ČETVRTO VANREDNO ZASEDANjE, 19.07.2010.

4. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad sednice Četvrtog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2010. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuju 84 narodna poslanika.
Radi utvrđivanja broja narodnih poslanika prisutnih u sali, molim narodne poslanike da ubace svoje identifikacione kartice u poslaničke jedinice elektronskog sistema za glasanje. Izvolite.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da je u sali prisutno 85 narodnih poslanika i da postoje uslovi za rad Narodne skupštine.
Pre nego što nastavimo tok sednice, obaveštavam vas da će se sednica Odbora za saobraćaj i veze održati danas, u ponedeljak, 19. jula, sa početkom u 11.00 časova u sali broj dva.
Obaveštavam da su sprečeni da sednici prisustvuju sledeći narodni poslanici: Slavica Đukić-Dejanović, Momo Čolaković, Nikola Krpić, Munir Poturak, Bajram Šehović, Vitomir Mihajlović, Aleksandar Pejčić, Elvira Kovač i Arsen Đurić.
Obaveštavam vas da je, saglasno članu 88. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, predsednica Narodne skupštine gospođa Slavica Đukić-Dejanović pozvala da, pored predstavnika predlagača Snežane Malović, ministarke pravde, sednici prisustvuju i Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde, i Zlatko Petrović, načelnik u Ministarstvu pravde.
Nastavljamo rad prema dnevnom redu.
Prelazimo na 4. tačku dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AGENCIJI ZA BORBU PROTIV KORUPCIJE (načela)
Primili ste Predlog zakona koji je podnela Vlada. Primili ste izveštaje Odbora za pravosuđe i upravu, Odbora za evropske integracije i Zakonodavnog odbora.
Pre otvaranja načelnog pretresa podsećam vas da, prema članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova, kao i da se ovo vreme raspoređuje na poslaničke grupe srazmerno broju narodnih poslanika članova pojedine poslaničke grupe, i to: Poslanička grupa Za evropsku Srbiju - jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa SRS - jedan sat, sedam minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa G17 plus - 28 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa "Napred Srbijo" - 25 minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa DSS - 24 minuta; Poslanička grupa SPS-JS - 18 minuta; Poslanička grupa LDP - 14 minuta i 24 sekunde, Poslanička grupa Nova Srbija - 10 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa manjina - osam minuta i 24 sekunde i Poslanička grupa PUPS - šest minuta.
Saglasno članu 93. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanici koji nisu članovi nijedne poslaničke grupe imaju pravo da govore svako po jednom do pet minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da odmah podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika.
Obaveštavam vas takođe da su poslaničke grupe ovlastile da ih predstavljaju: narodni poslanik Dejan Radenković – poslaničku grupu SPS-JS, narodni poslanik Milan Lapčević – poslaničku grupu DSS-Vojislav Koštunica, narodni poslanik Saša Milenić – poslaničku grupu G 17 plus, narodni poslanik Ivan Andrić – poslaničku grupu LDP.
Ukoliko još neka poslanička grupa ima obaveštenje o ovlašćenom predstavniku, molim vas da dostavite da možemo da obavestimo Narodnu skupštinu. Saglasno članu 142. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram načelni pretres o Predlogu zakona.
Ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SRS je narodni poslanik Aleksandar Martinović.
Da li predstavnica predlagača Snežana Malović, ministarka pravde, želi reč? (Da.) Izvolite.
...
Socijaldemokratska stranka

Snežana Malović

Poštovana predsedavajuća, dame i gospodo uvaženi narodni poslanici, na početku ove načelne rasprave dala bih nekoliko uvodnih napomena o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, koji je predložila Vlada Republike Srbije, a koji su zajednički pripremili Ministarstvo pravde i Agencija za borbu protiv korupcije. Zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije je sistemski zakon kojim se, između ostalog, uređuje pitanje sukoba interesa pri vršenju javnih funkcija.
Podsetiću vas da je ovim zakonom osnovana Agencija za borbu protiv korupcije, kao samostalan i nezavisan državni organ, sa svojstvom pravnog lica. Između ostalih poslova, najvažnije nadležnosti Agencije su: rešavanje o sukobu interesa, vođenje registra funkcionera, vođenje registra imovine i prihoda funkcionera, obavljanje poslova propisanih zakonom koji uređuje finansiranje političkih stranaka i pokretanje postupka zbog povrede ovog zakona.
Imajući u vidu da je ovaj zakon donet u oktobru 2008. godine, a da je počeo da se primenjuje od 1. januara 2010. godine, u prvim mesecima njegove primene ukazala se potreba da se pojedine odredbe ovog zakona preciziraju u cilju njegove pravilnije i efikasnije primene. Ovo se posebno odnosi na propisivanje postupka za prestanak funkcije u slučaju kada funkcioner obavlja dve javne funkcije suprotno odredbama zakona.
Pored toga, neophodno je dopuniti veoma važne odredbe zakona koje se odnose na obavljanje drugog posla ili delatnosti za vreme vršenja javne funkcije, zabranu osnivanja privrednog društva ili javne službe za vreme vršenja iste javne funkcije, prenos upravljačkih prava za vreme vršenja ove funkcije i zabranu zasnivanja radnog odnosa ili poslovne saradnje po prestanku javne funkcije.
Predloženim izmenama povećaće se efikasnost rada same Agencije, kroz sprovođenje i primenu preciziranih zakonskih odredbi, a sa druge strane, dopunjuju se one zakonske odredbe koje su u praksi stvorile određene nejasnoće i različita tumačenja u stručnoj javnosti.
Od najvažnijih novina koje su predložene, istakla bih da se proširuje krug funkcionera na koje se zakon primenjuje, na taj način što su pojmovi "funkcioner" i "javna funkcija" dopunjeni tako da se odnose i na lica i javne funkcije u organima privrednih društava čiji je osnivač ili član Republika Srbija, AP i jedinice lokalne samouprave, budući da Republika Srbija, AP i jedinice lokalne samouprave mogu da budu osnivači, odnosno članovi privrednih društava, a ne samo javnih preduzeća i javnih službi.
