TREĆA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA, 07.04.2011.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆA SEDNICA, PRVOG REDOVNOG ZASEDANjA

4. dan rada

07.04.2011

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 17:40

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je pet minuta i 46 sekundi vremena poslaničke grupe. Reč ima narodni poslanik Dejan Pisarević, a posle njega narodni poslanik Zoran Antić.

Dejan Pisarević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Uvažena gospođo predsedavajuća, predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, slušajući diskusiju našeg poslanika u prethodnom delu stekao sam utisak da smo mi ovde narodni poslanici opšte prakse.
Zašto opšte prakse? Mogu da vam kažem da se mi ovde kao razumemo u sve i svašta. Jednostavno, ovaj zakon koji je na dnevnom redu, a govoriću o Zakonu o prevozu u drumskom saobraćaju, to mi je struka, time se bavim i onda ću reći na tu temu konkretne stvari koje se tiču toga zakona. To bi bilo isto kao kada bih govorio o zakonu o veterini i medicini itd, pa da nešto nije tačno.
O čemu se ovde radi? Ovaj zakon je dobar i odličan. Za one koji ne poznaju ovu materiju mogu odgovorno da kažem da se ovaj zakon odnosi na uređenje saobraćaja u funkcionalnom i u organizacionom smislu. Ovaj zakon nema veze sa Zakonom o bezbednosti saobraćaja, o kojem je bilo reči ovde od prethodnih sagovornika.
Zakon je dopunjen onim odredbama koje tačno preciziraju ono što treba za normalno funkcionisanje ove materije. Kao što svi znamo, saobraćaj je jedna živa stvar, jedna velika grana privrede od koje zavisi jedna država i on kao takav mora biti uređen. Ovim zakonom se tačno uređuje auto-taksi prevoz, prevoz linijski, prevoz vanlinijski i prevoz za sopstvene potrebe.
Kada govorim o auto-taksi prevozu, mogu vam reći da sam pre današnje Skupštine obavio razgovor sa dvadesetak taksista i dva udruženja iz opštine Velika Plana i Smederevo. Predočio sam ovaj predlog zakona i mogu vam reći da su zadovoljni.
Kao što sami znate, taksisti su jedna veoma ozbiljna kategorija, ogledalo jednog grada, jer stranac kada dođe u neki grad on se prvo obrati taksisti gde će i kako da ide. Oni su jedna sila, da ako nešto ne valja oni mogu to da svojim protestom pokažu.
Međutim, ovaj zakon njima odgovara. U kom smislu odgovara? To je tačno precizirano u članu 6a gde se jasno vidi, što do sada nije bilo, da taksi vozač može da pruža taksi usluge na području svog grada, što je normalno. Ukoliko započne vožnju van svog grada, ide u drugi grad, on je dužan da za vreme čekanja skine taksi oznaku, a ne isključuje taksimetar. To je normalno radi zaštite konkurencije. Na taj način je konkurencija onemogućena i to je odlična stvar.
Čulo se ovde u diskusiji da je potrebno više taksi udruženja. Mogu vam reći da na zapadu, recimo, ako grad propiše da je potrebno 500 taksista, 501 neće moći da bude, već će moći da kupi licencu u nekom drugom. To je dobro.
Šta je još jako dobro? To što je jako dobro za taksiste je način na koji se povezuju. U ovom trenutku se povezuje Zakon o bezbednosti saobraćaja odnosno Pravilnik o registraciji vozila. Prvi put sada novim tablicama su takoreći izbačeni divlji taksisti. To je dobra stvar i ko se bavi materijom on je primetio. Svako taksi vozilo koje ima firmu na krovu svog vozila mora da ima zadnju slovnu oznaku "TH" tako da divlji taksisti neće moći da stave firmu i da kupe putnike. To je dobar momenat koji je zakonom predviđen.
Kada je reč o javnom prevozu putnika, on se deli na linijski i vanlinijski javni prevoz putnika. Što se tiče linijskog prevoza putnika, manje-više, zakon je ostao u onoj meri kako jeste i sve odredbe koje su predviđene su odlične.
Kolega koji je ovde kazao da je za linijski potreban samo jedan autobus, on ne zna problematiku. Šta ako krene autobus na liniju, pa se pokvari? Ko će da ga zameni? Na toj liniji obično putuju đaci, deca itd. Deca kupuju mesečnu kartu, onda nema prevoza i mora da plati kartu drugom prevozniku. U tom slučaju su neophodna tri autobusa. Može vozilo da bude ispravno pri samom polasku na put, a može da dođe do kvara na nekom delu i tu je popravka od tri do pet sati. To je osnovni razlog koji je predvideo da budu tri autobusa i to je odlično rešenje.
Što se tiče vanlinijskog prevoza, tu je potreban jedan autobus i ne treba više jer se bavi određenom turom koja krene negde, obično su to ekskurzije itd. i uvek ima vremena da se neki drugi kolega angažuje oko tog prevoza da nastavi prevoz na dalju turu.
