste nazvali "policijski službenik", koji postaje bog za regulisanje saobraćaja, za regulisanje odnosa u saobraćaju i za ponašanje prema vozačima.
Mi nemamo puteve na kojima može da se obezbedi bezbednost saobraćaja. Mi nemamo automobile koji su bezbedni za saobraćaj. Predlagač zakona nije smeo ovde da nam kaže da bi bar polovinu voznog parka trebalo odmah isključiti.
Svi ste učesnici u saobraćaju, neke od vas voze, a neki sami vozimo, i znate koliko puta noću sretnete auto koji nema jedno ili oba svetla. Koliko puta vas neko otpozadi ili udari ili stigne da vas udari zato što njegove kočnice ne reaguju uopšte? Ne zato što on nije pazio, nego zato što mu je auto apsolutno tehnički neispravan. Uostalom, auto stariji od 10 godina ne može da bude tehnički ispravan. Hajde sad da oduzmemo ljudima sve te automobile i kažemo - vi ne možete da izađete u saobraćaj, ugrozićete bezbednost saobraćaja.
Ovaj zakon treba doneti. Ne u obliku koji je sada pred nama. Pretpostavljam da ćemo morati da ga menjamo u najskorije vreme, kada budemo o tome mi odlučivali. Ako je intencija zakona da se smanji broj smrtnih slučajeva, on ne može da naiđe na preveliko odbijanje i otpor, ali ako mu je intencija da policija ponovo preuzme batinu u svoje ruke, onda taj zakon ne sme da bude prihvaćen.
Zabrinuli su me mnogi termini i mnoge institucije u ovom zakonu. Recimo, vozilo-presretač (što nije krstarica?) – neobeleženo policijsko vozilo na koje se ne primenjuju propisi u saobraćaju. Izvinite molim vas, šta to znači? U civilnom autu će policija da juri prekršioce u saobraćaju? Policijski automobil koji reguliše saobraćaj mora da bude vidno obeležen. Ne postoji tajna služba u saobraćajnoj policiji. Ako moramo da trpimo BIA i VBA, sigurno nećemo da dozvolimo da nas uniformisani policajci u civilnim vozilima sa civilnim tablicama, kršeći propise, uče pameti i uče bezbednosti u saobraćaju na putevima.
Predvideli ste kazne za roditelje čija deca naprave saobraćajni prekršaj. Predvideli ste čitav niz kazni, ne vezujući ih za članove zakona, što je veoma sumnjivo. Za svaku kaznu koja je predviđena u kaznenim odredbama mora da se navede član koji je prekršen. A vi imate čitav niz odredbi opisno navedenih - lice koje učini to i to. Pa to je negde predviđeno u zakonu kao zabranjeno. Nove norme uvodite u kaznenim odredbama, opisne, deskriptivne norme, i sada će da procenjuje sudija.
A posebno bih upozorio na spregu koja postoji danas, na čitavu jednu mafiju koja danas postoji na relaciji sudije-veštaci-policija. Danas možete da napravite najteži saobraćajni prekršaj, najteže krivično delo sa smrtnim posledicama, a da za to ne odgovarate onoliko koliko bi po zakonu bilo moguće.
Imam slučaj u kome je, pod izgovorom da treba spasavati dečka koji ima 26 godina, a kazniti čiču od 70 i nešto koji je vozio traktor, u udesu sa smrtnim posledicama, veštak rekao da na udes nije uticala alkoholisanost tog mladog vozača i nije uticala njegova dioptrija šest, a nije nosio naočare. Kaže - on celog života već živi sa tom dioptrijom, on je stekao svoje mere za udaljenost, za brzinu... Znači, dečko koji je odbijen na vojnom pregledu kao nesposoban za služenje vojnog roka, sutradan je dobio lekarsko uverenje da može da upravlja motornim vozilom.
Postoji čitav niz sudskih veštaka koji zajedno sa advokatima mogu da vas izvuku, da vas spasu od svake kazne zbog saobraćajnog prekršaja. Jer, kod nas se računa kada je saobraćajni prekršaj, čak i kada neko pogine, da je to tako moralo da se desi. Svi mi vozimo, nikad se ne zna kada će ko od nas da načini taj prekršaj i nemoj previše da osuđuješ onoga koji načini neki prekršaj jer i tebi to može da se desi. Normalnom čoveku to ne može i ne sme da se desi.
Treba svesti ulogu policajca na putu na što manju moguću meru. Ako se povodite za savremenim obrascima regulisanja saobraćaja, recite mi gde to policajci istrčavaju iza žbuna na put, rizikujući svoj život. Taj sam slučaj imao na autoputu, kada sam jedva zaustavio automobil, pošto je morao da pretrči na levu traku, a ja sam preticao kamion, da zaustavi mene i rizikovao život. Naravno da sam se vratio posle 100 metara u rikverc i pitao ga šta mu to treba.
