TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 26.10.2010.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA

3. dan rada

26.10.2010

Sednicu je otvorila: Gordana Čomić

Sednica je trajala od 10:05 do 18:10

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 14 minuta i 45 sekundi vremena predsednika poslaničke grupe. Reč ima Đorđe Milićević.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Gospođo Čomić, poštovano predsedništvo, poštovani ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je Predlog zakona o prostornom planu i kao što je, između ostalog, rečeno u uvodnom izlaganju, reč je o jednom krovnom i strateškom dokumentu, rekao bih da je reč o sistemskom zakonskom predlogu koji predstavlja jedan osnov za budući razvoj Republike Srbije.
Predlagač zakona je veoma opravdano procenio da je u vremenskom periodu, od trenutka kada je usvojen poslednji prostorni plan, od 1996. godine do danas, došlo do značajnijih promena, kako ekonomskih, socijalnih i političkih, tako se promenilo i ekološko okruženje, i to ne samo u našoj zemlji, već i u čitavoj Evropi. Sve su to opravdani razlozi koji govore u prilog konstataciji da je potrebno usvojiti novi prostorni plan.
Šta se postiže Predlogom zakona o prostornom planu? Dakle, utvrđuje se činjenično stanje i relevantni faktori koji utiču na razvoj Republike, a isto tako i potencijali, ograničenja, mogućnosti i prepreke daljem razvoju Republike i pojedinih delova Republike. To je sve osnova da se definiše osnovni strateški cilj prostornog razvoja i da se definišu prioritetu.
Ovaj zakonski predlog zahteva jednu podršku, reč je o dokumentu trajnije vrednosti i sigurno da jedan visok stepen konsenzusa, bez obzira na trenutnu vladu, garantuje da će se pitanjem razvoja u narednom vremenskom periodu baviti sve vlade u kontinuitetu, odnosno da će to biti obaveza i ove i svih narednih vlada Republike Srbije.
Smatram da iza ovog prostornog plana treba da usledi i strategija razvoja Srbije, koju Vlada Republike Srbije, između ostalog, već najavljuje. Za mene su to dva komplementarna dokumenta: strategija razvoja Srbije i Predlog zakona o kojem danas govorimo. Oni mogu biti jedan snažan oslonac za buduće razvojne projekte, i kada je reč o regionima, i kada je reč o pojedinim industrijskim granama i kada je reč o gradovima i opštinama.
Ono što takođe želim da kažem, veoma je važno da su u izradi ovog zakonskog predloga, kao što smo mogli čuti, učestvovali predstavnici stručne i naučne javnosti, da je ovaj zakonski predlog prošao jedno usaglašavanje unutar ministarstava, dakle, da su učestvovali politički činioci. Ono što je takođe važno jeste da je postojala jedna široka javna rasprava kroz izjašnjavanje građana Srbije o samom zakonskom predlogu, dakle, o ovom krovnom i strateškom dokumentu o kojem danas govorimo.
Smatramo da je izuzetno važno da je ovaj dokument prošao jednu široku raspravu, jer, recimo, za gradove i opštine kroz ovaj predlog određuje se sudbina u dugoročnom vremenskom periodu, te možda svaki, pa i najmanji ishitreni ili nepromišljeni potez može značiti jednu agoniju i zaostalost u svakom pogledu, pre svega u socijalnom, demografskom, privrednom, infrastrukturnom i kulturnom. Dobro je da je postojala mogućnost da se iznesu primedbe i na ovaj način isprave negativni elementi koji su uočeni.
Želim da iznesem svoje uverenje da su predlagači korektno pristupili, kada je reč o predlozima i sugestijama koje su se mogle čuti kroz javne rasprave koje su održane u proteklom vremenskom periodu. Dolazim iz grada čiji su predlozi i sugestije uvaženi, odnosno našli su svoje mesto u ovom izuzetno važnom planskom dokumentu.
Nekoliko ilustracija u prilog ove konstatacije. Dakle, zapadna Srbija je, gledajući dokument koji se danas nalazi ispred nas, rekao bih realno predstavljena i kada je reč o oceni stanja i kada je reč o izboru budućih pravaca razvoja. Dobro je uočeno da su naši potencijali u poljoprivredi i na njoj zasnovani prerađivačkoj industriji, razvoju turizma, saobraćajne i druge infrastrukture.
Što se tiče orijentacije, mislimo da treba u strategiji razvoja izvršiti jednu operacionalizaciju koja bi vodila ka realizaciji cilja.
Šta je naš problem kada je reč o valjevskom kraju, a mislim da je to problem i Loznice i Šapca? Imali smo veoma razvijenu metalno preradu, a Šabac i Loznica hemijsku industriju. Danas, zbog mnogo promena na prostoru bivše Jugoslavije, danas na prostoru Srbije i u samoj Srbiji, došlo je do jedne, rekao bih velike dezindustrijalizacije, nestala je snažna prerađivačka industrija i kada je reč o metalnoj preradi i kada je reč o poljoprivredi. To je danas ograničavajući faktor našeg društva i sigurno je da treba preduzeti aktivnosti, posebno da se obnovi industrija u agraru i razvoj novih tehnologija i na toj osnovi novih industrija.
Kada je reč o infrastrukturnom razvoju, a ministar je u uvodnom izlaganju rekao da je to i prioritet, nema ekonomskog bez infrastrukturnog razvoja, to je danas potpuno jasno.
Dakle, kada je reč o infrastrukturnom razvoju, gledajući celokupan dokument, gledajući prostor zapadne Srbije i valjevskog kraja, najpre u celini želim da kažem da su dobro postavljeni razvojni pravci u putnoj mreži, da su locirani prioriteti.
Kada je reč konkretno o kraju koji sam pomenuo kao primer, južni Jadran ima apsolutni prioritet, oko njega živi četiri i po miliona ljudi i iz grada ove saobraćajnice imaće višestruku ulogu: privući će investitore, bitno će doprineti razvoju turizma, a veliki trgovački centri, poput Beograda, Novog Sada, odnosno Vojvodine, postaće bliži za one proizvode iz agrara kojima mi raspolažemo i s kojima imamo šansu u budućnosti.
Kada je reč o železničkoj mreži, zadovoljstvo mi je da se još jednom potvrđuje značaj koridora 10 i koridor 10 danas jeste definitivno nacionalno pitanje, pitanje od nacionalnog značaja i da se potvrđuje kao opravdani nastavak izgradnje pruge Valjevo-Loznica. Dakle, naveo sam samo jedan primer, želeći da pokažem da je predlagač imao sluha za sugestije i predloge koji su se mogli čuti iz pojedinih gradova i opština. Valjevo je, recimo, grad za čije je primedbe i sugestije predlagač imao sluha.
Što se razvoja Srbije u budućnosti tiče, mislim da su dobro uočene oblasti nerazvijenosti, praznog prostora od stanovništva i industrije, ali isto tako i neke razvojne šanse u tim krajevima. Ovaj prostorni plan doživljavamo kao dokument kojim se Srbija obavezuje na jedan ravnomerniji razvoj svih delova Republike i na neophodnost praktičnih mera i podsticaja od strane Republike da se to ostvari.
Kada posmatramo razvojne ciljeve po oblastima, mislim da se precizno definiše strateška orijentacija, ali vrednost ovog plana je u tome što ima visok stepen konkretizacije kroz svaku oblast i mislim da je to dodatni kvalitet koji ima ovaj zakonski predlog.
