PRVA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANJA, 18.10.2011.

5. dan rada

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Da, dva minuta vremena poslaničke grupe. Mogli ste to, ništa ne smeta.
Pošto su predstavnici i šefovi poslaničkih grupa završili sa učešćem, da li možda još neko? Ne. Onda idemo po redosledu narodnih poslanika prema prijavama za reč u zajedničkom načelnom jedinstvenom pretresu o tačkama 1. i 2. dnevnog reda.
Dajem reč potpredsednici Juditi Popović. Izvolite.
...
Liberalno demokratska partija

Judita Popović

Liberalno demokratska partija
Hvala, gospođo predsednice. Poštovani predstavnici Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, kratko domet ove nacionalne strategije, zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama iscrpljuje se u naknadnoj pameti, reakciji i sanaciji.
Dakle, zašto to govorim? Materijal sam pronašla u samoj strategiji gde se recimo, kao prvo, govori o sprovedenoj analizi i navode se nedostaci postojećeg sistema zaštite i spasavanja i onda se kao nedostaci navode institucionalno organizacioni od kojih, recimo, nabrojala bih, nepostojanje uslova za doslednu primenu propisa, ne odgovarajuća organizacija i sprovođenje preventivnih mera itd. još jedno tri puta.
Onda, materijalno tehnički nedostaci, recimo, ne zadovoljavajući nivo saobraćajne i druge infrastrukture, zastarela i nepouzdana oprema itd. Zatim, saradnja i raspoloživost informacija u koje spada nedovoljna koordinacija između subjekata sistema zaštite i spasavanju u vanrednim situacijama itd. Sledeći nedostatak bi spadao u ljudske resurse i edukaciju, pa se navodi ne adekvatna stručna, kvalifikovanost i tehnološka disciplina raspoloživih ljudskih resursa, nedostatak specijalizovanih kadrova itd.
Dakle, to je pod prvom tačkom zašto smatramo da je ova nacionalna strategija u stvari samo jedna reakcija već na postojeću ugroženu bezbednosti. Pod dva, navela bih sve one elementarne nepogode koje su navedene i u obrazloženju ove strategije zašto je ona potrebna. To su zemljotresi, bučne poplave, klizišta i odroni na padinama i kosinama, nepovoljne i opasne atmosferske nepogode, grad, suša, epidemija zaraznih bolesti, tehničko-tehnološka nesreća, dejstvo opasnih materija, nuklearni i radiocioni akcidenti, posledice terorističkih akata. Ukoliko pažljivo analizirate sve ove nepogode onda možemo zaključiti zajednički da su samo zemljotresi oni koji su ne zavisni od ljudskog faktora.
Dakle, sve ovo ostalo zavisi od toga u kojoj meri građani, dakle, jedne države utiču na svoju životnu sredinu, samim tim i u kojoj meri je ugrožavaju, pa onda proizvode sve ove posledice koje spadaju u elementarne nepogode i u stvari rezultiraju sa ugrožavanjem života i zdravlja ljudi kao i da prouzrokuju velike materijalne štete.
Dakle, to su svi oni elementi koji jednostavno nam ne dozvoljavaju da budemo preterano optimisti iako u ovoj nacionalnoj strategiji možemo da pronađemo i viziju i misiju na koju se sastavljač ove nacionalne strategije i poziva.
Dakle, ako postoji i vizija i misija, onda bismo možda mogli malo više da se osvrnemo na činjenicu da su poplave sigurno u najvećoj meri zavisne od svega onoga na koji način se država odnosi prema svojim prirodnim resursima, prema vodotocima reka, prema regulacijama tih vodotoka, prema odvodnim kanalima koji su i te kako bitni u poljoprivredi, a kanali su recimo jako bitni za poljoprivredu Vojvodine gde imamo nekoliko velikih kanala koji su na žalost, zaista devastirani, pa veliki Bački kanal, recimo, danas predstavlja u stvari kanalizaciju koja protiče kroz Kulu ili kroz Vrbas, a sanacija tog velikog Bačkog kanala bi proizvela samo još veću elementarnu nepogodu jer jednostavno to izmuljavanje, bi znatno ugrozilo životnu sredinu od tog silnog otrovnog mulja.
Grad danas ne bi trebao da predstavlja neku ozbiljniju opasnost i ne bi trebalo da predstavlja elementarnu nepogodu ukoliko bi se zaista malo više poradilo na prevenciji tog grada koji je u izgledu, pogotovo u letnjim mesecima, kao što najverovatnije i vi znate. Pozivati se na sušu danas u poljoprivrednoj proizvodnji je u najmanju ruku zaostalo i nekako ne primenjujuće za modernu proizvodnju u poljoprivredi, zato što postoji između ostalog i navodnjavanje i to navodnjavanje je nedostajući faktor naše poljoprivrede tako da ova nacionalna strategija zaštite spasavanja u vanrednim situacijama ni u kom slučaju neće pospešiti poljoprivrednu proizvodnju time što će sanirati neke posledice suše ukoliko se ne prione malo ozbiljnije rad na izgradnji i prokopu tih kanala koji bi u stvari navodnjavali poljoprivredno zemljište.
Ukoliko se ne prione malo ozbiljnije rad na izgradnji i prokopu tih kanala koji bi stvari navodnjavali poljoprivredno zemljište. To sve pogotovu govorim iz tog razloga jer čitajući ovde određene analize i tabelarne prikaze, šteta koje su se dešavale do 2009. godine za period 2002-2009.godine, vidi se da je u stvari najveća šteta, proizvedena u poljoprivredi, i to je ono što je zabrinjavajuće.
