PRVO VANREDNO ZASEDANJE, 27.02.2012.

2. dan rada

OBRAĆANJA

Vladan Jeremić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, pa evo, danas kada se beleži taj istorijski minimum vrednosti dinara u odnosu na evo, slušamo i od poslanika vladajuće većine u Skupštini Srbije na ovoj verovatno poslednjoj sednici pred raspisivanje izbora i još verovatniji odlazak sa vlasti, neke neverovatne stvari o tome koliko je dobro zadužiti državu Srbiju i njene građane za još nekoliko stotina miliona dolara ili evra, svejedno.
Potpuno je nesuvisla argument vlasti da je reč o projektima budućnosti ili ne znam kako je taj novac neophodan za normalno funkcionisanje pojedinih javnih preduzeća, jer mislim da je sada potpuno jasno da je reč o jednom običnom predizbornom upumpavanju novca u kompanije čije kase kontrolišu stranke vladajuće koalcije, a naravno sve to zarad jednog socijalnog mira i obezbeđivanja podrške birača na predstojećim izborima. Neki od konkretnih stvari, tiče se farmaceutske kompanije "Galenika", reč je ovde dakle, o potvrdama garancija od 70 miliona evra, kod nekoliko komercijalnih banaka i to kako se kaže za refinansiranje postojećih kratkoročnih "Galenikih" obaveza i kako bi se izbegla opasnost od potpune likvidnosti ovog upropašćenog preduzeća. Jedino je nedostajalo to je da se navede da je period upropašćavanja preduzeća ovih proteklih jedanaest godina.
Tu je naravno i ugovor o zajmu za prvu fazu paket projekta Kostolac B itd, a ono što moram da priznam izaziva određenu nedoumicu kod mene jeste ovo zaduženje koje se tiče akcionarskog društva JAT Ervejz, za refinansiranje postojećih kratkoročnih obaveza, predviđen period otplate tri godine, uključujući period mirovanja od 12 meseci.
Ono što je interesantno i siguran sam da se pre svega javnost koja prati rad Republičkog parlamenta seća da smo mi 2010. godine, dakle kao država dali garancije za krediti u visini od 51,5 milion evra, koji je JAT uzeo od Sosijete Ženeral i Unikredit banke, da je Zakonom o državnim garancijama, o davanju državnih garancija, koji je tom prilikom izglasan u Skupštini, taj pozajmljeni novac treba da bude potrošen za revitalizaciju vazdušne flote, a najmanje dva miliona evra je trebalo da bude izdvojeno za zakup dva nova vazduhoplova.
Umesto toga, očigledno da je novac potrošen za ove stvar, zapravo potrošen je za vraćanje starih dugova, isplate plata, itd, ali je očigledno da se zbog toga niko nije nešto naročito potresao.
Sada malo matematike nije zgoreg da pokaže kako to država posluje kao vlasnik. Po nekakvim prethodnim izjavama vrednost JAT-a u potrazi za strateškim partnerom iznosi 51 milion evra, odnosno tačno koliko je bilo potrebno za ovo navodno vraćanje dugova. Istovremeno, ovih sada 10 miliona evra za vraćanje daljih, dakle dugova, što znači da prethodni kredit nije otišao za razduživanje, već da se deo u visini od nedostajućih tih 10 miliona, slilo u neke druge tokove i da je ovo po svoj prilici tačno, pokazuje i ono što možemo da pratimo posredstvom medija pod kontrolom Demokratske stranke, koji su odmah, dakle po objavljivanju vesti o nenamenskoj potrošnji počeli da zamajavaju javnost sa tom praznom pričom o tome da bi nekad i srpski privrednici mogli da učestvuju u privatizaciji naše jedine avio-kompanije.
Ni u jednom, dakle od tih izveštaja, koji su se u međuvremenu pokazali lažnim, jer su i ti tajkuni, a podsetiću reč je o Miškoviću, Beku i njima sličnima, demantovali da ozbiljnije razmišljaju o kupovini, a posebno za cenu iznad 25 miliona evra. Dakle, nigde se više ne spominje kredit od 51 i po miliona evra koji je očigledno završio u nekim drugim tokovima.
Javnosti radi, treba istaći da Srbija ove godine treba da vrati bez malo milijardu evra, koje je zadužila prethodnih nekoliko godina, a da taj dug i dalje raste i ono što je posebno problem jeste da je mogućnost vraćanja svih tih kredita sve neizvesnija. Nije potrebno biti posebno ekonomski obučen da bi se shvatilo dakle, u kakvoj se situaciji nalazimo kao država i kao društvo, a oni koji se malo ozbiljnije bave ovim stvarima, vrlo lako dolaze do podataka da stopa servisiranja spoljnog duga Srbije, odnos visine godišnje otplate duga u odnosu na priliv, koji imamo kao država od izvoza robe i usluga, je dostigla nekih 35%, što je čak 10% više od nivoa koji se smatra maksimalno prihvatljivim.
Prošle godine samo za vraćanje spoljnog duga javnog sektora izdvojeno je 620 miliona evra, ove godine će morati da se plati tačno 999 miliona evra, dok će u narednoj, znači u 2013. godini ukupan račun dostići čak milijardu ipo evra, a 2014. godine još nekih dodatnih milijardu i 400 miliona evra. Priznaćete cifre od kojih jedino što može da zaboli glava. Koliko je skupo zaduživanje, jasno je kada se uporede kamate, pogotovo ona od 7,25% koje država plaća na evro obveznice, koje je emitovala sa rastom od onih nekih 1,5 odsto koje očekuje po svoj prilici samo veliki optimisti.
Srbija je dakle došla u situaciju da joj godišnje nedostaje 2,3 milijarde evra i to je jedna rupa koja se vrlo teško može zatvoriti, pogotovo smanjenjem budžetskog deficita ili možda obezbeđivanjem duga.
Dakle, surova je istina, a činjenice pokazuju da je to tako, da je Vlada koju predvodi ekonomista Mirko Cvetković za ovo svoje vreme mandata, dakle, pozajmila bez malo 6 milijardi evra i to je više nego svih premijera, dakle u poslednjih 20 godina zajedno. Ono što je problem i što je ekonomski apsurdno to je, da u Srbiji očigledno je ključno, kako će se dobiti naredni izbori ili kako da se izađe pred birače, a ne razmišlja se dakle o pogubnosti generalno ekonomske politike, koja se vodi.
Zaista je krajnje vreme da se izađe iz jednog nerealnog stanja i da se vratimo u tu surovu stvarno i još suroviju neposrednu budućnost, koja nas čeka i tokom ove, i narednih godina.
Ako se krene od tog nekog realnog sektora ili konkretnije od poljoprivrede dolazi se do činjenice da je recimo pšenicom zasejano samo 464 hiljade 500 hektara što je negativan istorijski rekord, pa bi moglo da se dogodi da Srbija ograniči ili sasvim obustavi izvoz pšenice pa čak i da postane neto uvoznik. Gotovo je potpuno izvesno da će kupovna moć stanovništva i preduzeća u 2012. godini biti osetno smanjena i naravno realno je očekivati da će se sve to negativno odraziti na tražnju i proizvodnju industrijskih proizvoda.
Svi ovi negativni efekti koji su samo posledica jedne pogubne ekonomske politike očekuje se naravno i zbog povećanja rasta broja nezaposlenih, povećanja broja penzionera i uz onaj realan pad plata i rast troškova života svakako da će uticati nepovoljno i na kupovnu moć i na industrijsku proizvodnju. Dakle, besparica, sve veća nelikvidnost, gomilanje gubitaka, sve skuplji krediti, sve će to i onako uticati na lošu situaciju u kojoj se nalazimo.
