PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 02.03.2011.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

1. dan rada

02.03.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 18:30

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, dvadeset minuta je prošlo. Reč ima ministar.

Oliver Dulić

Hvala vam na savetu, gospodine Iliću. Naravno, vi niste rekli ništa novo. Sve to što ste rekli da treba da se radi već se radi. Radi se zahvaljujući izuzetno velikim aktivnostima Vlade Republike Srbije, da bi se građevinski sektor spasao u godinama u kojima je svetska ekonomska kriza učinila šta je učinila, da bi se, s jedne strane, povećala ponuda na tržištu nekretnina, a s druge strane, da bi se održala ili povećala tražnja.
Da bi se to desilo, mi smo preduzeli nekoliko veoma važnih mera. O rezultatima tih mera najbolje znaju oni koji su bili korisnici toga, a to su naši građani koji su dobili subvencije za kupovinu stanova, subvencije za nabavku domaćeg građevinskog materijala, svi oni koji će zahvaljujući merama Vlade Republike Srbije ući u velike projekte na lokalnom nivou.
Dakle, ne postoji nijedan ili gotovo nijedan grad u Srbiji koji ove godine neće imati otvorena najmanje dva ili tri gradilišta, gde će se graditi svi oni državni projekti koji nažalost nisu građeni u prošlosti, kao što su bolnice, škole, stambeni kompleksi, objekti za socijalno stanovanje, domovi zdravlja, obdaništa itd. Sve to radimo isključivo zato što moramo da spasemo domaću operativu i da joj damo posla. Naravno, radimo i zato što našim građanima treba podići kvalitet života.
Ovih dana intenzivno obilazim Srbiju i imam priliku da odem na sva ta gradilišta. Svako od tih gradilišta će pored upošljavanja domaće operative doneti jedan novi kvalitet gradovima u kojima se to radi. To se, naravno, radi iz državnih para.
Tu je otvorena priča o promocijama, o tome da li mi imamo pravo da se promovišemo politički kada radimo iz državnih para. Ono što jedino mogu da kažem jeste – da nije nas bilo, tih projekata ne bi bilo. Dakle, mi smo u najkraćem mogućem roku uspeli da zaokružimo sve ključne i kapitalne projekte koji se tiču građevine, koji se tiču izgradnje javnih objekata po Srbiji i da to danas budu gradilišta i da vi u toku ove godine 244 gradilišta otvorite, veliki deo njih završite i da pružite našim građanima jedan izuzetno visok stepen ili standard kada je u pitanju mogućnost da imaju novu bolnicu, novu školu, novi vrtić, neki novi sportski objekat ili bilo šta drugo što tim lokalnim zajednicama treba. To je prvi veliki projekat koji se radi da bi se spasla srpska građevinska operativa.
Drugi veliki projekat ste vi spomenuli. Hvala vam na tome. Dakle, izgradnja četiri hiljade stanova na prostoru kasarne „Stepa Stepanović“ je krenula. To je najveći građevinski projekat od Titovog vremena, da se na jednom mestu odjedanput uposli građevinska operativa koja će brojati skoro 35.000 ljudi i da se izgradi 360.000 kvadrata stanova. To, naravno, nije dovoljno da se reše sve potrebe za stanovima u Srbiji, ali jeste jedan ogroman projekat, koji je u rekordnom roku izveden, što se tiče obezbeđenja zemljišta, obezbeđenja planskih akata, svih regulacija, što se tiče obezbeđenja investitora za to.
To se ne gradi od državnih para, to se gradi od projektnog finansiranja koje će obezbediti banke. Dakle, država se ne zadužuje za taj projekat, samo je uspela da moderira između Građevinske direkcije Srbije, koja uzima zajam za projektno finansiranje... Ti stanovi u pretprodaji se fantastično prodaju i mi možemo da budemo srećni što će na tom velikom građevinskom projektu, siguran sam, ova velika, ogromna građevinska operativa u Beogradu ove godine imati posla.
Isti takav projekat u ovom trenutku realizujemo na lokaciji na Novom Beogradu. Nadamo se da ćemo do kraja mandata ove vlade imati otvorena dva velika gradilišta, gde će se graditi preko 6.000 stanova. Da budemo iskreni, to je veliki projekat i svako ko je dobronameran mora da kaže – to država odavno nije radila. Sada je počela to da radi.
Treći veliki projekat je projekat socijalnog stanovanja, gde ćemo obezbediti izgradnju 1.600 i nešto stanova u dvadesetak gradova u Srbiji. To će biti stanovi koji će se prodavati po subvencionisanim cenama ili će se graditi za iznajmljivanje za najugroženije socijalne kategorije, i to je posledica Zakona o socijalnom stanovanju.