Ovde bi možda trebalo da uđe u kaznene odredbe, nije se računalo na taj momenat, to je drugi problem. To je problem na terenu. Znate da postoje republičke i lokalne linije. To su međugradske linije, ali se zovu republičke pošto se dobija rešenje od ministarstva. Te dozvole izdaje ministarstvo, a na lokalnom saobraćaju lokalna samouprava propisuje kako će da se obavlja prevoz.
Tu sada dolazi do jedne vrste zloupotrebe, ali na štetu građana. Šta se tu dešava? Ukoliko isti prevoznik koji ima liniju republičku i pokriva opštinsku liniju, on bi po pravilu trebalo da pošalje opštinski autobus na opštinsku liniju, a on stapa liniju. Znači, pusti republičku u to vreme i onda o istom trošku vozi i tu liniju.
Posledica je neodržavanje linije, a druga posledica što je karta zbog poreza na PDV 18%, ovde 8%, znači veća je karta. Tu bi možda trebalo u nekoj odredbi da se predvidi, možda takav slučaj niste imali, pa bi to trebalo na neki način da se uredi.
Pošto je neko spomenuo ovde da na linijskom prevozu ne može da bude vozilo manje, zakon je propisao da na linijskom prevozu može da bude vozilo od 20 sedišta. Znači, jedan minibus tipa "mercedes" ili "iveko", oni imaju 25 sedišta, oni su mali potrošači i oni mogu da stignu mnogo brže i bolje nego bilo koji drugi minibus neke veće kategorije, tako da lično mislim i u tom delu gde se odnosila kritika da nema osnova za kritiku.
Kod kategorija prevoza u drumskom saobraćaju koji je vanlinijski, to je drugim rečima ugovoreni prevoz. Znači, u vanlinijskom prevozu se ugovara prevoz, tačno se precizira vreme polaska itd. Tu je sve lepo definisano i predviđeno je da za sve vreme prevoza korisnik prevoza, odnosno poručilac usluga ima dokaz o upotrebi prevoza.
Tu je sada malo nejasna jedna stvar, jedna mala nepoznanica. Imao sam prilike u svom poslu da sretnem na terenu takav problem. O čemu se tu radi? Jasno je da mi prevoznici smo oslobođeni poreza na promet u vanlinijskom saobraćaju. U tom prevozu treba imati dokaz o uplati. Ne precizira se tačno da li je dokaz o uplati račun koji uspostavi naručilac usluge ili je dokaz o uplati izvod na kome se vidi da je plaćeno, ili je dokaz o uplati blanko račun koji je izdat od samih prevoznika. To bi trebalo da se uradi.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, vreme koje je na raspolaganju vašoj poslaničkoj grupi je iskorišćeno.)
Da budem konkretan, ovaj zakon je dobar, a vidim da je vreme isteklo, ne bih hteo više da dužim. Lično mislim da ste shvatili poruku. U danu za glasanje podržaćemo ovaj zakon zato što je uneo mnoge novine i koji će pomoći ovoj materiji.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Pre nego nastavimo rad, poštovani narodni poslanici, dozvolite da u vaše i u svoje ime pozdravim članove delegacije studenata koji se nalaze na postdiplomskim studijama na londonskom Fakultetu za ekonomiju i političke nauke, a koji prate deo današnje sednice sa galerije Velike sale Doma Narodne skupštine. Prisutni su: Georgios Monogioudis, Cristofer Shan Louie, Andrew Thomas Park, Siu Pui Lee, Anna Costa, Joe Show, Daniyar Taumurat, Sakine Koc, Marcos Dragoni i Tamara Mijatović.
(Predsedavajuća pozdravlja goste na galeriji na engleskom.)
Reč ima narodni poslanik Milan Lapčević.
Još jedan primer saradnje, narodni poslanik Zoran Antić ima reč, ali je dogovorom napravljeno da narodni poslanik Milan Lapčević ima reč.
Da li narodni poslanik Zoran Antić želi da govori posle njega ili na njegovom mestu? O tome će poslaničke grupe obavestiti samostalno. Ne želim da uzurpiram mikrofon predsedavajućeg.
Dakle, narodni poslanik Milan Lapčević. Posle njega narodni poslanik Milan Veselinović, pa narodni poslanik Zoran Antić.
...
Nova Demokratska stranka Srbije

Milan Lapčević

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana gospođo Čomić, dame i gospodo narodni poslanici, žao mi je što nema ministra Mrkonjića, jer očigledno da mu ne prija ova rasprava u Skupštini. Dosta činjenica je izneto koje nisu prijatne, ali šta da radimo, takve su kakve su.
Pre dve godine, maja 2009. godine, imali smo sednicu posebnu na kojoj su postavljana poslanička pitanja. Postavio sam tada jedno od poslaničkih pitanja gospodinu Mrkonjiću, upravo je bilo vezano za sve ove teme koje su jutros dominirale u radu parlamenta, a vezane su bile za izgradnju Koridora 10 i te čuvene projekte koje je vladajuća koalicija najavljivala da će uraditi za vreme svoga mandata.