Ono što bih još želeo u ovom trenutku da istaknem to je, dakle, da postoje neke stvari koje bi eventualno mogle da utiču na sprečavanje kolapsa, ali očigledno da ne postoji ni raspoloženje, ni želja da se tako nešto uradi. Jedna od tih teza i stvari o kojima smo mi u SRS govorili svakako se tiče i tog obezbeđivanja više subvencija za poljoprivredu i naravno kada je reč o stranim direktnim investicijama ne možemo se složiti sa tom dosadašnjom praksom plaćanja stranim firmama za svako novo otvoreno radno mesto, već jednostavno je preko potrebno da se unaprede uslovi privređivanja i da se popravi konkurentska pozicija Srbije. U tom smislu posebno je, dakle, značajno ono što se odnosi na mala i srednja preduzeća i tu bi naravno i reakcija države morala da bude znatno konkretnija, nego što je to sada bio slučaj. Ovako kad se podvuče jedna crta privreda i stanovništvo su u dužničkom ropstvu. Privreda duguje bankama preko 20 milijardi evra, stanovništvo blizu 600 milijardi. Ti međusobni dugovi privrede su ogromni i očigledno da se kola lome na onim najslabijim i najmanjima.
Preko 22 hiljade malih i srednjih preduzeća i 40 hiljada radnji ima blokirane račune, 10 hiljada se nalazi u stečajnom postupku, a samo u poslednje dve godine je preko 44 hiljade malih firmi, dakle, to je taj privatni sektor koji bi trebao da bude nekakva perspektiva privrednog oporavka, je ugašeno i to je veliki problem. Izgubljeno je preko 400 hiljada radnih mesta, a ono što je frapantan podatak to je da država duguje privredi više od jedne milijarde evra. Milion ljudi je bez posla, svaki deseti stanovnik živi ispod granice siromaštva, znamo kakve su prosečne plate i penzije.
Međutim, ne znamo kada ćemo doći do onoga što mi u SRS insistiramo, a to je ključno pitanje. Dakle, odgovornost za sve one promašaje koji su obeležili ovu proevropsku deceniju koja je za nama. Šta valja činiti? Naravno, pre svega jedan program oporavka koji je primeren situaciji, pre svega potpuna obustava i dalje izbegavanje tog tutorstva MMF i ostalih belosvetskih banaka i finansijskih organizacija, razvoj sektora male privrede, ali ovaj posao će očigledno sačekati Vladu u kojoj će SRS realizovati mere tog jednog, rekao bih, svekolikog oporavka Srbije. Hvala na pažnji.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Deset minuta i 50 sekundi iskorišćeno od vremena poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Miloš Radulović.
Vreme na raspolaganju je 11 minuta, a posle njega narodni poslanik Dragan Stevanović.

Miloš Radulović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Zahvaljujem. Ovo je poštovani poslanici, poštovani građani Srbije praktično stečajna sednica do koje smo došli samo zahvaljujući nagodbama stranaka vladajuće koalicije. Da nije bilo toga ne bi se danas glasalo o članu Visokog saveta sudstva, o zamenicima tužilaštva, jer upravo ova nagodba je bila potreba da bi se došlo do ove sednice na kojoj se raspravlja o kreditnim zaduženjima koji po ovom dnevnom redu iznose milijardu i 459 miliona evra ili tačnije 145 milijardi i 900 miliona dinara. U okviru ovih kredita, mi imamo kredite za refinansiranje "Galenike", kredite za pojedine projekte koji će da ostanu najverovatnije samo nešto što će da bude pusta želja ovog saziva.
Inače, ovu vladu od početka prati enormno zaduživanje na koje smo mi upozoravali, enormno povećavanje javnog duga na koje smo upozoravali i sa te strane poslanicima DSS je potpuno mirna savest. Mi smo upozoravali i za međunarodne institucije, kao i za sve građane Srbije, postoji velika rizičnost kod ovolikog zaduživanja i sve veća cena kredita. Kao posledica toga je došlo do toga da su krediti sada izuzetno skupi, da su kamate na te kredite nekomercijalne, odnosno komercijalne za one koji ih daju, predstavljaju izuzetan teret za građane. Istine radi, podsetiću vas da je samo u prošloj godini za izmirivanje obaveza po ranije uzetim kreditima plaćeno 4,07 milijardi evra, da za ovu godinu treba da platimo 3,8 milijardi evra, da 2013. godine za uzete kredite i pripadajuće kamate treba da platimo 3,4 milijarde evra i 2014. godine 3,7 milijardi evra. Svi stručnjaci upozoravaju na to da visina javnog duga već tamo 2015. godine može da pređe granicu od 60% BDP, što je opasnost za Srbiju, za građane Srbije, jer onda idemo u one zemlje koje su visoko zadužene sa visokom rizičnošću davanja kredita. To je posledica toga što vi nemate nikakvu viziju, nikakvu strategiju i što iz nedozvoljenih minusa izdržavate Srbiju, kao što je juče objavljeno u jednom dnevnom listu.
Vaš program je bio program obmana i laži za građane Srbije. Obećali ste, podsetiću vas, 200 hiljada radnih mesta, veće plate, socijalnu politiku. Kao posledica tih obećanja imamo lažnih obećanja i vaše nesposobnosti da je preko 400 hiljada ljudi ostalo bez posla, preko milion ljudi koji žive ispod granice siromaštva, preko 50 hiljada ljudi čiji život zavisi od jednog obroka koji dobiju u narodnoj kuhinji. Nedostatak vizije, nespremnost i neznanje da samo iz novostvorene vrednosti može da se finansira potrošnja košta građane Srbije, da je samo za ove četiri godine javni dug porastao za čitavih 5,8 milijardi evra, a podsetiću vas da je na kraju 2007. godine javni dug u vreme Vlade Vojislava Koštunice bio 8,8 milijardi evra, da je za vreme mandata te vlade koja se odgovorno ponašala prema građanima smanji za 2,2 milijarde evra.
Danas imamo, a na to nas upozorava i MMF, da je javni dug prešao magičnu granicu od 45%. Po Zakonu o budžetskom sistemu, Vlada je bila dužna, ukoliko javni dug pređe zakonske okvire, da Narodnoj skupštini, zajedno sa budžetom za sledeću godinu, dostavi i program za njegovo smanjenje. Vi to niste uradili.
Umesto toga, Vlada, na čijem čelu je Mirko Cvetković, čiji je stožer DS, se u proseku, kao što je moj kolega Milan Lapčević rekao, zaduživala 55 evra u sekundi, odnosno dnevno 4,7 miliona evra, a samo ste se u zadnjoj, 2011. godini zaduživali 109 evra u sekundi, odnosno 9,5 miliona evra dnevno. To je, gospodo, ceh vašeg neznanja i obmana sa kojom ste izašli ped građane Srbije.
Šta nas u ovoj godini čeka? Čekaju nas novi krediti sa mnogo većom cenom i nove garancije. Veća sada znamo da u ovoj godini dajete garancije za 318 milijardi dinara, uzimate kredite za 396 milijardi. To su pripremljeni predlozi zakona i onih koji su sada u proceduri, sa kojim ćete da opteretite građane Srbije.
Nama je čista savest, poslanicima DSS, jer smo vas upozoravali na ogromno zaduživanje, na nezaposlenost, na socijalni položaj građana, na ogromnu nelikvidnost u privredi koja duguje preko 13 milijardi evra.
Od bankarskih plasmana privredi preko 20% tih sredstava sada ne mogu da se vrate, samo se reprogramiraju i postavlja se onda pitanje kako banke dobro posluju? Zato što je Srbija "el dorado" za zelenaše, kamataše, koji koriste vašu nesposobnost i na taj način dodatno opterećuju građane.
Još jedan zakon je trebao da se nađe u skupštinskoj proceduri danas, a to je zakon o rokovima plaćanja. Na to smo vas upozoravali. Upozoravali smo vas kako se ponašaju trgovinski lanci koji po godinu dana ne plaćaju svoje obaveze dobavljačima. U Srbiji je sada prosek 183 dana za izmirivanje obaveza. U EU kako joj zdušno trčite i težite je rok plaćanja 15 dana. Niste spremni da poštujete zakone koje donesete, niste spremni da uopšte stvorite normalan ambijent za život građana Srbije koji će i te kako da plaćaju cenu vaše nesposobnosti, neodgovornosti i vaših lažnih obećanja.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Dragan Stevanović.