Da vam kažem jednu stvar. Bez obzira na vrlo ružne reči koje ponekad vi izgovarate meni, uvek priznam kada postoji kontinuitet u dobrim stvarima. Tačno je da ste vi započeli Avalski toranj, ali tačno je da smo ga mi završili. Tačno je da kada smo došli za Avalski toranj nije bilo više para, on je stao do jednog nivoa, mi smo pronašli sredstva i završili ga. Vi vrlo dobro znate, jer smo pričali o tome, da sam se ja u izjavama uvek zahvaljivao i vama, između ostalog, kao nekome ko je taj projekat započeo. Kada već kritikujete mene zbog toga, napomenite da smo mi od starta bili korektni.
Drugi projekat koji ste započeli jeste donošenje Zakona o socijalnom stanovanju. Nikad niste uspeli da ga donesete, mi smo ga branili pred ovom skupštinom i doneli i on će dati svoje manifestacije.
Građevina jeste, pored poljoprivrede, najvažnija industrijska grana. U ovoj godini, zahvaljujući projektima koje je Vlada uradila, zahvaljujući 244 velika građevinska projekta po Srbiji i zahvaljujući velikoj stanogradnji, koja se nije dešavala u poslednjih trideset godina, zahvaljujući izgradnji socijalnih stanova, zahvaljujući izgradnji infrastrukture koja se intenzivno radi, jer bez obzira na kašnjenje, bez obzira na kritike, u ovom trenutku se gradi i sever i jug i istok i gradi se auto-put prema Šumadiji i prema Požegi... Dakle, to su sve gradilišta koja rade. Zahvaljujući i drugim merama koje smo preduzeli, siguran sam da će ova godina, što se tiče građevinskog sektora, biti godina u kojoj će građevinski sektor raditi, biti u plusu i doprineti oporavku naše ekonomije, između ostalog i zahvaljujući ovom zakonu o kome danas pričamo.
Najveći problem je pitanje šta će biti sa privatnim investicijama. Mi ih očekujemo. Mi očekujemo da će i privatni investitori krenuti da investiraju i pre svega da grade na ovim gradilištima za koja su dobili građevinske dozvole.
Ponavljam podatak, jer vidim da je neprestano potencirana priča – došao novi zakon, stala građevina: građevina je stala 2008. godine, novi zakon je stupio na snagu 1. septembra 2009. godine. Dakle, mi imamo problem zato što se jako malo ljudi danas, zbog krize, zbog neizvesnosti, zbog nedostataka finansijskih sredstava, usuđuje da kupi ono što im je elementarno potrebno, a to su stanovi i poslovni prostor; banke ih u tome više ne prate pod uslovima pod kojima su ih pratile; država daje subvencije, a to nije dosta da svako kupi stan. Imate jednu generalnu nesigurnost, u kojoj građevinski investitori neće da investiraju u zgrade koje ne mogu da prodaju. U ovom trenutku nekoliko miliona kvadrata u Beogradu ne može da se proda, pre svega poslovnog prostora. Dakle, to su sve objektivni problemi.
Kada pričamo o analizi situacije u građevini, morate da uzmete, između ostalog, i te parametre. Dakle, građevina je u krizi zbog toga što je građevina u krizi u celom svetu. Glavni razlog za to je svetska ekonomska kriza.
Hoću samo da kažem jednu stvar na kraju prepodnevnog dela. Bez obzira na sve kritike koje ste davali i koje su bile usmerene ka istom cilju, a to je da se situacija poboljša, uvek uzmite u obzir, kakav god mi zakon ovde napisali i doneli, najveći problem u svim zakonima jeste njihovo sprovođenje na nivoima koje ne kontroliše politika, u sistemu koji nismo ni mi stvarali, ni vi, koji se stvarao godinama, u kojem postoje užasni problemi zbog višegodišnje i višedecenijske negativne selekcije, zbog loših radnih navika, zbog nedobronamernosti da se radi u korist građana, a ne u korist sopstvenog džepa, zbog velike sklonosti ka korupciji, zbog velike neefikasnosti, zbog elementarne informatičke nepismenosti i odbijanja da se primi bilo šta što su neke nove radne navike.
Nažalost, mi pričamo o našoj administraciji. Ona je takva kakva jeste i svako od vas, ako će biti pošten, reći će da je to tačno. To mora da se menja. Ako uspemo samo jedan korak da pomerimo efikasnost administracije za vreme mandata ove vlade, ko god došao posle toga imaće mnogo lakši posao. Neka svako pomeri po jedan korak, tek onda možemo da dostignemo onaj nivo koji nama treba.