Jedne noći sam na ulazu u Kragujevac zatekao policijsku patrolu koja je kucala rešenja o prekršajima pisaćom mašinom na haubi i rekli su da ne mogu da idu. Prošla im je smena, ali nisu još normu ispunili pa zaustavljaju sve redom. Svakom su ponešto našli, ručna kočnica, signalizacija... Pa kad sumnjaju, onda pošalju na vanredan tehnički pregled. Vidim da to sada mogu ponovo.
Zašto onda imamo redovne tehničke preglede? Otkud ovlašćenje policijskom službeniku da vas svakog časa pošalje na vanredni tehnički pregled?
Zar nemate neku sigurnost kada vozilo tehnički pregledate i registrujete na godinu dana? On neka utvrdi da li je vozilo neispravno, a redovni tehnički pregled garantuje da će do sledećeg tehničkog pregleda vozilo sa te strane biti ispravno. Ili se možda i na tehničkom pregledu provlači svašta. Ali, onda treba vršiti drugačije kontrole lica koja vrše tehnički pregled. Ovde ste predvideli da policija čak može i da zadrži lice koje načini saobraćajni prekršaj do 24 sata, dok sudija za prekršaje ne počne da radi, da bi ga on kaznio po Zakonu o prekršajima sa kojim još to nije usaglašeno. I to za nasilničku vožnju. Dva puta ne stane na znak stop ili pretiče na punoj liniji, policijski službenik to podvede pod nasilničku vožnju i ima pravo 24 časa da zadrži lice.
Da ste seli da izmišljate strože kazne, ne znam da li biste se još nečega setili. A odgovornost Vlade za stanje na putevima, za pružne prelaze, koje ovde još niko nije pomenuo, na kojima gine većina ljudi u saobraćaju, toga ovde nema uopšte. Formirate još jednu agenciju. Malo nam je agencija, treba nam još jedna. Pa još plus neki direktorat, sastavljen od ministara. Samo ''ajde Alija, da je više vojske'', a u osnovi, ponovo će sve biti prepušteno na licu mesta policiji. Molim vas da lepo označite mesta na kojima će stajati fiksni radari 365 dana u godini, da vozač dobije od sudije za prekršaje rešenje uz dokaz da je počinio prekršaj, da to ne zavisi od policajca.
Juče se ovde ministar hvalio da će policajac da predaje priznanice, pa će vozač sam da plaća prekršaj. Da, on će da mu da priznanicu ako se ne dogovori sa vozačem koliko novca da mu ovaj da, da mu ne da priznanicu. I tu sad treba posebnu pažnju obratiti na zaposlene u policiji. Zaista želim da ti ljudi budu potpuno zaštićeni, da njihova bezbednost uopšte ne bude dovedena u pitanje, ali želim da se isključi njihovo subjektivno pravo da odlučuju o tome koga će da kazne, a koga neće.
Ako želite red, a ovo je jedan od zakona kojima se zavodi red, onda policajac mora da bude dobro plaćen i ne sme da bude sklon korupciji, odnosno mora da bude rigorozno kažnjavan za svaki takav prekršaj, a to znači da morate da imate specijalne policijske jedinice od potpuno čistih ljudi od kojih će da strepi policija. Sve dok toga ne bude, uopšte ne verujem da vi možete da sprovedete zakone kojima se uvodi red. Red moraju da uvode apsolutno čisti ljudi, neukaljani, profesionalci.
Vi imate u Beogradu 70% sastava policije iz unutrašnjosti Srbije. I tu decu namučite po 15-20 godina. On živi u Kragujevcu, oženi se, ima jedno dete, drugo dete, a putuje na posao u Beograd zato što u Beogradu nema dovoljno policije. I nikada ne može da dobije premeštaj u Kragujevac, u Sombor, u Niš, nego ostaje večito u policijskim internatima. Ima 40 godina, zasnovao je porodicu, napravio kuću u svom rodnom mestu ili bi živeo u selu sa svojim roditeljima, a celog života je terenac samo zato što radi u policiji.
Da li on smatra da ima nekakvo moralno pravo da naplati to što ga država kažnjava da živi odvojen od svoje porodice? S jedne strane štiti građane koji mirno uživaju i ne žele da se bave tim policijskim poslom, zasnivaju porodicu i svoju decu šalju na ulicu, od njega traže da ih zaštiti u saobraćaju i od dilera droge i od onih koji se bave podvođenjem, a sam lično ne može da brine o svojoj deci zato što nije sa njima celog života.
On smatra, stvori sebi takvu viziju da mu država još nešto duguje. Ako neće država da mu da, daće mu učesnik u saobraćaju, kome se mnogo više isplati da izvadi neki novac i da ga stavi u dokumenta koja predaje nego da ga vi rigorozno kaznite sa 100, 200 ili 300 hiljada dinara za prekršaj koji je načinio.
O tome treba razmišljati. Policijski posao treba da bude dobro plaćen, da imate veliku prohodnost u policiji, ali da se isto tako vrlo lako gubi posao u policiji. Tako da dođu najbolji.