Tada je bila ta rasprava prilično neprijatna, na momente i žučna od strane gospodina Mrkonjića, gde me je čak nazivao i neznalicom, da će on da me nauči kako treba, šta znači Koridor 10 i kako će se to uraditi, završiti itd. Međutim, posle dve godine, evo, ponovo se srećemo u parlamentu i ono što smo tada pričali, nažalost, pokazuje se kao potpuno istinito.
Dve godine funkcionisanja i rada na izgradnji Koridora 10, silni krediti su u ovoj skupštini ratifikovani, a nažalost od činjeničnog stanja na terenu skoro da nemamo za šta da se uhvatimo. Počeli su radovi na obilaznici oko Dimitrovgrada još početkom prošle godine. Koliko znam, bio sam pre mesec dana u Dimitrovgradu, traju, nešto se dešava, ali tek toliko. Kada će biti završeni, to bog jaki zna. Onaj ostali deo prema Beloj Palanci, prema Nišu još uvek nije ni započet. Kada će, ne zna se.
Deonica od Preševa prema Nišu, odnosno od granice prema Preševu i dalje prema Grdeličkoj klisuri, 2007. je urađena jedna traka, započeta druga. U vreme ministrovanja gospodina Mrkonjića ta druga traka je dovršena i, naravno, bilo je obećanja, već nekoliko puta najavljivano na televiziji otvaranje te deonice. Bio sam i tamo pre dva meseca. Idete dva-tri kilometra, pa naiđete na neizgrađen most, pa pređete u drugu traku, pa opet zaobiđete i tako. Dakle, ni to nije ni završeno, a kamoli pušteno. Tako da je ta priča o Koridoru potpuno sumorna.
Radi se, naravno, na deonici u Vojvodini i to je, da kažem, jedina svetla tačka koja može da opravda rad čitave Vlade na izgradnji Koridora 10. Deonica i važan strateški pravac od Beograda prema Požegi, tzv. Ibarska magistrala, ništa se nije desilo na tom polju. Koncesija je raskinuta, a gužve su neverovatne. Putovanja od Beograda do Lazarevca je bar sat vremena.
Toliko o tome koliko su nam potrebni putevi, a koliko smo uradili. Ta velika priča o razvojnoj šansi Koridora 10 ne može nikako da se prekrije galamom, podizanjem tona i sličnim stvarima. Mislim da to, na kraju, pre ili kasnije se izmeri i vidi ko je šta uradio i dokle smo stigli.
Koliko se sećam u ovom parlamentu smo u više navrata ratifikovali razne međunarodne kredite i nikada niko nije iz poslaničke grupe DSS govorio ništa protiv tih kredita, jer su ti krediti potrebni Srbiji i potrebni su da bi se izgradio konačno taj koridor. Koridor je nešto što je potrebno i ovoj zemlji i kao transportni i tranzitni koridor, koridor koji donosi mnogo sredstava našoj zemlji. Uvek smo podržavali takve kredite.
Ministar Mrkonjić je tražio podršku poslanika i parlamenta da se pomogne u izgradnji koridora. Naša pomoć se ogleda upravo u tome da ti zakoni dođu u parlament što pre, da ih ratifikujemo, a mislimo zakonima o kreditima, i da se onda krene dalje u operacionalizaciju. Nažalost, toga nema.
Cenim napore gospodina Mrkonjića i njegovu energiju da vrlo žustro priča o Koridoru, o važnosti, o izgradnji, o tome da ima puno energije i da ode na teren i da pohvali izvođače, da ih natera da rade što brže. Međutim, ono što mu ne valja, to je što uvek izlazi s nekim poprilično neodmerenim ili neozbiljnim izjavama u smislu rokova. Završićemo Koridor kompletan do 2012. godine. Jedva je godinu dana do 2012. godine, a ne možemo da završimo ono što je započeto pre četiri godine.
Kada imate tu kompletnu sliku, onda vam je jasno da smo mi poprilično neozbiljna zemlja. Zamislite jednu zemlju koja ima 7,5 – 8 miliona ljudi, koja ne može za četiri godine da završi više od 30 do 40 kilometara auto-puta, uz te silne kredite. To znači da nešto nije u redu. Ili, onaj ko organizuje taj posao ne radi to kako treba, ili ova zemlja nema dovoljno kapaciteta da to uradi – nema dovoljno inženjera, nema dovoljno projektanata, nema dovoljno dobrih izvođača radova.
Sećam se, 2005. godine sam putova kroz Hrvatsku prema Sloveniji. Tada su počeli radovi na deonici od naše granice prema Osijeku, do onog dela prema Brodu, do onog dela dokle nije bio urađen auto-put. To je bilo nekih 30 kilometara kroz slavonske šume. Za godinu i po dana su se Hrvati organizovali, izbacili su svu mehanizaciju koju su imali u zemlji i završili su taj deo puta.