Posmatrajući celokupan dokument, celokupan zakonski predlog, moram reći da mislim da konačno imamo jedan dokument koji u celosti, gledajući u perspektivu, gledajući u budućnost, sadrži sve ono što ćemo uraditi u narednom vremenskom periodu, i ova vlada i sve naredne vlade Republike Srbije.
Mi unutar poslaničkog kluba SPS-JS ne želimo da verujemo da je ovo samo jedan spisak lepih želja. Takođe, verujemo da će usvajanjem ovog zakonskog predloga biti napravljen jedan ogroman korak napred ka uvođenju reda u građevinu i urbanizam u Srbiji, što je od izuzetne važnosti.
To znači da će biti moguće brzo dobiti određene građevinske dozvole, ali da će isto tako biti jasno i precizno definisano šta je moguće i gde graditi. To je ono što očekujemo takođe od ovog zakonskog predloga.
Dakle, imajući na umu sve ono što ovaj zakonski predlog sadrži, da zapravo obuhvata problematiku svih razvojnih strategija, na ovaj zakonski predlog i dokument gledamo kao jednu obavezu i ove, rekao sam, i svih narednih vlada Republike Srbije i institucija, obaveze svih nas, odnosno obavezu svih građana Srbije.
Poslanički klub SPS-JS u načelu prihvata ovaj zakonski predlog, naravno, spremni smo za jednu kvalitetnu raspravu o pojedinostima. Spremni smo da razgovaramo o svim amandmanima koji će verovatno biti podneti. Pretpostavljam da će biti kvalitetnih predloga. Svako će izneti određene sugestije i predloge iz svojih gradova i opština. Predlažem da ih i sam predlagač ovog zakonskog predloga sagleda kako bi imali konačnu verziju, odnosno kako bi imali što kvalitetniji zakon.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 10 minuta i 30 sekundi vremena ovlašćenog predstavnika poslaničke grupe. Za reč se javio narodni poslanik Jovan Nešović. Izvolite.

Jovan Nešović

Ujedinjeni regioni Srbije
Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine ministre, koleginice i kolege narodni poslanici, pred nama je zakon o prostornom planu Republike Srbije i to je naša ustavna obaveza kao Narodne skupštine Republike Srbije da donesemo zakon o prostornom planu, a to je obaveza koja proističe iz Zakona o planiranju i izgradnji, koji je ova Narodna skupština RS usvojila prošle godine.
Ono što treba, čini mi se, na početku reći je da važeći prostorni plan u RS donet daleke 1996. godine, pre 14 godina. Od tada do danas desile su se velike ekonomske promene, institucionalne promene, političke promene u državi Srbiji, promene u okruženju, promene u ekologiji, promene u upravljanju resursima i čini mi se da je bilo krajnje vreme da se sve te promene, a i određeni zahtevi koji se postavljaju pred društvo, odnosno pred državu Srbiju, danas ugrade u jedan savremeni novi prostor plan koji će RS, odnosno Narodna skupština RS doneti.
S druge strane, prostorni plan predstavlja jedan krovni, nacionalni dokument, iz koga treba da proizilaze ostala planska dokumenta. To su prostorni planovi posebne namene, za ona značajna područja u Republici Srbiji, kao i regionalni prostorni planovi, odnosno prostorni planovi lokalnih samouprava. Svi ovi prostorni planovi međusobno moraju da budu povezani, da proizilaze jedan iz drugog.
Lokalna samouprava treba da insistira na međusobnom povezivanju lokalnih samouprava, naročito kod onih zajedničkih regionalnih projekata, a to su projekti kao što su saobraćajnice, upravljanje komunalnim otpadom, vodosnabdevanje, postojanje za prečišćavanje otpadnih voda i sve ono što jača ekonomsku vezu između lokalnih samouprava.
Mnoge lokalne samouprave danas u Srbiji su pristupile, poštujući slovo Zakona o planiranju i izgradnji, izradi prostornih planova, neke su u fazi završnice izrade tih prostorni planovi, ali je bilo i jeste važno da donesemo prostorni plan razvoja RS, da bi lokalne samouprave, one koje već nisu, završile posao, uradili određene izmene, ako su potrebne, u saglasnosti sa ovim prostornim planom, ali sa druge strane da bi kao država, kao Narodna skupština, kao Vlada pokazali našu odgovornost i insistirali kod lokalnih samouprava, onih koje nisu počele svoje aktivnosti oko izrade prostornih planova, da i one krenu u taj posao.
Ono što takođe treba na početku reći, prostorni plan je nešto u šta treba ugraditi sve ono što je definisano različitim strategijama, koje je definisala i usvojila Narodna skupština RS u zadnjih nekoliko godina i to nije bio ni malo lak posao. Mislim da je posao koji su uradile stručne ekipe ljudi, koji su radili na izradi ovog prostornog plana, zaista bio obiman i zaista bio veliki.
Prostorni plan, o kome danas govorimo, donosi se za period od 2010. do 2020. godine. On predstavlja dugoročnu viziju razvoja RS i čini mi se da je on prvi korak da se napokon u Srbiji donesu određena strateška dokumenta i određeni planovi i da se tačno zna u budućnosti šta se gde može raditi i da nema više odstupanja od toga.
Fizički, prostorni plan je uradila Agencija za prostorno planiranje RS, stručna organizacija. Ono što smo dobili informacija na Odboru za urbanizam i građevinarstvo jeste da je prostorni plan bio u oko 150 opština u razmatranju, da je bio u razmatranju u različitim stručnim institucijama, različiti stručni pojedinci koji se bave ovom problematikom su takođe dali svoje primedbe, i ono što mi je drago, da na sajtu Agencije za prostorno planiranje postoje sve primedbe koje su stigle na prostorni plan RS i sve primedbe koje su prihvaćene i koje nisu, sa objašnjenjima, što mislim da je jako važno.
Jer jedan ovakav dokument treba da ima jednu dobru javnu raspravu i moje lično mišljenje jeste da svi oni koji su želeli da učestvuju u toj javnoj raspravi su imali mogućnosti da u njoj učestvuju.
Prostorni plan sačinjava dva dela, to je tekstualni i grafički deo prostornog plana. Kada govorimo o tekstualnom delu ovog dokumenta koji se nalazi pred nama, imamo i jedan veliki deo koji predstavlja analizu postojećeg stanja. Tu su podaci koji jesu iz 2008. godine, ali moramo uzeti da je ovaj prostorni plan počeo da se radi 2009. godine, pa se podaci iz 2008. godine nisu mnogo promenili u 2009. godini.
Ima onaj deo koji je jako važan. To su mere i akcije koje treba preduzeti u narednom periodu da bi 2020. godine bili tamo gde želimo da država Srbija bude u različitim oblastima društvenog života. Stoga je važno, čini mi se, ovde reći ono što su predlagači prostornog plana definisali kao viziju ovog strateškog dokumenta, a to je da je država RS 2020. godine teritorijalno utvrđena i regionalno uravnotežena država, održivog ekonomskog rasta i kompletno infrastrukturalno opremljena i saobraćajno pristupačna, socijalno koherentna i stabilna, očuvanog i zaštićenog prirodnog i kulturnog nasleđa, kvalitetne životne sredine i funkcionalno integrisana u okruženju.