Zabrinjavajuće je to što ste se uglavnom bavili podacima od najkasnije od 2009. godine, mislim da je nedozvoljavajuće da se koriste podaci zaključno sa 2009. godinom, kada se radi takva jedna nacionalna strategija, šta se dešavalo 2010. godine. Recimo, bilo bi dobro da se i ti podaci nađu u obrazloženju ove nacionalne strategije.
Dakle, kada se pored sve nabrojanih elementarnih nepogoda, pridoda i epidemija zaraznih bolesti, a pri tom imamo u vidu koje probleme ima zdravstveni sistem sa korupcijom i sa poslednjom korupcionaškom aferom u vezi vakcina protiv svinjskog gripa, i jednostavno, ta afera još uvek nije završena i još uvek je aktuelna, a pri tom se ne zna da li će u stvari da se pronađe i pravi čovek koji je u stvari najviše odgovoran za sve to što se dešavalo u zdravstvu proteklih par godina.
Dakle, sve ove nabrojane stvari imaju još jednu veliku manu što se finansiranja tiče, zato što se to finansiranje svodi na finansiranje iz budžeta republičkog, kao iz budžeta lokalnih samouprava, kao što znamo republički budžet ima problema sa prihodima i rashodima.
Prihodi su znatno smanjeni, rashodi su povećani, tako da tu nekog velikog prostora nema. A lokalne samouprave već su na ivici egzistencije, tako da će se teško naći novac za saniranje elementarnih nepogoda, a to se inače u praksi i vidi. Dakle, sve te posledice, tih elementarnih nepogoda, direktno pogađaju život, zdravlje i standard građana.
Ja bih u svakom slučaju navela još jednu od tih elementarnih nepogoda, koja ovde možda nije navedena ali je od jako bitnog značaja za budućnost ove države.
To je po ne zvaničnim rezultatima popisa Srbije, Srbija godišnje gubi 20 hiljada građana, ono jeste elementarna nepogoda. Jer šta će se u stvari desiti sa budućim penzionerima ukoliko mi ne budemo imali dovoljno radno sposobnog stanovništva da zaradi te buduće penzije.
Šta će biti sa penzionerima, koliko mladi i ti imamo ne budu mogli da se zaposle. Pa to znači da je budućnost Srbije ta, da će budući penzionere da dočekaju generacije bez budućnosti, zato što jednostavno, em što svake godine gubimo veliki broj građana, ujedno ni te mlade koje imamo u Srbiji ne umemo da zaposlimo i ne umemo da napravimo neki privredni preokret.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
 Narodni poslanik Srđan Spasojević, nije tu, onda Đorđe Milićević ima reč. Izvolite.
...
Socijalistička partija Srbije

Đorđe Milićević

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija
Zahvaljujem. Poštovana gospođo predsedavajuća, poštovano predsedništvo, poštovani predstavnici MUP, dame i gospodo narodni poslanici, kao što je između ostalog rekao ovlašćeni predstavnik poslaničkog kluba SPS – JS, najpre poslanički klub, u načelu, naravno i u danu za glasanje, podržaće predlog nacionalne strategije zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama, jer najpre smatramo da je izuzetno važno da Srbija konačno dobije jednu ovakvu nacionalnu strategiju, kada je reč o vanrednim situacijama, kao što su požari, zemljotresi, i klizišta. Samo tokom 2010. godine, ako se prisetimo, imali smo veliki broj poplava i mnoge su mogle biti predupređene i zato smatramo da je izuzetno važan cilj koji se želi postići usvajanjem ovog predloga, a to je smanjenje rizika, nastanka katastrofa i ublažavanja njihovih posledica, odnosno, najvažnije je podići postojeće kapacitete, pre svega u kontekstu preventivnog delovanja.
Kao što je između ostalog rečeno, strategija se odnosi na period do 2016. godine, i vrlo precizno su definisani strateški ciljevi koji se žele postići usvajanjem ove nacionalne strategije. Najpre, da se obezbedi normativno – pravni okvir, da se usaglase svi podzakonski i zakonski akti u ovoj oblasti, da se ispoštuju preporuke EU za razvoj sisteme nacionalne zaštite, unaprediti funkcionalnu saradnju svih subjekata kako bi se na najbrži i najkvalitetniji i najadekvatniji način odreagovalo i ono što je izuzetno važno, stvoriti jedan oslonac i jedan stabilan osnov finansiranja ovog izuzetno važnog sistema.
Mislim da pored edukacije ljudi, ovaj poslednji navedeni segment, odnosno strateški cilj ima poseban značaj, jer problemi sa finansiranjem svakako osporavaju na jedan način realizaciju zacrtanih ciljeva, a tu pre svega mislim na stvaranje službe u skladu sa najvišim evropskim standardima što zapravo jeste naš krajnji cilj.
Malo čas je govoreno o materijalnom položaju zaposlenih, visina plata, jeste važno pitanje i ona je nedovoljna, ali radne uniforme u kojima vatrogasci svakodnevno rade su dotrajale. Evidentan je i nedostatak zaštitne opreme. Jedno poređenje koje se moglo čuti pre nekoliko dana u javnosti, za pet godina, u Srbiji je nabavljeno 80 specijalizovanih vozila, a za taj isti period, vremenski period, Hrvatska je kupila 220 vozila. Dobro je da MUP ima kvalitetnu međunarodnu saradnju i da na taj način i zahvaljujući toj saradnji, dolazi do određenih donacija. Ono što nije dobro i što je neophodno jeste odlučnost, opredeljenost države, kompletne Vlade, i mi očekujemo da će Vlada Republike Srbije tu odgovornost pokazati onog trenutka kada bude kreirala budžet za 2012. godinu.
Kada je reč o preventivnom delovanju i podizanju postojećih kapaciteta, veoma je važan koordiniran rad i lokalnih i republičkih organa.