Takođe, dopunjena je odredba o nadležnosti Agencije na taj način što su dodate i dve nove nadležnosti, čime se jača njen položaj. Prema predloženom rešenju, Agencija će sarađivati sa naučnim organizacijama i organizacijama civilnog društva u sprovođenju aktivnosti prevencije korupcije i postupati po prijavama državnih službenika u postupku u kome se odlučuje da li postoje povrede ovog zakona.
Izmenjene su odredbe koje se odnose na zamenika direktora Agencije, koga će birati sam direktor Agencije posle sprovedenog javnog konkursa između tri predložena kandidata sa liste koju odredi Odbor agencije. Predloženo rešenje je celishodnije od dosadašnjeg, s obzirom da se zadržava postojeća odredba da za zamenika direktora mora biti sproveden javni konkurs, pri čemu se direktoru Agencije daje mogućnost da može izabrati lice koje će ga zamenjivati i kome će dati određena ovlašćenja, pri čemu se to lice bira sa liste kandidata koju je utvrdio Odbor Agencije.
Najznačajnije novine su vezane za član koji uređuje sukob interesa. Predloženim rešenjem daje se mogućnost da funkcioner može da obavlja više javnih funkcija na koje se bira neposredno od građana, bez saglasnosti Agencije.
Za sve ostale funkcije neophodna je saglasnost Agencije, pri čemu je Agencija obavezana da u zakonskom roku odluči po zahtevu funkcionera i dužna je da ukoliko utvrdi da postoji sukob interesa o tome donese obrazloženu odluku. Takođe, isti član je dopunjen i na taj način što je precizirano koji organ donosi odluku u slučaju da je funkcioneru kasnije funkcija prestala po sili zakona.
Pored toga, u istom članu, upravo zbog toga što se zakon odnosi na veliki broj različitih funkcija na različitim novinama vlasti, dodato je zakonsko ovlašćenje direktoru Agencije da može utvrditi pojedine javne funkcije koje se uz drugu funkciju mogu obavljati i bez saglasnosti Agencije.
Takođe, izmenjene su odredbe koje se odnose na obavljanje drugog posla ili delatnosti za vreme vršenja javne funkcije, odnosno na situaciju kada funkcioner koji već obavlja posao ili delatnost stupa na javnu funkciju. Predloženo rešenje je efikasnije od postojećeg budući da se predviđa odgovarajući mehanizam u slučaju da Agencija utvrdi da se obavljanjem posla ili delatnosti ugrožava nepristrasno vršenje javne funkcije, ali daje mogućnost funkcioneru da ukoliko se to ne utvrdi nastavi sa obavljanjem dotadašnjeg posla ili delatnosti.
Od ostalih novina istakla bih i da je predloženo da se izveštaj o imovini funkcionera dopuni i podacima o pravu svojine na pokretnim stvarima koje podležu registraciji kod nadležnog organa u inostranstvu.
Pored toga, veoma je bitna i dopuna odredaba koje se odnose na lice na osnovu čije je prijave pokrenut postupak za utvrđivanje povrede ovog zakona. Predložena je izričita zakonska odredba da državni službenik, odnosno drugi zaposleni u državnim organima, koji u dobroj nameri podnese Agenciji prijavu, ako opravdano veruje da postoji korupcija u organu u kome radi, zbog toga ne može trpeti štetne posledice. Takvom licu Agencija je ovlašćena da pruži neophodnu pomoć i obavezna je da štiti njegovu anonimnost.
Takođe, predloženo je da se donese odgovarajući podzakonski akt kojim će postupak pružanja pomoći ovakvom licu biti bliže uređen. U odnosu na plan integriteta koji donose državni organi i organizacije, organi teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, predloženo je da navedeni plan sadrži i podatke o poslovima ili delatnostima, odnosno funkcijama koje funkcioner ne može da obavlja za vreme vršenja javne funkcije, kao i način njihove kontrole.
Takođe, predlaže se uvođenje obaveze za sve navedene organe da na zahtev Agencije dostave izveštaj o planu integriteta, kao i obaveza dostavljanja kvartalnih izveštaja o sprovođenju strategije akcionog plana i sektorskih akcionih planova.
Predloženo je da se povećaju iznosi novčanih kazni za prekršaje predviđene ovim zakonom. Navedene izmene su predložene zbog povećanja raspona novčanih kazni određenih zakonom o izmenama i dopunama Zakona o prekršajima, ali i zbog težine i posledice prekršaja predviđenih ovim zakonom, kao i lica koja mogu biti izvršioci ovih prekršaja.
Takođe, predloženim izmenama uređuje se i situacija nastala posle početka primene zakona i predlaže rešenje u odnosu na funkcionere koji su obavljali funkciju na dan početka primene ovog zakona, a nisu se opredelili koju će javnu funkciju nastaviti da obavljaju. Ovim članom utvrđuju se obaveze tih funkcionera da obaveste Agenciju o svim funkcijama, ali i o poslovima ili delatnostima koje vrše i obavljaju do 1. septembra 2010. godine.
Po prijemu obaveštenja, Agencija će utvrditi da li vršenje više javnih funkcija, odnosno obavljanje drugog posla ili delatnosti predstavlja sukob interesa. Ukoliko predstavlja, Agencija će doneti odluku kojom će odrediti rok u kom je funkcioner dužan da prestane sa obavljanjem javne funkcije, odnosno obavljanjem drugog posla ili delatnosti.
Na kraju, još jednom bih istakla važnost ovog zakonskog predloga za stvaranje preciznog i efikasnog normativnog okvira koji je neophodan u daljoj borbi protiv korupcije, ali i stvaranju sistemskog mehanizama za njeno sprečavanje.
Podsetila bih i da je borba protiv korupcije jedan od osnovnih prioriteta Vlade Republike Srbije i jedan od najznačajnijih koraka u procesu evropskih integracija i stvaranju modernog društva usklađenog sa međunarodnim standardima u ovoj oblasti.
Baš zbog važnosti ove teme, očekujem da će povodom ovog zakonskog predloga u nastavku rasprave u načelu, a i kasnije u pojedinostima uslediti sveobuhvatna i kvalitetna rasprava.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li izvestilac Odbora za pravosuđe i upravu, narodni poslanik Boško Ristić, želi reč? Ne.
Da li izvestilac Odbora za evropske integracije, narodni poslanik Laslo Varga, predsednik Odbora, želi reč? Ne.