Zakoni će dolaziti, prolaziti, menjati se. Ako se oni ne implementiraju i ako oni ne dovode do toga da ja kao građanin, kad stanem za šalter, imam nasmejanog radnika koji hoće da mi pomogne da što pre rešim svoj problem, a ne da mi neprestano otežava situaciju i da uživa kad mi fali još jedan papir, pa da ga traži znajući da će mi to odložiti investiciju nekoliko meseci, i koga je baš briga što svojim neradom odbija investitore, što se neće otvoriti nijedno gradilište... Baš ih briga, njima je samo važno da ugroze investiciju, da zaštite sebe ili da uzmu neke pare.
Dok god imamo te situacije, a, nažalost, znate svi vrlo dobro da je to svakodnevna pojava u mnogim institucijama ove države, bez obzira na to, ponavljam, ko je na vlasti, ko je političar i ko je ministar, ko je predsednik opštine, mi pričamo o jednom ukorenjenom neefikasnom sistemu, mi ćemo imati probleme sa reformama koje sprovodimo u građevini i urbanizmu.
Po meni je to fokus rasprave, kako da se tu pomerimo korak napred. Pišući ovaj zakon prepoznali smo uska grla koja su se javila nakon donošenja Zakona koji smo ovde predlagali 2009. godine. Sve ono što je u međuvremenu administracija uspela da pretvori u usko grlo, u neki meandar u kome će sebi stvoriti neku arbitrarnu mogućnost da uzme neku paru, mi smo pokušali izmenama ovog zakona da rešimo. To ćemo raditi svaki put kada vidimo da problemi postoje.
Po meni je to fokus rasprave. Sve ostalo, da li smo rešenje uradili ovako ili onako... Pa, i samu legalizaciju su u nekim opštinama uspeli da pretvore u čistu korupciju, gde su se prodavali brojevi, gde se nekima dopuštalo nešto što nije bilo u skladu sa zakonom, drugima nije. Zatečeni su takvi problemi koji su bili potpuno neverovatni, da postoje ljudi koji rade za državu, za državni novac, a u stanju su da toliko maltretiraju svoje sugrađane, sirotinju i da im uzmu i poslednji dinar da bi im završili nešto što im svakako pripada po zakonu. Svi vrlo dobro znate da to postoji, jer svi dolazite iz realnog života i znate kakva je situacija i po opštinama, po katastrima i svuda. Po meni je to ključ svih naših problema.
Ovim zakonom ćemo rešiti deo toga. Odmah da vam kažem da ne verujem da ćemo mi odjedanput, rapidno da unapredimo život u Srbiji i da će odjedanput sve da krene. Sigurno će ti isti pronalaziti nove načine kako da opet komplikuju život. Ono što nas jedino zanima jeste da shvate da politička volja da se uvede red postoji i da će postojati u kontinuitetu, dok se jednom red ne uvede.
Građevinska operativa u ovoj godini će da radi, u to budite sigurni. Ona mora da radi, ona hrani stotine hiljada ljudi. Jednu stvar morate da razumete, ko god bio na vlasti, sa krizom sa kakvom smo se mi suočili nisu se suočavale generacije pre nas, decenijama ovakve krize nije bilo. U principu, mislim da smo učinili sve što je bilo moguće da ove godine država iz svojih para zaposli građevinsku operativu.
Drago mi je i ponosan sam što ćemo najzad da završimo bolnicu u Vranju, što ćemo najzad da oporavimo i izgradimo stadione u Užicu, Jagodini, Nišu, što ćemo da završiti Klinički centar u Novom Sadu, što ćemo da napravimo zatvoreni bazen u Pirotu, što ćemo rešiti toliko problema koji nisu rešavani godinama i decenijama jer nije bilo investicija u javne objekte.
Dakle, to je projekat iza koga stojim i apsolutno mislim da je najbolji i da će unaprediti sve ono što jeste život ili kvalitet života u Srbiji. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre.
Vreme je za pauzu. Nastavićemo u 15.05 časova, a prema redosledu narodnih poslanika prijavljenih za reč u načelnom pretresu Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji.
(Posle pauze – 15.05)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad u popodnevnom delu sednice.
Pre nego što pređemo na raspravu, a po redosledu narodnih poslanika i prijava za reč u načelnom pretresu Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji, na osnovu člana 90. i člana 87. obaveštavam Narodnu skupštinu da ćemo danas raditi i posle 18 časova, ali ne kasnije od završetka rasprave o tački dnevnog reda koja je upravo u toku. Znači, kada završimo raspravu o prvoj tački dnevnog reda to će označiti kraj našeg današnjeg radnog dana. Sutra nastavljamo u 10 časova raspravom o drugoj tački dnevnog reda.