Lokalne samouprave, o tome je malo pre bilo reči, imaju jedan poseban značaj i one moraju svakako da unaprede saradnju svih subjekata na lokalnom nivou i to podrazumeva procenu rizika i adekvatne planove za smanjenje rizika i naravno, reagovanje.
Veoma je važna i mapa rizika, odnosno dokument koji će vrlo precizno definisati područja u Srbiji koja su podložna elementarnim nepogodama i taj dokument treba da prati nacionalnu strategiju o kojoj je danas bilo reči.
Kada je reč o Predlogu zakona o prebivalištu i boravištu, već je rečeno da u Srbiji još uvek važe zakoni koji su doneti u periodu SFRJ i samo ova činjenica ukazuje da je jasno da se već duži vremenski period nameće potreba usvajanja formulisanja novog nacrta zakona kojim će biti uređena ova oblast na jedan adekvatan način i zakona koji će biti u skladu sa nedavno donešenim zakonima koji uređuju ovu oblast, poput Zakona o ličnim kartama, Zakona o strancima.
Sa druge strane u godišnjem izveštaju Evropske komisije za 2010. godinu, vrlo jasno se ukazuje na probleme u vezi sa pristupom ličnim dokumentima i naravno da je akcionim planom definisana potreba izrade nacrta ovog zakonskog predloga.
Poslanički klub SPS-JS podržaće ovaj zakonski predlog jer smatramo da je izuzetno važno stvoriti zakonski okvir koji će omogućiti da lica koja nemaju adresu ostvare pravo na posedovanje lične karte. Dakle, za nas je suštinski najvažnije da će građani Srbije koji do sada nisu mogli da ostvare pravo na ličnu kartu po važećim propisima jer nisu imali stalno mesto boravišta, jer nisu imali stalno mesto prebivališta, usvajanjem ovog zakonskog predloga moći to pravo da ostvare. Da ne govorim o tome da bez ličnih dokumenata nije moguće ostvariti i ona osnovna ljudska i građanska prava.
Dakle, hiljade građana Srbije neće više biti, kako je rečeno, pravno nevidljivi, neće biti stranci u svojoj zemlji, jer ćemo imati zakon koji će na jedan kvalitetan način urediti ovu oblast. Naravno da će usvajanje ovog zakonskog predloga doprineti i ažuriranje ličnih podataka.
Na samom kraju, još jednom bih ponovio da će poslanički klub SPS-JS u danu za glasanje podržati ovaj zakonski predlog. Zahvaljujem.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Dajem reč narodnom poslaniku Jovanu Palaliću.
...
Srpska narodna partija

Jovan Palalić

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana predsednice, žao mi je što nema nikog od predstavnika Vlade, tj. ministara, pošto mislimo da je vrlo važno da bar ministar Marković, kada je u zgradi, prisustvuje ovoj raspravi, jer time šaljemo poruku da ono o čemu mi danas ovde pričamo kao narodni poslanici uopšte nije bitno, a pogotovo kad se radi o zakonu o prebivalištu i boravištu, jer se tiče bukvalno svih građana. Ovakvo ignorisanje Narodne skupštine i ovakav odnos prema važnim zakonima sasvim sigurno je nešto što govori o samoj vladi i njenom odnosu prema Narodnoj skupštini.
Obratiću se ovde predstavnicima ministarstva i reći ću da bez obzira što je jedan broj mojih kolega ovde istakao pozitivne strane zakona, rešenja koja se ovde definišu, tj. način na koji se definišu proizvešće ogromne probleme u praksi. Pitanje je ne samo tehnike koja je ovde primenjena, nego zaista pravničkog znanja koje je ovde učestvovalo u pisanju ovog predloga zakona. Naravno, u pitanju je s jedne strane i namera predlagača zakona i zakonopisca da namerno neke definicije, a suština ovog predloga zakona su definicije i problem ključan je u definicijama, postavi tako da daje ogromna i široka prava policiji u primeni ovih odredaba.
Svi koji su se borili za demokratsku državu i pravnu državu kroz istoriju, trudili su se da vrlo ograniče i konkretizuju norme koje se tiču ovlašćenja policiji. Bekstvo iz policijske države je bilo u pravničkom smislu vrlo konkretno preciziranje ovlašćenja policiji. Mi sada, kada čitamo ovaj zakon, stičem utisak da se kod vrlo važnog prava koja imaju građani ponovo vraćamo u neko vreme kada je policija odlučivala o svemu i svačemu. Da ne govorimo da u današnje vreme, pored ovako diskrecionog prava policije, ovakve norme stvaraju velik prostor i za korupciju, a na to ću kroz diskusiju i ukazati.
Kada je u pitanju definicija prebivališta, zaista je neprihvatljiv način na koji ste vi ovde definisali šta je to prebivalište. Još od Rimskog prava se zna da je osnovni način kako se definiše i određuje prebivalište jednog lica njegova namera da stalno prebiva u određenom mestu. Vi sada to potpuno neosnovano širite, pa pored namere, definišete centar životnih aktivnosti, profesionalnih, ekonomskih, socijalnih i drugih veza koje dokazuju njegovu trajnu povezanost s mestom. Tu nastaje problem, jer dajete policiji da tumači upravo ovu odredbu. Ako neko kaže – ja imam nameru da živim u jednom mestu, vi kažete – ne, tu nije tvoj centar tvojih životnih aktivnosti pa ću da ti pasiviziram to prebivalište pa ću ja da ti odredim gde ćeš ti da imaš prebivalište.
Obzirom na tešku ekonomsku situaciju u kojoj se država nalazi, obzirom na ogroman problem koji imamo sa migracijama stanovišta iz unutrašnjosti u velike centre, vi ćete sada velik broj građana prinuditi da ima prebivalište u centrima okruga ili velikim gradovima i tako će se i na papiru stvoriti još veći problemi nego ovi koje sada imamo. Ovo je, na neki način, uvod u metropolizaciju Srbije. Ovo je ogroman problem.