Dragan Stevanović

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, u ime SRS moram da se složim sa nekim od kolega koji su u prepodnevnoj raspravi rekli da je ideja o ovakvim zaduživanjima i o ovim kreditima zaista suluda. Pored toga što je ideja suluda, argumenti kojima je ona branjena danas u skupštini i od strane predstavnika vlade i od strane predstavnika skupštinske većine, oni su više nego smešni.
Gospodine ministre, slažem se da je neko pred vas doneo papir sa statistikom u kojoj piše da, kako ste rekli, građevinska industrija, odnosno građevinski sektor ostvaruje rast od 17%. Verovatno to negde piše, neko vam je to izneo, ali ta ista statistika i život u Srbiji ukazuju na nešto drugo, ukazuju da industrijska proizvodnja u Srbiji pada, da raste broj nezaposlenih, da raste odnosno da pada izvoz naše proizvodnje i naše privrede, da pada vrednost dinara i da ne nabrajam šta se sve još dešava, tako da sve to što ste eventualno u prilog ovog kredita i smogli snage da u ime Vlade danas kažete, zaista, niti je jako niti je dovoljno.
Cenimo to što iz Nemanjine 11 svi vide da se upošljavaju građevinske firme, da je 1000 malih radnji dobilo posao itd. Vas svakodnevnica i surova stvarnost demantuju. Demantuju vas ljudi koji više nemaju para ne da se leče i školuju, nego nemaju pare da jedu hleba svaki dan.
Argumenti predstavnika skupštinske većine, tek su oni bili smešni. Šta to znači – ovi aranžmani su ranije potpisani, pa ste vi sada dužni da ih ratifikujete? To što su aranžmani potpisani, budžet Republike Srbije ne obavezuje, ali onog trenutka kada stisnete zeleno dugme za ove ratifikacije i za ove zakone, e tada počinju da teku obaveze Republike Srbije. Možda ste ih vi u ovim zakonima sakrili, ali bankari su mudri, pokvareno mudri, pa ćete čak i za novac koji ne povučete da plaćate penale. Nećete ih plaćati vi, nego će ih plaćati budžet Republike Srbije, javne finansije ove države.
Šta to znači da su ovo garancije nego nisu krediti? Pa i garancije su deo javnog duga. I garancije opterećuju budžet Republike Srbije. Te garancije će neko eventualno pokrenuti u jednom trenutku, kao što ste u prošloj godini milijarde dinara opredelili za pokrenute garancije. U perspektivi će i za ove kredite biti pokrenute garancije.
U šta nas uveravate, da će JAT ovakav kakav jeste biti sposoban da kreditira i servisira svoje dugove, da će to da radi "Galenika"? Kao što smo nekad osporavali to i za "Železnicu" i za neke druge, da javna preduzeća koja su zaista u takvoj ekonomskoj situaciji da nisu sposobna da vraćaju svoje dugove, argumenti su više nego smešni i više nego neozbiljni.
Za osporavanje svega ovoga što ste danas pred nas izneli nećemo se služiti odgovorom MMF, dovoljno ima pameti u Srbiji i dovoljno je argumenata na svakom koraku u Srbiji da kažemo da Srbija više nije sposobna sa jedne strane da se zadužuje i da Srbiji više dugovi ne trebaju. Možda i trebaju za neke stvari, ali pod potpuno drugačijim uslovima.
Gospodine ministre, pitao vas je danas neko da li znate koliki je iznos ukupnih zaduženja po ovim kreditima, odnosno ratifikacijama. Rekli ste da ne znate, nije ni bitno. Da li znate šta sa sigurnošću ne možete da utvrdite? Koja je prosečna kamata pod kojom će se ovi krediti vraćati. To nigde ne piše. To gotovo ni u jednom od ovih zakona nećete naći, to je problem. Problem je što se kamatne stope i obaveze budžeta Republike Srbije sutra kriju i ne objavljuju se. Čak verujemo da vi u Vladi to ne znate, da će vam to banke u jednom trenutku ispostaviti kao obavezu, a vi ste pred svršenim činom jer ćete glasati za ovo, ratifikovati ćete to danas.
Ne možete se tako igrati sa državom. Jednostavno, ne možete, ali vi svoju praksu da promenite ne možete.
Prolazeći kroz kuloar pre podne u ovoj Skupštini čuo sam jednog kolegu poslanika, nije bitno ni kome pripada ni koji je i parafraziraću ga. Da li znate šta je rekao? Zašto bi na kraju mandata bili drugačiji?
Potpuno je čovek u pravu. On je to rekao u jednom drugom kontekstu, nevezano za ovu priču i ova zaduživanja, ali je potpuno u pravu. Za mandat od četiri godine vlast ni jedna pozitivna i dobra stvar nije mogla da okupi, ali ovakve stvari koje uništavaju našu ekonomiju i našu perspektivu, oko njih ste uvek saglasnost mogli da nalazite.
Pogledajte šta vas je danas na cifru od 126 dovelo. Država nam se na KiM raspada. Otimaju nam KiM. Poruke prema Republici Srpskoj idu negativne. Ekonomija uništena. Mi raspravljamo o novim zaduženjima i vi pričate o svojoj političkoj odgovornosti i vi ćete sa argumentima zasnovanima na takvim činjenicama izaći sad pred građane. Šta ćete da im kažete? Šta ste i meni i vašim komšijama i svima ostalima ponudili, sprovodeći tu evropsku politiku u Srbiji poslednjih deset godina? Vas za sve argumente danas isključivo demantuje život, gospodine ministre i gospodo iz skupštinske većine, život koji nam na žalost vi režirate, režirate ga bolesnom evropskom politikom i možda ćete moći da nas zadužujete, ali iskreno se nadamo i u Boga se uzdamo do maja meseca. Posle maja meseca fiskalnu politiku vodiće nacionalno svesni, nadamo se, i politički odgovorni ljudi.
Danas slušamo priču o "Galenici". Jutros je gospođa predsednik Skupštine rekla, braneći ovaj kredit – znate šta, "Galenika" ima potraživanja, 70 miliona. I to treba da bude argument da se država kao garant pojavi u ovoj priči? Što genijalci iz "Galenike" ili iz Vlade nisu ta potraživanja ponudili kao garanciju? Što zajmodavci ta potraživanja nisu prihvatili kao garanciju? Nisu, jer znaju koliko su naplativa.
Umesto da ste svi vi zajedno rekli Vladi – pošaljite nam zakon kojim ćemo rešavati potraživanja i "Galenike" i svih ostalih javnih preduzeća, da danas o tim mehanizmima razgovaramo, vi ste se setili da potraživanja "Galenike" koristite kao argument da "Galeniku" opteretite novim kreditom. To je odvratno, to je zaista odvratno i bez ikakve ekonomske logike.
Evo, mi smo hteli da budemo vrlo korisni i praktični ovaj put, kada je "Galenika" u pitanju. Znate li šta vam predlažemo? Pošto je u javnosti bilo mnogo reči o pljačkama i građana, predlažemo vam da se pozovete na jedan zakon koji danas vrlo često koristite, odnosno pozivate se sa zadovoljstvom i tretirate ga kao veliki uspeh ove Vlade i ove većine. Imate onaj zakon o otimanju imovine proistekle iz krivičnih dela, pa za te što kažete da su popljačkali "Galeniku", uzmite im imovinu, pa nju založite kao garanciju za kredit koji danas povlačite.