Prvi prijavljeni govornik je narodni poslanik Milisav Petronijević, posle njega narodni poslanik Bojan Đurić.
...
Socijaldemokratska partija Srbije

Milisav Petronijević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Uvažena predsedavajuća, gospodo iz Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, naš stav o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji, stav Poslaničke grupe SPS-JS, izneo je Dejan Radenković, naš ovlašćeni predstavnik, i neću se na tome mnogo zadržavati. Želim samo da kao potvrdu tog stava iznesem još nekoliko reči.
Prvo, radi se o jednom veoma važnom zakonu, Zakonu o planiranju i izgradnji. Dva razloga koja smo ovde čuli nas navode da podržimo te izmene. Prvi razlog je to što se ne odustaje od osnovnih ciljeva koji su postavljeni donošenjem osnovnog zakona 2009. godine, a drugi razlog to što se, u stvari, želi ubrzati njegova realizacija pojednostavljivanjem procedura i postupaka, preciziranjem, otklanjanjem nejasnoća itd.
Ovo želim posebno da napomenem, jer smatram da je Zakon o planiranju i izgradnji mnogo značajan zakon. To su, faktički, tri zakona: zakon o planiranju, zakon o građevinskom zemljištu i zakon o izgradnji. Od sva tri, ne zna se koji je značajniji od kog. Dajemo punu podršku Vladi zbog toga što je ostala pri osnovnom cilju i stavu da kada je u pitanju planiranje učini napor da što pre dođe do cilja, a to je da Srbija bude planski uređena i pokrivena na svakom parčetu svoje teritorije.
Drugi deo, kada je u pitanju građevinsko zemljište, želim samo kratko da napomenem, veoma je važan deo Zakona o planiranju i izgradnji. Želim, takođe, da pružim podršku osnovnom nastojanju da se ne odustaje od osnovnih ciljeva vezanih za tu oblast, već da se samo pojašnjavaju i pojednostavljuju, preciziraju neki poslovi u vezi s tim.
Zašto to želim da napomenem? Kada se posmatra građevinsko zemljište, nije ovde u pitanju samo da li je ono uređeno ili nije uređeno, promet, zakup itd., ovde se radi o konverziji, radi se o najvećoj privatizaciji u Srbiji posle privatizacije stambenog fonda. Radi se o jednom velikom bogatstvu; čak se bogatstvo opština i gradova meri po građevinskom zemljištu. Mislim da moraju da ostanu pri tri cilja, a to su: da takva privatizacija mora da bude pravična, socijalno pravedna i Vlada mora da spreči „tajkunizaciju“ građevinskog zemljišta.
Treći deo zakona se odnosi na izgradnju i mi želimo da podržimo nastojanja da izgradnja mora da bude uređena, da se pojednostavi procedura i da budu što manji troškovi. To je suština, koliko sam razumeo, promena u ovom zakonu.
Ono na šta želim posebno da ukažem, to je ovaj deo koji se odnosi na legalizaciju. Legalizacija bespravno izgrađenih objekata je veliki državni problem. Mnoge vlade pokušavale su da reše to pitanje, i ova vlada se suočila s tim i utvrdila je takođe, uslovno da kažem, tri cilja od 2009. godine: da se popišu svi objekti, da se omogući legalizacija svih objekata osim onih gde ne postoje uslovi (malopre je ministar govorio koji su to slučajevi) i, treće, da se spreči dalja bespravna gradnja. Bez obzira na to koliko su rezultati mali ili manji u odnosu na ono što smo očekivali, od toga ne sme da se odustane.
Ne sme da se odustane ni od sledećeg: takva legalizacija, što je karakteristika ovih izmena i dopuna, mora da bude masovna. Znači, svi koji ispunjavaju uslove da to legalizuju, ali mora da bude, što je opet predmet izmena i dopuna ovog zakona, socijalno pravedna. Nije svejedno da li je neko pravio kuću da bi u njoj živeo ili je pravio kuću da bi sticao kapital na osnovu toga. Mislim da se pravi razlika.
Ceneći upravo značaj ovog zakona, molim predlagača da do kraja rasprave ili do kraja rasprave o amandmanima obrati pažnju na svaki detalj, na svako pitanje, iz prostog razloga što je svima nama stalo, ne dovodeći u pitanje strateške ciljeve ovog zakona, da on bude primenljiv, efikasan, da omogući sve to.