Naravno, pitanje koje smo mi ovde dotakli jeste pitanje samog ovlašćenja policije. To zaista nije jasno. Član 13. je vrlo sporan član i mi ćemo o tome govoriti i u raspravi, ali, da nadležni organ odbija prijavu prebivališta dok se ne utvrdi da građanin ima nameru, nije jasno kako ćete to utvrditi? Koji je to postupak kojim ćete vi da utvrdite da li građanin ima nameru, ako kaže da ima nameru i da je njegova volja da živi tu gde mu je rođen otac, gde mu je rođen deda i ako hoće tu da ima prebivalište? Ne, vi kažete da će to policija da odluči. Na koji način? Ozbiljan problem ćete ovde napraviti.
Dalje se pojavljuje dodatni problem, gde jednostavno ne postoji način kako ćete da objasnite sledeće norme u članu 13. Kažete da će se ovo regulisati rešenjem i to je u redu, da se može izjaviti žalba na to rešenje, ali da ta žalba ne odlaže izvršenje rešenja. Zaista, šta se ovde izvršava? To je negativno rešenje. Ne može se ono izvršiti. Apsolutno je nejasno ko je ovako nešto mogao da napiše u zakonu.
Što se tiče člana 18. to je moja koleginica govorila, mislim da se danas veliki broj kolega dotakao tog pitanja, pa se viziranje prebivališta i boravišta, način na koji ste vi ovo definisali, povezujući ga sa članom 11. gde se daje mogućnost da policija dodatno odredi prebivalište i boravište, po mom dubokom mišljenju, vi direktno kršite član 39. Ustava Republike Srbije. Pitanje prava na nastanjivanje i slobodu kretanja je ovde direktno prekršeno. Šta je ovde vaš motiv bio? Objasnite nam motiv. Od ministra smo čuli, neki papir je verovatno pročitao koji mu je dat iz MUP i nemamo mogućnost da ovde polemišemo.
Nadamo se da će u raspravi u pojedinostima doći ministar i da ćemo moći da polemišemo šta je motiv ovoga bio. Otvoreno se kaže pred Narodnom skupštinom, lako se stiče utisak da će policija diskreciono da odlučuje, ti mi se sviđaš, nećeš tu živeti, ti ćeš ovde živeti i mogu da odlučim da je to bila tvoja namera ako daš novac ili ako bude podložan koruptivnoj radnji. Zašto omogućujete ovakvim rešenjima mogućnosti za korupciju?
Ovde imate neke stvari koje su apsolutno nejasne. Govorite u članu 29. "Državljani bivših republika SFRJ i državljana koji su nastanjeni na teritoriji bivše SFRJ, koji nemaju državljanstvo, imaju prijavljeno prebivalište na teritoriji Republike Srbije, nadležni organ će ispasivizirati adresu prebivališta po isteku važenja lične karte izdate od nadležnih organa u Republici Srbiji". Šta ćemo sa ličnim kartama koje imaju trajni rok važenja? Kako se rešava taj problem? Kako ćete rešiti tu situaciju? Postoje lica kojima je prestalo državljanstvo, koji su dobili lične karte sa trajnim rokom važenja. To je pitanje koje ovde nije dotaknuto.
Naravno, pitanje ponovne prijave boravišta. Svi mi znamo da postoje neažurni spiskovi boravišta u Srbiji i da policija nije vodila računa o tome, nije vodila detaljan ažuran spisak boravišta. Zamislite koliko u ovom trenutku građana Republike Srbije ima prijavljeno boravište. Sada ćete vi da ih ponovo naterate, kada stupi ovaj zakon na snagu, da prijavljuju boravište i da ga prijavljuju svakih godinu dana. Šta je motiv? Ne moramo da ponovo prijavljujemo boravište, ali svi moraju ponovo da prijave boravište zato da bi policija dobila ažuran spisak. To je maltretiranje. Velik broj ljudi će biti izložen velikim problemima u vezi ovoga.
Mi smo govorili, takođe, i o tome da je moralo da se na neki način precizira koja je dokumentacija neophodna za prijavu prebivališta. mogli ste bar da navedete da to može da se definiše nekim podzakonskim aktom. Prosto, biće definisan podzakonskim aktom, on će biti donet i da bi na osnovu toga građani mogli da znaju koju dokumentaciju treba da imaju. Kratko ću se osvrnuti na ovu strategiju o kojoj se danas dosta govorilo. Ona sasvim sigurno u dobrom delu je iskrena. Hoću da kažem da je iskrena jer ukazuje na probleme sa kojima se država suočava. Govorimo o nedostacima postojećeg sistema.
Rasprava koja je ovde otvorena u jednom trenutku bila je na koji način država to može da rešava te nedostatke od institucionalnog, materijalno-tehničkih. Jedan od načina jeste sasvim sigurno međunarodna saradnja. Danas slušamo raspravu da je neprihvatljivo da Srbija mogući odsustvo sredstava za rešavanje problema rešava tako što će međunarodno da sarađuje sa Ruskom Federacijom. To je neprihvatljivo. Svaki put kada se takva vrsta saradnje sa Ruskom Federacijom uspostavlja tu ima nešto sumnjivo, kada je u pitanju privatizacija NIS i sada kada je u pitanju rešavanje problema koje Srbije ima sa vanrednim situacijama.
Treba sve moguće načine saradnje koji su dostupni Srbiji, da bi otklonili nedostatke, da Srbija ostvaruje. Ne može se kroz budžet, ne može kroz sredstva. Hoćemo međunarodnom saradnjom. Sasvim sigurno, dobro došlo je ovo što se juče desilo u Nišu i daj bože da takvih projekata i takvih saradnji bude u budućnosti. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik Marija Bugarčić ima reč. Izvolite.