Tako ćemo i mi samo treba da počnemo. Počećemo onda kada prođu ti vanredni ili redovni parlamentarni izbori, kada ova koalicija ode sa vlasti i kada se ozbiljno zasuku rukavi i taj posao organizuje onako kako treba, kada uključimo svu građansku operativu u ovoj državi da radi na tom koridoru. Nadam se da će u nekom razumnom i realnom roku, a to sigurno neće biti ispod tri do četiri godine završiti taj koridor i početi da ubiramo velike prihode od tranzita.
Neću više pričati o tome, jer ministar nije tu i ne može da odgovori. Zaista pohvaljujem njegovu predusretljivost kada su neke druge stvari u pitanju, a imali smo neke sporne stvari oko štrajkova u preduzećima koja rade sa železnicom. On je tu izašao u susret, primio je ljude na razgovor i rešio problem. Dakle, ne treba da se ljuti na ovakve činjenične podatke. Ono što je istina, nažalost, mora da izađe na videlo.
Želim samo da kažem još dve stvari u vezi ovih zakona. Ne znam kako je dozvolio kao ozbiljan čovek da prođe krajem prošle godine povećanje taksi na kombi vozila, gde su mnogi ljudi pogođeni ogromnim taksama za registraciju, gde su kombi vozila izjednačena sa džipovima. Sada ljudi koji se bave nekim svojim privatnim poslom, imaju neke svoje radnje i prodavnice, imaju ta dostavna vozila, moraju da plaćaju ogromne takse, odnosno registracije koje se kreću od 80 do 100 hiljada dinara. To je još jedan udar i na njihov džep, a i na pomoć, pod znacima navoda, preduzetništvu i prevazilaženju krize.
Koliko se sećam, bilo je razgovora sa predstavnicima udruženja, obećanja da će se to vratiti nazad. Kroz više meseci i ništa se ne dešava. Pretpostavljam da će to uskoro doći u parlament i da će ljudima biti skinuti ti ogromni nameti.
Što se tiče ratifikacije ugovora o kreditu za izmenu brojila između Republike Srbije i Evropske investicione banke, Srbija ima zastareli sistem očitavanja utroška električne energije. Sigurno da je potrebno da se na tom planu nešto uradi. Potrebno je da uvede modernije, tačnije sisteme, da očitavanje bude daljinsko, da isključivanje bude daljinsko.
Moram da postavim jedno logično pitanje. Mi uzimamo kredit od Evropske investicione banke, država je sklopila ugovor sa firmom "Sažem" iz Francuske da se u Nišu otvori fabrika za proizvodnju brojila. Za to će država dati podsticaj firmi "Sažem" osam ili deset hiljada evra po novozaposlenom. Dakle, mi ćemo iz budžeta davati određene pare da bi se ljudi zaposlili. To je pohvalno, jer tamo ogroman broj ljudi ne radi, ali pitam samo - šta je tu logika?
Uzećemo kredit, daćemo pare da firma otvori predstavništvo da proizvodi brojila, a onda taj kredit koji smo uzeli ćemo dati da kupujemo ta ista brojila koja će oni proizvoditi i ugrađivaćemo to u domaćinstva ili industrijske pogone. Pri tom smo imali, i dan-danas imamo domaće proizvođače koji mogu da proizvode slična brojila i da podmire potrebe industrije i elektroprivrede.
Mislim da je mnogo logičnije bilo da smo taj kredit utrošili da raspišemo tender i da damo posao domaćim proizvođačima, da podignemo domaću industriju, jer se valjda tako može stvoriti višak dohotka i unaprediti nešto u ovoj zemlji. Ako sve što se proizvodi u ovoj zemlji, ako sve što se investira iz ovog budžeta ili iz svih kredita ode na potrošnju prema strancima, onda zaista ne vidim kako ćemo mi kao zemlja moći da se izvučemo iz ovako velike krize.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Deset minuta i 45 sekundi je iskorišćeno vremena poslaničke grupe.
Ovim izlaganjem govornika Lapčevića završavamo prepodnevni deo rada. Određujem pauzu do 15.00 časova.
U 15.00 časova nastavljamo rad, rasporedom i po redosledu narodnih poslanika prema prijavama za reč. Prvi prijavljeni govornik je narodni poslanik Milan Veselinović, a posle njega narodni poslanik Zoran Antić.
(Posle pauze – 15.05)
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo rad u popodnevnom delu sednice zajedničkom i načelnom pretresu o Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o prevozu u drumskom saobraćaju, Predlogu zakona o potvrđivanju ugovora o garanciji Elektroprivrede Srbije elektronska brojila između Republike Srbije i Evropske investicione banke i Predlogu zakona o potvrđivanju finansijskog ugovora Koridor 10, auto put (E 80) faza 1, između Republike Srbije i Evropske investicione banke.
Po redosledu prijava ima reč narodni poslanik Milan Veselinović, posle njega narodni poslanik Zoran Antić. Narodni poslanik Dragan Stevanović je prijavljen.
Narodni poslanik Milan Veselinović, izvolite.

Milan Veselinović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, danas su pred nama tri bitna predloga zakonskih projekata, a jedan od najvažnijih jeste i Zakon o prevozu u drumskom saobraćaju. Ostala dva zakona su zakoni gde država Srbija uzima nove kredite, što je nepopularno za svakoga, ali eto što naš narod kaže – zla godina naćerala orla.
