Četvrto vanredno zasedanje, 27.06.2014.

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Četvrto vanredno zasedanje

01 Broj 06-2/156-14

27.06.2014

Beograd

Sednicu je otvorila: Maja Gojković

Sednica je trajala od 10:05 do 14:45

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Imate vremena. Još 10 minuta. Izvolite.
...
Stranka demokratske akcije

Sulejman Ugljanin

SDA Sandžaka – PDD
Molim vas da malo razmotrite svoj odnos prema manjinama, posebno prema Bošnjačkoj nacionalnoj manjini o kojoj sam počeo da govorim.
Hvala vam na pažnji.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Verujte, uvažavam vas. Hvala vam.
Reč ima ministar, gospodin Selaković. Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Nikola Selaković

Hvala uvaženi predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, reagovaću iz nekoliko razloga.
Naime, uvaženi prethodnik je pomenuo da je nekoliko puta kao član Vlade Republike Srbije u prethodnom mandatu govorio o određenim problemima bezbednosne prirode koje vladaju u šest opština jugozapadne Srbije, naročito sa osvrtanjem na probleme u Gradu Novom Pazaru.
Nas dvojica smo imali jedan sastanak na tu temu u prethodnom mandatu. Taj sastanak je trajao gotovo dva sata i o našim zaključcima sa tog sastanka obavešteni su nadležni organi krivičnog gonjenja.
Ne mogu da kažem da nije ništa urađeno po tom pitanju. Mogu da kažem o onome što sam ja uradio na osnovu toga i imao puno razumevanje da tada svog uvaženog kolegu o tome saslušam.
Naravno da je Skupština Republike Srbije mesto, ako smem da iznesem svoj stav, kao neko ko nije poslanik, gde treba iznositi i ono što su suštinski problemi. Naravno da skupštinska procedura daje prostora kada to može da se uradi. Morao sam da reagujem ovde kao ministar u Vladi Republike Srbije, kada neko kaže da je država Srbija sprovodila državni teror. Ja sam ministar pravde, a Republika Srbija je primer država regiona koja je procesuirala pojedince osumnjičene da su vršili krivična dela protiv međunarodnog humanitarnog prava, čovečnosti i prava i običaja ratovanja.
Uporedite ono šta je radilo posebno odeljenje Višeg suda u Beogradu i Specijalno tužilaštvo za ratne zločine sa bilo kojim specijalizovanim ili redovnim postupanjem pravosudnih organa država regiona i videćete da ono što su radili naši pravosudni organi apsolutno odskače od svih drugih pravosudnih organa država sa područja bivše Jugoslavije, ne vodeći uopšte pristrasnu politiku koje nacionalnosti je bio osumnjičeni ili kasnije osuđeni za određeno krivično delo a koje nacionalnosti verske ili druge pripadnosti bila žrtva tog krivičnog dela. Svako krivično delo ima svog učinioca imenom i prezimenom.
Mislim da nije u redu da se u ovom domu, a ja reagujem kao resorni ministar govori da je Republika Srbija sprovodila državni teror prema bilo kome, pa da li su to pripadnici u to vreme, kada vi govorite muslimanske nacionalne manjine, a danas bošnjačke ili neki drugi. Svako krivično delo ima svoga učinioca imenom i prezimenom.
Samo vas molim da biramo reči kada govorimo o ovako osetljivim i teškim stvarima i da ne govorimo da je ova država sprovodila državni teror. Pazite, to je izuzetno teška i ozbiljna kvalifikacija. Koliko je meni poznato i u toj Vojsci Jugoslavije koju vi pominjete bilo je i Bošnjaka i Srba i Albanaca i Mađara i Roma, bilo je ljudi različite etničke pripadnosti, ali se nisu brojali po tome, a i u to vreme koje ste pominjali postojalo je i vojno pravosuđe.
Dakle, hoću nešto da kažem još kao reakciju na ovo što ste rekli. S obzirom da i sam potičem iz krajeva iz kojih potičete i vi, s obzirom da znam da te krajeve odlikuje jedna izuzetno dobra međuljudska komunikacija ljudi koje god da su vere ili nacije, jer sam odrastao u takvoj sredini, u meni kao resornom ministru uvek ćete imati sagovornika za ovakve probleme, kao što je to bilo i kada smo zajedno sedeli u Vladi. Ali, ja vas molim, da kada imamo konkretan problem, dajte da sednemo i da razgovaramo o njemu, ako mislite da neke državne institucije ne rade dobro svoj posao, da vidimo kako to da popravimo na zakonit i dobar način ali sa nečim što je izuzetno osetljiva tema. Pored vas su i u vašoj poslaničkoj grupi kolege koje su sa juga Srbije, kada god je bilo nešto potrebno da se sastanemo da razgovaramo uvek sam imao vremena za to i uvek ću imati vremena, nešto više za sve pripadnike nacionalnih manjina nego za pripadnike većinskog naroda jer to jeste u dobrom duhu i tradiciji srpske države i srpskog naroda kao većinskog ovde.
Ali, nemojte, molim vas, da pravimo od ovoga temu koja nekada može da zazvuči jeftinije, politički. Reći da je država Srbija sprovodila državni teror. Nemojte, molim vas, da pričamo o tome. Bilo je nekada i nekih krivičnih postupaka koji su vođeni, pa su prestali da budu vođeni, promenila se i društvena i politička klima i uređenje i dosta toga. Ova Vlada Srbije je okrenuta ka budućnosti, ali stoji na osnovama svega onoga šta se ovde dešavalo, ne prethodnih 15 ili 20, već prethodnih 200 ili možda više od 200 godina.
Molim vas, da kada su u pitanju ovakve teške kvalifikacije da imamo obzira i mi koji govorimo u ime Vlade i oni koji govore zastupajući Vladu u Skupštini i oni koji je napadaju. Mislim da su ovo stvari iznad dnevne politike. Hvala vam. Kao što sam rekao, još jednom ću vam ponoviti. Moja vrata za ovakve probleme su uvek otvorena, ako ništa neću odmoći, daću zaista maksimum da pomognem da se sve prevaziđe. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem ministru Selakoviću.
Gospodine Ugljanin daću vam reč samo da kažem još jednu rečenicu.
Ja vas molim da imate razumevanja za mene kao predsedavajućeg, izuzetno uvažavam vašu poslaničku grupu i vas lično i veoma cenim interese nacionalnih manjina i tu sam uvek spreman da pomognem, ali morate imati razumevanja da ja kao predsedavajući moram da reagujem u određenim trenucima kada sam govorio o temi.
...
Stranka demokratske akcije