Potpuno je jasno da bi 2020. godine država Srbija bila ovakva trebaće dosta rada, političke odgovornosti, velike političke tolerancije, ogromnih materijalnih sredstava, da bi sve ono što se ovde zamisli bilo ugrađeno i ostvareno u državi Srbiji.
Ono što je takođe važno u ovom prostornom planu i o čemu treba razmišljati jeste da se on bazira na nekih pet principa koji su bitni. Prvi princip koji je ovde definisan u ovom prostornom planu jeste princip uravnoteženog regionalnog razvoja i unapređenja socijalne kohezije.
Država Srbija je danas jako neravnomerno regionalno razvijena. Pričali smo da razlika između razvijenosti opština danas u Srbiji je oko 1,30, posle ove krize možda 1,25. Između okruga ta razlika je 1:7 i potpuno je jasno da dolazi do još višeg zaostajanja onih područja koja su do sada bila nerazvijena i na tom polju se u bliskoj budućnosti moraju uraditi velike intervencije.
Ono što je jako važno je da se pristupi planskoj izgradnji infrastrukture na celoj teritoriji RS. S druge strane, mora se raditi na izgradnji industrijskih zona, tehnoloških parkova, da bi se privukli potencijalni investitori u sve delove RS, da bi ljudi dobili posao, da ne bi bilo iseljavanja stanovništva.
Važno je stvaranje novih lokalnih inicijativa i intervencija sa državnog nivoa. Potpuno je jasno da lokalne samouprave, tako siromašne i same, ne mogu određene stvari odraditi da bi se privukli potencijalni investitori. Zato je važna politika države da se sa centralnog nivoa ulažu sredstva u razvitak, industrijski razvoj i opremanje industrijskih zona da bi se privukli potencijalni investitori da ulažu u ta područja da bi zaposlili stanovništvo, da bi stanovništvo ostalo u tom području.
Takođe je važno da javne institucije moraju da budu ravnomernije raspoređene na celoj teritoriji države Srbije. Potpuno je jasno da samo sa tim elementima možemo postići da u narednom periodu država Srbija bude ravnomernije razvijena, uravnoteženije razvijena na celoj svojoj teritoriji.
Ono što predlagači prostornog plana definišu jeste da će gradovi u budućnosti igrati motornu snagu razvoja tih područja i predlaže se da 4 opštine dobiju status grada. To su Kikinda, Vršac, Pirot i Prokuplje.
Ono što je takođe definisano u prostornom planu je da ćemo imati 2020. godine jedan veliki metropolski grad, a to je Beograd, sa 1.200.000 stanovnika. Imaćemo i četiri grada koji će imati i međunarodni značaj, kao što to obrađivači plana kažu – funkcionalna i urbana područja. To su gradovi Novi Sad, Priština, Niš i Kragujevac, koji će biti gradovi od posebnog značaja.
Oni ispunjavaju ovaj uslov, iako u aktuelnoj javnoj raspravi Kragujevac i to područje traže da bude grad od nacionalnog značaja, ali to područje ima manje od 250.000 stanovnika. Predlagači su razmišljali da samo oni gradovi koji imaju preko 250.000 stanovnika mogu biti gradovi od nacionalnog značaja.
Zato će imati poseban značaj i gradovi koji imaju manje od 250.000 stanovnika, ali će imati poseban podsticaj države da bi i oni bili motorna snaga razvoja tog područja. To su Subotica, Kragujevac, Pančevo, Užice, Novi Pazar i Zaječar.
Treći broj gradova će imati takođe značaj. To su gradovi u centralnoj Srbiji, kao što su Čačak, Kraljevo, Kikinda, Kosovska Mitrovica, Pirot i Vranje, značaj u drugim delovima Srbije. Poseban značaj će imati pogranična mesta Loznica, Šabac i mesta koja su vezana za koridor 10 i koridor 7.
Da bi se postigao uravnoteženiji regionalni razvoj budućnosti Srbije, definisane su posebne mere i podsticaji koji će ići prema onim gradovima, bez obzira koji je njihov značaj, da li nacionalni, poseban značaj ili da su oni pogranična područja. U budućnosti treba da budu nosioci razvoja celog područja.
Drugi princip koji je definisan u ovom prostornom planu je regionalna konkurentnost i pristupačnost. Kad govorimo o konkurentnosti, prvenstveno se misli na privrednu konkurentnost.
U budućnosti moramo da stvaramo privredu koja može da bude konkurentna, odnosno da izdrži pritisak konkurencije koja će biti nemilosrdna kako se država bude otvarala prema EU. Samo takva privreda može da zaposli stanovništvo, da građani budu zadovoljniji, a to znači da imaju posao i da mogu da stvaraju.
Nosioci razvoja i stvaranja takve privrede moraju da budu zajedno lokalna samouprava i država kroz jačanje institucija na svim nivoima vlasti, a s druge strane, mora se tražiti modalitet da se opterećenje, odnosno troškovi privređivanja svedu što je moguće na manju meru.
U budućnosti se posebna pažnja mora posvetiti ulaganju u obrazovanje, jer samo sa kvalitetnijim obrazovanjem možemo imati kvalitetnu privredu i određenu produktivnost koju želimo da postignemo. S druge strane, pristupačnost znači da svi oni koji žele da ulažu u privredu Srbije moraju da imaju razvijenu infrastrukturu, da mogu da dođu do određenih područja. Jeste važan razvoj kako putne, tako i železničke infrastrukture, vodnih puteva, infrastrukture institucije i svega onoga što pospešuje sve ono što je vezano za funkcionisanje privrede.
Treći princip koji je definisan je održivo korišćenje prirodnih resursa i zaštićena i unapređena životna sredina. U tom delu se mora voditi računa o racionalnom korišćenju prirodnih resursa, povećanju energetske efikasnosti koja je u Srbiji na jako nismo nivou, korišćenju obnovljivih izvora energije, što predstavlja imperativ i određena zakonska rešenja su počela da se donose na Vladi Republike Srbije.
Potpuno sam siguran da će se u budućnosti intenzivirati ova oblast. Uvođenje čistih tehnoloških rešenja, princip regionalnog upravljanja komunalnim otpadom, što mislim da je nešto što je definisano i zakonom i što se u narednom periodu takođe mora insistirati kod lokalnih samouprava, smanjenje zagađenja gradova i sela, razvijanje zelenih površina u gradovima i pošumljavanje i uređenje određenih prostora.
Četvrti princip je zaštićeno i održivo korišćenje prirodnih i kulturnih nasleđa. To zaštićeno korišćenje u narednom periodu treba da bude osnova privrednog i turističkog razvoja. Potpuno je jasno da zaštita prirodnog i kulturnog nasleđa mora da bude u saglasnosti sa svim savremenim evropskim standardima.
Peti princip je prostorno i funkcionalno integrisanje u okruženje. Danas je važno da se država, a tako i pojedine regije države Srbije, povezuju sa državama u okruženju, i a regijama u okruženju. Tu govorimo i o prekograničnoj, interregionalnoj i transnacionalnoj saradnji.
Država Srbija treba da se povezuje sa državama EU, kao i sa drugim razvijenim državama sveta, da bi svoju poziciju u ovom trenutku poboljšala, kako u privrednom tako i u političkom smislu. Za ovaj princip je jako važno korišćenje projekata prekogranične saradnje i implementacija tih projekata koji su najčešće vezani za saradnju sa lokalnim samoupravama i između lokalnih samouprava. To partnerstvo će pomoći kako lokalnim samoupravama tako i državi Srbiji u njenoj integraciji u EU.