Da li izvestilac Zakonodavnog odbora, narodni poslanik Vlatko Ratković, želi reč? Ne.
Da li narodni poslanici Radica Jocić, Momir Marković i Slobodan Samardžić, koji su izdvojili mišljenje na sednici Odbora za evropske integracije, žele reč? Reč ima narodna poslanica Radica Jocić.

Radica Jocić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, na Odboru za evropske integracije izdvojila sam mišljenje i želim da kažem sledeće. Zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije, koji je ova Skupština donela u oktobru 2008. godine, a u primeni je od januara 2010. godine, već u prvim mesecima svoje primene pokazao je jasne nedostatke i neprimenljivost u praksi.
U obrazloženju vezanom za ustavni osnov za donošenje izmena i dopuna ovog zakona, ima se utisak kao da u vreme donošenja ovog zakona nije važio ovaj, nego neki drugi ustav. Naravno da se radi o istom ustavu, nego Vladi ne uspeva nikako, a mislim da to neće uspeti ni ovim izmenama i dopunama zakona, da ugodi svima koji su važni za ovu ili onu koaliciju, što na lokalu, što u Republici, a željni su vlasti i naravno moći.
Umesto da razjasnim neke termine, Predlog zakona i dalje ostavlja nejasnoće, naročito u odredbama o sukobu interesa, na primer pored termina – političke stranke dodaje se i termin – drugi politički subjekti, a u obrazloženju Vlade još stoji, pored toga, da se tu misli na grupe građana koje učestvuju na izborima, još stoji – i slično, što opet ostavlja mogućnost za razna tumačenja.
U vezi ovlašćenja direktora Agencije stoji da on daje mišljenja i uputstva za sprovođenje ovog zakona. Zar nije moguće napraviti zakon koji će biti jasan i precizan da niko neće morati naknadno da ga tumači i daje mišljenja. Naravno, opet mislim da je to u cilju ostavljanja mogućnosti za različita tumačenja.
Zakon, pored toga, obiluje terminima koji nikako ne doprinose preciznosti, već naprotiv. Kao što su na primer termin – izuzetno, odnosno termini koji se vrlo često primenjuju, zatim termin - pojedine kategorije funkcionera, a nigde se ne precizira koje su to kategorije funkcionera. U članu 13. stoji da Agencija može na zahtev funkcionera da da saglasnost za obavljanje i drugih poslova, odnosno delatnosti.
Stičem utisak da je zakon napisan samo za određene ljude, kojima će na osnovu njega moći da se daju tumačenja po potrebi, kako kad i kako kome odgovara.
U prilog ovome navešću jedan primer. Ministarstvo pravde obratilo se jednoj skupštini opštine, tumačeći navedene odredbe zakona vezano za odborničke mandate, sledećim rečima: "Tumačeći gore navedene odredbe zakona, mišljenja smo da je za odlučivanje o žalbi na odluke skupštine jedinice lokalne samouprave o prestanku mandata odborniku, kao i o potvrđivanju mandata novom odborniku, stvarno nadležan Upravni sud".
Istoj skupštini opštine obratilo se Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu sledećim rečima: "Upravni sud, kao sud posebne nadležnosti, odlučuje u upravnim sporovima i nadležan je za rešavanje po žalbama na odluke skupštine jedinice lokalne samouprave u vezi sa mandatima odbornika u smislu člana 49. Zakona o lokalnim izborima".
Pored toga, pored ova dva ministarstva koja su se obratila lokalnoj samoupravi, Viši sud u toj istoj opštini donosi presudu kojom poništava odluke o prestanku mandata odbornika i daje mogućnost da se mandati dodele drugim odbornicima.
Da li je moguće jednom doneti zakon koji će biti nedvosmislen i jasan, koji neće morati da tumače jedno, drugo, treće ministarstvo, jer mislim da je to jedini način da se izbegnu mogućnosti da do korupcije uopšte dođe, a ne da se onda cela država samo time bavi.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Momir Marković, koji je takođe izdvojio mišljenje na sednici Odbora.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, sve političke stranke u ovom parlamentu, a i one koje nisu parlamentarne, u svojim programima ključno mesto daju borbi protiv korupcije i kriminala.
Sve vlade od buldožer-revolucije naovamo na sva zvona su govorile da će tog trenutka krenuti u borbu protiv korupcije i kriminala. Nedavno smo usvojili Zakon za borbu protiv korupcije i sada usvajamo izmene i dopune. Šta se u međuvremenu promenilo?
Ništa u Srbiji, dame i gospodo, ne uspeva tako dobro kao što uspeva korupcija i kriminal. Setite se nedavnih lokalnih izbora u Aranđelovcu, u Boru i u još nekoliko gradova, građani su korumpirani, glasači su korumpirani, tako što im se donosilo novac, paketi, mobilni telefoni. Čak su u Aranđelovcu obećavane i koze, ginekološki pregledi itd, ne bi li se glas kupio.
S druge strane, javna je tajna da se velike svote novca u ovoj državi, pored svih zakona koje imamo, uključujući i onaj zakon za borbu protiv korupcije i kriminala, velike svote novca se okreću i to je prosto sramota.
Nedavna afera na Institutu za onkologiju je jasno i nedvosmisleno pokazala do koje mere mogu profesionalci, ljudi koji su zaduženi za čuvanje zdravlja nacije, da idu nisko. Koliko je tek afera koje nisu otkrivene.
Podsećam vas da je SRS godinama ukazivala na neverovatne afere sa neverovatnim svotama novca i uvek je bilo da afera prekrije aferu, posle tri dana se ona prethodna zaboravi, jer se otkrije neka treća itd.
Šta će se na kraju desiti? Ono što se uvek dešavalo, malim kriminalcima se skida glava, a velikim kapa. Podsećam vas da je samo u oblasti burazerske privatizacije država opljačkana za nekoliko desetina milijardi evra i nikom ništa.
Podsećam vas da SRS, predsednik poslaničke grupe SRS već mesecima ukazuje na neverovatan kriminal, na korupciju koja je zahvatila samo kod dve velike firme, "Luka Beograd", kod koje se radi o nekoliko stotina hektara najatraktivnijeg građevinskog zemljišta, i "Večernje novosti". Šta se desilo? Tresla se gora, rodio se miš. Čeka se da se neka nova afera otkrije i da se onda ove afere prekriju.