...
Liberalno demokratska partija

Marija Bugarčić

Liberalno demokratska partija
Uvažena predsednice, uvaženi članovi Vlade, poštovane koleginice i kolege, što se tiče nacionalne strategije za zaštitu i spasavanje u vanrednim situacijama, ona sama po sebi nije sporna za poslaničku grupu LDP. Žao mi je što gospodin Dačić nije danas ovde sa nama, jer u zadnje vreme se pokazao kao pravi vatrogasac. Svuda ga je bilo, i na Koridoru 10 i u Jagodini i u Bajinoj Bašti, na hidrocentrali, pa na kraju i na razgovoru sa malinarima.
Takođe bih htela da kažem da moram da priznam da kada vidim gospodina Marića uplašim se. Uvek mislim da je u pitanju u blizini neka vanredna situacija. Ali, ono oko čega su sve poslaničke grupe danas saglasne, pa i moja poslanička grupa, je da moramo da priznamo vaš rad, vašu požrtvovanost i uslove pod kojima vi radite. To je ono što odavno nije bilo u ovom parlamentu, da smo svi saglasni oko jednog bitnog pitanja.
Ono što mi je žao, a čega u ovoj strategiji nema, je da niste posvetili pažnju ljudima koji rade u vašim jedinicama. Niste posvetili pažnju uslovima pod kojima ti ljudi rade, uniformama u kojima oni svakodnevno žive, jer tako obavljaju proces rada svakodnevno, i to je ono što bi trebalo da se nađe. Znam da je budžet mali, ali trebali ste, gospodine Mariću, da se izborite za veći budžet. Evo, bio je danas, usvojen je rebalans. Imamo sada budžet vrlo brzo za narednu godinu, apelujem na vas da se izborite za malo veći budžet za vaš resor.
Takođe, na šta bih se osvrnuo, a moje kolege su dosta pričale o drugim stvarima, malo ću reći o gradu. Znam da vam je nametnuta ta tema i da nije baš bila u vašem resoru, ali prosto ne mogu da se oduprem činjenici da srpski protivgradni sistem smanjuje učestalost pojave grada za 20%, dok je u EU taj proces 50%. U Srbiji se protivgradna zaštita finansira iz budžeta Republike Srbije i otprilike je potrebno oko 3,5 miliona evra za ovu protivgradnu zaštitu.
Znam takođe da ćete mi verovatno odgovoriti da je osigurano manje od 10% ukupno obradivih površina, ali takođe znam da nisu za to krivi građani Srbije, jer oni nemaju sredstava da osiguraju svoju poljoprivrednu proizvodnju, jer je poljoprivredna proizvodnja izuzetno skupa, neizvestan plasman poljoprivrednih proizvoda i zaista su velika ulaganja u poljoprivrednu proizvodnju. Oni nemaju sredstava da finansiraju ovo osiguranje.
Nije samo nedostatak raketa razlog za haos koji se nalazi u protivgradnoj zaštiti. Prvi i osnovni problem tu vidimo kao nedostatak saradnje i komunikacije sa susedima. Mi mnogo toga možemo da uradimo po pitanju protivgradne zaštite sa našim susedima, sa BiH, sa Crnom Gorom. Tu treba obratiti pažnju, za taj oblik saradnje sa našim susedima i to je jako bitno. Cena jednog projektila koji je 250 evra nije velika, pogotovo ako se ispali blagovremeno i ako se, evo, pokazuje nam se, ako se komunicira sa susedima. Možemo sa 250 evra mnogo toga da uradimo i mnogo useva da spasimo. Stoga mislimo da je jako bitno posvetiti pažnju ovom pitanju.
Imali smo letos u junu mesecu i tokom cele godine, nažalost, elementarne nepogode po celoj Srbiji. Imali smo elementarnu nepogodu na teritoriji opštine Lučani iz koje dolazim. Tu imamo štetu od tačno 604.760.000 dinara od elementarne nepogode. Vlada je uputila pomoć od jedva četiri miliona dinara opštini Lučani. To, morate priznati, je strašno malo i čak nedovoljno. Građani nisu osetili nikakvu vrstu pomoći od četiri miliona dinara, koja je dospela na budžet opštine Lučani.
Nažalost, vreme mi je isteklo.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Narodni poslanik Nemanja Šarović ima reč.
...
Srpska radikalna stranka

Nemanja Šarović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedniče, ministra i dalje nema. Ja sam već treći ili četvrti govornik. Obaveza ministra, kada se kaže da prisustvuje u Skupštini, nije da prisustvuje u restoranu, hodniku ili u svom poslaničkom klubu, već je obaveza da prisustvuje u sali. Obrazloženje koje smo čuli od njega je bilo poprilično šturo i to je ustvari samo pročitano nekoliko rečenica iz obrazloženja koje smo već dobili uz zakon, a posao ministra i suština prisustva ministra je valjda da sedi tu i da reaguje na primedbe poslanika, da pokuša da objasni nešto što mi učinimo spornim i da eventualno nagovori još nekoga, osim ova tri ili četiri poslanika vladajuće koalicije, koji trenutno sede u sali, da ipak glasaju za ovaj zakon.
Razumem da ste vi kao vladajuća koalicija danas obavili posao tako što ste ispunili želju Stranke vojvođanskih Mađara, obećali osam milijardi Vojvodini, završili to glasanje i da su se sada svi razbežali, ali bih vas molio da ipak zovete ministra i da javite da li će prisustvovati ili ne.