Da bi se stiglo do ove vizije, potrebno je definisati i akcije i obaveze po Zakonu o planiranju i izgradnji, i da se donese program implementacije prostornog plana Republike Srbije. Mislim da će to biti doneto u narednih godinu dana. Onda ćemo imati potpuno jasnu sliku i šta treba da se uradi da bi se sve desilo, da bi 2020. godine Srbija bila onakva kakva je definisana u viziji ovih ljudi koji su pravili ovaj prostorni plan.
Hoću da se baziram još na dve stvari, na razvoju ruralnog dela Republike Srbije i na razvoj infrastrukture Republike Srbije. Mislim da su to dve oblasti koje možda nisu najznačajnije, ali su jako značajne, a koje su obrađene u ovom prostornom planu. Ruralno područje danas pokriva 85% teritorije države Srbije. Na tih 85% teritorije živi 55% stanovnika Republike Srbije i prosečna naseljenost je 63 stanovnika po ha, što je jako malo.
U državi Srbiji, po statističkim podacima, ima 4.800 sela i 700 sela po predviđanju do 2020. godine neće postojati. U njima sada živi manje od 150 stanovnika. Najugroženija područja po ovoj analizi jesu istočna, južna Srbija, jugoistočna Srbija i AP KiM.
Ključni problem ovog prostora je što 60% tih ljudi koji žive u ruralnom području zavise od poljoprivrede i nemaju stalno zaposlenje. Osnovni cilj u budućnosti Republike Srbije je povećanje kvaliteta života u ruralnim područjima, očuvanje, obnova održivog razvoja i ekonomsko-socijalna, ekološka vitalnost kao rezultat decentralizacije gradova i opština.
Šta to znači? Razvoju ruralnih područja mora se u narednom periodu posvetiti posebna pažnja. Njihov razvoj se mora posmatrati na jedan integralan način. Ono što je u ovom planu jako dobro definisano je, da nije svugde isto, kada govorimo o ruralnom razvoju. Smatramo da su neka ruralna područja mnogo više razvijena od drugih i zato su obrađivači plana definisali neka tri tipa ruralnog razvoja.
Prvi tip se odnosi na Vojvodinu i deo oko Šapca, odnosno na Mačvu, gde je broj stanovnika veći od 150 stanovnika po ha. Drugi tip je Šumadija, Pomoravlje, okolina Niša, Leskovca i Vranja. Tu je negde oko 100 stanovnika, 50 do 100 stanovnika po ha. Treći tip je onaj deo gde ima najmanje stanovnika, a to je istočna, jugoistočna, južna Srbija i deo Zlatiborskog okruga, gde je ispod 50 stanovnika po ha, izuzev Preševa i Bujanovca gde je broj stanovnika veći.
Obrađivači plana su tačno definisali šta treba u tim područjima raditi, da bi se prvo zaustavilo iseljavanje stanovništva, da bi se poboljšala demografska struktura i da se iza toga dođe do povraćaja stanovništva, da bi ti prostori bili naseljeni u budućnosti.
Ono što je takođe važno je i razvoj infrastrukture, naročito putne infrastrukture. Jednostavno, da bi zaustavili migraciju stanovništva sa rubnih područja države prema centralnim područjima, moraju imati brzu komunikaciju.
Danas je brza komunikacija pored svih transporta najvažnija, a naročito putna komunikacija. Mislim da je jako važno da se u ovom dokumentu nađe do 2014. godine, šta to država planira da uradi u oblasti auto-puteva kao najvažnijih putnih saobraćajnica. Pored toga, razmišlja se i o regionalnim putevima. Verovatno će lokalne samouprave u svojim prostornim planovima definisati lokalne saobraćajnice.
Prioritet je završetak koridora 10, kako na severu, tako i na jugu, kao i prema granici sa Bugarskom. Jeste važno da se napravi šumadijski prsten. Kad kažem šumadijski prsten mislim na povezivanje Beograda preko Požege do granice sa Crnom Gorom i povezivanje od Preljina do auto-puta Preljina-Pojate.
Potpuno sam siguran da će se time povezati veliki industrijski centri u centralnoj Srbiji, tako da će to biti okosnica i prema istoku, prema Zaječaru, odnosno prema zapadu, Užicu, Šapcu, gde može da se razvija privreda i da taj prostor bude povezan dobrom infrastrukturom, a samim tim, da se postigne da ekonomski prostori ojačaju. To znači da nema iseljavanja stanovništva.
Prostorni plan Republike Srbije treba da bude osnov ekonomskog i institucionalnog planskog razvoja države Srbije. Potpuno sam siguran da su za njegovo ostvarivanje potrebna značajna finansijska sredstva i ne samo zadatak ove Vlade, nego i svih budućih vlada. Prostorni plan donosi se do 2020. godine gde treba da se obezbede sredstva da bi se one stvari koje su definisane ovim prostornim planom i ostvarile, da ne bi ono ostalo na papiru. Čini mi se da jeste važno da ovaj dokument kao razvojni dokument dobije što širu podršku u parlamentu.
Očekujem da i opozicioni poslanici, iz opozicionih poslaničkih grupa, podrže ovaj dokument. Poslanička grupa G 17 plus smatra da je ovaj dokument dobar i da će u danu za glasanje podržati ovaj dokument.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Zoran Antić ima reč.
...
Srpska napredna stranka

Zoran Antić

Napred Srbijo
Dame i gospodo narodni poslanici, čisto informacije radi, ovaj zakon se sastoji iz dva dela. Jedan je ovih 15-ak članova koji nas uvode u zakon, a nakon toga sledi prostorni plan. Ja bih prvo par reči o samom zakonu.
Na početku bih rekao da nam je zakon bio i te kako potreban. SNS smatra da se kasnilo sa donošenjem prostornog plana i da smo u prethodnom periodu imali jako veliki priliv deviznih sredstava, imali smo veliko zaduživanje države, imali smo prihode od privatizacije, imali smo donacije, a i izvoz nam je bio sasvim pristojan, ali smo, nažalost, u ovih 10 godina jako malo iskoristili od tih sredstava za neke kapitalne investicije.
Nažalost, najveći deo je otišao u neku tekuću potrošnju, kroz stalne izbore, kroz stalne političke čarke, interese političkih stranaka i tako je jedan veliki kapital kojim je raspolagala Republika Srbija i svi građani Srbije potrošen.
Danas smo došli u situaciju da donosimo jedan prostorni plan koji je oročen na 10 godina i da se pitamo koliko je on ekonomski realan, a koliko iza njega stoji politička želja i eventualno predstojeća predizborna kampanja i u kojoj meri će ovaj prostorni plan biti realizovan u ovom periodu koji ste naznačili.
Ono što bi u samom zakonu meni smetalo to je što program implementacije planirate tek za godinu dana. Prostorni plan ste, koliko je meni poznato, uradili za par meseci, početkom ove godine. Planirali ste bili da ga možda usvojite još u julu u ovoj skupštini, ali, odužilo se do oktobra, pa ipak za par meseci ste doneli prostorni plan a nakon toga čekamo na implementaciju godinu dana.