U vezi s tim, ja ću vas upozoriti na par pitanja, sa ciljem da dam šansu ministru da detaljnije objasni, da ne bi bilo zabuna. Svi smo svedoci onih iskustava koja smo imali, da su u pojedinim jedinicama lokalne samouprave tražili dozvolu za promenu WC šolje u stanu itd., o tome je danas bilo reči, krečenje i slično tome. Upravo da ne bismo dolazili više u takve situacije, potrebno je precizirati te stvari. Napomenuću samo tri.
U članu 51. se govori o utvrđivanju tržišne vrednosti, to čini Vlada, a u stavu 2 – izuzetno, jedinica lokalne samouprave. Pitam, da li je to dobro osmišljeno i šta znači to „izuzetno“, koji su to uslovi da bi nešto bilo izuzetno? Da ne dođemo u situaciju da i jedni i drugi utvrđuju elemente tržišne vrednosti objekta.
Drugo pitanje. U članu 78. je jedno rešenje, dosta pohvalno, da su ljudi koji stanuju u stambenim zgradama 90% oslobođeni plaćanja za 25 m2 po članu domaćinstva za objekte do sto kvadrata, a preko sto kvadrata do 60%. U istom tom članu u stavu 10. stoji da svi imaju pravo na prvih sto kvadrata za 60%. Da li je dobro matematički sve to sračunato? Uzmimo primer jednog čoveka koji živi u kući i jednog čoveka koji ima isto tako kuću do sto kvadrata, a ne živi u njoj, imaće na 25 kvadrata 99%. Šta se događa sa onim ostalim? A ovaj će imati 60%. Kad se sve to sabere, hoće li biti dovoljno pravedno, ceneći glavnu priču da želimo da omogućimo na najlakši mogući način onim ljudima koji su pravili da bi živeli u tim zgradama?
U stavu 12. se govori da vlasnik objekta može da poveri jedinici lokalne samouprave posao prikupljanja dokumentacije, kasnije i kod izdavanja građevinske dozvole. Veoma poštujem i veoma cenim napore Vlade da to učini što lakšim, da što više omogući građanima, ali želim da upozorim – da li je to dovoljno razrađeno, imajući u vidu iskustva koja smo imali u prethodnom zakonu? To je usluga, kako bih rekao, to nije posao jedinice po statutu lokalne samouprave, da li postoji mogućnost da će jedinica opet da poveri te poslove nekom privatniku, advokatu itd? Mislim da ta pitanja zaslužuju da se da odgovor na njih, da bi bilo što jasnije i preciznije kada je u pitanju ovaj zakon, i primenljivije.
Sasvim na kraju želim da kažem da ova vlada ne sme da odustane, a ni sve druge vlade, da traga za rešenjima koja će omogućiti da legalna gradnja bude podsticajna, lakša, jeftinija, nego bespravna gradnja. Ako omogućimo, pospešimo taj postupak da čovek na legalan način dođe prvo do dozvole, pa onda da pravi, mislim da je to bolje (ovo je nužda, ovo mora da se radi), nego ako čovek kaže – čekaj, meni je najjeftinije da bespravno sagradim, posle ću za male pare legalizovati itd. Molim da se obrati pažnja i na te stvari.
Na kraju, da ponovim ono što sam rekao na početku, dali smo neke amandmane, ne dovodeći u suštinu ciljeve, sa ciljem da neke stvari pojasnimo, a u celini, podržaćemo predložene izmene i dopune Zakona. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je deset minuta i trideset sekundi od vremena poslaničke grupe.
Reč ima ministar Oliver Dulić.

Oliver Dulić

Vrlo ću kratko da vam dam nekoliko odgovora koji se tiču samog postupka legalizacije. Kao prvo, spremili smo sve prateće podzakonske akte koji su neophodni da zakon zaživi u praksi. Tu pre svega mislim na tzv. opšti pravilnik, koji se tiče preparcelacije i definisanja postupaka za izdavanje građevinskih dozvola. Drugo će biti pravilnik o legalizaciji, koji je sada u pripremi, koji će dati odgovore na sva ova pitanja i dileme koje ste danas postavili. Treće je uredba o konverziji prava korišćenja u pravo svojine, uz naknadu.