Sulejman Ugljanin

SDA Sandžaka – PDD
Uvaženi gospodine ministre, ja sam sa vama imao izvanrednu saradnju dok smo bili u Vladi zajedno.
Međutim, kao što i sami kažete, a ja tvrdim, da nikakvih pozitivnih rezultata nije bilo po ni jednom pitanju koje smo govorili. Zašto na terenu ljudi ne poštuju vašu reč? Na terenu je jedno a u Beogradu je drugo. Kada sam govorio o državnom teroru, molim vas, govorio sam o oružanim snagama Vojske Jugoslavije koje su granatirale Kukurović 18. februara 1993. godine. Svedoci smo toga. Bio sam tada čovek od 40 godina, 40 i kusur godina i to dobro znam. Govorim svesno o tome.
Drugo, ubistvo Rama Berba, Selaudina Čauševića, Hasana Mujovića, Sabludina Čelja, Mustafe Loglije izvršili su ili uniformisani policajci Vojske Srbije ili Vojska, nemojmo da bežimo od istine. Mene boli to. To je bila moja vojska. Ja sam se nadao u tu vojsku. Kakva je to vojska i policija koja ubija svoje građane samo zato što su druge vere i nacije?
Ja sam, gospodine ministre, zajedno sa vama obnovio preko 70 kuća koje su popaljene. Od 275, naša Vlada, u kojoj smo zajedno bili, finansirala je izgradnju 22 novih kuća, montažnih i preko 50 kuća smo obnovili, sa 50% smo finansirali. To je popalila Vojska Jugoslavije. Bošnjaci su proterani od Novog Zelanda do Los Anđelesa.
Bošnjačka mahala. Ko je odgovarao za Bošnjačku mahalu? Moja porodična kuća je zapaljena. Kuća Vehibe i Murata Ugljanina, moja porodična kuća. Došla su dva čoveka, inspektori MUP-a i rekli – ovu kuću palimo večeras. To je bilo 29. aprila 1999. godine. Kuća je zapaljena. Nisu dali ni slika da se iznese iz te kuće. O tome nikada nisam govorio. Prisiljen sam da govorim. Nije to teror pojedinaca. To je organizovani državni teror. To je sramota.
Da smo ovo rešavali u Vladi, ministre, ne bi se danas čuli ovde. Molim vas, imajte razumevanje. Vi ste čestit čovek i dobar stručnjak i ja vam verujem. Dajte da nađemo vremena da razgovaramo da ne bi o ovoj bruci pričali pred javnošću Srbije i da ne uznemiravamo one ljude koje su zadesile elementarne nepogode, poplave, a da posvetimo dužnu pažnju Bošnjacima koji su nesigurni u Srbiji. Hoću da Bošnjaci steknu osećanje pripadnosti ovoj zemlji, da osećaju sigurnost u ovoj zemlji. To mi je cilj. Hoću da se svi Bošnjaci osećaju sigurno.
Molim vas, nađite vreme da razgovaramo. Hvala vam na pažnji.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem vam, gospodine Ugljanin.
Reč ima ovlašćeni predstavnik SNS, narodni poslanik Momir Stojanović.
...
Srpska napredna stranka