SRS smatra da se ovakve stvari ne mogu rešiti samo donošenjem zakona, donošenjem izmena i dopuna, donošenjem izmena i dopuna zakona o izmenama i dopunama zakona itd, nego da se zakoni koji postoje primene i da konačno one koje možda danas čuva policija, naravno, da policija nastavi da ih čuva, ali da se stave na hladno i mračno mesto, da se više ne kvare i da ne kvare naciju.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li žele reč predsednici, odnosno predstavnici poslaničkih grupa? (Da.) Narodni poslanik Saša Milenić je prijavljen u sistemu.       

Saša Milenić

Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženo predsedništvo, poštovani predstavnici Vlade Republike Srbije, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe G 17 plus, u ovom trenutku govorim sa jednim osećanjem obaveze i javne dužnosti prema predmetnoj tački dnevnog reda.
Najpre, zato što je moja stranka Zajedno za Šumadiju, kao i moja malenkost lično, početkom ove godine vrlo predano i eksplicitno učestvovala u građenju političkih poruka i komunikaciji preko sredstava javnog informisanja sa zahtevom da se Zakon o Agenciji za borbu protiv korupcije izmeni i evo upravo sa zadovoljstvom prihvatamo činjenicu da je na dnevnom redu Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije.
Zbog čega? Najpre valja jasno naglasiti da se i moja stranka Zajedno za Šumadiju i poslanička grupa G 17 plus u celini, kao i Ujedinjeni regioni Srbije koje zajednički gradimo i formiramo, izričito zalažu za afirmaciju i razvijanje onih vrednosti koje će podržati antikoruptivni karakter našeg društva i koji će voditi njegovoj emancipaciji i u tom značajnom pogledu života jednog otvorenog građanskog društva.
Zbog toga smo i podržali predmetni zakon koji danas menjamo. Međutim, primedbe koje smo iznosili mogu da se obrazlože, pa i naš zahtev, na više načina. Mi smo to činili sa jednog eksternog stanovišta u odnosu na sam tekst zakona, sa stanovišta vrednosti koje su nam se činile višim i značajnijim, temeljnim vrednostima demokratskog društva, a koje je tumačenje i primena ovog zakona dovodilo u pitanje i ugrožavalo.
Moguće je, međutim, tu temu otvoriti i sa stanovišta imanentne kritike samog zakona. Primećujem kako ni u sredstvima javnog informisanja, ni u stručnoj javnosti, ako retrospektivno razmislite videćete da je tako, uopšte nije bilo unutrašnje kritike ovog zakona, sa stanovišta jedne produbljene analize njegove pozitivne sadržine. Zbog čega?
Dakle, kad sam rekao da izuzetno podržavamo one vrednosti koje zakon treba da štiti, ipak nismo skloni da u jednom pokliču, pozivu na hajku, sveti rat protiv korupcije prepoznamo zdravo društveno ohrabrujuće ponašanje.
Psiholozi znaju za pojam negativnog identiteta. Jedan psihoanalitičar Erikson, recimo, bavio se u porodicama alkoholičara razvijanjem crta negativnog identiteta, pa recimo, deca koja su imala nesreću da trpe zlostavljanja oca alkoholičara, vrlo često počinju da grade antialkoholičarske crte identiteta.
I za razliku od jednog zdravog, neopterećenog alkoholizmom kao ozbiljnom bolešću ponašanja, ovde dobijate jedno rigidno ponašanje i crte identiteta koje su opterećene alkoholizmom. Šta je problem sa negativnim, pa i takvim antialkoholičarskim identitetom? On brzo puca, što se veliki broj alkoholičara upravo regrutuje iz primarno antialkoholičarski struktuiranih ličnosti.
U tom smislu, antikoruptivna kultura u sebi ima jednu notu, koju ovaj zakon nosi, rigidnosti, birokratizovanosti i sasvim umereno, reći ću, komesarskog čitanja ove problematike.
Na šta mislim kada govorim o tome? Pogledajte, svi izabrani funkcioneri lokalne samouprave su, naravno, funkcioneri. Međutim, načelnici odeljenja raznih uprava to nisu, generali nisu. Mnogi visoki oficiri policije nisu državni funkcioneri.
Pogledajte dalje. Mi smo, možete shvatiti šaljivim, upozoravali građane, koji su roditelji školske dece, da pripaze da ih slučajno neki prijatelj iz najboljih namera, roditelj prijatelja njegovog deteta iz škole, preko saveta roditelja ne predloži za školski odbor ili neki komšija preko lokalne samouprave.
Neće ni shvatiti kako će tim trenutkom postati državni funkcioneri, sa obavezom da svoju imovinu, imovinu svog bračnog druga, svoje prihode stave na uvid međunarodnoj javnosti, doslovno, dostupno, iz takvog ugla gledano, a pri čemu načelnik školske uprave u njihovom regionu, najviši predstavnik prosvetne vlasti, nije državni funkcioner.
Mnogi značajni službenici Ministarstva prosvete koji, čini se, ipak, na značajniji način participiraju u prosvetnoj vlasti od članova školskog odbora, jer za to su i plaćeni, što članovi školskog odbora nisu, za razliku od njih, nisu državni funkcioneri.
Šta hoću da kažem? Pogledajte kako ljudi iz službi, uprava, šefovi, sve smatraju pouzdanim i proverenim ljudima. Njih ne treba opterećivati obavezama koje važe za državne funkcionere, ali ko jeste apriori pod korupcijskom sumnjom? Izabrani predstavnici građana.
Zašto se korupcijska sumnja prvenstveno i u prvom redu odnosi na izabrane predstavnike građana? Da li je to jedna nekontrolisana stihija, preobimna sloboda, slobodno izjašnjavanje građana, pa bi takav zakon to zapravo trebalo da koriguje i uvede u kontrolu? To je principijelni prigovor našem zakonu, koji je danas predmetna tačka dnevnog reda i koji menjamo.