Pređimo na analizu ovog zakona o prevozu u drumskom saobraćaju. Zakon koji je mnogo važan i bitan, ne samo za nas ovde, već i za građane Srbije. Poznato je da ovaj zakon od 1995. godine nije suštinski menjan, jednostavno pretrpeo je samo nekakve kozmetičke promene, ali problemi su se nagomilavali iz godine u godinu, tako da je u toj oblasti stvarno veliki haos.
Poseban haos izazvan je posle 2000. godine dolaskom ovih dosovaca – osmanlija, koji danas kritikuju neke firme, odnosno preduzeća koja su privatizovana i tobože što ne rade ta preduzeća, ti privredni subjekti. Likuju ovde, a zaboravljaju da su oni tvorci onog famoznog i pogubnog zakona za privatizaciju, čime je uništena srpska privreda, poljoprivreda i gotovo sve drugo, pa je šteta naneta i ovoj oblasti, javnom drumskom prevozu, jer poznato nam je da su mnoge firme koje vrše prevoz privatizovane, u stvari većina.
Tamo postoje veliki problemi. Započeću od mog "Sandžaktransa" iz Novog Pazara koji je na neki način privatizovan, tajni i ilegalni. Jedan gigant u onoj Jugoslaviji, među možda 10 je bio, a nažalost danas nema svoja tri autobusa kojima može da vrši javni prevoz. Radnici su rasterani, ostao je još jedan deo radnika koji čekaju neku otpremninu, socijalni program.
Takva je sudbina mnogih, i "Transporta" u Kraljevu, poznati problemi u "Autoprevozu Morava" Vrnjačka Banja, Čačku i redom širom Srbije. Da li je do toga moralo doći? Mislim da ne. Mi srpski radikali suprotstavljali smo se godinama takvoj pogubnoj politici koja je ovaj narod dovela na rub propasti, siromaštva. I ova oblast koja je bitna za građane Srbije je tom privatizacijom oštećena.
Posebno ću se osvrnuti na te nove gazde koji su otkupili ova privredna društva, ove privredne subjekte koji vrše javni prevoz u drumskom saobraćaju. Ne samo da su rasterali radnike u tim firmama nego su one što su ostali naterali da jedan sam vozač autobusa vozi autobus i ujedno naplaćuje karte. Pa, eto, ugrožava li taj čovek bezbednost 50 putnika ili više koje vozi, a da ne govorim o njihovom materijalnom stanju koje je ponižavajuće. Time želim da kažem da je ovim ugrožen i Zakon o bezbednosti saobraćaja. I ovde bi imalo posla dosta za republičke inspektore i inspekciju rada.
Što se tiče ovog zakona, osvrnuću se na neke primedbe, moram da kažem otvoreno, kao i moje kolege što su prethodno rekle, da je ovaj zakon bio neophodan da se donese, da ima svojih mana vezano za neku preciznost i njegovu primenu u praksi, ali da se ovde vrlo malo osvrnulo na probleme baš radnika u ovom poslu, posebno taksi prevoznike, gde se teret svaljuje na lokalnu samoupravu i daju se velike ingerencije lokalnoj samoupravi da reši te probleme, a te probleme je teško rešiti iz razloga što je mnogo ljudi ostalo bez posla, pa jednostavno samo okače taksi naziv i prevoze putnike.
Takođe imamo problema u zabitim mestima, brdsko-planinskim naše Republike, gde je trebalo omogućiti da prevoz vrši neki kombi ili prevoznici uz plaćanje poreza i registraciju firmi za te putnike, jer tamo imamo sela gde je ostalo možda desetak ili 20 starih osoba. Tu je trebalo imati u vidu te takve slučajeve.
Kažem, priča oko taksija i taksi prevoznika je posebna priča. Daj bože da u ovom vremenu neko uredi taj problem i sredi, u šta lično sumnjam. Ali, eto, ima nekih pomaka u ovom zakonu vezano i za najnižu cenu koja se određuje, znači za tu lojalnu konkurenciju, što može doprineti nekom boljitku.
Ovde se kaže o dosta stvari, navode se tu razlozi donošenja ovog zakona. Mislim da najveći razlog jeste što su i najveću štetu trpeli građani Srbije i da je ovaj zakon jedna neminovnost, ali bilo bi bolje da je u celini suštinski donesen novi zakon kako ovaj ne bi pretrpeo možda neke izmene za nekoliko meseci što se tiče primene ovog zakona.
Osvrnuću se na ovaj zakon vezano za Predlog zakona o potvrđivanju ugovora garancije EPS elektronska brojila između Republike Srbije i Evropske investicione banke. Koliko sam mogao uočiti, ovde je bio još jedan zajam, EPS se zadužio još sa 40 miliona evra u prethodnom periodu. Pitam se lično – šta je s tim novcem? Sada od Evropske investicione banke pozajmljuje novih 40 miliona evra i uglavnom taj novac želi da usmeri u inovacije vezano za brojila, daljinsko očitavanje i isključivanje.