Posle implementacije imaćemo, bar mi narodni poslanici, još godinu dana, jedan rok da se sagleda šta je od tih planova i poslova na koje ste se obavezali urađeno. Znači, mi ćemo realno od ovog dokumenta moći da sagledamo njegove efekte i da vidimo u kojoj se meri realizacije faktički tek za dve godine.
Stičem utisak da je motiv u ovom trenutku pre svega politički, da sam posao oko prostornog plana nije u dovoljnoj meri pripremljen, da imamo veliki problem sa regionalnim prostornim planovima, gde se bukvalno ništa nije ni uradilo.
Verovatno je agencija započela deo tih poslova, ja sam nešto načuo, bar što se tiče Pomoravskog okruga i Šumadijskog da se na tome radi, da je to u planu u toku naredne godine, ali, u samom planu imate jako šture konkretne podatke. Više je to opisno i više je to spisak želja, ono što bismo voleli da uradimo, nego što stvarno može da se prepozna šta su prioriteti u pojedinim regionima.
Smatram da je veliki propust kod zakona ovaj institut uvida. Ne znam zbog čega ministar propisuje uvid fizičkim ili pravnim licima, odnosno, verovatno će uslediti neki pravilnik, zbog čega se niste opredelili na to da ovo bude dostupno faktički i građanima, da se ide na jedan informacioni sistem koji bi objedinio možda i druge institucije, u smislu da svi podaci koji su relevantni za sagledavanje prostora Republike Srbije mogu da budu dostupni i domaćim i stranim investitorima.
Valjda je i osnovni cilj prostornog plana da svi mi znamo šta RS odnosno šta mi kao država planiramo u nekom narednom periodu. Ova mogućnost i upotreba najnovijih tehnologija, a pretpostavljam da će tu biti i nekih otežavajućih okolnosti da svako fizičko lice bude u situaciji da sagleda ovaj prostorni plan i sve ono što u njemu stoji, mislim da je veliki propust i da je to trebalo na drugačiji način da se reši u samom zakonu.
Kao što rekoh, mnogo se priča o stranim direktnim investicijama, ali strane direktne investicije pre svega dolaze tamo gde je situacija izvesna, tamo gde se uviđa da jedna država i jedan narod ima neku svoju viziju. Vi smatrate da ste ovim zakonom ukazali na viziju, na neke prioritete, ja verujem i da jeste, ali, nisam siguran da je to dovoljno za povećani nivo investicija u Srbiji danas.
Što se tiče samog prostornog plana, on je sasvim sigurno urađen sa prevelikim ambicijama, ambicijama koje nisu primerene za ovaj trenutak ekonomske krize u kojoj se nalazimo. On ima, nažalost, političku pozadinu a nije bilo mesto u ovom dokumentu, jer, kao što rekoh, prostorni plan bi trebalo da ostane svim budućim vladama i trebalo bi, kao što u njemu piše, da se realizuje u narednih deset godina. Vi ste to delimično i kroz jedno objašnjenje u samom prostornom planu donekle i naglasili, da imate dva scenarija kada je u pitanju prostorni plan, da je jedan recesioni, koji je sasvim izvestan, ali, čini mi se da ste se mnogo više bazirali na ovaj drugi, u želji da mnogo više toga isplanirate, obećate, a da to nije umnogome u skladu sa realnostima u kojima se Srbija danas nalazi. Pre svega, kada je u pitanju ekonomska baza Srbije, način finansiranja tih projekata, imaćemo velikih problema.
U zakonu stoji da nisu potrebna neka dodatna sredstva a da su sredstva obezbeđena iz nekih namenskih fondova, da eventualno možemo da računamo na sredstva iz kredita, itd. Podsetio bih vas da smo pre mesec dana doneli Zakon o finansijskom sistemu, u dogovoru sa MMF-om, gde smo bitno ograničili mogućnost zaduživanja Republike Srbije, znači, da taj javni dug može da bude samo nekih 45% bruto domaćeg proizvoda.
Što se tiče bruto domaćeg proizvoda, u narednih godinu-dve, verovatno nećemo moći da dostignemo ni onaj nivo iz 2008. godine, bez obzira što nas aktuelna vlast uverava kako je situacija u privredi sve bolja i bolja, kako se popravlja iz dana u dan. Činjenica je da to ide znatno sporije i da se srpska privreda oporavlja jako slabo i jako sporo, tako da ekonomska osnova za realizaciju tih novih projekata biće krajnje problematična.
Vlastitih sredstava mislim da praktično nemamo. Čeka nas rebalans budžeta, gde će dobar deo tih sredstava koja su preostala biti raspodeljena pre svega u neke socijalne svrhe. Vlada je isto tako svesna da građani Srbije jako teško žive i u narednom periodu, nažalost, budžeti Republike Srbije biće socijalni, mnogo manje razvojni, mnogo manje para za investicije i ne prepoznajem od kojih to stvarno sredstava računate da ćemo moći da isfinansiramo veliki broj projekata koji su planirani do 2010. godine.
Koncesija ima jako malo. Očigledno je da tu zakonska regulativa nije adekvatna i da nema interesa da Srbija, kad je u pitanju demografski kapital i neka njena budućnost nije sjajna, da strani investitori i budući koncesionari tu ne vide profit, ne vide svoj interes. Sasvim sigurno je da nemamo ni dobru zakonsku regulativu, kada je u pitanju ovaj miks između privatnog i javnog sektora, jer to privatno i javno partnerstvo kod nas uopšte nije zaživelo.
To su eventualno neki ventili gde bismo mogli deo ovih projekata da realizujemo, ali, toga, nažalost nema i time ćemo morati poprilično da se pozabavimo i da vidimo da pripremimo jednu zakonsku regulativu da bismo te potencijale iskoristili.
"Telekom", koji ste planirali da prodate do nove godine, verovatno će se iskoristiti za predizbornu kampanju. To i nisu neka sredstva kojima bi mogli da se realizuju kapitalni projekti.
Sve u svemu, mi imamo veliki problem sa ovim planom i sa ovim zakonom. Znači, mnogi projekti biće pod znakom pitanja.
Samo bih podsetio da uz sve to u narednom periodu možemo da očekujemo i manji broj zaposlenih, manji dohodak, i sve to bitno komplikuje situaciju i mogućnost realizacije i realnost samog ovog prostornog plana koji je danas pred nama.
Mislim da je veliki problem kada su u pitanju regionalni prostorni planovi koji će biti u pripremi u nekom narednom periodu i činjenica da Vlada ne poštuje Zakon o finansiranju lokalnih samouprava. Verovatno su sve moje kolege dobile pisma od lokalnih samouprava, a ja sam dobio od mojih Despotovčana, imam obavezu prema njima i prema ostalim lokalnim samoupravama iz Pomoravskog okruga, da vam dam do znanja da u budžetu za 2011. godinu niste predvideli dovoljan iznos sredstava za lokalne samouprave, da ne poštujete zakon, onih 1,7% BDP ne odvajate lokalnim samoupravama.
Čemu ti regionalni prostorni planovi, ako te projekte lokalne samouprave neće moći da investiraju i neće moći da potpomognu, jer danas veliki broj lokalnih samouprava ima sredstava za plate zaposlenih, a što se tiče investicija, tu je situacija sve gora i gora. One u mnogome kasne i kada su u pitanju i obaveze prema dobavljačima, kada su u pitanju njihovi troškovi, ne ispunjavaju ih i pad prihoda je veliki, zato što je najveći broj radnih mesta u prethodnoj godini kojih je blizu 200.000, izgubljen baš u unutrašnjosti, baš van Beograda i Novog Sada.