Ko vam daje pravo da na nečije rasipništvo ili za nečije rasipništvo kao garanta stavljate mene, bilo koga od vas koji plaća porez u budžet Republike Srbije ili našu decu? Za to vam niko nije dao pravo. Neko će da pljačke, da zloupotrebljava, da baštini javno što nije samo njegovo, ali ćemo zato svi zajedno to da plaćamo. Možete, ali iskreno se nadamo i u Boga uzdamo, samo još do maja meseca i tu će biti kraj ovoj neodgovornosti i ovom rasipništvu.
U tom kontekstu ću da vas podsetim na kredit za JAT. Pre godinu i po dana iz ovih klupa je došlo upozorenje poslanicima SRS koji su osporavali kredit od 51 milion. Da li sam upravu, gospodine Novakoviću? Vi ste predsedavali. "Videćete vi radikali šta će biti za godinu dana kada usvojimo kredit od 51 miliona". Šta se desilo? Nije smešno, gospodine Novakoviću, nadrljali smo. Potrošili su 51 milion onako kako ih Skupština nije ovlastila. Znate li šta kažu genijalci iz JAT? Kažu – nemojte vi iz Vlade da perete ruke, vi ste dali blagoslov na sve izmene plana potrošnje tih sredstava.
Ko koga ovde laže? Obmanuti smo i vi koji ste za taj zakon glasali i mi koji smo osporavali nešto što je očigledno bilo drugačije u odnosu na ono što se dešavalo u tom JAT. Gde je vaš JAT danas? To je jedina kompanija koja čvrsto stoji na nogama, odnosno na zemlji, kako ste u šali to rekli. Zaduženiji je nego što je bio. Strateško partnera mu niste našli, a imovina koju ste mu procenili za postupak restrukturiranja ili privatizacije, ko zna koliko puta manja od stvarne. Trista miliona vrede samo slotovi koje ta kompanija ima.
Šta vi nudite građanima Srbije? Nudite novu kompaniju u kojoj će učestvovati pola Vlade Republike Srbije, a polovinu će činiti konzorcijum nepristojno bogatih. U tom konzorcijumu najviše će da ima Milorad Mišković. Drugi je Miodrag Kostić, kralj šećera da vozi avione. To nam vi nudite.
Ali, pre nego što se napravi nova kompanija, da se o trošku države JAT zaduži još 10 miliona. Zašto to da prihvatamo? Zašto to da podržavamo? Zašto niste našli ono što ste obećali pre godinu i po dana, strateškog partnera? Vi ste prijatelji sveta, vi ste evropska čeda. Vi negujete evropske vrednosti. Vas poštuju i uvažavaju. I ko zna na šta ste još spremni na štetu srpskog naroda i ove države da uradite da bi vas evropski licemeri tapšali po ramenu, a što vas oni više tapšu, naša ekonomija je sve uništenija i naša teritorija je sve manja, na žalost i na nesreću.
Pod kojim uslovima uzimate ovaj kredit? Zamislite, dugoročan kredit koji će se vraćati tri godine. Objasnite mi šta su onda kratkoročni krediti, vi genijalci iz većine? Iz vlasti nema nikoga. Šta je to srednjeročni, a šta kratkoročni kredit, ako je dugoročni kredit tri godine?
Vaš guverner Šoškić izađe na televiziju pa ubeđuje narod – sad ćemo mi da uradimo deevroizaciju, dinarizaciju kredita itd. Zašto uzimate kredit indeksiran u evrima, sa valutnom klauzulom o trošku države? Dosta više tog laganja. Dosta više poigravanja sa savešću, sa svešću i sa inteligencijom i naroda i pojedinaca koji o ovome eventualno imaju priliku da diskutuju ili da se kritički na ovo svrnu. Zaista je bruka.
Slušamo malo pre gospođu Nadu Kolundžiju kako se brine o srpskoj privredi, pa imamo ovaj apeks zajma za mala i za srednja preduzeća i genijalna izjava – privreda se 90-ih raspadala, sada pretpostavljamo da cveta. Sada nam privreda cveta u režiji vašoj i vaše privatizacije i svega onoga što se dešavalo deset godina. Umesto da raspravljamo kako, kao što sam malo pre rekao, da "Galenika" naplati svoje dugove i potraživanja, mogli smo i ovim ljudima da izgradimo mehanizme, da oni naplaćuju svoja potraživanja, da vi kao vlast izmirite svoje obaveza prema njima.
Najlakše je zadužiti se, pa ćete da im delite kredite o trošku države i građana Republike Srbije i vi ste veliki. Pod kojim uslovima i kojim kamatama?
Ovde dve stvari treba reći. Prvo, banke u Srbiji su potpuno kapitalizovane da i bez ovog kredita finansiraju privredu. Pre par meseci usvojen je standard Bazel 2. Na osnovu tog standarda svi su morali da ispune dodatne kriterijume koji se odnose na rizike banaka i sve banke u Srbiji su to uradile i sve imaju dovoljno kapitala i bez ovih 100 miliona da finansiraju i mala i srednja i velika preduzeća. Zašto ih ne finansiraju? Zato što u Srbiji na prste jedne ruke možete da izbrojite preduzeća koja imaju bonitete da povlače kredite, a kad uđete u strukturu tih kredita za šta im trebaju, za likvidnost.
U šta nas vi uveravate? Da će u Srbiji od ovih kredita neko da ulaže kredite u nove tehnologije, u nove procese proizvodnje. Ma nemojte. Pitam vas, nema nikoga iz Vlade, recimo, mogli bi ovi genijalci, poput Ćirića, da mi kažu, u Pčinjskom okrugu koje je malo ili srednje preduzeće sposobno da povuče jedan jedini evro na osnovu ovog kreditnog, da kažem, aranžmana, na ovu kamatu? Zašto preko poslovnih banaka, zašto da opterećujete kamate kamatnim maržama poslovnih banaka kada ste već savesna i odgovorna vlast i država? Zbog čega to? Zato što u suštini pomažete banke, niti mala, niti srednja preduzeća.
Kako rogobatno zvuči ovo - srednje tržišne kapitalizacije, u državi sa najplićim tržištem kapitala na evropskom kontinentu - srednje tržišne kapitalizacije.
Da li uopšte znate koliki je godišnji obrt na beogradskoj berzi? Dvesta miliona evra. Pa ljudi moji, kompanije koje imaju danas bonitete, da uzmu kredite, neće ni da ih uzimaju. Nema potrebe da ih uzimaju, obrću svoja sredstva ili im matice, eventualno, spolja šalju sredstva.
Vi se poigravate i sa privredom, vi se poigravate i sa narodom, i naravno ,kad to sve saberete poigravate se sa državom. Ali vas ništa ne obavezuje, baš vas briga. Da ste pokazali trunku odgovornosti prema državi, danas ne bismo bili ovde gde jesmo i ne bismo živeli tako kako živimo.
Branila je gospođa Nada Kolundžija kredit za Beograd, pa nam je tu rekla – znaju građani Beograda koliko njima taj most znači. Sad ćete vi iz DS da branite građane Beograda od opozicije u Republičkom parlamentu. Što ne objasnite građanima Beograda koliko ih istinski košta most? Sa koliko novca manje su taj isti novi most mogli da dobiju? Jel znate zašta? U obrazloženju u ovom zakonu piše, da se finansiraju krediti po ovim kreditnim linijama. Kaže da Evropska investiciona banka odobrava kredite uz minimalne godišnje kamate, prvenstveno za razvoj nedovoljno razvijenih regiona. Naravno, ko drugi, nego Beograd. Je li tako, gospodine Novakoviću? Pre svega Beograd. Zatim, modernizaciju saobraćajne telekomunikacije i energetske infrastrukture, pa sve ostalo ide, pa sada da ne nabrajam, balansirajući razvoj u EU, koja se između ostalog, raspada, koja ne zna šta će sama sa sobom i sa svojim problemima.