Vidite, kada sam upotrebio reč komesarski, nisam bio preterano grub, čak sam i eufemistički upotrebio taj izraz, jer prepoznajemo u ovako borbenom antikorupcijskom zakonu određene crte koje se sukobljavaju sa vrednostima višeg reda, sa vrednostima demokratije i građanskog otvorenog društva, crte koje mogu prerasti u tendenciju permanentne otvorene pretnje kompromitacijom izabranog predstavnika građana.
Sa tog stanovišta imanentne kritike vidite da dolazimo na isto, kao kada ponovimo eksternu kritiku koju smo mi iznosili. Naime, mi smo smatrali da uz nesumnjivu vrednost, koju podržavamo iz sve snage, angažovanja u poslovima na suzbijanju korupcije i koruptivnog ponašanja, pri čemu ne mislimo da to treba da bude neka akutna borbena akcija, već više stvar jedne mentalne i moralne higijene, jedno dugoročno građenje antikoruptivne kulture u mentalitetu i javnom životu, zbog čega svakako treba preuzimati određene obaveze koje će se odnositi i na funkcionere, ali ne tako da bi žar i čar borbe protiv korupcije pojeo vajdu od demokratizacije Srbije.
Naime, videli smo u skupu viših vrednosti one koje ugrožavaju rešenja predmetnog, a sada evo već izmenjivog ili u procesu promene Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije.
Prvo, to je da se u jednoj utakmici, pa makar to bila i politička utakmica višestranačkog sistema, pravila ne mogu menjati u toku igre dok utakmica traje. To je naprosto nedopustivo. Ako nije bilo ničeg ilegalnog i nelegitimnog u kandidovanju istih predstavnika građana za više funkcija istovremeno i ako nijednog trenutka nije bilo sporno građanima da ih podrže u takvom nastojanju, ne može naknadno po njihovim izbornim uspesima postati sporno njihovo pravo da obavljaju dužnosti za koje su ih građani izabrali.
Prepoznajete, govorim o temi koju su vrlo rado i često mediji aktuelizovali, koja je vezana za predsednika moje stranke, gospodina Veroljuba Stevanovića, koji je gradonačelnik Kragujevca i narodni poslanik u našoj poslaničkoj grupi.
Vidite, ima jedan veliki problem koji se tu pojavio u naknadnim interpretacijama, pa da se setimo geneze. Godine 2008. gospodin Stevanović je imao vrlo jasnu političku ambiciju, potpuno utemeljenu na programu naše stranke, da potvrdi mandat gradonačelnika. To je bio njegov politički cilj. Zato što je prepoznato to da će u toj borbi uspeti i da je vrlo izgledan i uticajan kandidat, zato se i tražilo od njega da stane na listu poslaničkih kandidata naše parlamentarne većine.
Nakon tog uspeha, kada nije bilo i legitimno predstavljati gospodina Stevanovića u dvostrukoj funkciji, ne može naknadnom implementacijom normi postati sporno da li on te dve funkcije može i da vrši.
Tako nas nepoštovanje pravila o neizmenjivosti norme u toku mandata ili utakmice vodi u jednu vrstu retroaktivne primene zakona i pravnih normi, što je zaista sporno. To se u javnoj diskusiji najčešće maskira tezom o sukobu interesa. Na tu temu želim, pre neposredne elaboracije, da dam jednu značajnu primedbu – jako je sporno, a prema našem mišljenju i neodrživo, tvrditi postojanje sukoba interesa između dve javne funkcije.
Sama kategorizacija – sukob interesa je tu zapravo sporna, jer kogod se bavio teorijom sistema, makar i ne poznavao teorijski istančano političke i državne sisteme, može na primeru formalnih teorija, aksiomatski izgrađenih, da se priseti da postoje pravila koja moraju da ispoštuju najviša načela jedne formalne teorije, aksiome, da bi ceo sistem bio konzistentan.
Pored toga što jedan aksiomatski skup mora da bude minimalan, mora da bude potpun, ne sme biti protivurečan. Iz aksioma jedne teorije ne može se dedukovati i P i ne-P, kao istina u toj teoriji, ukoliko ona treba da je validna.
Ako naš politički sistem smatra da neguje javni interes koji na jednom mestu ima P, a na drugom mestu ne-P formulaciju, to znači da je naš politički sistem protivurečan, a zakon koji brani sukob interesa, u stvari, štiti i neguje tu protivurečnost.
Zapravo, mislim da je principijelna spornost upotrebe pojma sukoba interesa između dve javne funkcije u velikoj meri, kroz medije i javnu polemiku, upotrebljena kao dimna zavesa, kao paravan da se ne otvori stvarno pitanje sukoba interesa, a on je uvek na relaciji privatno-javno.
Koliko direktora javnih komunalnih preduzeća, načelnika uprava, službi i odeljenja, onih koji nisu po duhu ovog zakona državni funkcioneri nego tek obični službenici, koliko njih ima privatne firme, i kojim se delatnostima bave i u kakvoj su vezi sa poslovima koji se obavljaju na javnoj funkciji, e to je suština teme sukoba privatnog i javnog interesa.
Druga sporna stvar je kad počne to da se tumači sa stanovišta čitanja Ustava. Navodno, Ustav ne dozvoljava da gradonačelnici budu istovremeno i narodni poslanici. Gde to u Ustavu piše? I odmah pozivanje ide na ustavni princip podele vlasti i razgraničenja zakonodavne i izvršne vlasti. Kakve to veze ima s lokalnim samoupravama i s gradonačelnicima?
Ama baš nikakve, jer lokalne samouprave nisu državni organ, lokalne samouprave i nisu vlast u elementarnom državno-političkom pojmu vlasti, jer nemaju osnovni prerogativ vlasti, a to je aparat prinude.
Ako prihvatimo metaforično da i u lokalnim samoupravama postoji vlast, gradonačelnik kao nosilac izvršne vlasti u lokalnoj samoupravi nije obuhvaćen pojmom izvršne vlasti iz Ustava, jer se ona odnosi na izvršnu vlast u državi.
U suprotnom, ako mislite da ipak grešim, onda su od donošenja ovog ustava do današnjeg dana svi doneti zakoni sporni, jer je u svakom donošenju bilo kojeg od njih ovde u Narodnoj skupštini učestvovao bar jedan gradonačelnik, narodni poslanik, i u prethodnim sazivima, kao i u ovom današnjem.