Što se tiče same rasprave, danas imamo dva zakona koja su veoma bitna, po mom skromnom mišljenju. Ono što je sporno je to šta povezuje ova dva zakona. Vi znate da u skladu sa članom 157. Poslovnika mogu se razmatrati u zajedničkoj raspravi zakoni čija su rešenja međusobno uslovljena. Ovde apsolutno ništa nije uslovljeno međusobno u ova dva zakona, ali to je nešto što ste vi davno prestali da obrazlažete. Dovoljno je da se u skladu sa onom propisanom formom pojavi na čiji predlog, ali vi tu, ponavljam, pratite samo formu, a nikada suštinu.
Prvo ću se osvrnuti na ovu nacionalnu strategiju ili tragediju zaštite, napravio sam lapsus, ali izgleda da nije bilo slučajno, dakle, nacionalnu strategiju zaštite i spasavanja u vanrednim situacijama.
Evo i gospodina ministra, odlično. Mi smo već čuli primedbu koju je izneo i moj kolega gospodin Boža Delić, koji kaže da mi donosimo strategiju za zaštitu i spasavanje u vanrednim situacijama, a da smo prethodno doneli neke zakone koje je možda trebalo doneti naknadno i koji bi morali biti u skladu sa ovom strategijom. Ali, moram i proširiti njegovu primedbu i reći i to da mi još uvek nemamo neke nacionalne strategije koje su višeg ranga i veće važnosti od nacionalne strategije spašavanja u vanrednim situacijama.
Nemamo, pre svega, i to je očigledno bilo kakvu strategiju vezano za KiM, dakle vezano za AP, za deo teritorije ove države. Bez teritorije jasno nam je da nijedna država ne može postojati. Taj nedostatak, to što vi lutate, to što ne znate da li hoćete po svaku cenu u EU i da li ćete se odreći u bliskoj budućnosti KiM zarad ostvarenja tog cilja koji, ubeđen sam, nikada nećete dostići, to provejava kroz ova oba zakona i to ćemo vam i pokazati.
Ako se zanemare te javne nekakve deklaratorne izjave, vi večito pričate o nekakvoj saradnji sa Ruskom Federacijom. U ovoj nacionalnoj strategiji, koja je na velikom broju strana, nijedan jedini put niste pomenuli Rusku Federaciju, ali ste toliko puta pomenuli EU, prvo sam krenuo da to šrafiram zelenim, možda i kamere to mogu da prikažu, ali mogu vam reći da mi se onda smučio život, jer je već na prvih par strana maltene pola bilo zeleno, jer ste EU i priključenje EU u nacionalnoj strategiji pomenuli jedno 127 puta.
Konkretnih korisnih oblika saradnje nema, ali je krajnje vreme da se odlučite. Sada je već potpuno jasno da je ultimatum vodećih zemalja EU potpuno jasan i da morate izabrati Kosovo ili EU, ili što bi neki rekli, koji takođe dele sve vrednosti DS i te tzv. EU, morate izabrati da li ćete se odreći mlađeg ili starijeg sina.
To je, jednostavno dilema, sa čijim rešenjem vi morate što pre izaći. U ovoj nacionalnoj strategiji, piše se tu o zaštiti kulturnih spomenika, na primer, ali vi ni jednom rečju ne pominjete klima. Ova strategija je morala biti u skladu sa Ustavom i sveobuhvatna, za celokupnu teritoriju Republike Srbije. to, da li vi možete ili ne možete u ovom trenutku da sprovedete tu strategiju na celokupnoj teritoriji, to je drugo pitanje. Jasno je da ne možete, zahvaljujući vašoj političkoj kratkovidosti, zahvaljujući tome što ste prihvatili Euleks, zahvaljujući tome što 11 godina, ni jedan jedini put niste tražili da se u punoj meri ostvari Rezolucija 1244.
Juče je otvoren taj centar u Nišu. Vi ni sami ne znate kakav je taj centar. Dakle, vi morate da se odlučite, kao vladajuća koalicija, šta želite. Dugo vremena, ako pogledate štampu, pričali ste o centru za vanredne operacije, da će zajedno sa Ruskom Federacijom biti otvoren centar za vanredne operacije. Sada je odjedanput otvoren humanitarni centar. To su dva različita pojma, ali ta dva različita pojma u okviru sebe obuhvataju različite stvari.
Ako je to humanitarni centar, onda tu ne mogu biti, na primer, jedinice koje su stručne za razminiravanje. Već tri godine kod Paraćina, Ruska Federacija pomaže građanima Srbije. uklonila je veliki broj eksplozivnih naprava. To treba da se nastavi u nekom narednom periodu. Očigledno je da je došlo do političkog pritiska od strane zemalja, koje su više nego jasno, neprijateljski naklonjene prema Srbiji i to su vodeće zemlje EU i SAD, koje strahuju od toga, da Rusi grade nekakvu vojnu bazu u Srbiji ili osnovu za vojnu bazu u Srbiji. pretpostavljam, pod tim političkim pritiskom, da ste vi ipak odlučili da otvorite nekakav humanitarni centar.
U kojoj će meri Ruska Federacija biti prisutna na prostoru Srbije i na čitavom prostoru Balkana i koliko ćemo mi imati koristi od toga, navešću nekoliko konkretnih podataka koji će pomoći građanima, pošto predstavnici vladajuće koalicije ne samo da nisu tu, nego ih to i ne zanima, koji će pomoći građanima Srbije da vide kolika je potencijalna korist građanima Republike Srbije od te ruske vojne tehnike.
Koliko je meni poznato, Vojska Srbije raspolaže, prošle godine je to bio tačan podatak, možda se ove godine promenio, sa dva vojna helikoptera tipa M8, kada govorimo o gašenju požara. Gospodin Marić, klima glavom, znači, i dalje je dva. Oni nose po dve hiljade litara vode. Nikada više od dva ili tri helikoptera MUP nisu učestvovali u gašenju požara i oni nose 1200 litara vode. Da li je to tačno? Tačno je.