Smatram da u ovoj trenutku treba svi da se založimo i da Vlada odustane od toga da smanjuje sredstava lokalnim samoupravama, da poštuje Zakon o finansiranju lokalnih samouprava, jer je to još jedan uslov da bi ovaj zakonski projekat koji bi danas trebalo da usvojimo, bude bar u jednom delu realizovan u nekom narednom periodu.
Kada je u pitanju regionalni razvoj, dosta je toga u ovom zakonu rečeno o regionalnom razvoju, jako puno lepih želja, planova, ali se potpuno zaboravilo da u prethodnih deset godina mi imamo sve veće osiromašenje unutar centralne Srbije, da imamo veliki broj opština koje su, da ne kažem, pred izumiranjem i u ekonomskom, ali i u demografskom smislu i da je taj kapital jako mali da ovaj model koji ste vi zamislili, trebaće ozbiljna finansijska sredstva da se to realizuje, da se jedan broj gradova revitalizuje u Srbiji da bi mogli da budu nosioci privrednog razvoja.
Nažalost, u procesu privatizacije stradali su, pre svega, gradovi i opštine u unutrašnjosti, jer se prodavala imovina, a većina je njih bila u unutrašnjosti i ta privredna osnova bila je jako tanka, a stanje u preduzećima i kada je u pitanju njihova likvidnost u privatnoj privredi, mislim, pre svega, i kada su u pitanju troškovi koji su u toku kao vraćanju kredita, jer do obrtnog kapitala su došli zaduživanjem kod banaka.
Svim opštinskim samoupravama danas, da bismo održali standard, potrebna su nova radna mesta, nove investicije i bez toga neće biti moguće realizovati ovaj prostorni plan prihoda koje bismo iz tih investicija mogli da računamo u nekom narednom periodu.
Znam samo za Pomoravski okrug da je u ovom trenutku potrebno četiri do pet hiljada kvalitetnih radnih mesta da bi mi građani Pomoravlja mogli da sačuvamo ovaj standard, inače će i ovaj uslužni sektor koji prati privredu početi da posustaje. Prođite kroz gradove unutrašnjosti, svaki drugi lokal je prazan. Očigledno je da usluga ne može da opstane bez realnog sektora, a realnog sektora i radnih mesta sve je manje.
Mislim da generalno govoreći, ne sumnjam u dobru nameru, ali još jednom da podvučem, plan nam je potreban, ali plan koji je na realnim osnovama, ne plan koji je proizvod nekih političkih želja ili plod neke buduće predizborne kampanje, a čini mi se da je to namera predlagača, namera Vlade u ovom trenutku.
Nije nam potreban lažni optimizam koji treba da širimo širom Srbije u ovoj predizbornoj kampanji, jer mnogo je obećanja bilo ovih deset godina, a jako malo toga je ostvareno i nije ni čudo što danas ima jako puno pesimizma u Srbiji, nije kriva opozicija što ukazuje na to kako se danas loše živi.
Gospodo iz vlasti, krivi ste vi, zato što ste mnoga obećanja pogazili i što se danas nažalost u vas nema poverenja i čini mi se da bi građani Srbije od ovog prostornog plana bar u nekom narednom periodu, ne bi imali ozbiljne koristi.
Nadam se da promenama koje svi očekujemo, akcentom na jednu sasvim drugačiju privrednu politiku koja neće da se zasniva na uslužnom sektoru, na uvozu, na finansijskim institucijama, već na onome o čemu sami vi pričate, ovih dana na izvozu, a propustili ste deset godina, sad ste se prisetili pred izbore. Samo takva politika, takav model ekonomskog rasta i razvoja omogućiće da se jedan deo ovih planova realizuje.
U protivnom, ostaje nam da planiramo, da primenjujemo neke standarde, da izvršimo edukaciju po lokalnim samoupravama u kojima imamo jako veliki problem sa kadrovima koji nisu sposobni da pripreme dokumentaciju za mnoge projekte i u tom smislu je jako malo urađeno, bez obzira što smo dobili zakon o regionalnom razvoju, ali skoro ništa od toga nije implementirano, ništa od toga danas u Srbiji ne funkcioniše.
Bavimo se politikom, i to dnevnom, kratkoročnom, izbornom, ali dokle god se ne pogledamo, ne stanemo pred ogledalo i ne rešimo da krenemo i ispravljamo stvari u Srbiji, neće nam biti bolje.
Nadam se da ćemo posle ovih izbora dobiti Vladu koja će biti sposobna da u tom smislu popravlja stvari, realizuje sve ovo u vezi prostornog plana što ste zamislili.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Velimir Ilić.

Velimir Ilić

Nova Srbija
Gospođo predsedavajuća, meni je jako žao što nema ministra u sali da sasluša neke predloge, nešto o čemu se danas govori. Prvo, pre njegovog dolaska u Ministarstvo ovaj prostorni plan je bio urađen, napravljen, nešto malo je dorađen i sada je dat na usvajanje.
Radilo se mnogo na ovom prostornom planu, ali se čekalo da se vidi jedna realnost, šta je realno za Srbiju da može da se uradi do 2020. godine, a šta je bajka i priča predizborna, da će se uraditi četiri auto-puta, da će se uraditi sve u Srbiji što je neophodno. Mi nismo hteli da izađemo, dok nismo videli realna sredstva za sprovođenje ovog prostornog plana Srbije do 2000. godine.
Vidi se i sada da jedna neozbiljnost poslanika i vladajuće koalicije, i neki iz opozicije ovo smatraju kao jednu običnu priču nerealnu, pa vidite i sami kakav je interes u sali, jer nikoga nema. Da je sreće da svaki narodni poslanik bude ovde prisutan danas, jer usvaja se prostorni plan. Ovde se danas kroji kako će koja opština raditi, šta će koji grad dobiti u narednih deset godina i da svaki poslanik grize i bori se za svoj kraj, svoju sredinu i da izađe i realno kaže da pojedini delovi Srbije potpuno izumiru, ne postoje.
Uzmimo Kuršumlijsku opštinu, 17 sela nema nijednog stanovnika. Lukovska banja, koja je ovih dana najposećenija banja u Srbiji, nema put, ima makadam, ne može da se priđe od Kuršumlije, ima 40 km, da slomite kola vozeći po makadamu.
Ovde nije predviđeno da ona mesta koja mnogo znače za Srbiju i koja mogu da donesu neki profit, neku zaradu, jednostavno nisu obuhvaćena. Opet se vodi politika da se sve da velikim gradovima, te tamo veliko biračko telo i zato nije ni čudo što u Beograd godišnje dođe 70.000 ljudi iz unutrašnjosti. Svake godine Beograd dobije 70.000 novih stanovnika.
Dolazak jedne porodice u Beograd, po proračunima koji su rađeni od stručnih službi, košta Beograd infrastrukturno 100.000 evra. Svaka porodica koja uđe u Beograd traži parking, traži školu, traži obdanište, traži proširenje elektrodistributivne mreže, proširenje vodovoda, kanalizacije, kišne kanalizacije, trgovinske objekte itd. Šta mislite gde bi nam bio kraj da se u svako selo Srbije uloži stotinak hiljada evra, a to je samo da po jedna porodica ostane da živi tamo gde već ima kompletnu infrastrukturu.