Otvorili ste nekoliko važnih pitanja koja se tiču pravne formulacije da opštine izuzetno mogu da izrade, u stvari, da zoniraju grad, vezano za procenu tržišne vrednosti. To je pravna formulacija zbog toga što uredba o konverziji jeste pravno jača, ali očekujemo da će svi veliki gradovi koji imaju veliki broj zahteva za konverziju kroz ovo zoniranje značajno ubrzati postupak zbog toga što će omogućiti da se više stranke ne usmeravaju ka poreskoj upravi, odnosno nezavisnim proceniteljima koji procenjuju tržišnu vrednost, nego će vrlo jednostavno sa izvesnošću moći da vide kolika je ta tržišna cena.
Što se tiče pitanja o legalizaciji, koje ste otvorili, sve su to dileme koje smo imali. Osnovni princip je jasan; sve ono što će biti razrada, biće definisano kroz pravilnik o legalizaciji i kroz konkretno uputstvo lokalnim samoupravama na koji način mi vidimo organizaciju prikupljanja dokumentacije u ime građana.
Potrudiću se da zajedno sa kolegama iz Vlade obezbedim lokalnim samoupravama da preko javnih radova zaposle adekvatan broj ljudi koji će biti osposobljeni i ovlašćeni da u kućama objašnjavaju sam postupak legalizacije, da ponude našim građanima ugovore koje bi opština potpisala sa njima, kao što smo spremni i da ovim lokalnim samoupravama koje imaju finansijske probleme pomognemo, kao Ministarstvo i Vlada Republike Srbije, da ugovore što geodetska snimanja, što izradu tehničkih izveštaja. To je ono što smo želeli takođe da uputimo kao poruku lokalnim samoupravama.
Zašto izuzetno? Zato što lokalne samouprave to ne moraju da rade. Nadam se da će to veliki gradovi učiniti. Siguran sam da će to uraditi i sve one opštine koje su u stanju da se dobro organizuju i siguran sam da će na kraju neuspeh u legalizaciji podstaknuti i one druge da poput nekih drugih opština uđu u sam postupak organizovanja prikupljanja dokumentacije u ime naših građana.
Za sva ostala pitanja stojimo na raspolaganju. Imali smo nekoliko veoma dobrih amandmana, koje ćemo prihvatiti, koji se tiču ekstrapopusta na jednokratno plaćanje, koji se tiču načina definisanja ovih pitanja koja ste postavili, vezano za broj stanovnika u stanovima ili kućama.
U svakom slučaju, kada se zakon donese u formi koja će podrazumevati zakon kakav je predložen i ono što ćemo usvojiti kao amandmane poslanika napravićemo, budite sigurni, jednu vrstu medijske prezentacije, da svakome bude jasno o čemu se radi. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Bojan Đurić, a posle njega narodnih poslanik Edip Šerifov.
...
Liberalno demokratska partija

Bojan Đurić

Liberalno demokratska partija
Potpredsednice, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi ministre, Judita Popović, potpredsednica Narodne skupština, dosta je govorila o stavovima Liberalno-demokratske partije povodom ovog zakona, mada verujem da je mnogo stavova naše stranke dobro poznato. Praktično, 19-20 meseci, od kad je postojeći zakon, koji danas u 90 odredaba pokušavamo da promenimo, na snazi, LDP je vrlo jasno definisao ono što nam smeta ili što mislimo da nije dobro u postojećem zakonu. Uostalom, veći deo tih primedaba smo iznosili u julu i avgustu 2009. godine kada je Zakon ovde razmatran.
Nekako, ministar Dulić nema sreće, ili ima sreće, sa ovim svojim predlogom zakona. On dolazi ovde u parlament uvek u doba velikih političkih turbulencija. Prošli put se Vlada drmala ili tresla na Zakonu o informisanju, pa je ovaj zakon bio u drugom planu i rasprava o njemu. U ovom trenutku se priča o rekonstrukciji Vlade, ali, ako sam dobro razumeo svojevrsni politički rebus koji je juče izrekao premijer, manje od 20 resora, više od 20 ljudi, ministarstvo gospodina Dulića nije ni na koji način sporno, pa mislim da možemo nešto relaksiranije da razgovaramo o ovom zakonu.
Kažem, gospođa Popović je govorila i o nekim konkretnim stvarima. Samo ću pokušati da se izmaknem koraku nazad, da probamo malo da razgovaramo i o nekakvoj političkoj atmosferi u kojoj se ovaj zakon usvaja, odnosno ovaj njegov deo, koji nije samo planiranje, geodetski poslovi, usvajanje planskih akata itd. Naravno da je to vrlo važno i naravno da je vrlo važno da Srbija u tom smislu konačno postane uređena, ali ovaj zakon u svom značajnom delu, pre svega zbog pitanja koja reguliše, ima i ozbiljne ekonomske posledice, u smislu rezultata ekonomske politike Vlade, nivoa investicija, pada ili rasta privredne aktivnosti itd.