Momir Stojanović

Srpska napredna stranka
Uvaženi predsedavajući, poštovani gospodine ministre, uvaženi predstavniče BIA, dame i gospodo, u svom izlaganju iz razloga što je ovlašćeni predstavnik predlagača, uvaženi ministar lepo obrazložio na šta se odnose izmene i dopune Zakona o BIA neću govoriti o tim izmenama i dopunama. U svom izlaganju pokušaću da se osvrnem na neke iskazane dileme koje su rezultat nepoznavanja suštine obaveštajno-bezbednosnog rada ili pak nepoznavanja samog Zakona o BIA.
Danas se po ko zna koji put uvek kada raspravljamo o obaveštajno-bezbednosnom sektoru suočavamo sa nekoliko dilema. U radu svih službi svih zemalja u svetu, pa i naših službi bezbednosti, moraju biti zadovoljena dva osnovna principa. Jedan je princip zakonitosti, a drugi princip efikasnosti. U zakonskim rešenjima u proteklih 12 godina u želji da službe stavimo pod demokratsku civilnu kontrolu i parlamentarnu kontrolu čini mi se kao predsedniku Odbora za kontrolu službi bezbednosti iz razgovora sa rukovodiocima službi da smo prenaglasili taj princip zakonitosti na uštrb principa efikasnosti.
Dozvolićete, dame i gospodo, da neefikasne službe nisu potrebne nikome, pa ni ovoj državi. Moramo napraviti neophodan sklad između principa zakonitosti i principa efikasnosti. Slažem se da trebamo, moramo neodložno da pristupimo izradi novog sveobuhvatnog, celovitog zakona o BIA i koristim prisustvo ministra da kažem da u tom pravcu već razmišljamo, u formiranju jedne kvalitetne radne grupe koja će učiniti predlog nacrta zakona ne samo sa aspekta primene posebnih metoda i sredstava rada kojima zadire u Ustavom zagarantovana prava i slobode građana, već i sa aspekta, rekao bih, tako nužnog i neophodnog redefinisanja delokruga i zadataka službi bezbednosti RS i njihovom prilagođavanju realnim bezbednosnim izazovima, rizicima i pretnjama.
Iz izveštaja koje smo ovih dana usvajali, šestomesečnih, o radu službi bezbednosti kao predsednik Odbora sam zapazio, a i drugi članovi, da je vreme pregazilo neke poslove i zadatke na kojima su danas naše službe angažovane i da to zahteva redefinisanje delokruga i zadataka i realno prilagođavanje realnim bezbednosnim izazovima, rizicima i pretnjama.
Suočavamo se i sa drugom dilemom. Kažemo da se primenom posebnih metoda i sredstava rada zadire u Ustavom zagarantovano pravo građanina na privatnost. Rekao bih da je tim istim Ustavom zagarantovano pravo građanima na bezbednost. Samo bezbedan građanin može uživati pravo na privatnost. Nebezbedan građanin ne može to pravo na privatnost uživati. Zato je potrebno jednako ispoštovati i jedno i drugo Ustavom zagarantovano pravo građanina.
Kada razmatramo ono što u prošlosti i dok nisam bio u ovom Domu, a dugo sam radio na poslovima bezbednosti, raspravljamo o radu službi bezbednosti namerno ili nenamerno zanemarujemo neke činjenice. Tražio sam od rukovodioca službi bezbednosti ove zemlje da mi dostave zakonska rešenja o službama bezbednosti zemalja sa razvijenijom demokratijom, vodećih zemalja EU i SAD, pa ću pokušati nekom zgodnom prilikom u ovom parlamentu da vam izložim kakva sve zakonska rešenja postoje u tim zakonima o službama bezbednosti, mnogo liberalnija u pogledu primene posebnih metoda i sredstava rada nego što su zakonska rešenja u našem važećem zakonu.
Zatražio sam to. Dobiću prevode tih zakona i mi želimo u našem novom zakonu o BIA, VBA i VOA, jer su i oni zreli za celovitu doradu, da ugradimo dobru praksu zakona o službama bezbednosti zemalja sa razvijenijom demokratijom ili vodećih zemalja ili svih zemalja EU, prilagođenu našim realnim potrebama, pa ćete videti da tu postoji mnogo liberalniji stav u pogledu primene posebnih metoda kojima se zadire u privatnost građana.