Ovo može svako od vas da prizna. Koliko vas je dece zvalo ovih dana sa molbom da im pomognete da se upišu u srednju policijsku školu ili policijsku akademiju. Ako su zvali mene, a znaju da nemam uticaja na to, sigurno su zvali i vas koji ste u vladajućoj većini. Neka to bude poželjan posao za našu decu, ali neka znaju da mogu vrlo lako da ga izgube i da mogu i u zatvoru da završe ako taj posao ne obavljaju barem u meri u kojoj to zahtevaju od drugih građana Srbije.
Mi, naravno, ne možemo da glasamo za zakone koje predlaže ovakva vladajuća većina u kojoj jedan deo ništa dobro ne misli Srbiji. Jedan deo poslanika dolazi samo na utvrđivanje kvoruma i Dan za glasanje, i čak otvoreno govore - odoh u Srbiju, na sednicu Narodne skupštine Republike Srbije, a vraćam se u Vojvodinu, u svoju državu. Dok te odnose ne regulišete, ne očekujte od bilo koga ko voli Srbiju da vam pomogne da donesete bilo koji zakon, pa čak i one koji su očigledno popravljanje situacije i očigledno pokušaj da se otkloni ono što nas sve proganja, a to je, kada ujutru gledate prvi jutarnji dnevnik, koliko će slomljenih automobila da vam pokažu te noći.
Možda će vam na ovom zakonu biti zahvalni mnogi roditelji čija deca svake noći voze u alkoholisanom stanju. Možda bi jedna drakonska kazna, pa druga, učinila da ta deca počnu da misle i o svom životu i o životima svojih roditelja koje ostavljaju zauvek ojađenim.
Možda, ali ponavljam, ako se to pretvori u policijsku torturu i ako građani budu izloženi na milost i nemilost policiji, ako ovu našu sirotinju koja mora negde da se preveze i seda u auto iz koga kad uđe u baru prsne voda pravo u oko, ako tu sirotinju budete ovako kažnjavali, ako ne budete smeli da zaustavite ove koji imaju tamna stakla, džipove ili kada ih zaustavite a on vas opsuje, pa ne sme policajac ništa da preduzme, onda ništa niste uradili.
Dakle, voleo bih da počnete da kažnjavate ove ''silne momke'' i da to objavljujete u medijima. Onda bih poverovao da ste rešili da nešto u Srbiji regulišete. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Reč ima gospodin Zoran Šami.

Zoran Šami

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsednice Skupštine, dame i gospodo poslanici, uvaženi ministre, DSS svakako smatra da valja doneti novi zakon o bezbednosti saobraćaja. Štaviše, smem da tvrdim da bi vam verovatno, kada biste postavili retoričko pitanje poslanicima da li su za donošenje novog zakona o bezbednosti saobraćaja, svih 250 poslanika to potvrdilo. Razlog je jednostavan - zakon koji je sada na snazi donesen je skoro pre 30 godina i, po mom dubokom uverenju, nije valjao čak ni u vreme kada je donesen.
Naravno, po logici stvari, pošto se za tih tridesetak godina mnogo toga izmenilo i u političkom i u ekonomskom, a posebno u tehnološkom sistemu, i kod prevoznih sredstava i kod sredstava za kontrolu bezbednosti saobraćaja, onda je normalno da se donese novi zakon, i to nije sporno.
Molim one koji gorljivo brane ovaj zakon da nas u to više ne uveravaju, nemaju potrebe da nas uveravaju. Treba nam nov zakon o bezbednosti saobraćaja.
Kada smo svesni činjenice da zakon koji je trenutno na snazi nije valjao ni kada je donesen, onda bi valjda logično pitanje bilo zašto nije valjao. Pre nego što ponudite nov zakon, ustanovite šta ne valja u starom.
Odgovor je jednostavan - stari zakon, naprosto, u sebi ima ugrađenu pogrešnu logiku. Ali, po mišljenju DSS-a i po mom skromnom uverenju, ponuđeni zakon je loš jer je zadržao tu istu pogrešnu logiku.
Ta logika može najjednostavnije da se svede na dva stava. Prvi stav je - policija je neprikosnovena i nepogrešiva, drugi stav je - ako policija i pogreši, primenjuju se stav 1. Ova dva stava su dosledno sprovedena kroz čitav zakon.
Mogu vam navesti na desetine primera u zakonu, a navešću samo neke. Npr. u članu 29. zabranjujete uređaj za detektovanje i ometanje radara i drugih instrumenata koje koristi policija za kontrolu bezbednosti saobraćaja. Ono za ometanje, to je razumljivo, ne smeju se ometati takvi uređaji. Ali zašto se zabranjuje detektovanje?