Mislim da ste, ministre, jutros prilično olako prešli preko tog dela. Svodeći čitavu priču o ozbiljnoj krizi građevinske industrije i građevinske operative vi danas insistirate na tom izrazu ovde u raspravi, koliko vidim, u protekle dve i po godine vezujući to isključivo za posledice svetske ekonomske krize.
Naravno da je kriza i u svetu i kod nas pre svega pogodila investicije, velike investicije i investicije u građevinskoj industriji, ali neće biti da je to jedini razlog pada aktivnosti u građevinskom sektoru, velikog broja izgubljenih radnih mesta, zatvorenih kompanija itd., bez obzira na to da li neke od tih kompanija danas mogu da budu angažovane kroz projekte koje vi pokrećete, vodite i reklamirate ili kroz neku drugu vrstu aktivnosti, pre svega kroz onaj zakon za koji i dalje smatramo da je problematičan i neustavan, a koji se zove Zakon o pomoći građevinskoj industriji u uslovima ekonomske krize, ako sam tačno citirao.
Znate, i neke druge zemlje su pogođene svetskom ekonomskom krizom. U ovom sektoru ili u ovom segmentu privredne aktivnosti su bile i mnogo više, makar u početnoj fazi, od Srbije, pa su se nekako u međuvremenu izvukle i stale na zelenu granu.
Pred sobom imam neke podatke OECD-a, koji je relevantan izvor u ovoj oblasti. Neću govoriti o najuspešnijim zapadnim zemljama. One imaju startnu prednost i institucionalne mehanizme zašto krizu mogu lakše da prevaziđu i da iz nje izađu, ali postoje zemlje koje su makar u nečemu uporedive sa Srbijom. To su zemlje koje su izašle iz socijalističkog sistema, nedavno ušle u EU, poput Češke i Poljske, koje recimo u protekloj godini imaju ne samo zaustavljen pad građevinske aktivnosti, nego ozbiljno povećanje i ozbiljne nove investicije, naravno i na račun nekih drugih zemalja EU koje su bile neuspešne u svom modelu, poput Španije, Portugalije i nekih drugih zemalja. Jedno od pitanja je zašto deo tih investicija nije došao u Srbiju. Mnogo je razloga za to. Odredbe ovog zakona koji danas menjamo svakako su među njima.
Osetili ste potrebu da posebno istaknete da kroz ovaj predlog zakona ne odustajete od modela konverzije i od tog dela zakona koji je pre godinu i po dana, ali i u međuvremenu, mi smo i dalje uvereni potpuno neopravdano, guran u prvi plan. Na taj način je prosto proizvedena veća šteta nego što je bila moguća korist od takvih odredaba, a pogotovo s obzirom na činjenicu da godinu i po dana kasnije praktično nemamo nikakve pozitivne ekonomske i finansijske efekte. Od takvih odredaba, s druge strane, imamo ozbiljnu štetu. Vi ste u jednom trenutku rekli da su sami vlasnici ili potencijalni investitori bili obeshrabreni prvobitnim iznosima, da je zbog toga i taj proces bio usporen, a naravno, i zbog nekih drugih odluka drugih državnih organa koje nisu bile adekvatne.
Očigledno je da se taj deo zakona u dobroj meri menja, bez obzira na to da li ćete vi reći ili priznati da ste u nekom delu odustali od tih velikih očekivanja ili nuđenja neke vrste imaginarne pravde koja je bila propagirana kroz ovaj zakon, naročito u vreme njegovog usvajanja.
Mi smo na taj deo zakona podneli neke amandmane. O njima ćemo detaljnije govoriti. Liberalno-demokratska partija je podnela, čini mi se, sedamnaest amandmana. Verujem da će neki od njih biti prihvaćeni i da su prihvatljivi za vašu vladu, ali na ovom mestu podneli smo amandmane koji se tiču članova 104. i 108. osnovnog teksta zakona. To su članovi 49. i 51. novog predloga zakona.
Dakle, ona situacija, to ste delimično u odgovoru gospodinu Petronijeviću pomenuli, kada Vlada, odnosno izuzetno jedinice lokalne samouprave donose podzakonske akte kojima uređuju kriterijume i visine naknada.
S druge strane, u članu 104. praktično ispravljate onaj nedostatak koji se tiče odluke Ustavnog suda, odnosno obaveze koja je bila predviđena u starom zakonu, da se proces konverzije završi u određenom roku. U članu 104. vam je rok za podnošenje zahteva vezan za trideset dana, pod pretnjom gubitka prava korišćenja i prelaska u svojinu lokalne samouprave.