Zapravo, problem je malo ozbiljniji i njega ćemo jasnije razumeti kada bi me neko upitao – pa, kad vi sve to vidite u tom zakonu koji konačno i menjate, što ste glasali za njega? Sasvim precizno, ni moja malenkost, ni poslanička grupa G 17 plus nisu sebe na taj način ni prepoznali u tekstu onog zakona.
Prvo pitanje koje smo postavili na razgovoru sa predstavnicima Agencije za borbu protiv korupcije – da li su narodni poslanici funkcioneri? Ljudi iz Agencije su bili zatečeni tim pitanjem, a mi otvoreno kažemo i stojimo na tom stanovištu – narodni poslanici nisu državni funkcioneri, baš kao što ni Ustav Republike Srbije ne definiše Narodnu skupštinu kao najviši državni organ nego kao najviše predstavničko telo građana.
Narodni poslanici su predstavnici građana, a ne državni službenici. O tome se, zapravo, radi u celom nerazumevanju problema vezanog za zakon koji menjamo.
Gde se vidi da i sistem tako razumeva? Uzmite netom izvršenu ili započetu reformu pravosuđa. Svi govorimo rado o sudstvu kao struci, ali nemojte zaboraviti, sudstvo je struka sekundarno. Primarno sudstvo je vlast i to najviša vlast sa stanovišta građana.
Nema sumnje da je Narodna skupština simbolički najviša vlast, nema sumnje da je Vlada najviša vlast u smislu operativnog, onoga što može, ali u odnosu na samog građanina nema veće vlasti od sudske, jer samo ona može i ima pravo da ga liši njegove građanske supstance, a supstanca građanina je sloboda. Samo ga sudska vlast može neopozivo, neponovljivo i konačno doživotno lišiti građanske supstance.
Kako u jednoj demokratiji može najviša vlast da se bira bez prisustva i participacije građana? Odgovor je – bilo je participacije građana, jer izbor vrše narodni poslanici Narodne skupštine Republike Srbije. Jasno je da smo mi predstavnici građana, a ne državni funkcioneri.
U tom smislu, da li mogu da računam na vreme poslaničke grupe? Ne. Onda završavam.
Radujemo se da je konačno Predlog izmena ovog zakona došao na red i mi ćemo glasati za zakon o izmenama i dopunama Zakona o Agenciji za borbu protiv korupcije, zadovoljni što izmena ima, iskreno više u tehničkom domenu, domenu prolongiranja rokova, kvantitativnih promena, a principi koje želimo da menjamo još uvek moraju da čekaju.
"Zajedno za Šumadiju", G 17 plus, Ujedinjeni regioni Srbije imaju snage da te principe dugim dahom dugoročno zastupaju i najavljujemo da ćemo u svakom delu sistema menjati i njih, u interesu kulture individualizma, emancipacije građana kao pojedinačnih, slobodnih individua, a na štetu atavizama kolektivističkog nasleđa.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je u potpunosti vreme ovlašćenog predstavnika. U elektronskom sistemu je prijavljena narodna poslanica Jorgovanka Tabaković. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Jorgovanka Tabaković

Napred Srbijo
Počela sam pažljivo da slušam kolegu Milenića, koji je otvorio ključne dileme našeg parlamentarizma, u smislu simboličkih i suštinskih značenja poslanika i mislim da bi se mi vrlo lako složili da imamo mnogo razlike u simboličkim i suštinskim značenjima i nekih organa koji jesu državni ili u stvari nisu, kad govorimo o agencijama i sličnim organima, ali kad je na kraju zaključio svoje izlaganje obećanjem da će glasati za zakon, vidim da nema baš tu mnogo sklada između onoga što se misli i onoga što mora da se uradi kao partijski zadatak.
Hoću da pitam predlagača kako se usudio da pred poslanicima otvori ponovo ovu temu? Kad kažem kako ste se usudili, ne mislim da li vi imate smelosti ili vam nedostaje nešto što se zove antistrah. Vi imate smelosti i moć da uradite sve, ali verovatno računate na godišnje odmore, na slabu gledanost ovih prenosa, kada nam dozvoljavate i dajete ponovo priliku da progovorimo o onome što je rak-rana društva i ne prirodna nepogoda koja se desila sama po sebi, ne kao finansijska kriza koju takođe želite da predstavite nepogodom, već kao situacija kojoj ste vrlo mnogo doprineli lošim zakonskim rešenjima, njihovim izmenama i njihovom odloženom primenom.
Menjanje naziva organa, saveta ili agencije koji se bave korupcijom u društvu, nedefinisanošću zakonske regulative koja to reguliše, pa čak i ovim predlogom davanje novih i većih ovlašćenja direktoru agencije da donosi mišljenja, propise, tumačenja i da presuđuje da li je neko u sukobu interesa ili ne, u stvari predstavlja nedostatak volje vlasti, koja se predstavlja borcem protiv korupcije, da to i učini.
Mirišljava dimna zavesa koju nam predstavljate pojedinačnim slučajevima gde navodno kažnjavate korupciju je samo zamagljivanje nedostatka principijelne podrške borbi protiv korupcije dobrim i jasnim zakonima i s druge strane borbom protiv pojedinačnih pojava te vrste.
Kako vi pokazujete da se ne borite protiv ovih pojava? Borba protiv korupcije podrazumeva borbu protiv prečica i nelegalnog bogaćenja zloupotrebom javnih funkcija. To znači da ne treba da dozvolimo nekom da istrči u prvi red, a da nije za to završio određenu školu, da nema iskustvo, da nije častan i pošten, profesionalac. Ne samo političar, ne samo direktor nekog javnog preduzeće, nego svih onih mesta gde može da se dobro zaradi i zloupotrebi funkcija na kojoj se trenutno čovek nalazi.
Da li borba protiv korupcije jeste iskrena namera vlasti u kojoj je jedina mera kvaliteta i vrednosti postao novac? I o tome pričamo kada pričamo o bilo kom zakonu. Kada su sve društvene veze postale tržišne transakcije, brak, roditeljstvo, prijateljstvo, politička stranka i članstvo u njoj.