Znate, neke zemlje, npr. u Nemačkoj policajci na svakih 20 kilometara puta postave radar, nema policijskog službenika, vi ga detektujete i smanjite brzinu. Valjda je cilj da ljudi poštuju propise i voze propisanim brzinama. Nije cilj da ne poštuje propise da bi mu se uzele pare.
I dalje je policijski zapisnik verodostojna isprava.
Znači, neko je napravio zapisnik da sam ja tog i tog dana u tim i tim kolima prošao kroz crveno svetlo. Ja mogu da dokažem da sam tog dana tim kolima bio u Švedskoj, da dokažem pasošem, da dovedem deset svedoka, to nema nikakve veze - ako je napravljen takav zapisnik, vi ćete odgovarati. Znam, pričao mi je jedan prijatelj, sudije čupaju kosu kada se sa takvim nekakvim stvarima suoče.
Dalje, u zakonu jednog slova nema o potrebi unutrašnje kontrole policije za rad onih koji se bave bezbednošću saobraćaja, jedno jedino slovo, jedna jedina obaveza da se ti ljudi kontrolišu. Moraju se kontrolisati. Da li treba da se uveravamo da u celom tom sistemu, pogotovo kada ste policiji dali neograničena ovlašćenja, ima naravno i mita i korupcije i čega god hoćete? To svi znaju.
(Predsednik: Gospodine Krasiću, molim vas da ne ometate gospodina Šamija dok govori i da vodimo svi računa o atmosferi u sali.)
Dalje, uvodi se nešto što je kao osnovna ideja odlično - kazneni bodovi (to imaju, u raznim oblicima, u mnogim državama u svetu, Evropi pre svega), ali opet sa pogrešnom logikom.
Nije ideja da neko što pre skupi 18 bodova da bi mu se uzela vozačka dozvola i onda će policija da mu organizuje novi vozački ispit (ovo naglašavam zato što nema nikakve logike da policija ima bilo kakve veze sa vozačkim ispitom). Ne, bodovi treba da služe nečem drugom. Treba da služe tome, kada neko skupi šest bodova, da ga kroz neki sistem edukacije uverite da ne treba da dobije sedmi, ili kada ima 12 da ne treba da dobije 13, a ne da što pre skupi 18.
Međutim, nažalost, bodovi su ovde shvaćeni kao goli sistem represije, koji naravno treba da postoji, kažem, samo zato da bi se, kao što reče gospodin Ilić, uterale pare u budžet. Koliko to opet, s druge strane, košta državu, uveravam vas da je lako izračunati. Na saobraćajnim nesrećama se troši dvadeset puta više novca nego što se zaradi na ovim kaznama.
Mi smo, kao stranka, imali ozbiljan problem, jer smo posle prvog čitanja zakona od otprilike 350 članova prvo imali ideju da napišemo oko 300 amandmana. Odustali smo od toga i podneli smo samo 73 amandmana. Naprosto smo hteli da ispravimo i pokušamo da ispravimo ono što najviše smeta.
Naravno, neke stvari su bile neotklonjive. Trebalo bi zameniti jedno desetak članova vezanih za ove bodove, da bi se promenila celokupna logika. To teško može da se amandmanski odradi, ali to, u krajnjoj liniji, može biti neki naš domaći zadatak, za neko vreme koje dolazi.
Naime, uveren sam da ćete, koliko god amandmana poslanici predali, koliko god ih vi usvojili, vrlo brzo morati da vršite ispravke ovog zakona.
Ako ne budete to radili sada, slušajući poslanike, pošto su nam usta uvek puna Evrope, jednog dana će vam Brisel napisati novi zakon o bezbednosti saobraćaja i onda će verovatno stvari biti dovedene u red.
Još nešto, DSS nije podneo ni jedan amandman na kazne. Tu ima strašno problematičnih stvari. Stali smo na stanovište da ako usvojite naše suštinske amandmane da se neke stvari lakše ili drugačije tretiraju, onda i Odbor za saobraćaj može svojim intervencijama i amandmanima da dovede to u sklad sa kaznenim odredbama.
Inače, kurioziteta radi, pogledajte, navešću vam jedan primer kako ste površno radili sistem kazni. Kada pretovarite teretno vozilo za 5%, kazna je veća nego kada ga pretovarite za 20%. Moram da priznam da tu logiku ne razumem, ali dobro, to ćete vi objasniti.
Da završim, biće prilike da navodimo brojne primere vezano za naše amandmane i da o tome govorimo, dakle da postoji potreba donošenja novog zakona, to za DSS nije sporno, ali nažalost, smatramo da ponuđeni tekst zakona nije dobar.
Na kraju, još da kažem gospodinu ministru da mi je veoma drago da je on ovde i da mi onaj drugi ministar uopšte ne nedostaje. Lično mislim da o bezbednosti saobraćaja prvenstveno treba da se bavi ono ministarstvo koje je zaduženo za saobraćaj i, naravno, u svom domenu, ali samo u svom domenu, i druga ministarstva – MUP u domenu primene zakona, Ministarstvo zdravlja u svom domenu, Ministarstvo prosvete u svom domenu itd. Hvala vam.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Da li još neko od predsednika, odnosno predstavnika poslaničkih grupa želi reč? (Ne.)