Sad vas pitam - kako da podržavam ovo? Kako da podržavamo ono na teritoriji Republike Srbije, iako još svi mehanizmi za zaduživanje lokalnih samouprava nisu stavljeni u funkciju, jer ste usvojili zakone, ali još uvek se do kraja ne primenjuju. Dug lokalnih samouprava u odnosu na BDP je 2%, dug lokalnih samouprava. U celom ukupnom dugu lokalne samouprave, tri petine duga otpadaju na grad Beograd. Pa je grad Beograd zadužen 68 milijardi, a prvi sledeći grad milijardu i 800 miliona dinara. I vi se pozivate na uravnoteženi regionalni razvoj i vi pravite balans na nivou EU, odnosno Srbije kao dela evropskog kontinenta.
Pod kojim uslovima ćete i šta piše ovde? Ne piše ništa. Ništa se iz ovoga ne može videti, šta će i koliko će suštinski Republiku Srbiju da koštaju pristupni putevi na mostu na Savi.
Ono čime ću završiti, a što ne mogu a da ne pročitam, u jednoj rečenici, pored ostalog, u ugovoru za koji ćete glasati, poštovana gospodo iz većine i vi gospodine ministre iz Vlade pošto se na Vladi ovo usvojili, znate šta piše u članu 6.? Garant, koji je u ovom slučaju Republika Srbija - garant se ovim putem, pazite sad ovo, odriče svakog prava na uplatu ili obeštećenje od EU. Ko vam daje za pravo da nas odreknete prava na obeštećenje iz EU? I kao što vaša politika prema KiM za SRS akt izdaje, ovo je akt ekonomske izdaje. Ko vam daje za pravo da moju decu ili vašu decu oslobodite prava na neko obeštećenje iz EU? Šta vas briga, vi ćete glasati – za. Još tri-četiri meseca, pa posle šta koga briga i gde će i kako će da se radi i na šta će se novac trošiti.
Poštovana gospodo iz vlasti, mi se iskreno nadamo da će ovaj zadah evropske politike od maja meseca da se raščisti i da će Srbija krenuti jednim novim, sebi posvećenim putem. Hvala.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Iskorišćeno je 20 minuta od vremena poslaničke grupe.
Reč ima narodna poslanica Lidija Dimitrijević, posle nje narodni poslanik Zoran Krasić.

Lidija Dimitrijević

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, započeću jednim poređenjem. Svoj prošlogodišnji rad je Narodna skupština Republike Srbije započela sednicom čija je prva tačka dnevnog reda bila davanje garancije, a druga tačka dnevnog reda zaduživanje. Ništa se nije promenilo ni u ovoj godini. Jedino što na početku ovogodišnjeg rada imamo prvih sedam tačaka koje se odnose na davanje garancija i nakon toga, na dnevnom redu, ima još šest tačaka koje se odnose na nova zaduživanja.
Tačno je da smo pre nekih dvadesetak dana imali sednicu na kojoj se u toku jednog dana raspravljalo o izboru članova pojedinih tela, ali s obzirom na to da se tek danas o tome glasalo, praktično možemo današnji dan smatrati nekim početkom rada Narodne skupštine, ako izuzmemo rad narodnih poslanika u skupštinskim odborima.
Ovako dug razmak od dana rasprave do dana za glasanje, govori sve o odnosima i o odgovornostima predstavnika vlasti. Imali smo prilike da se informišemo putem medija, da će Narodna skupština nastaviti rad, kako bi skupštinska većina izglasala reformske zakone koje traži EU.
Ovo je dnevni red. Jesu li ovo reformski zakoni koje od ove vlasti traži EU? Jel oni traže da se Srbija ovoliko zaduži? Koja tačka dnevnog reda današnje sednice je reformski zakoni i šta se to u stvari reformiše? Ništa. Ovim se samo ispunjava forma, kako bi mogli da se uzimaju novi krediti, izdaju nove garancije za kredite, za koje postoji velika verovatnoća da će stići na naplatu garantu, tj. budžetu Republike Srbije.
Što se tiče SRS, ponoviću naš stav, da nije dobro ovoliko zaduživanje građana Srbije, a još je gore usvajanje zakona u Skupštini za koje vlast kaže da su evropske agende ili reformske prema zahtevima EU. Srbiju ne treba uvlačiti u taj evropski projekat, jer građanima ne donosi ništa dobro. Ucene u vezi sa KiM, gubici na carinama zbog jednostrane primene SSP, samo su deo negativnih posledica slepo vođene politike.
SRS ima svoje viđenje kako će se ova zaduživanja i izdate garancije odraziti na ekonomsku stvarnost u Srbiji. Ovo što predstavnici vlasti rade danas, jasno pokazuje da ne može ni jedan projekat da se u Srbiji realizuje bez dodatnih zaduživanja. Privreda je skoro uništena, samim tim, stanovništvo je osiromašeno i logična posledica toga jesu jako mali prilivi sredstava u budžet. Sa druge strane, potrebe su velike. Vlast je kao rešenje videla kredite. Iz godine u godinu se situacija nije popravljala, a dugovi tj. obaveze po kreditima su se nagomilavale.
Uzalud su usvojene i izmene Zakona o budžetskom sistemu koje se odnose na fiskalnu odgovornost. Pomenutim zakonom, ustanovljen je, kao što znamo, Fiskalni savet. Važno je istaći da je Savet dao ocenu ispunjenosti fiskalnih pravila u 2011. godini i neka viđenja o dešavanjima u 2012. godini i narednim godinama. U toj oceni stoji da je javni dug na kraju 2011. godine dostigao 46,4 % BDP, što je iznad zakonske granice od 45%. Javni dug Srbije u 2011. godini je povećan za 2,3 milijarde, dok je njegovo učešće u BDP povećano za 2,2%.
Prema analizama koje su uradili članovi Fiskalnog saveta, njihova očekivanja su, da je u 2012. godini neizbežan dalji rast javnog duga zbog niskog rasta i planiranog deficita od 4,2% BDP. Takođe, procena Fiskalnog saveta je da na kraju ove godine javni dug može biti 51% BDP. Baš su zabrinjavajuće prognoze Fiskalnog saveta, da će do 2015. godine moći da dostigne i 55%.
Međutim, to nije sve, tome treba dodati i 5% zbog restitucije, što znači 60%, bruto društvenog proizvoda. Ono što predstavlja apsurd jesu pokušaji da se predstavnici vlasti opravdaju izjavama da su svi podaci kojima se argumentuje kršenje zakona u stvari netačni i da je problem u metodologiji, u načinu na koji se vrši merenje, da se u drugim državama obračuni vrše na jedan način, a kod nas na drugi.
Jedna stvar je jasna, zakon koji se usvoji ovde u Srbiji, tu se i primenjuje po metodologiji koja se primenjuje kod nas. To je samo nevešt pokušaj da se opravda nešto zašta nema opravdanja. Kada je zakon usvajan metodologija je bila poznata. Činjenica je, i to treba otvoreno reći, da se radilo pogrešno i da je to razlog ovakvog stanja sa javnim dugom, a nikako ne treba tražiti krivca u načinu obračuna. Radilo se pogrešno kada je u pitanju proces privatizacije u kome je mnogo ljudi ostalo bez posla.
Radilo se pogrešno jer su osnivane mnoge agencije i druga tela koja budžet izuzetno puno koštaju. Radilo se pogrešno sa javnim preduzećima.
Podsetimo se samo da su se najveći gubitaši među javnim preduzećima ponašali kao najveći rasipnici. Gledao se uglavnom interes onih koji se dokopaju posla u njima, novac se trošio kako ne treba, a država je onda morala da njihove dugove otpisuje i da ih vraća umesto njih. Sa tako mnogo korupcije EU neće nikog, pa makar i mnogo godina bio kandidat za kandidata. SRS svaku garanciju vidi kao novi dug budžeta Republike Srbije, jer ne vidimo one kojima se garantuje, kao odgovorne koji će uredno servisirati svoje obaveze. Ovo naše viđenje zasnovano je na dosadašnjoj praksi.