Moram da kažem otvoreno da ova "Elektroprivreda Srbije" drži monopol u Srbiji. Šta se tamo stvarno dešava ne znam, ali svake godine vrši novi i novi namet na građane Srbije, povećavajući cene struje i njihovih usluga. Pokušao sam da dođem do nekih podataka šta je razlog i uzrok svemu ovome. Dobio sam informacije, ne znam da li su tačne ili ne, da postoji veliki gubitak u samom napajanju električnom energijom, a zatim i krađa električne energije. Kada sve ovo vidimo, ispada da one firme i preduzeća i građani koji su pošteni treba da plaćaju cene i onih koji kradu električnu energiju.
Druga bitna stvar je sledeća. Ovde se radi o izradi ovih brojila "Sažem", to je elektronska francuska firma, a inače u našoj zemlji ima bar pet-šest firmi koje su u stanju da proizvedu ova brojila. Mi smo imali "EI Niš", koja je proizvodila digitalna brojila. Nažalost, i nju ste zatvorili.
Hteo bih da vas podsetim da su ovde izabrana nekolika mesta da se urade ova brojila, tj. Krnjača, Vrbas, Vranje i Novi Pazar. Lično sam iz Novog Pazara pa se radujem što će to da se uradi u Novom Pazaru, ali sam malo skeptik u smislu – zašto su baš ova mesta izabrana? Da li iz šešira ili po nekim drugim pokazateljima?
Što se tiče Predloga zakona o potvrđivanju Finansijskog ugovora Koridora 10 Auto-put E 80 između Republike Srbije i Evropske investicione banke, niko od nas ovde ne može biti protiv izrade auto-puta Horgoš-Novi Sad i Koridora 10, ali dosta smo skeptični u tom pogledu. Čuo sam i od ministra Dulića, koji je rekao da je to problem i sledeće vlade, i prosto ne verujemo da će sve ovo da se ostvari. Ovde je isto izvršena jedna prethodna pozajmica od 384 miliona evra, a sada se vrši novi zajam od 150 miliona evra. Radi se o velikom zaduženju naše države, daj bože da ta sredstva upotrebe tamo gde treba i gde su najpotrebnija.
Osvrnuću se malo i na infrastrukturu unutrašnjosti Srbije. Mi koji živimo na rubnim područjima države Srbije, ponekad nam je milo kada se govori o auto-putu, te proći će prema Crnoj Gori, te prema jugu i slično, ali, evo, i Munir Poturak je tu, daj bože da dođe na red i taj zajam koji je nepopularan.
Međutim, i ministar Mrkonjić kada je posetio naš kraj video je da je u unutrašnjosti Srbije ta putna infrastruktura očajna. Ona je uzrok mnogih neprilika u našim krajevima, pre svega migracionih kretanja i iseljavanja selo-grad.
Možete da zamislite da i danas u našim područjima, na planini Rogozi, Pešteri i Goliji, ima mesta gde deca idu i po 14-15 km u jednom pravcu do svoje škole. Tražio sam od ministra Mrkonjića da upotrebi svoju moć i da takva sela povežemo makadamom, kako bi mogao da se izvrši autobuski prevoz tih učenika i dece. Međutim, do sada je to samo slovo na papiru.
Jednostavno, ako se ovako bude gledao strateški razvoj Srbije, doći ćemo u takvu situaciju da ćemo jednog dana imati Beograd i pustinju. Nažalost, čitamo da svake godine po jedan grad od 25 hiljada ljudi pređe u Beograd. Samo ću reći jedan primer. U Prijepolju, Priboju i Novoj Varoši samo u 2010. godini odjavilo se više od 10 hiljada stanovnika. Da li shvatate sada kakav je to problem kada se odjavi takav broj od 10 hiljada ljudi tamo gde treba da naseljavamo građane i da ostanu da žive na tom području?
To je samo jedan primer, da ne pričamo o beloj kugi. Niko se do sada nije setio da napišemo jedan zakon o sprečavanju bele kuge ili slično.
Da ne uzimam više vremena mojim kolegama, hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 13 minuta vremena poslaničke grupe. Reč ima narodni poslanik Zoran Antić, posle njega narodni poslanik Mićo Rogović.
...
Srpska napredna stranka

Zoran Antić

Napred Srbijo
Dame i gospodo narodni poslanici, ja ću u svom izlaganju pre svega da se držim ovog zakona o prevozu u drumskom saobraćaju. Rekao bih, što se tiče SNS, da smo mi mnogo više očekivali od ovog zakona.
Svesni smo svih problema koji se pojavljuju u drumskom prevozu i koji su se bitno uvećali privatizacijom saobraćajnih preduzeća. Naime, stvoreno je puno monopola, jako malo konkurencije i cene usluga su prevelike za naše građane i u suštini ne odražavaju pravo stanje na terenu.
Ono što je kroz proces privatizacije evidentno to je da su stanične usluge bitno poskupele i jedna od dobrih stvari u ovom zakonu je što je bar donekle to rešeno kroz neku kvalifikaciju stanica i cenovnik koji će moći da primenjuju.