Reč ima narodni poslanik Zoran Kasalović.
...
Socijalistička partija Srbije

Zoran Kasalović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Poštovana predsednice, uvaženi gospodine ministre, predstavnici ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, zadovoljstvo je kada se iz ponuđenog obrazloženja sa obiljem analitičkih i pregledno prikazanih podataka koje je predlagač dostavio u prilogu Predloga zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima može zaključiti o jednom temeljnom i stručnom pristupu u izradi predloga zakona.
Podaci da je od 1991. godine u saobraćaju na putevima u Srbiji bez KiM poginulo nešto više od 17.000 ljudi, te da u poslednjih nekoliko godina broj povređenih najmlađih učesnika u saobraćaju, do 14 godina, u saobraćajnim nezgodama ima trend povećanja, što svakako zabrinjava svakog roditelja u Srbiji, te materijalna šteta koja bi nepreduzimanjem ikakvih mera u 2012. godini dostigla celih četiri milijarde dinara, deluju zaista zabrinjavajuće i upozoravaju da je potrebno ponuditi nove odgovore, nova rešenja kako bi se značajno poboljšala bezbednost saobraćaja na putevima u Srbiji.
Dobro je što je predlagač uvažio navedene probleme i negativne trendove, pratio savremena rešenja u oblasti upravljanja bezbednošću saobraćaja i koristeći iskustva iz ove oblasti iz drugih zemalja sa sličnim početnim pozicijama, pre svega Litvanije, Češke i Slovenije, sproveo jednu opsežnu stručnu raspravu, u kojoj su ponuđena nova rešenja, ali koja je i pokazala da ovaj zakon nije ni policijski, da nije ni političko pitanje, već da ima opšti značaj za društvo.
S takvim pristupom je MUP Republike Srbije, u saradnji sa Ministarstvom za infrastrukturu i JP "Putevi Srbije", predložilo izuzetno dobar zakon, sa osnovnim ciljem preventivnog delovanja na sve korisnike, uz nekoliko vrlo značajnih novina.
U kratkom obraćanju ih ne mogu sve pomenuti, ali želeo bih da pomenem one, po meni, najvažnije, a koje se naslanjaju na ključne faktore koji najčešće izazivaju smrtni ishod, a to su, pre svega, svima nama vozačima i učesnicima u saobraćaju potpuno jasni – brzina, vožnja pod dejstvom alkohola, nevezivanje pojasa i nenošenje kacige.
U tom smislu, uvodi se posebno ograničenje brzine, a pre svega smanjenje opšteg ograničenja u naselju sa 60 na 50 kilometara na čas, što je predviđeno u članu 43. Mislim da je to vrlo dobro rešenje, pogotovo ako se ima u vidu podatak da oko 70% poginulih nastrada u naseljenim mestima.
Predlaže se i donja granica dozvoljene koncentracije alkohola u organizmu kod vozača od 0,3 promila, koja je do sada bila 0,5 promila, čime se značajno smanjuje rizik od saobraćajne nesreće. Verovatno bi se većina nas vozača složila da ta donja granica bude i nula promila, kao što je u nekim zemljama u okruženju, ali je predlagač, uvažavajući realnost i prilagodljivost, možda ovo predvideo kao neku prelaznu meru. Uz zabranu prevoza lica koje je nesposobno da upravlja svojim postupcima pod uticajem alkohola na prednjem sedištu (član 31), dodatno će biti smanjen rizik od saobraćajne nesreće.
Što se tiče faktora nevezivanja pojasa, predviđa se upotreba sigurnosnog pojasa na svim sedištima u članu 30, a naravno da se predviđa i obaveza vozača motocikla, mopeda, tricikla i četvorocikla da nose zaštitnu kacigu, čime je uvažen i ovaj četvrti faktor, kao značajan za smrtni ishod, nenošenje kacige.
Od drugih novina, želeo bih da istaknem uvođenje probne vozačke dozvole za lica koja navrše 17 godina i koja važi do punoletstva pod nadzorom punoletnog lica u vozilu od najmanje pet godina iskustva i nekim drugim uslovima koji se predviđaju u članu 182. Cenim da je ova novina važna pre svega zato što podaci govore da se najviše nezgoda dešava vozačima u prvoj godini vozačkog staža. Na ovaj način će biti i taj dodatni problem prevaziđen.
Potrebno je, ovde je često diskutovana novina za sve vozače, nešto reći i o sistemu uvođenja kaznenih poena, kao rezultata dobre prakse u mnogim zemljama i u zemljama EU. Ovo je poseban i svojevrstan sistem praćenja ponašanja vozača samim saznanjem da nakon skupljenih 18 poena vozač može ostati bez vozačke dozvole i može pokazati da se ili bahato ponašao ili da nije dovoljno obučen i mora ponovo to da učini. Cenim da će to biti dovoljno rigorozno i da nakon sedmog neće ići u osvajanje osmog ili nakon 15. u osvajanje 18. poena.