Drugu činjenicu koju uvek zanemarujemo kada raspravljamo o ovakvim zakonima, koji su po svojoj težini specifični, jeste da obaveštajno-bezbednosni sektor u našoj zemlji čini jedna civilna služba bezbednosti i čini jedna vojno-obaveštajna i jedna vojno-kontraobaveštajna služba. Reći ću vam da u obaveštajno-bezbednosnom sektoru drugih zemalja, Nemačke, Francuske, Velike Britanije i drugih zemalja postoji mnogo više službi i obaveštajnih i kontraobaveštajnih, jer naša BIA, kolega Panić će se složiti sa mnom, ima i obaveštajnu i kontraobaveštajnu komponentu.
Kakva su rešenja primenile vodeće zemlje EU, zemlje ekonomski, bezbednosno, teritorijalno, kako god hoćete, mnogo veće i mnogo jače nego što je naša zemlja? Ono što nije dozvoljeno u pogledu primene posebnih metoda i sredstava jednoj službi, dozvoljeno je drugoj. Ono što nije dozvoljeno drugoj, dozvoljeno je trećoj da u tom spektru primene posebnih metoda i sredstava rada se pokriva gotovo sve i obezbeđuje se bezbednost zemlje.
Kada je u pitanju BIA, oči javnosti su uprte da li ima kršenja ili zloupotrebe u pogledu primene posebnih mera i sredstava, pošto je tu sublimirana i obaveštajna i kontraobaveštajna komponenta, to sagledavamo kao jednu jedinstvenu službu. Kada bi ovoj zemlji, a potreba jeste, iskoristio bih prisustvo ministra pravde, ovo o čemu smo jednom prilikom pričali, a kasnije ću o tome govoriti kada je u pitanju zloupotreba oko primene posebnih mera i sredstava, da formiramo jednu posebnu službu koja će se baviti organizovanim kriminalom, nešto poput FBA, kakva postoji u SAD.
Odbor za kontrolu službi bezbednosti danas kontroliše rad tri službe za bezbednost. Postavljam pitanje ovom parlamentu, a to sam postavio i na Odboru – ko kontroliše zakonitost rada Službe za borbu protiv organizovanog kriminala koja takođe primenjuje posebne metode i sredstva rada kojima se zadire u privatnost građana, a pogotovo – ko kontroliše rad Jedinice za primenu posebnih mera u MUP-u koja primenjuje te mere? To nije u ingerenciji Odbora za kontrolu službi bezbednosti. To bi trebalo da se promeni.
Ono što treba da se promeni, sa čime je saglasan i ministar, jeste da se zbog čestih optužbi u pogledu primene posebnih metoda i sredstava rada za prikupljanje podataka, potreba da se formira jedan jedinstveni monitoring centar pri Ministarstvu pravde, da se Služba za borbu protiv organizovanog kriminala izmesti iz MUP-a u ingerencije Ministarstva pravde i da to bude novo jezgro te neke nove službe nalik na FBA koja bi se bavila organizovanim kriminalom, visokotehnološkim kriminalom.
Time postižemo nekoliko ciljeva, da na jednom mestu imamo primenu posebnih metoda i sredstava rada od ljudi koji ne zavise od BIA, VOA i VBA, niti su na platnom spisku jedne, druge i treće službe i time nisu podložni uticaju rukovodioca tih službi, već u ingerenciji Ministarstva pravde, koji bi samo tehnički opsluživali rad svih službi bezbednosti.
Ono što se primenom tajne mere, tajnog slušanja i snimanja, tajnog praćenja, tajnog pretresa, kako god hoćete, tajne kontrole poštanskih pošiljki, govorim zbog rađana, tako te metode nisu naznačene u Predlogu izmena i dopuna zakona, ali da bi građanima bilo jasno, to bi bilo u tom posebnom monitoring centru koji bi prikupljao te podatke, a službenik bi došao, uzimao, vraćao i odgovarao.
Ovo tim pre što smo mi izmenama i dopunama, gospodine ministre, Zakona o krivičnom postupku uveli tužilačku istragu. Imali bi tužilaštvo, SBPOK, jedinstveni monitoring centar i još ponešto što je potrebno za efikasnost rada i to bi bilo pri Ministarstvu pravde. Time bi rasteretili službe bezbednosti da direktori službi pokušavaju na ovaj ili onaj način, ja mislim da ne i siguran sam kao predsednik Odbora za kontrolu službi bezbednosti u ovom trenutku da ne, da vrše zloupotrebe u pogledu primene posebnih metoda i sredstava rada.