Sve ove greške i još mnogo drugih dovele su dotle da, sve ono što je potrebno, ne može da se uradi bez kredita. Jasno je da, ukoliko nemate infrastrukturu, ne možete da očekujete najezdu investitora, a infrastruktura košta. Kako bi bilo kristalno jasno, mi nismo protiv niti jednog projekta koji će na bilo koji način unaprediti kvalitet života građana Srbije, ali način na koji se oni finansiraju uništava svaku nadu da zaista bilo kada može doći do poboljšanja kvaliteta života u Srbiji, ogroman broj kredita, govorim generalno, ne samo o ovima koji su na današnjem dnevnom redu i sa previsokim kamatama, ali i troškovima obrade, što sve ukupno povećava javni dug.
Dobro je da pogledamo obrazloženje pojedinih od aranžmana o kojima danas raspravljamo. Objašnjenje zašto ih je potrebno doneti po hitnom postupku. Potrebno je što hitnije pribaviti sredstva za refinansiranje postojećih kratkoročnih obaveza, kako ne bi došlo do potpune nelikvidnosti zajmoprimca. Ovo piše kod garancije za "Galeniku". Za potrebe refinansiranja postojećih kratkoročnih obaveza neophodno je zaključiti Ugovor o kreditu sa poslovnom bankom u što kraćem roku, kako zajmoprimac ne bi dospeo u docnju, čime bi se ugrozila sposobnost preduzeća da u roku servisira svoje obaveze – piše kod garancije za "JAT ervejz".
Imali smo prilike da u toku današnje rasprave čujemo predstavnike vlasti koji kažu da ni jedan od ovih aranžmana nije za potrošnju, već za razvoj. Poučeni dosadašnjom praksom, sve garancije koje izdaje Vlada mi tretiramo kao potencijalni dug budžeta Republike Srbije.
Napomenuću i da su predstavnici MMF koji je naveo ovu vlast na potpuno pogrešne korake, izašao sa stavom da budžet Srbije za 2012. godinu nije u skladu sa fiskalnim programom. Opet se srpski premijer i ministar finansija, čije je mesto danas bilo sa narodnim poslanicima, u Narodnoj skupštini, gospodin Cvetković je pokušao da opravda da to nije kritika, da garancije jesu predviđene u višem iznosu, ali da neće baš sve biti realizovane, ne zna se koje će biti realizovane, koje neće, i da će se navodno uklopiti u dozvoljeni obim.
Problem koji je evidentan, kada se radi o javnom dugu, jeste – kako će se to vratiti kada realno sagledamo uslove u kojima se srpska privreda nalazi. Nije se ova vlast na vreme otarasila savetnika u liku misije MMF. Nije se oduprela ni izazovu da se zadužuje kod finansijskih institucija pod nepovoljnim uslovima. Većinu stvari koje je uradila pravdala je evropskim putem i evo dokle se stiglo. Nije bilo zrelosti da se Srbija vodi kao suverena zemlja koja će sarađivati sa drugim državama na bazi reprociteta, kao što postoji mogućnost i za saradnju sa Rusijom, Kinom, Belorusijom, zemljama Arapskog sveta latinske Amerike. Od tvorevine zvane EU treba bežati daleko, jer građanima Srbije ne nosi ništa dobro. Težeći ka članstvu u toj tvorevini došlo se do visokog javnog duga, zvanično prema podacima Fiskalnog saveta na kraju prošle godine, 46,4% BDP, stope nezaposlenosti koja je premašila 24%, do sve većeg broja korisnika narodnih kutija i siromašnih i sa druge strane jednog malog broja nepristojno bogatih. Jasno je čija je odgovornost za to. Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Jedanaest minuta i 25 sekundi iskorišćeno od vremena poslaničke grupe.
Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić, posle njega narodni poslanik Srđan Milivojević.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Gospođo Čomić, koliko je vremena?
(Predsedavajuća: Dvadeset pet minuta i 45 sekundi.)
Hvala. Gospođo Čomić, ja ću na početku da krenem sa petom kolonom koja je na vlasti od jula 2008. godine, pošto je to jedina zajednička tema za ovih 13 tačaka dnevnog reda. Znači, vezivno tkivo je peta kolona. Znači, 1,5 milijardi evra zaduživanja, što direktnog, što indirektnog, objedinjeno u okviru jedne rasprave, 13 tačaka dnevnog reda, pa nađite koliko je to prosečno stotina miliona po tački dnevnog reda, pa izračunajte koliko minuta ćemo da pričamo o svakoj od ovih tačaka u okviru ove teme i videćete da ste vi devalvirali i evro. Nekada se o svakoj od ovih tačaka pričalo po dva dana, da bi snaga argumenata ubedila, kako vlast tako i opoziciju, a naročito publiku, javnost, zašto je ovo rešenje najprihvatljivije i najbolje u ovom trenutku. Znači, nema više ubeđivanja, nema prostora za argumente, ostavljen je prostor za jednu sliku koja se zove očekivanje, nada, verovanje i u toj konfrontaciji verovanja i nade gospođi Čomić i moje argumentacije, uvek je na glasanju pobeđivala većina od 126 koja je delila istu nadu sa gospođom Čomić, a to je – Evropa nema alternativu.
Međutim, statistika kojom se ova vaša vlast, gospođo Čomić, služi je ipak argumentacija. Ne sporim vaša nadanja, međutim, 400 hiljada radnih mesta više nema u Srbiji. Trista hiljada se povećao broj nezaposlenosti. Petsto hiljada ne mogu mesečno da serviraju kredite. Znam da ste vi verovali da to neće da se desi, ali ljudska inteligencija nalaže da se malo mućne glavom pa da se pronikne, da se vidi, da se ne prihvati baš sve zdravo za gotovo. Vidite, mućnuli glavom ovi u EU, pa sada niko u EU ne podržava EU, ali ovde je Kineski zid, poslednja linija odbrane EU. Zato vam kažem, pričamo u stvari o petoj koloni. Da smo prezaduženi, ja vam to pričam 10 godina.
Toliko ste me iskažnjavali da nemam potrebe više to da ponavljam. Normalno, pa znam da je normalno da vi mene kažnjavate. Zašto to ne bi bilo normalno. To jeste normalno. Mi smo na potpuno različitim linijama. Vi ćete svaki zahtev iz Brisela, iz Vašingtona da ispunite, a ja neću okom da trepnem kada su oni u pitanju. Mene interesuju. Znam da je loše. Onaj koji nas je bombardovao, onaj ko nam otima Kosovo i Metohiju da nam misli dobro, hajte molim vas. Samo se vi nadajte.
Argumentacija je nešto što mora da ima primat prilikom zdravog rasuđivanja gospođo Čomić. Rasuđivanje na nadama i verovanjima nije rasuđivanje, već uverenje. Ne uverenje lekara, nego verovanje.
Kako je to krenulo gospodo poslanici? Hajde da vidimo kako je krenulo 2008. godine. Podeljena je bila politička scena, pa su rekli – radikali, DSS i SPS je protiv Evropske unije, oni će biti poraženi. E, 128 mandata se osvojilo. Šta kaže Vikiliks, gospodine Obradoviću, šest meseci pre izbora Dačić se sa Manterom dogovorio da vi pređete u ovaj demokratski blok…
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, s obzirom da se zalažete za argumentaciju, zamolila bih vas da to na svom primeru primenite, a o temi dnevnog reda.)
Naravno, mora argumentacija se nalazi u Vikiliks mi se javlja.
(Predsedavajuća: Upozoravam vas da u tom slučaju vi mene prisiljavate da koristim argument, kršite Poslovnik narodni poslaniče.)
` Dobro, samo vam kažem kako je krenulo zaduživanje. Zašto je krenulo zaduživanje?
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, tema dnevnog reda. Molim vas da svu svoju kreativnu diskusiju ipak svedete na 13 tačka zajedničkog načelnog pretresa.)
Samo pričam o ovih 13 tačaka.
(Predsedavajuća: Ja ću moliti.)