Ovo je jedna loša politika, a to pokazuje i ovaj prostorni plan koji se olako predlaže u svrhu neke predizborne kampanje, i sve će biti 2012. godine i 2013. godine, sve će biti nekih narednih godina, a gospodin ministar ne shvata da je njemu tri građevinske sezone prošlo kao ministru, a jedino što je napravio je jedan dobar posao, doveo je te mangupe iz "Nuba investa" i uzeo jedan veliki prirodni resurs Srbije i prodao ga bez tendera u bescenje. Naterao je ljude da to potpišu. Zbog toga, naravno, biće kasnije problema.
Niko ne shvata zašto je građevinarstvo u ovoj godini palo za 12%, a prošle godine za 18%. Kakve mi prostorne planove pričamo i bajke o auto-putevima, spajamo, a ljudi ne mogu da dobiju metar asfalta da izađu iz kuće, žive u blatu? Ibarska magistrala je više nemoguća za saobraćaj.
Mi smo usvojili Zakon o bezbednosti saobraćaja. Kako može saobraćaj da bude bezbedan na magistralnom putu, kada je 27.000 auta dnevno kod Lazarevca, 17.000 u Ćelijama, 15.000 u Preljini? Svi stručnjaci kažu 8.000 kad pređe na magistralnom putu nema više bezbednosti i nema tog zakona koji može dati sigurnost u saobraćaju, jedino da se vozi 20 na sat, što se i sad radi. Naročito u dane vikenda, 30 km je prosek od Čačka do Beograda put.
Mi ovde pričamo – sada ćemo praviti auto-put i Novi Sad-Šabac-Loznica. Hajde da ga pravimo, ali od Loznice da počnemo. Nemojte ovo što Pajtić priča, izborna kampanja, pa će od Novog Sada krenuti. Hajde od Loznice da počnemo. To bi mi bilo drago da vidim, ali od Loznice da počnemo, odnazad.
Mi pričamo – sada ćemo graditi i prugu Valjevo-Loznica. To je dobro i trebalo je odavno da se izradi. Ne pričamo da je već dve godine zatvorena pruga Kraljevo-Kruševac-Niš. Dve godine pruga ne radi zbog trulih pragova, zbog dotrajalosti i nemogućnosti da se odvija bezbedno železnički saobraćaj. Hajde da popravimo.
Da li je to nevažno? Pričali smo da pravimo i auto-put, jer to je najveći promet kao Kruševac-Pojate-Preljina itd. Dve godine je zatvorena pruga Kruševac-Niš. Kraljevo-Kruševac-Niš ne postoji.
Za vreme mandata sam radio Požega-Kraljevo, ali trebalo je nastaviti elektrifikaciju i izgradnju pruge. Nije nastavljeno, stalo se. Gde je stalo, tu i ostalo. Šta je sa tunelom Straževica? Što se ne završi? Gde je ostao tu i danas stoji. Šta je sa obilaznicom oko Beograda? Gde je stalo, tu ostalo. Izašli šefovi, otvorili ono što su drugi napravili i stavili tačku. Sve ćemo to 2012. godine, očekujemo od EU velike fondove itd. Lepo su nam rekli, ulazak u EU najranije je 2018. godine.
Šta će ova vlada da uradi? Ona ima još iduće godine građevinsku sezonu i prođe ceo mandat, gospodo. Šta ste uradili na Prokopu? Gde je stalo, tu i danas stoji. Šta ste uradili na batajničkoj petlji? Isto tako. Postavili ste kamen temeljac već godinu i nešto dana za most na Dunavu kod Zemuna i kažete da ćete ga iduće godine raditi. Počnite već jednom nešto.
Počeli ste nešto od Bugarske granice. To su zemljani radovi, to je sve ništa. Ovo prema Makedoniji ne liči na ništa. To tamo da vidite kakav je haos napravljen, neprijatelja da dovedemo najvećeg ne bi tako pravio auto-put. Izvolite, ja bih predložio, pošto sam predsednik Odbora za saobraćaj i veze, da odemo jedan dan i da obiđemo to što je otvoreno. Evo, gospodo poslanici iz vladajuće koalicije i iz opozicije, da odemo i da se prekrstimo kako je urađen auto-put. Ako vi kažete da je to dobro, čestitaću vam i uložiću ovde izvinjenje.
Zaustavili ste koncesiju koja je bila motor pokretanja razvoja Srbije. Zaustavili ste koncesiju i rekli ste da ćete da pravite. Pravite. Koliko ste napravili? Ni 500 metara. Kad mislite da pravite? Isto 2012. godine. Je li tako? Možda nešto i 2011. godine. Samo čekate i taj jadni "Telekom" da prodate, kao da biste nešto uradili. Znate li vi da je pola ovog jednog auto-puta ceo "Telekom". Nema od toga ništa.
Meni je jako žao što ste vi zaboravili u prostornom planu neke veoma prioritetne stvari koje treba da se rade. Gospodin ministar je ministar za ekologiju. Ne vidim rešenje za Bor i za čitavu regiju istočne Srbije. Šta je sa šljakom u Boru koja je rak-rana Bora? Gospodine ministre ekologije, drugi mandat si ministar, da li ste tamo kočić jedan pobili? Niste.
Ne vidim rešenje sa pepelom u Obrenovcu, u Lazarevcu. Šta ste tu uradili? Kopovi Kolubara, iskopali ste i napravili ste, ono u Bijafri nema. Samo kopate, vadite ugalj, a tamo ostaju močvare. Krokodili će početi još malo da funkcionišu sad. One jadne seljake potiskujete.
Uzeli ste pola Šumadije i pripojili Beogradu da bi eksploatisali ugalj i radile toplane i da bi ste od toga uzimali prihode. Sad hoćete gasnu elektranu koja je predviđena sa Rusima da bude u Nišu, da prebacite u Batajnicu, da bi ste i to pridodali Beogradu, da bi imao Beograd od čega da funkcioniše i da svi građani Srbije jednog dana krenu i da dođu u Beograd.
Ne možete preživeti, ugušiće se i sam Beograd. Gospodo, ne radi privreda. Bez privrede, planirajte šta god hoćete, nema od toga ništa. U pojedinim gradovima i opštinama ne radi nijedna fabrika.
Čujem danas ovde jednog gospodina iz vladajuće koalicije koji kaže – još ćemo četiri grada dati da dobiju status gradova. Možemo dati i Mrčajevcima da bude u statusu grada. Hajde i Guču da proglasimo da bude grad. Nema veze što nema stanovnika, ali to se sve prazni i sve se povlači ka Beogradu. I u Beogradu ne radi privreda. Ne radi Rakovica. Ne radi Železnik. Ne radi "Prva iskra" Barič. Ne radi vam "Zmaj". Ne radi vam ništa.
Prema tome, kako da funkcioniše Srbija? Vaš veliki program, na kojem ste dobili izbore sa "Fijatom", zapošljava samo hiljadu ljudi, a obećali ste da se zaposli Šumadija. Da li je Šumadija hiljadu ljudi? Obećali ste 200.000 "punta", koji će biti izvezeni u Rusiju 2010. godine, a sada slavite 30-hiljaditi auto za dve-tri godine. Da li vidite koliko ste imali pogrešne procene i planove? Zato je i ovo što predviđate greška, jer nema realne osnove da se ovo sprovede.