Podsetiću da prikupljeni podaci, ovo su posebne mere, ovo nisu istražne mere, složiće se kolega iz BIA sa mnom, ovo su samo posebne mere koje se dostavljaju nadležnom tužilaštvu, a nadležno tužilaštvo, ukoliko oceni da su te mere primenjivane prema licima za krivična dela propisana u Zakonu o krivičnom postupku i za krivična dela za koja je predviđena primena posebnih mera, može pretvoriti taj materijal u dokazni materijal u sudskom procesu. Najčešće ne, jer će okrivljeni i njihovi advokati osporavati tako dobijene podatke, ali tužilac primenom ovih posebnih mera ima dovoljno materijala da naloži primenu drugih mera koje bi rasvetlile dotično krivično delo.
Podsećam da se primena posebnih mera vrši samo prema onim krivičnim delima koja pojedinci, organizacije, grupe ili institucije vrše radi urušavanja bezbednosti Republike Srbije. Primena ovih mera nije za krivična dela nižeg ranga, tiče se ugrožavanja bezbednosti Republike Srbije.
Ovde je opravdana primedba koja je izneta da u roku od 48 sati direktor BIA može naložiti i proširenu primenu mere tajnog nadzora, ako se utvrdi da lice, pojedinac, grupa ili organizacija koristi druge prostorije ili koristi druga sredstva. Stvarno jeste, u razgovoru i sa predstavnikom BIA i na Odboru za kontrolu službi bezbednosti preovlađuje stav da je to suviše dugo vreme. Ne bih rekao da je ovih drugih 48 sati za koje treba nadležni viši sud da donese odluku, obzirom na naše sudove, izviniće me ministar, da se skupe procene, iz prakse govorim jer sam to radio celog života. Moglo bi da ostane da sud u roku od 48 sati odobri ili odbije primenu mere, ali direktoru Agencije dati 48 sati mislim da je suviše. Tu se slažem sa koleginicom Batić da bi trebalo precizirati ko menja direktora, verovatno postoji zamenik ako je na putovanju itd. i on može predložiti. U tom kontekstu su moguće neke amandmanske izmene na predložene izmene i dopune zakona.
Ali, dati 48 sati, ja bih rekao odmah, ali to odmah, definicija odmah, ali najkasnije u roku od 12 sati ili 24 sata. To bi bio možda najliberalniji stav, ali 48 sati, slažem se i mi ćemo razmotriti i molim predlagača zakona da razmotri izmene i dopune jer su neke poslaničke grupe uslovile čak i podršku ovim izmenama i dopunama usvajanjem jednog takvog amandmana. Ne vidim razloga da se taj amandman ne usvoji. Mislim da je suviše 48 sati. Onda dolazimo u situaciju da je lice pod merama 48 sati bez ikakvog odobrenja. Mislim da to nije korektno rešenje.
Što se tiče uništavanja prikupljenog materijala, ukoliko se odobri primena metode, ukoliko direktor Agencije naloži da se primeni proširena primena metode tajnog prikupljanja podataka, pa se utvrdi, odnosno nadležni sud ne odobri primenu te metode u roku od 48 sati, šta uraditi sa materijalom koji je za to vreme prikupljen? Ovde je bilo razmišljanja od predstavnika DS da se lice prema kome se primenjivala mera pozove i da se u prisustvu nadležnog sudije i komisije uništi materijal. Mislim da nema potrebe za takvom merom kad se zna da Zakon o dostupnosti podataka dozvoljava da svako lice može da zatraži preko Poverenika za informacije od javnog značaja da li je prema njemu primenjivana, u kom obimu, do kojih se saznanja došlo itd. Mislim da BIA, odnosno Zaštitnik građana takvih zahteva dnevno ima na stotine.