Komponenta koja spaja svih ovih 13 tačaka jeste patološka ljubav prema Evropskoj uniji.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, sada vas upozoravam, drugi put nakon ovog, izričem opomene, zbog toga što ne koristite argumente, a za argumente se zalažete i mene opominjete da su argumenti neophodni, da bi bilo dobro, da patološka ljubav nije argument. To je jedno stanje nepotrebne emocije. Tako da vas molim, argumente.)
Gospođo Čomić, nisam uticao na vaše emotivno stanje nadam se? Mogu? Znam teško je uticati na vaše emotivno stanje. E vidite, gospođo Čomić, kada hoćete već o argumentima, pre 10 godina napravljen je jedan projekat za izgradnju postrojenja za odsumporavanje za Termoelektranu "Nikola Tesla". Taj projekat je, odnosno čak i ugovor je postojao sa domaćom firmom, zamislite u Srbiji postoje ljudi koji znaju ovaj posao da rade. Elektroprivreda je platila velike pare za taj projekat i to nije bio neki veliki problem da se realizuje. Ima to svoje ekonomsko i ekološko stanje, itd, itd.
Ali, ne leži vraže, zaigra mali Đelić. Zaigra mali Đelić, napravi sporazum sa Japancima, sada imamo u ovom sklopu od 13 zakona dva koja se tiču odsumporavanja za Termoelektranu "Nikola Tesla".
Gospođo Čomić, da vam sada neko objasni argumentaciju. Malo ekonomski i tehnološki osposobljen čovek sa ovoliko velikim srcem, punom ljubavlju prema Srbiji i srpskom narodu. Od naše elektroprivrede mogao bi da napravi ne zlatnu koku, nego farmu, da više ne postoji ni jedan problem u našem budžetu za dodatnim sredstvima. Nešto slično bi se desilo i kada bismo imali takvog jednog istog, a ne bivšeg dilera cigareta na čelu "Telekoma".
Onda ne bi postojala potreba da se interveniše prema eventualnom obrazovanju, jer iz dobiti ta dva javna preduzeća moglo bi da se završi mnogo štošta. Znači, ipak je ovo tema ko koliko voli Srbiju, ko koliko poštuje Republiku Srbiju. Ko se skoncentriše da sve naše unutrašnje snage stavi u funkciju razvoja Republike Srbije.
E sada, da se malo vratim na ono što vi želite da se priča o tome. Vidite, postoje neka fiskalna pravila. Vi ste napisali i vi ste izabrali ljude koji treba da budu u tom fiskalnom savetu. Oni pogledali neke papire i vide da postoji velika opasnost. Uz sve rizike, uz sva ograničenja, što kada se priča o bruto društvenom proizvodu daje se neka projekcija, neka slika, neka pretpostavka. Uz sva ograničenja i neizvesnosti, što veličina bruto društvenog proizvoda može da zavisi i od kursa i da preko njega se pegla itd, kao što se godinama peglalo.
Ali, oni kažu – ove godine neće biti rasta bruto društvenog proizvoda. Oni vaši mentori iz inostranstva kažu Evropa ne može da računa na 1,5. Nula pet, bi bio izuzetno dobar rezultat. Kada to uzmu kao ograničenje u planiranju budžetske potrošnje ili uopšte javne potrošnje za 2012. godinu, oni kažu štednja, nema druge. Mora štednja. Zašto. Puca sistem, Ali, vi ne možete da napravite štednju. Pogledajte koliko je zinulo Duliću za ovo njegovo u Stepe Stepanovića. Ma nema veze to, kada se završi, tu će cena da bude jeftinija po metru kvadratnom, nego što su oni dali para za izgradnju. To je gubitak na supstanci. To vas ne interesuje. Vi želite za ova dva-tri dana da projurite kroz ovih 27 zakona i da dobijete mogućnost da trošite sredstva po budžetu.Zašto da trošite ta sredstva? Pa računajući da će još neka slika da zavlada u glavama ljudi kako bi eventualno u očekivanju početka razgovora o pridruživanju za članstvo 2389. godine neko izabrao proevropske stranke.
Sada smo zatrpani očekivanjima i sada gospođo Čomić nešto što se slaže. A kada se slaže kod 15 agencija u odnosu na ukupno 20 agencija onda to ima veliki stepen verovatnoće. Znate šta kažu gospođo Čomić građani Republike Srbije za stanje u Republici Srbiji? Ne znate. Kaže se, ako je ocena jedan do pet, gospođo Čomić dali su vam 1,8. Ponavljali ste gospođo Čomić. Šta da radimo, morate na popravni.
Na pitanje kakvo je stanje kod vas pojedinačno, građani Srbije kažu, između jedan i pet, 2,25, kod vas je četvorka, znam gospođo Čomić, zato vi volite EU.
(Predsedavajuća: Ili da povežete ocene sa garancijom da će tako biti i u sledećem periodu ili o dnevnom redu.
Neće, tu ste se nešto preračunali, sad ću da vam dalje kažem gde ste se preračunali. Sad ću da vam kažem gde ste se preračunali. Kakva su očekivanja vaših komšija za 2012. godinu? Kaže, biće bolje 16,2%. Biće isto, znači ništa ne valja.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče, prekidam vas i usudim se da prekinem poslanika samo kad on krši odredbe Poslovnika. Dakle, istraživanja javnog mnjenja dovedite u vezu sa zajedničkim pretresom.
Sa zaduživanjem? Upravo o zaduživanju i pričam. Ovo su sve građani koji pričaju o zaduživanju. Pa oni vas prepoznaju kao vlast koja je zadužila ovaj narod. Oni smatraju da ste vi zadužili državu.
(Predsedavajuća: Molim vas o temi dnevnog reda. Ne bih vas prekinula da pričate o temi dnevnog reda.
Nije moguće da ste vi taj kantar koji tačno zna šta pričam.
(Predsedavajuća: Pažljivo vas slušam, ako to retko doživljavate, uvek vas pažljivo slušam i mogu da ponovim šta ste rekli. Usudim se da vas prekinem samo kad potpuno odlutate od teme dnevnog reda.
Samo vi slušajte, ali bolje da me samo čujete. Nemojte da me slušate, pogrešićete.
(Predsedavajuća: Sad vas upozoravam, tema dnevnog reda inače ćete vi mene morati da slušate.
Dobro, ne treba da se zadužujemo jer ako se zadužujemo onda idemo prema Nato paktu, a 71% građana ne želi da čuje za Nato pakt, ne vidi Srbiju u Nato paktu. Znači, ovo je u velikoj suprotnosti sa interesima i očekivanjima građana Republike Srbije. Ljudi, pa vi nemate pravo da radite nešto protiv naroda, ovo je protiv naroda.
Vi nemate pravo da radite protiv naroda da radite nešto protiv naroda. Ovo je protiv naroda. Vi nemate pravo da radite protiv naroda. Vi morate da se pridržavate Ustava. Sad ću gospođo Čomić, da vam kažem drugi deo ovog zaduživanja. Vidite, u ovih 13 zakona o zaduživanju nemamo ni jedan zakon koji se odnosi na Rusku federaciju, a 60% smatra da jedino Rusija na nas gleda u ekonomskom smislu da kažem sa nekim simpatijama. Mrštite se. Nemojte da se mrštite. Napravićete veliku grešku.
Ovo zaduživanje gospođo Čomić, ima veze sa otimanjem KiM i kada postavite pitanja građanima Republike Srbije, da li ste za to da se uđe u EU, a da se preda KiM? Znate li koliko je građana za to? Devet zarez sedam posto, znači 9,7% građana bi prihvatili ove predloge zakona, a 76% ne želi da čuje. Pa, ja želim ljudi da zastupam 76% građana Republike Srbije. Ne sporim da vi zastupate ovih 9,7% građana Republike Srbije. Zastupajte. Ja samo želim da se to čuje gospođo Čomić.