Pogledajte na šta liče pojedini gradovi. Nemate najosnovnija sredstva iz budžeta da prebacite za grejanje škola, obdaništa. Pričate ovde o Loznici, neko je ishvalio. Tamo se pola grada ne greje, ne greju se škole, deca sede u jaknama, u zimskim kaputima, ali jedna partija je uzela Loznicu, dovela nekog bivšeg načelnika MUP i sada diže Loznicu u zvezde. Ne radi privreda, gospodo. Taj MUP-ovac može samo da osluškuje, prisluškuje, radi šta hoće, ali privreda vam ne radi i bez toga ne možete da mrdnete.
Nema u prostornom planu kada će Sava da dobije plovnost. Na plovnosti Save radilo je 60 hiljada ljudi, danas nema nijedan zaposlen. Nema o Dunavu, nema luka, nema ničega, nema funkcionisanja sistema. I ovu jednu ste prodali pod sumnjivim okolnostima i hoćete da naselite tamo. Niste završili termoelektrane.
Osnovno, ne vidim u prostornom planu da je oročeno najosnovnije, da građani u 21. veku imaju zdravu pijaću vodu. Ceo Banat je problem, nema pijaću vodu. Da ne nabrajam gradove. To je bilo u planu godinama, a nije se uložio nijedan dinar iz NIP, od prodaje ovolikih firmi. Brana "Svračkovo" je bila predviđena već 15 godina i nikako da dođe na red da se napravi, već se pije voda direktno iz vodozahvata za pet opština i to je nemoguće, pitanje je dana kada će stati.
Prokop? Rečeno je da ne mogu da se usaglase Vlada i grad. Sada je prilika da se usaglase, i u jednoj i u drugoj vlasti su demokrate i ova koalicija. Zašto ne radite Prokop? O kakvom železničkom saobraćaju pričate, kad vam je stanica stara 200 godina? O kakvom razvoju železničkog saobraćaja pričate?
Prema tome, mnogo štošta ima ovde nerealnog. Mi smo bili na putu da otvorimo za kargo saobraćaj Ponikve. Samo je još malo sredstava trebalo da vojska konačno, ako ume, demontira one rakete koje se nalaze u zatrpanim avionima. Ako ne ume, da nađe nekoga ko to ume da uradi. Nije do danas urađeno, pista je osposobljena, pista zadovoljava. Lađevci su bili pri kraju, kontrola leta uvedena i sve je završeno, ali biće tek za pet-šest godina. Zašto iduće godine ne profunkcioniše taj kargo centar?
Prema tome, ništa ozbiljnije se ne može uraditi. Napustili ste neke objekte koje ste godinama forsirali. Sad ne pričate o nekim nebulozama na Staroj planini, ali vidim da ste zaboravili koridor 7, zaboravili ste Savu. Bezbednost saobraćaja je nikakva, jer nemate stvorene uslove za bezbednost. Vidite šta su problemi, a nikako da se krene u realizaciju.
Ovde kršite Ustav, gospodo, kroz ovaj prostorni plan, jer ga bazirate na višim političkim, odnosno statističkim regionima. To su regioni koji su izmišljeni da bi ova koalicija preživela na vlasti, da bi neki ministri dobili tobože neku podršku. Mi treba realno prostorni plan da zasnivamo na našem Ustavu, znači na opštinama i okruzima koji postoje, a ovi vaši politički regioni ili statistički, kako god hoćete, ili Dinkićevi regioni, oni vam služe samo da bi preživeli. Obećavate sve i svašta.
Koliko sam čuo iz uvodnog izlaganja, ministar se opredelio za varijantu Beograd-Južni Jadran preko Sandžaka, napustio je varijantu Užice – Kokin brod – Nova Varoš – Prijepolje – Priboj. Rečeno je da će ekspertska grupa da radi i jednu i drugu varijantu i da se odabere, a sada se malo dodvoravate ovima iz Sandžaka da vas podrže na vlasti, ali je pitanje da li će ta komisija, koja radi na nivou države, prihvatiti tu varijantu kao opravdanu. Naravno, kad vi ne biste to sada izneli ovde, vama bi pala Vlada. Zato morate da je prihvatite.
Sada pitam Užičane, Zlatiborce, pitam sve ove usput opštine koje sam nabrojao, da li oni znaju da se ministar već opredelio za ovu varijantu? Otkud mu opravdanost, po kom osnovu se opredelio za to, da li da bi se spasla Vlada i još malo trajala?
Videli ste da prostorni plan, koji smo godinama imali i koji je usvojen 1996. godine, on je bio na snazi, ali niko ga ne poštuje. Video sam šefa države da je odveo predsednika Turske i već je rekao neku novu varijantu auto-puta, koja nije ni u jednom prostornom planu, ali je prihvaćeno. Zašto? Da bi se dodvorili turskom predsedniku. Dođe čovek i kaže "ovuda", a oni "razumete", mi kažemo "nije u prostornom planu", a oni kažu "kakav prostorni plan, ko te pita za to".
Prema tome, ima mnogo propusta, ima mnogo nedostataka o kojima treba da se razgovara. Nađite rešenje da ove opštine prežive, nemojte im obećavati šarenu lažu – svi ćete dobiti auto-puteve, svi će te dobiti obilaznice, svi ćete dobiti infrastrukturu.
Ne radi nijedna fabrika. Iz kojih sredstava? Vi punite budžet 60% od akciza na gorivo, što ni jedna zemlja ne radi. Svaka normalna zemlja izdvaja od akciza za gorivo za auto-puteve, puteve i putnu infrastrukturu. Nemci izdvajaju 53%, Englezi preko 50%, a mi smo do prošle godine izdvajali 10% i sada smo nešto povećali, ali to je nedovoljno, to nije ni trećina od onoga što se ubira. Vi uzimate od akciza za gorivo i plaćate penzije i plate budžetskim korisnicima. Zašto? Nemate realno zaposlene koji će uplaćivati u penzioni fond.
To je problem ove države, to je problem ove Vlade – ne radi privreda. Mora na tome da se poradi. Nemojte živeti u snovima, u bajkama, nemojte mnogo maštati, budite realni, ono što obećate oročite, prihvatite i uradite, a ono što ne možete, recite da ne možete.
(Predsednik: Vreme.)
Pokušajte da zapošljavate ljude. Srbija treba da zaposli najmanje 300 hiljada ljudi da bi mogla da održi sistem koliko-toliko realnog punjenja budžeta.
(Predsednik: Zahvaljujem.)
Ne možete opet na kazan MMF, jer je pitanje kako ćemo to jednog dana vratiti.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Replika, izvolite.

Miroslava Pejica

Ujedinjeni regioni Srbije
Želim da iskoristim svoje pravo na repliku i da repliciram uvaženom kolegi poslaniku Iliću na njegovu konstataciju da u Loznici nema grejanja. U Loznici već nekoliko dana ima grejanja, doduše sa zakašnjenjem, zbog problema koji su nastali u privatnoj firmi "Dekotre"zbog štrajka, a ona greje jedan deo grada. Zato danas odgovorno tvrdim, kao poslanik i kao zamenik predsednika Skupštine grada, da u Loznici već tri dana ima grejanja.