Kada imate brak iz računa onda supružnici znaju da mogu da računaju, da sabiraju i oduzimaju, ali ne mogu da računaju jedno na drugo. Ako vas deca gledaju kroz ono koliko ste u mogućnosti da im obezbedite i platite, znajte sigurno da od odnosa u kojem vaspitavate decu vašim dobrim nasleđenim vaspitanjem nećete moći mnogo da prenesete, ne od novih pravih i trajnih vrednosti koje su neuništive, a to su dobrota, mudrost i ljubav.
Novac, koliko god da ga neko stekne pohlepom, koju stimulišete svim zakonima, potroši se. Obično kažu – kada roditelji jedu zeleno voće deci trnu zubi. To znači da generacije rasle u bespravlju i one koje mi održavamo u ovoj vrsti bespravlja neće moći da promovišu prave vrednosti, a to je da se fakultet završava znanjem, da se na posao dolazi konkursom i pokazivanjem tih znanja i da se na lestvici društvenog uspeha dostižu vrhovi napredovanjem koje podrazumeva rad, a ne nezdravu ambiciju, gde ne služite ni profesiji, ni svojoj ljudskoj časti, nego služite onima koji su u stanju da vam tu ambiciju ispune.
Vi se protiv toga ne borite ovim zakonom. Zašto ovo kažem? Priča o borbi protiv korupcije ima simbolički ministra Đelića za čoveka koji je bio simbol zloupotrebe javnih interesa u privatne svrhe kada je napuštajući Vladu osnovao "Altis kapital" i "Altis investment" i čak bez registrovanog žiro računa zarađivao ogroman novac.
Samo simbolički je on bio primer kako je neko došao da nam kaže da se pamet dokazuje brojem nula i za neke druge cifre na računu. Gospodin Đelić kaže - ako si pametan ti moraš da budeš bogat. On to nije uspeo da dokaže u Francuskoj, morao je da dođe u Srbiju da bi to dokazao. Morao je da bude u "Kredi agrikol" banci, nekada ranije savetnik, banci koja je bila najveći poverilac našeg spoljnog duga, da bi onda postao i suvlasnik u "Meridijan" banci koju je kupila "Kredi agrikol" banka.
Kako je postao suvlasnik te banke? Zloupotrebljavajući zakone koje je i sam donosio, npr. Zakon o sprečavanju pranja novca, gde je postao suvlasnik te banke u procentu od 9,99%, kao firma "Sopar sas", koja u Francuskoj samo broj telefonskog računa na popisu. Baš 9,99% vlasništva je dobio, jer da je imao 10% morao bi da pokaži i svoju fotografiju sa ličnom kartom da je on vlasnik te firme "Sopar sas".
Znači, neko ko je učestvovao u reformama, pričao da se bori protiv korupcije, eksponent političke stranke nam pokazuje kako se može doći do miliona evra upotrebom i zloupotrebom položaja i privilegovanih informacija.
Lično sam doživela da me jedan direktor privatne medijske kuće upita – ako si tako pametna, čujem da u politici važiš da si pametna, zašto nisi bogata? Bio je uveren da delimo istu definiciju bogatstva. On je bogatstvo definisano onako kako ga definiše i gospodin Đelić i mnogi oni koji se nalaze u prvim redovima, oni koje nazivate starom gardom, oni koji su imali sreću da im se ime nađe u jednoj ovakvoj knjizi koja se zove "Nomenklatura Srbije vidljiva golim okom".
Imam ovde samo njen prvi deo, a govori o staroj gardi nasleđenoj iz socijalizma, o sledećoj generaciji koja u sivoj zoni u dogovorima sa aktuelnom vlašću stiče svoje bogatstvo i govori o jednoj trećoj grupi koja se nalazi u tamnijoj zoni, gotovo crnoj, koja se ne eksponira, čak se drži iza zavese, ali što dalje od vlasti, što crnji poslovi, to veći moćnici iz senke, o kojima danas čak i novine pišu, neskriveno vam dajući materijal da se borite protiv korupcije.
Ta definicija bogatstva da neko meri bogatstvo brojem privatnih firmi koje ima, voznim parkom i kubikažom automobila koji se nalaze u tom voznom parku, kešom na računima ili onim koji drži u kućnim sefovima, sa trostruko obezbeđenim vratima, letovanja po nekim mondenskim letovalištima, negde ekskluzivno itd, za mene nisu simboli bogatstva.
Ima nas kojima je bogatstvo da ne dugujemo kredit, da ne kupujemo lekove i da imamo decu kojom se ponosimo. Najveći broj takvih je u Srbiji, kojima vi pokušavate da uništite taj sistem vrednosti i baveći se sobom i svojim, uglavnom korumpiranim funkcionerima, koji nerado hoće da napuste kumulirane funkcije, pokazujete da to nije bogatstvo.
Kupujem lekove, ali primereno godinama koje imam, primereno onom što sam ponela baveći se politikom, pa u 50 godina kada pijete lekove za srce ili nosite naočare sa dioptrijom za čitanje nije ni čudo, jer ne date da vas prevare namerom o borbi protiv korupcije, dok tu korupciju svrstaju zakonima koje vam ovde, u ovom skupštinskom domu predlažu.
Zašto sam ovako oštra u oceni? Jedna od vodećih država, republika, zovite je kako god hoćete, bila je Srbija i njen narod je tu državotvornost uvek pokazivao, jer je Dušanov zakonik donet u vreme najveće moći tog vladara, za razliku od onog Jovana bez zemlje koji je moć velikaša pokušavao da ograniči, jer on tu moć nije imao zasnovanu na materijalnom bogatstvu.
Vi gospođo kao ministar pravde znate da smo mi treća država u svetu koja je imala građanski ustav u istoriji čovečanstva. Tradicija pravde i pravednih zakona jeste nešto čime se Srbija ponosila. Da mi u desetoj godini onoga što nazivamo revolucijom, tržišnim reformama, pričamo o novoustanovljenom organu koji će se boriti protiv korupcije zaista nije primereno ni toj istoriji ni javno proklamovanim namerama države da se protiv te korupcije bori.