Predložena rešenja uticaće na opštu mobilizaciju našeg društva u pogledu povećanja svesti svih o značaju bezbednosti saobraćaja i tu svi mi, kao učesnici u saobraćaju, treba da doprinesemo, pre svega, svojim ponašanjem i doslednim sprovođenjem zakona od strane svih subjekata, jer samo na taj način mogu se postići odgovarajući ciljevi, ali bih želeo da apelujem kako na učesnike, tako i na one koji su zaduženi za kontrolu njegovog sprovođenja, da u tome budu dosledni. Na taj način biće dostižan glavni cilj, da se do 2012. godine smanji broj poginulih za 50% , a već u prvoj godini za 10%, te da se ostvare i procene o povraćaju uloženih sredstava u bezbednost saobraćaja u višestrukom obimu.
Zbog svega navedenog, poslanici SPS-JS smatraju Predlog zakona o bezbednosti saobraćaja izuzetno dobrim i značajnim za sve građane Republike Srbije i svojim glasovima podržaće ovaj predlog zakona. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem. Narodni poslanik Miroslav Markićević ima reč. Izvolite.
...
Nova Srbija

Miroslav Markićević

Nova Srbija
Poštovana predsednice, poštovani gospodine ministre, poštovane kolege narodni poslanici, poštovani građani Srbije, pred nama je jedan od, u proteklih nekoliko godina, bez obzira ko je na vlasti, možda najvažnijih zakona koji treba da bude donet, jer se tiče onih najvažnijih stvari u životu - zdravlja, bezbednosti i života građana.
Opšti nedostatak Predloga zakona, čiji je tvorac MUP, jeste što neće utemeljiti formiranje savremenog sistema bezbednosti saobraćaja u skladu sa dobrom evropskom i svetskom praksom. Stav MUP-a da se samo drakonskim kažnjavanjem može smanjiti broj saobraćajnih nezgoda u Srbiji nije u skladu sa savremenim shvatanjima i doneće više štete nego koristi, naročito jer će građanima stvoriti veliki unutrašnji otpor prema poštovanju saobraćajnih propisa.
Pročitao sam vam jedan od stavova eksperata ili ekspertskih grupa, a sada ću vam reći kako ja, kao predstavnik vozača ovde u parlamentu u ovom trenutku, jer ovde imamo i vladajuću koaliciju koja će bezrezervno podržati, naravno, kao i sve zakone koje predlože njihovi ministri i Vlada, iako ja znam šta oni privatno misle o ovom zakonu kao vozači, a mislim da gospodin iz MUP-a, uzimajući moju diskusiju na prošlom Odboru za odbranu i bezbednost, zna moj stav o policiji i ljudima koji za smešno male plate rizikuju svaki dan svoje živote i brinu o našim životima, prema tome i o bezbednosti u saobraćaju. Shvatiće moje primedbe dobronamerno, u interesu poboljšanja bezbednosti u saobraćaju i sprovođenja ovog zakona, koji će očigledno biti usvojen.
Ovde je jedan od kolega, koji trenutno nije prisutan, juče pomenuo antiradar. Zašto bi smetao policiji antiradar u bilo kojim kolima? Recimo da ja mislim da je to malo više manir onih pomodnih vozača, koji su bogatiji, pa mogu da nabave te uređaje koji koštaju 500 ili 600 evra. Zašto bi policiji uopšte smetao antiradar u kolima? Taj antiradar vozaču sugeriše da je tamo negde taj državni radar i on će da smanji brzinu. Zar to nije cilj zakona, da se smanji na rizičnim deonicama brzina kretanja vozila i tako neki minimalni postupak smanjuje rizik od izazivanja saobraćajne nesreće?
Dalje, hoću otvoreno da vam kažem ovde, a ne da vam se dodvoravam, kao što će to vaši iz vladajuće koalicije. Građani su mnogo ogorčeni na policiju kada radi ono što je predsednik NS već rekao, iza kamiona, iza žbunja, iza vrzina, iskaču pred ljude. Nedavno sam bio u situaciji da sam vozio 90 kilometara, istina 30 kilometara više nego što je tu dozvoljeno (iako ne znam zašto je), i čovek je izašao na tri metra pod pravim uglom prema vozilu. Bezmalo je rizikovao svoj život. Šta ću ja posle, a mislim da tako misli većina građana Srbije koji su vozači, ako ne daj bože udarim nekog? Čovek ne voli ni životinju da uradi na putu, a kamoli čoveka.
