Dame i gospodo narodni poslanici, hoću da kažem, ako ne u ovom zakonu, makar u budućem periodu treba razmisliti o ovom amandmanu, s obzirom da je on za mene smislen. Dakle, dati povlastice nekom ruralnom području, nekom nerazvijenom području je daleko bolje i daleko smislenije bilo još u ovom zakonu to ugraditi, nego što smo dali povlastice stranim domaćim bankama.
Hoću da kažem da smo ovim zakonom predvideli da strane banke za koje garantuje domaća država, pa ih možemo smatrati domaćim bankama, kako to u ovom zakonu piše, rezidentne banke koje kupuju državne obveznice, kojima se zadužujemo kod tih banaka, one su oslobođene poreza na dobit na kamate koje ubiraju prilikom kupovine hartija od vrednosti.
S obzirom da su te banke prepune novca, s obzirom da se radi o bogatim bankarima, s obzirom da se radi i o ljudima koji u tim bankama rade i dobijaju ogromne prihode, ogromne plate zahvaljujući prihodima koje ostvaruju od države, jer se država tamo zadužuje i ove godine su prihodi od kamata u tim bankama 46 milijardi. Ako uzmemo da je porez na dobit 15%, znači ove godine su oslobođeni poreza na dobit na prihod od kamata na državne partije od vrednosti u visini od sedam milijardi. Dakle, toliko smo se sporili, čini mi se, sa Vojvođanima, a olako smo oprostili prebogatim bankarima, stranim bankama koje na ovom terenu na uštrb naše privrede i stanovništva ubiraju ogromne prihode. U ovom trenutku naše stanovništvo duguje šest milijardi, privreda 14 milijardi, a država devet ili deset. Dakle, te banke su prepune našeg novca. Naš novac nam izdaju, ubiraju debele kamate i za te prihode su oslobođeni poreza na dobit.
Mislim da ubuduće treba razmišljati da je bolje da olakšice uvedemo u ruralna područja, da stimulaciju imaju firme koje tamo ulažu, da poreske olakšice imaju te firme u smislu poreza na dobit, nego da te olakšice imaju prebogate banke, jer to meni liči na otimanje od miliona da bi se dalo milionerima. Hvala.