Zašto ne u prisustvu lica? Ako bi uveli tu praksu da se taj materijal koji je u tih 48 sati prikupljen o dotičnom licu uništava, onda bi mi na neki način i maltretirali Bezbednosno-informativnu agenciju sa time i maltretirali bi nadležni sud. Drugo, onda bismo se mi bavili, odnosno na neki način bi i otežavali rad same Bezbednosno-informativne agencije. Lični smatram da svaki građanin koji je častan, čestit i pošten može zatražiti, a često neki ne traže. Taj amonizitet prema radu službi bezbednosti i stalna strepnja da je neko na tajnim merama, znate li ko ima? Onaj koji je sa savešću često u raskoraku ili koji strepi da bi mogao zbog nečega biti procesuiran.
Bilo je primedbi na Odboru za kontrolu službi bezbednosti, kada smo razmatrali Predlog izmena i dopuna zakona u načelu, da se prošireno dejstvo primene mere tajnog prikupljanja podataka, ako oceni direktor VBA da lice koje je pod merama koristi druge prostorije, druga sredstva za komuniciranje, da je to atak takođe na ustavnu odredbu o nepovredivosti privatnosti stana. U odredbi ste videli, ne kaže se - stan, kaže se – prostorije. Prostorije mogu biti i autobuske stanice, može biti bilo koja prostorija. S druge strane, mislim da te primedbe ne stoje za 90% građana, jer obrazloženje te primedbe je bilo da puno ima lica koja izdaju svoje stanove po Beogradu, a verovatno na jugu kod mene mnogo manje. Pa, ta lica koja imaju toliko stanova za izdavanje, postavlja se pitanje kako su ih stekli? Tako da, 99% građana ne bi pogodila ta mera.
Koliko se ovde rigidno pristupa u kontroli službi bezbednosti govori sama činjenica da smo ranije imali mogućnost da se šest meseci, plus šest meseci, na osnovu odluke nadležnog suda, primenjuje mera tajnog prikupljanja podataka, a sada ovim predloženim izmenama i dopunama smo stavili da svaka tri meseca nadležni sud može oceniti svrsishodnost dalje primene mere. Tako da, za godinu dana ranije smo imali dva puta da nadležni sud razmatra da li je opravdana primena posebnih mera, a sada imamo četiri puta u toku godine, što ukazuje da na svaka tri meseca nadležni sud procenjuje da li ima potrebe i opravdanosti za primenom i za donošenjem odluke o primeni mere.
Kolega Đurišić je izneo primedbu - zašto se tako dugo čekalo da se ove izmene i dopune zakona, na osnovu odluke Ustavnom suda, razmatraju danas u parlamentu? Dame i gospodo, sasvim čudno zvuči. Ako je 2002. godine, na osnovu mišljenja nevladinog sektora, pre svega iznetom u Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu, a onda potom inicijative za izmenu neustavnih odredbi Ustava, čekalo se do 26. decembra 2013. godine, svi mogući ustavni sudovi nisu uradili do 2013. godine, a sada se postavlja problem zašto smo mi ova dva ili tri dana, od 26. ili 29. kada će ove izmene i dopune stupiti. Mislim da je to deplasirano i mislim da ne stoje opravdani razlozi, tim pre što predstavnici Bezbednosno-informativne agencije kažu da to neće imati nikakve negativne posledice po njihov rad ova dva-tri dana.
Čekalo se i zato što smo zatražili mišljenje Zaštitnika građana. Videli ste godišnji izveštaj Zaštitnika građana u delu koji se odnosi na rad službi bezbednosti, koje je primedbe izneo. Konkretno na ove izmene i dopune ovog zakona četiri predloga ima Zaštitnik građana, od kojih su tri predloga usvojena, od jednog je sam odustao. Tako da su uvažena mišljenja i Zaštitnika građana i mišljenje Poverenika za informacije od javnog značaja.
Slažem se sa kolegom Kovačevićem i sa time ću završiti, opominju me da je vreme, imao bi mnogo toga još oko ovoga da kažem, da je nama potrebno da hitno na Vladi iniciramo donošenje jednog sveobuhvatnog, celovitog, novog zakona o Bezbednosno-informativnoj agenciji. Verujem da ćemo imati podršku i predstavnika Vlade i Bezbednosno-informativne agencije, a mi u Odboru za kontrolu Službe bezbednosti daćemo kroz sistem javne rasprave primedbe, predloge i sugestije za izradu jednog takvog zakona. Zahvaljujem se na pažnji.
...
Srpska napredna stranka