Ali, mnogo toga ostalo je nedorečeno, pre svega kada su u pitanju redovi vožnje, ingerencija lokalnih samouprava koje jesu dobile veća ovlašćenja, ali se plašim da ta veća ovlašćenja bez neke dodatne regulative i dalje znače monopolizaciju na nivou opština. Jer, vi već danas imate činjenicu da u velikom broju opština linijskim prevozom se bavi isključivo jedan prevoznik.
Dalje, imate činjenicu da i u međugradskom prevozu imate jako mali broj prevoznika, čak i na nivou okruga. Zbog toga danas imamo situaciju da je prevoz u pojedinim segmentima izuzetno skup.
Iskoristio bih priliku da pomenem sredinu iz koje dolazim, a to je Pomoravski okrug, gde na razdaljini od 10 km imate tri grada i da vidite da kroz cenu karte prevoznički sektor ostvaruje jako lep profit. Autobuska karta između Jagodine i Ćuprije za samo 10 km iznosi 130 dinara, 1,20 evra. Sami znate da vanlinijski ugovoreni prevoz, obično kilometar prevoza, cena mu je oko jednog evra.
Kada uzmete tu matematiku, ako uzmete u obzir i uvećanu amortizaciju i uvećane troškove, dođete u situaciju da, recimo, na ovoj relaciji između Jagodine i Ćuprije potrebno vam je 10-12 putnika, ne samo da biste održali i isplatili troškove već i da biste zaradili. Očigledno je da nemamo pravu konkurenciju kada je u pitanju prevoz i ovaj zakon je u tom smislu trebalo mnogo više da učini.
Naprotiv, u nekim segmentima čini mi se da je ovaj zakon omogućio dalju koncentraciju, da je dao privilegiju krupnim prevoznicima, a da je sitne stavio pod znak pitanja. Uslovi za delatnosti se bitno pooštravaju i veliki broj malih prevoznika neće moći da opstane.
Ono što je meni lično ponajviše zasmetalo, to je najniža cena prevoza. Otkud to Vlada određuje najnižu cenu prevoza? Otkud pravo Vladi? Molim vas, mi danas imamo hiljade preduzetnika, preduzeća u privatnoj privredi koja propadaju, možda zato što imaju nelojalnu konkurenciju, možda zato što se prema njima primenjuju damping cene. Kako vi možete da izuzmete jedan sektor, prevoznički sektor, i da se u tom smislu Vlada angažuje da zaštiti taj prevoznički sektor, a da, recimo, ostavite nezaštićenu kompletnu trgovinu.
Daću vam podatak, u ova dva meseca 2011. godine imate nekih 2.227 preduzeća koja su brisana iz registra. Imate preko 6.000 radnji samo za dva meseca koje su brisane iz registra samostalnih, verovatno, pre svega, trgovinskih radnji. Šta ste učinili kao Vlada da zaštitite i te privredne subjekte? Da li su i oni potpali pod nelojalnu konkurenciju, pod sivu ekonomiju, eventualno pod dampinške cene?
Imate činjenicu da preko noći niču neki veliki marketi i da se oko njih zatvaraju na desetine malih trgovinskih radnji, da se ide sa dampinškim cenama, da u onom trenutku kada se zatvore ti marketi bitno podižu cene i faktički imaju monopol na jednom delu tržišta.
Vlada ne može onako kako joj padne na pamet, ili kako padne na pamet jednom ministarstvu, da zaštićuje jedan deo privrede, a da drugi ostane nezaštićen. To je jedan način i pristup koji je krajnje netržišni. Sistem cene mora da funkcioniše.
Ne možete vi faktički odlukom Vlade da odustanete od tržišta ekonomije. Valjda smo se zato zalagali 2000. godine. Znam gospodu iz Demokratske stranke koji jako često imaju onu uzrečicu – da nema besplatnog ručka. Šta to znači? Da će Vlada možda da odluči da prevoznici od danas, ili od sutra, prekosutra, pa će ona da odredi tu minimalnu cenu prevoza, mogu da dođu do tog besplatnog ručka?
Osim toga, ako se kao opravdanje za najnižu cenu prevoza pozivate na to što ima previše sive ekonomije, što ima nelojalne konkurencije, pa molim vas, čemu onda ovaj ceo zakon? Čemu onda izmene ovog zakona, ako kroz izmenu ovog zakona niste rešili taj problem?
Pitanje je šta je vaš krajnji cilj? Imam utisak da je krajnji cilj da se zaštite oni koji su veliki, oni koji su kroz proces privatizacije stekli, da ne pominjem na koji način, popriličnu imovinu, koji očigledno imaju sve manje tržišta, jer je ekonomska situacija sve lošija, a da se stotine, pa možda i hiljade onih malih sitnih prevoznika, koji imaju po jedan-dva autobusa, otpisuju faktički ovim zakonom, ili će pratećom regulativom doći u jako nezgodan i težak položaj.