Sve ukupno, kompletna vojska i policija Srbije, kada se to sastavi je nekih 7600 litara vode, koji mogu u jednom trenutku da podignu u vazduh i da krenu u gašenje požara. Jedan ruski vojni helikopter M26, nosi 15.000 litara vode. Duplo više, nego celokupna vojska Srbije i celokupna policija Srbije. Jedan helikopter, duplo više.
Sada vidite da li je nama u interesu da sarađujemo sa Francuskom, Engleskom, Nemačkom i SAD koje nam razaraju zemlju, a ne nude nam ništa. Istovremeno su veoma zabrinute kada god postoji mogućnost da se nešto za Republiku Srbiju desi dobro. Kada neko drugi poželi da nam pomogne i da spreči neku katastrofu u budućnosti, onda se brzo nađu te naše, otvoreno kažem, neprijateljske zemlje. Onaj ko vam otima deo teritorije i ubija decu, ne može biti prijatelj. Oni se veoma brzo nađu tu, da bilo kakvu eventualnu korist za Srbiju spreči.
Mislim da treba reći i to, da postoje ruski avioni koji su učestvovali u gašenju požara u regionu. Avion B50 nosi 12.000 litara vode, Aljušin 76 je potpuno bez premca, on nosi čak 42.000 litara. Vi pogledajte i sami kolika je to moć i probajte da nađete alternativu bilo gde u regionu ili EU. Ako alternative nema, očigledno je da je nema. Onda vam postavljam logično pitanje – zašto u ovoj nacionalnoj strategiji nije oslanjanje na Rusku Federaciju? Oni su jedini koji mogu da nam ponude adekvatnu pomoć. Jedan taj Aljušin zamenjuje četiri Kanadera. Nakon 5. oktobra 2000. godine, oni avioni koji su bili na raspolaganju u to vreme SRJ, valjda su prodati Grčkoj.
Što se tiče Zakona o prebivalištu i boravištu građana, tu takođe postoji niz spornih pitanja. Naravno, kao i sve druge poslaničke grupe smo podneli amandmane. Ovog puta ću krenuti od kraja zakona, jer mislim da je bitno da i gospodin Marković odgovori prvo na određena pitanja.
U skladu sa članom 29. vi kažete – državljani bivše Republike SFRJ ili državljanima druge države nastale na teritoriji bivše SFRJ. Molim vas, gospodine Markoviću, da mi odgovorite na veoma jednostavno pitanje – koja je to druga država nastala na teritoriji SFRJ, osim bivših republika članica SFRJ? Koja je to? To je član 29. Ponoviću vam još, pošto izgleda da niste dobro čuli. U članu 29. se kaže - državljanima bivših republika SFRJ ili državljanima druge države nastale na teritoriji bivše SFRJ. Koja je to država? Da li je to nezavisno Kosovo, gospodine Markoviću?
Mi smo amandmanom predložili brisanje ovog člana. Koja je to druga država? Postoji Republika Hrvatska, Slovenija, Makedonija, Crna Gora, BiH. Jedino što ostaje je Republika Srbija. Nema druge države nastale na teritoriji bivše SFRJ.
Šta to znači? Da li je ovo stvaranje zakonskog okvira o kome su predstavnici EU govorili, kako biste u budućnosti određene podatke mogli da date KFOR-u, da date Euleks-u, odnosno da date šiptarskim vlastima u Prištini?
Gospodine Markoviću, pitaću vas i da li takav zakonski okvir stvarate članom 25, koji propisuje da nadležni organ može podatke iz evidencije prebivališta i boravišta davati državnim i drugim organizacijama i organima, kao i drugim pravnim i fizičkim licima pod sledećim uslovima.
Ovde nije jasno da li su ovo kumulativno propisani uslovi, što znači da sva tri uslova moraju biti ispunjena, ili su to alternativno propisani uslovi. Kaže da je jedan, da obezbeđuje zaštitu ličnih podataka, pa ako to obezbeđuje, može da se da.
Pre nekoliko dana smo imali priliku da čujemo gospodina Vensana Dežera koji je rekao da je već postignut dogovor između Pregovaračkog tima Republike Srbije i šiptarske strane oko matičnih knjiga, ali da postoji problem zato što u skladu sa zakonskim propisima Republike Srbije taj dogovor nije moguće sprovesti u delo, pa još uvek Republika Srbija, odnosno Vlada Republike Srbije nije u mogućnosti da matične knjige, praktično, da, vrati, ili kako god hoćete, šiptarskoj državi.
Gospodine Markoviću, kao ministra koji je nadležan za oblast matičnih knjiga pitam – da li ste vi u toku sa tim dogovorom? Da li vi znate kakav je dogovor postignut? Da li pripremate zakonske izmene zakona o matičnim knjigama, kako biste omogućili dezintegraciju, cepanje Republike Srbije i funkcionisanje te šiptarske države, koju EU i SAD pokušavaju da stvore na teritoriji Republike Srbije?
Imajući u vidu prethodne sporazume koje ste postigli, mene apsolutno ne bi iznenadilo to, da ste postigli tzv. sporazum da Šiptarima predate matične knjige.
Podsetiću vas na sporazum u oblasti katastra. Tu je u rukama Vlade Republike Srbije većina katastarskih knjiga koje su izvučene sa teritorije Kosova 1999. godine. Šiptari su nešto rekonstruisali na osnovu izjava svedoka i onda je formirani stav Vlade Republike Srbije bio da neće prepustiti Šiptarima katastarske knjige. Oni, naravno, nisu hteli da prepuste nama. Onda je napravljen dogovor po kome Vlada Republike Srbije šiptarskoj strani daje sve i po kome istovremeno šiptarska strana Vladi Republike Srbije ne daje ništa.