Ovi zakoni kažu – da vi niste ispunili ni jedno obećanje koje ste dali građanima 2008. godine. Da ste vi rekli 2008. godine da ćete da zadužujete državu, znate koliko bi glasova dobili? Nula. Vi ste dobili. Mogu tačno da vam kažem koliko ste glasova dobili, ali neću, da mi ne bi dali opomenu. Vidite, sad kada pitate građane da li je Vlada ispunila obećanja, kaže – potpuno 0,8%, Žarko 0,8%. Kaže – delimično 25,30 kaže – ni jedno obećanje nije ispunjeno 56%. Gospođo Čomić, želim da zastupam ovih 56% nemam ništa protiv 0,8% koje vi zastupate.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče sigurna sam da niko u tih 56% koje želite da zastupate ne bi vam odobrio da kršite pravila ove institucije, a ne odobravam vam ni ja. Dakle, o temi dnevnog reda. Poslednje upozorenje.)
Gospođo Čomić, samo pričam o zaduživanju.
(Predsedavajuća: Narodni poslaniče ukoliko ne počnete da govorite o temi dnevnog reda onda ću vas ja zadužiti.)
Ali, gospođo Čomić…
` (Predsedavajuća: Molim vas o temi dnevnog reda, inače ću ja morati da vas zadužim prvom opomenom, pa drugom opomenom, pa tako dalje. Molim o temi dnevnog reda.)
Gospođo Čomić, uopšte ne sumnjam u to što vi pričate, nemojte da se sekirate uopšte. Znam da vi to mislite što pričate. Znam da ćete vi to da uradite što ste rekli…
(Predsedavajuća: I u pravu ste. Dakle, ovo je poslednje upozorenje za vreme koje vam je na raspolaganju ili ćete vreme do kraja iskoristiti za temu dnevnog reda ili će moje sledeće prekidanje biti zato da vam izreknem meru opomene zbog nepoštovanja Poslovnika.)
Gospođo Čomić, nemojte da se sekirate. Ja se držim dnevnog reda. Trinaest zakona držim u levoj ruci. Svi su zakoni neko zaduživanje, da li garancija, da li potvrđivanje nekih sporazuma koji u suštini znače zaduživanje. Svima je jasno u ovoj Srbiji kada se govori o nekom zakonu o davanju garancija to je zaduživanje Republike Srbije, nije to klasična garancija.
Ni jedno naše javno preduzeće osim "Elektroprivrede" po neki put nije izmirilo svoju obavezu pa su se uvek aktivirale garancije Republike Srbije, i to mi svi znamo. To je samo pitanje tehnike da li će ići direktno zaduživanje ili će da ide davanje garancije.
Ovo sve ide na naplatu preko budžeta. Kad se kaže preko budžeta to znači po glavi stanovnika, porezi, takse sve moguće što država naplaćuje, služi za otplatu ovoga. Da li je nužno ovo? Da li postoji mogućnost da se obezbede bolji aranžmani? Mi nemamo odgovor na to pitanje.
Mi imamo odgovor ako čitamo depeše iz Američke ambasade.
Gospođo Čomić, u depešama iz Američke ambasade je napisano zašto se zadužujemo na ovaj način, a zašto se ne zadužujemo na drugi način, ali ja neću pošto ste rekli da ćete mi dati opomenu. Daću vam knjigu pa ćete da vidite. Amerikanci ne lažu. Nemaju potrebe da lažu. Uostalom to su vaši prijatelji, ajde sad kažite da lažu. Ne smete.
Gospođo Čomić, ovih 13 zakona su najvažniji dokaz korupcije i kriminala. Ako meni ne verujete tvrdim vam da pedeset i nešto procenata građana Republike Srbije smatra da je Vlada Republike Srbije Cvetković-Dačić korumpirana. Preciznije 89,5% građana, to su oni koji smatraju da bez korupcije ne možete ni lek da dobijete, ni da odete kod doktora, niti bilo šta. Znam ako bih ja to pričao ovako to se vama ne sviđa, to možete da osporavate lepom pričom o tome kako je bilo ružno dok je Milošević bio predsednik SPS-a, Slavica Đukić Dejanović bila potpredsednik, a Ivica Dačić portparol SPS-a. Možete da napadate to slobodno, možete to i da pripišete meni. Žarko ja se ne ljutim. Nema potrebe da se ljutim. Slobodno to pripišite i Srpskim radikalima. I kad ste vi bili na vlasti 1992. godine i to pripišite nama nema veze, ali zaboravite na jednu stvar vreme nadanja i očekivanja je odavno prošlo sada je važno gospođo Đukić Dejanović da se objasni ljudima kakva je to slika koju oni vide.
Kakva je to vlast koja u očekivanju nekih izbora zadužuje državu dve milijarde sa kamatama evra naravno, da bi progurala još nekoliko meseci, da bi eventualno još nešto se začepilo tamo, nešto sitno platilo, ali ta priča je ispričana, ali ta priča je ispričana. Svako ko je verovao DS je stradao to vam je jasno, svako ko je verovao zapadu je stradao. Ko je sa zapadom napravio dobar dogovor povodom državnih pitanja? Ma niko, nikada. Vi ste produkt zapada na vlasti, vi morate njima da verujete, vi morate njima da služite i morate da potpisujete sve i svašta i nema veze što kaže Hilari Klinton šta je. Ne, vi ćete u našoj javnosti dalje trla baba lan, i sada ćete 1. marta da pričate o statusu kandidata za članstvo, ma nema veze za početak pregovora, eventualno šta će da bude, kad će da bude. Znate da od toga nema ništa. Pa to je potpuno irelevantno za život. Pa to ne rešava ni jedan problem ove zemlje. Pa gde vam je ona narodna kancelarija predsednika Republike koja rešava efikasno sve probleme. Nema više narodne kancelarije, šta je sa njom? Povećale se narodne kuhinje, od kancelarije postala kuhinja. Pa to je evropski standard kod nas. Pa kako to izgledaju evropski standardi kad ih vi primenjujete u Srbiji? To je to zaduživanje gospođo Đukić Dejanović.
Mogao bih ja sada o svakom od ovih zakona da vam kažem konkretno šta se krije, ne između redova. Mogao bih čak i po imenima da vam govorim i koferčići i ovi i oni, i službeni automobilčići i ko je predsednik kog Upravnog odbora, ko se koliko ugradio, ko je prebacio kom fudbalskom i sportskom timu itd, sve to ja mogu vama da ispričam, vi znate da ja to znam. Ali, nije danas važno to. Danas je važno što je vezivno tkivo za ovih 13 zakona. Vezivno tkivo za ovih 13 zakona je peta kolona u Srbiji. Vas ne interesuje Srbija, vas ne interesuje srpski narod, vas interesuje kako da zadržite pozicije – uzmi sve što ti život pruža. Koga da bude sramota? Ko je to rekao da me sram bilo? U "Galeniku" po lekove, ko zna da li će biti za koji mesec. To je vezivno tkivo.
To mora da se žigoše na sledećim izborima. Na sledećim izborima narod pre svega treba da kaže šta misli o ovoj vlasti, ova vlast treba da položi račun za ovo. Ne samo da položi račun sa gledišta obećanja, nego onoga što je urađeno. Kažite šta je dobro urađeno? Nema ništa. Javiće se jedan primerak da nešto žvalavi posle, nema veze. Dva primerka će da žvalave, nema veze. I? I baš će biti dobro, rešićete sve probleme građana. Hajde sad napadnite na Miloševića, zaobiđite Slavicu Đukić-Dejanović, napadnite Miloševića, napadnite sve. Na taj način ćete da izlečite ovo stanje? Jeste, baš ćete da ga izlečite. Od vas narod nije očekivao to. Od vas je narod očekivao rezultate, ali rezultate za narod i za državu, a ne za privatne džepove. I ja neću da pričam o privatnim džepovima. A ovo vreme što prizivaju, čašćavam vas pa šibajte u EU.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima narodni poslanik Srđan Milivojević.