Generalno, kada sve saberete, ovakva odredba je neprihvatljiva i naravno da je Srpska napredna stranka u tom smislu i reagovala i nadam se da ćemo imati i podršku i razumevanje poslanika iz vladajuće većine, jer je ovo suprotno nekim osnovnim tržišnim principima i neprihvatljivo da se na ovako selektivan način reaguje u jednom zakonskom projektu.
Ono što bi mi mogli još da zamerimo u ovoj priči, kada je u pitanju drumski prevoz, to je neka moć koju su dobili i saobraćajni inspektori. Molim vas, ko to danas može da naplaćuje na licu mesta novčanu kaznu? To ne može ni finansijska, ni tržišna inspekcija, saobraćajna policija. Stvarno ne znam koji to organ, koja to institucija može danas na licu mesta blokovima ili, kako ćete, nekim priznanicama da naplaćuje kazne. Pa to je krajnje neprimereno.
Vi možete da sačinite zapisnik, možete sudskim putem da zatražite da neko zbog privrednog prestupa bude kažnjen, ali na licu mesta naplaćivati kazne, stvarno ne znam u kojoj to oblasti i koja to još inspekcija, koja to još institucija, osim saobraćajne inspekcije, kako ste vi propisali u ovom zakonu, ima to pravo.
Zatim, oduzimanje vozila. Molim vas, kako to mislite da oduzmete vozilo, pa onda pustite čoveka da sudskim putem dokazuje neka svoja prava ili da ne dokazuje? To je jedna mera poprilično drakonska. Razumem da smo možda u 1945. godini, ali daleko smo od 1945. godine.
Mislim da je takva mera krajnje neprimerena i u tom delu Srpska napredna stranka je reagovala s par amandmana i isto tako očekujemo jednu znatno ozbiljniju raspravu kada uđemo u raspravu po amandmanima. Blizu 30 amandmana smo na ovaj zakon podneli.
Što se tiče taksi prevoza, tu su problemi veliki. Problemi su uopšte uzev u sektoru usluga, zato što mi danas nemamo proizvodnju. Kad nemate proizvodnju, sveli ste se na usluge i imate hiljade ljudi koji na bilo koji način gledaju da prežive i trude se da to odrade na jedan legalan način, da ne dolaze u sukob sa državom.
Niko ne uživa, valjda, u tome da ga progoni inspekcija i da se svakog jutra budi i razmišlja da li će neko da mu zakuca na vrata. Ovakvom nebrigom, rekao bih, Vlade i došli su u situaciju da sve češće prelaze u sivu ekonomiju. To je još jedna posledica ovog i ovakvog zakona.
Očigledno je da vi, ne mislim konkretno samo na Ministarstvo, već na celu Vladu, nemate dovoljno dodira sa stvarnošću i niste potpuno svesni kakva je situacija danas u Srbiji. Bar kada je u pitanju unutrašnjost Srbije, kada je u pitanju Pomoravlje, jer mislim da se centralna Srbija bitno razlikuje od Pomoravlja, situacija je jako teška.
Nije bilo neophodno, po meni, dozvoljavati da se monopoli pojedinaca proširuju, pa i u taksi prevozu, ali nažalost taj manir je sve češći. Skoro smo imali priliku da vidimo kako Vlada zabranjuje izvoz pšenice. Isto tako je jedna krajnje netržišna mera, pa se čak Vlada meša u to kolika će marža da bude na hleb. Čak određuje da u roku od 20 dana morate da platite robu koju ste preuzeli.
Mi iz opozicije, rekao bih, mesecima ovde ukazujemo da veliki trgovinski lanci ne plaćaju po 60, 90, 120 dana maloj privredi i malim i srednjim preduzećima, i da je to jedan od osnovnih razloga zašto ona propadaju. Ali, te velike lance, koji često dolaze iz inostranstva, vi ne smete da dirate.
Zato kada je u pitanju pekarska industrija, kada je potrebno da se zaštiti koliko-toliko standard građana u predizbornoj godini, onda ste spremni na sve. Onda nije bitno da li je ta mera tržišta ili netržišna, bitni su politički poeni.
Želeo bih na kraju da kažem da što se SNS-a tiče ovaj zakon je potpuno neprihvatljiv. Moj kolega Mićo Rogović je jako dobro predložio, ovaj zakon treba povući iz procedure. Nisam siguran da je ministar Mrkonjić uopšte i ušao u suštinu ovog zakona.
Imao sam prilike, kada smo imali zakon o vodenom i vazdušnom saobraćaju, da ingerencije Direkcije za vazdušni saobraćaj bivaju tolike da ona čak prihvata neke međunarodne norme, da preuzima ingerencije parlamenta, gde je i sam ministar bio zatečen. Siguran sam da i kada krenemo u raspravu po amandmanima o ovom zakonu biće ministar mnogo čime zatečen. Nadam se da će makar imati hrabrosti da sve one nelogičnosti i sve one promašaje u ovom zakonu ispravi.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 12 minuta vremena poslaničke grupe. Reč ima narodni poslanik Mićo Rogović, a posle njega narodni poslanik Milan Avramović.