Formiraće se komisija koja će odlučivati o slučajevima gde postoji ne slaganje između srpskih katastarskih knjiga i onoga što su nakon 1999. godine, na osnovu izjava svedoka, pravili i rekonstruisali Šiptari, pa će utvrditi gde su neslaganja. U prvom stepenu odlučivaće komisija koja će biti formirana od manjeg broja stručnjaka koje određuje Euleks, to su stručnjaci iz EU, i većeg broja, kako piše u sporazumu, stručnjaka iz kosovske agencije za katastre. Možete mislite koliko će objektivni biti. Verovatno onoliko objektivni koliko i ovi UNMIK-ovi sudovi. To je potpuna kapitulacija Republike Srbije i tu je izdaja koju vi činite još gorom, još očiglednijom. To se apsolutno ničim ne može sakriti.
U drugom stepenu, po sporazumu koji je prihvatila Vlada Republike Srbije i pregovarački tim, nadležnost za odlučivanje ima vrhovni sud Kosova i odluke vrhovnog suda Kosova su izvršne i pravosnažne i ne mogu se osporavati pred bilo kojim drugim organom. Ukoliko to nije izdaja srpskih nacionalnih interesa, ukoliko to nije kršenje Ustava Republike Srbije, kršenje zakona Republike Srbije i faktičko priznavanje Kosova kao nezavisne države, što od vas traži EU i SAD, onda zaista ne znam šta je to.
Zato vas, gospodine Markoviću, otvoreno gledam u oči, iako vi gledate dole negde u pod, i pitam vas – da li pripremate sličan scenario i u oblasti matičnih knjiga i da li ove odredbe u Zakonu o prebivalištu i boravištu građana znače da ćete sutra na osnovu tih odredbi moći da ustupate podatke Euleksu, KFOR, EU ili bilo kome drugom? Mi smo amandman podneli kojim tražimo da možete davati samo pojedinačne podatke ako su ispunjeni svi ovi drugi uslovi, ali jednostavno nema bilo kakvog smislenog odgovora na pitanje koja je to druga država, osim bivših republika SFRJ, koja je nastala na teritoriji bivše SFRJ. Zaista vas molim da na to odgovorite.
Što se tiče ovih drugih odredbi, koje su manje sporne, SRS je insistirala na tome da rok prema kome se određuje boravište i sve ostalo, dakle, privremeni boravak u inostranstvu, da to uvek bude 60 dana. Vi ste govorili o tome da postoji potreba zbog sudskih organa, zbog upravnih postupaka da se neki ljudi mogu locirati, da ti rokovi budu kratki. Onda mi zaista nije jasno zašto ste u odnosu na postojeći zakon, u kome je rok već 60 dana, zašto ste produžili na 90.
Drugo, argument koji vi iznosite i koji su izneli predstavnici vladajuće koalicije, kako ovaj zakon treba menjati zato što je donet u doba SFRJ, to za mene nije nikakav argument. U srećnim državama zakoni se ne menjaju vekovima. Argument je da kažete šta vam smeta u tom zakonu. To što je zakon donet pre 35 ili 36 godina nije nikakva smetnja. Vi ste i nakon 2000. godine imali priliku i iskoristili ste tu priliku i menjali ste zakonska rešenja koja se u ovom zakonu nalaze.
Što se tiče člana 13, mi smo tražili kompletno brisanje tog člana, jer tu se policiji daje ovlašćenje da procenjuje nečiju nameru da li će stalno stanovati na adresi koju prijavljuje kao svoje prebivalište. Dakle, pitam vas, gospodine Markoviću, i gospodina Marića, pošto je on deo policije, kako mislite da u nekom realnom životu obavite to očitavanje namere građanina koji dođe prvi put na neki šalter? Ta osoba koja radi na šalteru po prvi put u životu ga vidi. On preda papire koji su zakonom propisani. Kako vi sada nameravate da očitate nameru onoga ko je došao u skladu sa zakonom da prijavi prebivalište? Da li ćete vi iznajmiti nekakve čitače misli? Da li ćete priključivati svakoga ko vam se možda učini sumnjivim na poligraf, na detektor laži?
Vama je jasno da ne postoji suštinski bilo kakva mogućnost da se procenjuje nečija namera, niti tu mogućnost ima šalterski službenik. Strahujem, verujem opravdano, kao i većina građana Srbije, da ako, ne daj Bože, ovakvo rešenje bude izglasano u novom zakonu, da će to omogućiti arbitrarnost u postupanju, da će omogućiti samovolju i da će praktično uspeh ili neuspeh nekog građanina, koji želi da prijavi svoje prebivalište, u realnom životu zavisiti od toga na koju nogu je tog jutra ustao taj šalterski službenik, da li je njemu lep dan ili nije, da li je primio platu ili nije, da li je padala kiša, da li ga je neko očepio u autobusu. To je nešto što svakako ne može postojati u ovom zakonu.
Još jednu stvar ću samo reći, biće prilike i u raspravi po amandmanima. To je u članu 18. gde govorite o pasiviziranju prebivališta. Vi kažete – nadležni organ će po službenoj dužnosti pasivizirati adresu prebivališta u slučaju prestanka državljanstva i u slučaju smrti građanina. Pasiviziranje adrese u skladu sa zakonom znači da neko ne živi na adresi na kojoj je prijavljen. Kada neko, ne daj Bože, umre, kada je lice preminulo, onda se više ni u kom slučaju ne može govoriti o prebivalištu ili boravištu. Šta znači pasiviziranje adrese? Da li mislite da će neko ko je preminuo doći da promeni prebivalište ili boravište? Ovo je suprotno zdravom razumu.
Dakle, ako prihvatite ove amandmane SRS ni na koji način nećete ugroziti suštinu zakona, u to nismo dirali, ali mislim da ćemo u velikoj meri sprečiti neke potencijalno veoma opasne negativne posledice. Hvala.