Prema tome, edukacija - da, ali edukacija treba da se vrši u policiji, da oni shvate da ti radari nisu kasice, one naplatne kasice za PDV, nego upozorenje vozačima. Da to bude vidljivo na par stotina, na 600 metara, da vozači uspore. Ministar Dačić je juče rekao koliko toga ide direktno u policiju, a koliko u budžet. Narod misli da to policiji ide 100%. Onda se stvara dodatni animozitet prema onima koji za mali novac brinu o životima i o bezbednosti u saobraćaju.
Hoću da skrenem pažnju na nešto za šta sam se nadao da ga u ovom zakonu neće biti, na to da je svaki vozač dužan da prilagodi brzinu uslovima na putu, odnosno putu. Malopre je gospodin Nikolić govorio o sudskim veštacima, sudskim ekspertima. Znate i sami šta sve pod to može da se podvede. Uvek je onda kriv vozač. Mislim da je ovim zakonom trebalo neke stvari precizirati. Ako sam ja vozio dozvoljenom brzinom na putu, a nije bilo signalizacije na putu i bude udes, ko je onda još kriv pored mene, a trebalo je da pazim i bez signalizacije? Krivi su putari, a njih i sankcija za njih nema u zakonu.
Još jednom vas molim, zbog kratkoće vremena (imamo samo 11 minuta kao poslanička grupa), hteo sam dobronamerno da vam kažem još nekoliko stvari koje bi vam rekao svaki vozač i svaki običan građanin.
Smatram da ovaj zakon treba da smanji smrtnost na putevima. Mnogi su se bunili, možda i ja, za te pojaseve, ali očigledno se pokazalo da vezivanje pojaseva dovodi do toga da manje ljudi gine na putevima.
Nadam se da će i ovaj zakon doprineti, što mu je valjda osnovna svrha, da manje ljudi gine na putevima, bez obzira na sve ove manjkavosti koje ima, ali nepoverenje između građana i policije će se produbiti. Kao lojalan građanin koji shvata ulogu policije i njen težak zadatak, mislim da je trebalo to poverenje da se poveća, a na drugi način da se obezbede policiji sredstva.
Predsednik NS Velimir Ilić malopre reče o nekom ministru finansija - trebaju nam pare. Trebaju nam životi, život ne može da se plati. Naći ćemo pare na drugom mestu, ne moramo preko tih drastičnih kazni da punimo budžet, a da se poveća bezbednost u saobraćaju. To jeste težak zadatak. Ostalo je pitanje kako. Kažem vam kako, da intencija policiji bude, to možete vi vašim unutrašnjim propisima i pravilima službe da rešite, da ne bude osnovni zadatak radara da se naplaćuju kazne, kao simbol tog odnosa između građanina i policije, nego da on zaista smanji brzinu na tim rizičnim deonicama. Imao sam toliko. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Markićeviću. Reč ima narodni poslanik Milan Ranđelović.

Miljan Ranđelović

Ujedinjeni regioni Srbije
Poštovano predsedništvo, gospodo iz Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, ministar unutrašnjih poslova je dobro predstavio zakon, posle njega je koleginica Milošević iznela zaista mnogo detalja iz samog zakona i odlično predstavila taj zakon i ja ne želim da ponavljam sve to.
Zakon svakako jeste dobar. Postoje neka mesta u zakonu koja moramo ispraviti. Mi ćemo to da uradimo i podneli smo neke amandmane, ali tome ćemo u raspravi u pojedinostima. Međutim, džaba nama dobar zakon ako praksa na samom terenu i samo sprovođenje zakona ne ide kako treba. Želim da ukažem na tu praksu.
Ovde se nekako već iskristalisalo da postoji problem sa tim kaznama, da postoji problem sa saobraćajnom policijom. Međutim, mislim da oni nisu krivi. U poslednjih nekoliko dana sam razgovarao sa nekoliko saobraćajnih policajaca u nekoliko opština Srbije i ostao zaprepašćen. Bukvalno svaki od njih mi je rekao da njima njihovi šefovi ocenjuju učinak. Njihovi šefovi su oni ljudi koji su negde, otprilike, na sredini te hijerarhije u saobraćajnoj policiji.
Znate šta je učinak za te ljude? Za te ljude je učinak dovoljan broj napisanih kazni. Nadam se da smo svi svesni koliko je to pogrešno. Nadam se da smo svi svesni da to nije cilj postojanja saobraćajne policije. Njihov prevashodni cilj jeste povećanje bezbednosti saobraćaja na putevima, a ne pisanje kazni i punjenje budžeta.
Čak i da ostavimo po strani taj novac, ne može, što se u Beogradu posebno često dešava, da na nekoj raskrsnici imamo katastrofalnu gužvu, da imamo zastoj, zbog čega se napravi za sat vremena kolaps u čitavom gradu, a na 100 metara odatle saobraćajni policajac piše kaznu. Zašto? Upravo zbog te norme.
On je morao da bude ispred te raskrsnice, da reguliše saobraćaj. Da saobraćaj teče, to je njegov zadatak. Mislim da je konačno došlo vreme da prestanemo da lečimo posledice, da ovako razgovaramo, direktno da uđemo u srž i da lečimo sam uzrok. Mislim da je to uzrok.