S druge strane, za Vladu, pa čak i za jedinice lokalne samouprave u tekstu zakona nije predviđen obavezujući rok u kome će doneti podzakonske akte. Verujem vam na reč da su podzakonski akti pripremljeni, ali s obzirom na iskustvo Srbije, duboko verujemo da je mnogo bolje u zakonu definisati rok, a onda da bilo kakav drugi rok koji građane, privredu, bilo koji pravni subjekt dovodi u situaciju da zbog propuštanja roka izgubi neko pravo, vežete, odnosno početak tog roka vežete za ispunjenje obaveze Vlade ili jedinice lokalne samouprave, sasvim svejedno.
U jednom trenutku ste rekli, potpuno ste u pravu, da je možda najvažnije pitanje sa aspekta najšireg kruga građana, pitanje koje boli, mislim da je to bila vaša formulacija, praktično celu Srbiju ili većinu Srbije – pitanje legalizacije.
Slažem se sa stavovima koji su ovde izneti, da ovakav model intervencije zakonodavstva u pravila legalizacije, odnosno utvrđivanje visine naknade i popusta na takvu naknadu s jedne strane jeste dobar. To je velika pomoć ogromnom broju ljudi koji su u taj proces ušli bilo zbog toga što je to bio jedini način da reše svoja egzistencijalna pitanja ili zbog propusta države, koja u proteklim godinama ili decenijama nije bila u stanju da uvek servisira svaki zahtev ili svaku ideju za gradnju, čak i kada su bili u svemu u skladu sa pravilima struke.
Ne možete da dovodite u tako neravnopravnu situaciju građane, doduše malobrojne, koji su bili savesni, koji su do sada uspeli da završe proces legalizacije i da ga privedu kraju i, s druge strane, druge građane koji u taj proces suštinski još nisu ni ušli ili su krajnje formalno do 1. marta 2009. godine podneli zahtev za legalizaciju, najčešće bez pratećih dokumenata, bez ikakve dokumentacije. Neku vrstu satisfakcije moraju da dobiju i ovi ljudi, bez obzira na to koliki je njihov broj, koji su na vreme ušli u proces legalizacije, obavili to, regulisali svoja prava i obaveze, legalizovali objekat i za to platili svotu koja svakako za te ljude nije mala.
Poslednje pitanje kojim ću se baviti je pitanje iz člana 89. odnosno 78. Predloga zakona. Ministre, tim odredbama zakona pokušavate da uvedete neku vrstu finansijske sankcije, što je uvek najefikasnija sankcija, za one koji nisu prijavili svoje objekte za legalizaciju, ili su im zahtevi odbijeni, što nije sporno.
Uvodite obavezu da se plaća trostruka vrednost utvrđene naknade za građevinsko zemljište, ako se ne varam. To može da ima i nekakav životni i pravni racio i da ne bude sporno sa stanovišta ustavnog položaja i ravnopravnosti građana, ali ovaj treći osnov, gde govorite o tome da lica koja nisu zaključila ugovor iz člana 185. Zakona o planiranju i izgradnji, to je između ostalog i onaj ugovor sa jedinicom lokalne samouprave, sa opštinskom ili gradskom upravom o međusobnim pravima i obavezama u postupku legalizacije, prikupljanja dokumentacije itd., takođe plaćaju ovaj trostruki iznos.
Ako ste se već opredelili da date mogućnost zaključenja ugovora, onda mora da postoji neka sloboda ugovaranja. Ne možete ljudima da nametnete obavezu da sa državom ili nekim njenim delom zaključi ugovor u kome su oni u startu u slabijoj poziciji.
To će u suštini biti klasičan oblik nekog formularnog ugovora, pošto će manje-više jedinice lokalne samouprave definisati uslove pod pretnjom da u suprotnom plaćaju naknadu za građevinsko zemljište, za koju vidim da je ideja da ona poraste, da bude integrisana u sistem Zakona o imovini i jeste neka vrsta poreske obaveze ili neka vrsta takse koja se plaća svake godine. Mislim da takva odredba nije u skladu sa Ustavom, da je diskriminatorska, ali videćemo kako će to funkcionisati u praksi.
Na kraju, kada govorite o članu 78, to je stav 11, taj rok vezujete za 31. jun 2012. godine. Nekoliko puta sam proveravao, mislim da jun ima 30 dana, pa očekujem da ta greška bude ispravljena.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je deset minuta i trideset pet sekundi od vremena poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Edip Šerifov, a posle njega narodni poslanik Zoran Ostojić. Izvolite.