Igor Bečić

Srpska napredna stranka | Predsedava
Zahvaljujem gospodine Stojanoviću.
Repliku na izlaganje prethodnog govornika ima narodni poslanik Dragan Šutanovac. Izvolite.
...
Demokratska stranka

Dragan Šutanovac

Demokratska stranka
Javljam se povodom replike.
Mislim da sam pogrešno protumačen. Naime, nepoverljivost stana je definisana Ustavom i nisam ja tu govorio o tome kada se izdaje stan, ko izdaje stan i da li ima pravo da izdaje i tome slično. Gospodin Stojanović me nije razumeo. Kažem da treba da stoji da te mere koje se primenjuju, gde sve mogu osim u stanu, ne vezano da li je stan zakupljen ili nije.
Još jedna stvar samo kratko, a tiče se jedne izuzetno opasne konstatacije, kažem, opasne, da li je princip zakonitosti iznad principa efikasnosti. Znači, mi smo demokratski uređeno društvo u kome je zakon zakon. Ako je loš zakon i ne omogućava da budemo efikasni treba da se menja, ali ne možemo da stavimo efikasnost iznad zakona. Šta to znači? Znači da sutra da bi neko došao do neke informacije, mi sada govorimo o primeni mera, nekome je i pendrek mera, a neko će pendrekom da dolazi do te informacije tako što će da tuče svog pritvorenika i tako doći do efikasnosti do koje on misli da mu je neophodno.
Ne možemo ovde u zakonodavnom telu, najvišem državnom telu da govorimo o tome da efikasnost ispred ili iznad zakonitosti. Znači, to je osnovni princip funkcionisanja demokratskog društva, zaštita zakonitosti. Dakle, ako postoji potreba da budemo efikasniji, onda menjamo zakon koji nas onemogućava, a ne dozvoljavamo da se na određeni način kada je efikasnost u pitanju krši zakon, a procenu toga će dati pretpostavljam lice koje ga krši i na osnovu toga koju će informaciji dobiti ili kako će doći do nje.
Dakle, to je nešto što ne sme ni da se pretpostavi. Ako ne valja menjamo zakon, ako ne valja prilagođavamo onome što će biti efikasnije, ali to podrazumeva zaštitu ljudskih prava na način koji je definisan zakonima i poštovanju Povelje UN. Vraćam se na početak. Znači, prošlo je moje vreme. Izvinjavam se, toliko.

Whoops, looks like something went wrong.