Predlažete nam zakon u kojem direktor Agencije traži ovlašćenja da sam bira svog zamenika, da sam donosi, da ni sa kim nema dogovor i proveru zakona koji je navodno toliko jasan da ga treba ovako usvojiti, a čuli ste i od malobrojnih prethodnika da dileme postoje i kod vladajuće većine, direktora kome je važno da obezbedi sebi sigurno veću platu od ostalih državnih službenika, da ne pominjem poslanike, oni već odavno nisu dostojni da se o njihovom stavu i statusu uopšte raspravlja, i o tome da 65 plus 10 novozaposlenih u toj Agenciji za borbu protiv korupcije imamo mnogobrojno objavljene imovinske karte koje su već izazvale sukobe i probleme i nerazumevanje na relaciji evidentičara imovine i onih koji su je prijavili.
S tim nemam problem. Već četvrtu godinu podnosim svoju imovinsku kartu sa preciznim podacima, ne opisnim podacima o imovini kojom raspolažem, nego onim što je zakonito uknjiženo, proverljivo i verodostojno, ali u ime svih onih koje neko ovde čini nepismenim, da nisu znali broj nula da dodaju, nije u redu biti formiran od 1. januara 2010. godine, što jeste dan kada je počela sa radom Agencija za borbu protiv korupcije.
Zakon o tome je donet u desetom mesecu 2008. godine. Bilo je dato dovoljno vremena da se pripreme svi neophodni preduslovi da ta agencija počne da radi i da se mi danas susrećemo sa zahtevom te agencije za zapošljavanje još novih 35 ljudi, pa bi tu stotinak zaposlenih višestruko prevazilazilo delatnost na primer bilo kog ministarstva koje se bavi životnim pitanjima.
Da li ste sebi postavili to pitanje koje ću sada da postavim vama? Da li stvaranje uslova za korupciju lošim zakonima, stavljanjem poveza na oči kada se u toj korupciji koristi i zloupotrebljava položaj, danas zaslužuje da trošimo nedovoljna sredstva u ovoj krizi, da stvaramo jedan organ veći od bilo kog ministarstva operativno, da bi se on sada borio protiv te korupcije, davanjem mišljenja, i čak u nekim slučajevima, mogu da sumnjam, prodavalo oprost za one koji će vršiti nekoliko funkcija, iako je to zakonom zabranjeno.
Znači, ne postoji klauzula gde se kaže šta se može, a šta se ne može raditi u isto vreme, nego je potrebno pitati direktora Agencije za borbu protiv korupcije, koji je, po meni, da ne budem gruba napamet, diskreditovao svoju objektivnost u trenutku kada je DRI dostavila ovom domu izveštaj o kontroli završnog računa za 2008. godinu.
Direktor Agencije za borbu protiv korupcije Zorana Marković je 21. januara 20101. godine, citiram "Tanjug", izjavila da je, prema njenom mišljenju, izveštaj DRI kojim je analizirano trošenje budžetskih sredstava nedovoljno jasan i ne pruža osnov za pokretanje prekršajnih ili krivičnih postupaka, jer u samom izveštaju postoji mnogo propusta.
Marković je Agenciji "Tanjug" izjavila da bi trebalo dodatno razjasniti da li je i u kolikoj meri bilo propusta pri izradi izveštaja DRI i istakla da se ne može tvrditi da neko treba da snosi prekršajnu ili krivičnu odgovornost pre nego što te nejasnoće budu otklonjene.
Otkud sumnja jednog regulatornog tela, koje treba da se bori protiv korupcije, u drugo telo koje je najznačajnije za kontrolu trošenja javnih sredstava? Da li to možemo da pripišemo neznanju? Možemo li to da pripišemo mladosti, neiskustvu, da neko ko je direktor Agencije za borbu protiv korupcije može ovako da se izjasni o izveštaju i da kaže da ima mnogo propusta?
Kojom se to vrstom kvalifikacije koja je potrebna ljudima za rad u DRI, a istovremeno je ima direktor Agencije za borbu protiv korupcije, kvalifikuje da daje ovakvu ocenu? Zato sumnjam da će oprost moći da bude, poput katoličke crkve, za nezakonito ponašanje otkupljen.
Zato ovaj zakon izmena i dopuna vidim kao jednu nagodbu vlasti koja daje preterana ovlašćenja direktoru kao jedinom i isključivom za tumačenja pravila, postupaka itd, da bi mogao tamo gde vlasti odgovara odobri da se vrše dve nespojive funkcije.
Hoćemo li zaista da budemo taoci tih dogovora? Meni kažu - kako se usuđuješ da to istakneš pa bićeš meta te i takve agencije? Ne, niko od nas ne treba da bude meta, nego treba da bude predmet istraživanja proverljivosti, da li odgovorno vršimo svoju funkciju i da li poštujemo zakone, makar i loši bili, jer jedino tako se kvalifikujemo za ozbiljnu državu, s kojom neko treba da sarađuje, da ovde dolazi sa stranim investicijama i potpisuje ugovore s nama.
Biografija direktorice, kada je izabrana za direktora Agencije za borbu protiv korupcije, svojom pedantnošću da štampam papire u to doba, toga više nema na sajtu, pronašla da je došla u agenciju sa mesta zamenika direktora firme koja je imala zvučno ime "Invest vertikala konsultanti".
U Agenciji za privredne registre se moglo videti da je to jedna od uobičajenih agencija za promet nekretnina koja je imala dva zaposlena, direktora, upravo gospođu Zoranu i drugog zaposlenog, to je bio zamenik direktora, prihod u 2008. godini ukupno nekoliko hiljada evra.
Da li možemo da promovišemo profesionalnost, kvalitet i da mladima kažemo - učite školu, budite časni i pošteni jer ćete doći na vrh društvene piramide gde ćete vršiti odgovornu funkciju ako se susrećemo sa ovakvim slučajevima.
Nisam sigurna i ove načelne primedbe koje ću tek elaborirati u kasnijoj raspravi govore o tome da u ovoj državi ima jednakijih i da još uvek ima nedodirljivih, ali neranjivih samo još za neko vreme.
Izmene i dopune ovog zakona ne zaslužuju da budu izglasane i zaista se čudim u ime čije zasluge je trebalo izaći sa ovakvom izmenom zakona i do koje još godine, 2020, planirate, ako kojim slučajem ne daj bože ostanete na vlasti, da nam dajete predloge izmena i dopuna zakona, registara i ljudi na čelu tih institucija i kada ćete jednom krenuti da se borite protiv korupcije?