Naravno da nemam nameru da napadam vozače kao osnovne krivce za sve što se dešava u saobraćaju, zbog toga što su vozači, jednostavno, samo korisnici onoga što mi njima obezbedimo. Tu, pre svega, mislim na Skupštinu i Vladu.
Ovaj zakon je, naravno, morao da dođe ranije i da se ranije modernizuje ova oblast, ali dobro. Rasprava je trajala dugo, imamo mnogo više detalja u samom zakonu, tako da može i to da se reši, nekako da se prihvati.
S druge strane, jednako su odgovorni oni saobraćajni inspektori koji rade u opštini, koji su opštinski službenici i bave se javnim saobraćajem.
Navešću vam primer iz jedne male opštine u Srbiji, gde se jako loše reguliše taksi saobraćaj, gde bukvalno svako vozilo koje podnese zahtev, dobije dozvolu za rad. Meni doduše nije jasno kako jedan broj tih vozila uopšte prođe tehnički pregled, ali dobiju dozvolu za rad i onda imamo stotinak taksi vozila, a isti taj saobraćajni inspektor je njima obezbedio samo pet parking mesta u centru grada.
Probajte da zamislite kako izgleda taj deo ulice gde toliki broj vozila želi da se parkira i kojom brzinom se tu odvija saobraćaj. Želeo bih da podsetim te ljude u opštinama, koji primaju platu isključivo da bi se bavili saobraćajem, da je njihova misija da pomažu vozačima, a ne da im odmažu.
Sledeća tema smo svi mi koji imamo vozačku dozvolu. Meni je posebno drago što po ovom novom zakonu više ne postoje privilegovani vozači. Jednostavno, imaćemo video-zapis kao dokaz. Šta to znači? To znači da policajac ne mora više da iskače tako iza kamiona ili iz nekog žbuna. Jednostavno, biće snimljen taj džip ili auto sa tamnim staklima, kako smo imali prilike da čujemo, i platiće kaznu.
Mislim da je to, u stvari, preventiva. Moramo da se potrudimo da vozači čuju da i na taj način mogu da plate kaznu. Da se mi više ne bavimo saobraćajnom policijom, da ne gledamo gde su policajci, nego da znamo da na svakom semaforu kada se prođe kroz crveno i na svakoj raskrsnici gde napravimo neki prekršaj da bismo možda brže stigli tamo gde smo krenuli, postoji neka kamera koja nas snima.
Mislim da je osnovni cilj ovog zakona preventiva. Nadam se da će se gospoda iz Ministarstva unutrašnjih poslova složiti da cilj ovog zakona nije pisanje kazni i da će promeniti praksu u samoj saobraćajnoj policiji. Drago mi je što je načelnik saobraćajne policije danas ovde. Mi moramo da se bavimo, u stvari, preventivom.
Predviđena je probna saobraćajna dozvola i to je jako dobro. Dobro je zbog sledećih razloga. Svi mladi vozači koji imaju probnu saobraćajnu dozvolu moraju kada voze da poštuju sve saobraćajne propise. Siguran sam da oni za godinu dana na taj način steknu takav stil vožnje koji u stvari poštuje saobraćajne propise i to je jako dobro.
Želim opet malo da kritikujem one bahate vozače koji voze često prebrzo i riskantno. Vrlo brzo će moći da nakupe, sigurno će se to i desiti, onih 18 poena zbog kojih gube dozvolu. Šta to znači? To znači da ponovo moraju na testove, na obuku, ponovo moraju da polažu da bi došli do nove saobraćajne dozvole. To je jako dobar predlog u ovom zakonu, zato što je to, u stvari, pravi način za preventivu.
Isto tako, za svaku saobraćajnu nesreću koja za ishod ima smrtni slučaj istog trenutka se, uz ostale kazne, gubi i saobraćajna dozvola. Ili, dve saobraćajne nezgode sa telesnim povredama, uz ostale kazne, gubi se i saobraćajna dozvola, pa ponovo sve iz početka. I to je jako dobro, i svi vozači svakog trenutka moraju da imaju to u svojim glavama.
Dobro je što će mlade generacije od malih nogu, od sada pa nadalje, imati saobraćajno vaspitanje i mislim da je to, u stvari, nešto najbolje što ovaj zakon daje. To su te mlade generacije koje mi nećemo morati da ispravljamo, to su mlade generacije kojima će poštovanje saobraćajnih propisa, u stvari, postati stil života.
Želim saobraćajnoj policiji manje kazni. Želim ljudima koji primaju platu da bi se bavili saobraćajem da zaista to i rade i da ih još jednom podsetim da je njihova misija da pomažu svim vozačima. Svim vozačima želim da stignu tamo gde su krenuli i da budu mnogo tolerantniji prema ostalim vozačima, posebno prema motociklistima i pešacima. Hvala.