Treća sednica Drugog redovnog zasedanja , 21.11.2017.

5. dan rada

OBRAĆANJA

Đorđe Vukadinović

Poslanička grupa Nova Srbija - Pokret za spas Srbije
Hvala.

Moje prvo pitanje ide na resor Ministarstva spoljnih poslova i gospodina Ivice Dačića, a tiče se najnovije, dakle samo jedne u nizu izjava koje su visoki američki predstavnici, senatori, kongresmeni i diplomate, posebno u Prištini, ali i na drugim mestima, upućivali povodom Kosova i na svaki mogući način, i direktno i indirektno, podržavajući tu nezavisnost, i šta više, tražeći od Srbije, odnosno od Beograda, da se toj nezavisnosti više ne protivi.

Poslednja u nizu takvih izjava jeste ova američkog kongresmena Eliota Engela, koliko juče, u Prištini, gde je on ne samo ponovio svoje stavove, već tražio, odnosno podržao zahtev Ramuša Haradinaja, predsednika tzv. vlade Kosova, koji je izabran, uzgred budi rečeno, glasovima poslanika Srpske liste, da se i SAD uključuju u briselski dijalog. Takođe taj briselski dijalog treba da bude vremenski oročen i da treba da rezultira svim onim što i Priština, i Berlin, i Vašington i Brisel misle, da treba da bude finale tog briselskog dijaloga.

Dakle, pravno obavezujući sporazum, stolica za Kosovo u UN, i prestanak oponiranja, odnosno kako oni to vide, opstrukcije Beograda integraciji Kosova u međunarodne organizacije. Bilo je tu takođe i teških reči na račun Rusije i Srbije, što je takođe već obavezni repertoar istupa visokih američkih predstavnika u poslednje vreme, i ne samo u poslednje vreme.

Dakle, moje pitanje glasi – da li je ikada i da li će povodom ove izjave Ministarstvo spoljnih poslova, uputiti bilo kakvu notu, bilo kakav protest, izjavu na najblažem ili malo manje blagom nivou, znači u tom repertoaru, diplomatskih mera koje stoje na raspolaganju, da li će bilo šta od toga biti učinjeno ili po običaju neće?

I, konkretnije drugo pitanje – da li je u prošlosti, govorim u poslednjih četiri ili pet godina, bilo kakve vrste demarša od strane našeg Ministarstva spoljnih poslova, upućenog američkom kolegi, ili je ta vrsta gneva i ljutnje rezervisana, i protesta, rekao bih opravdanog protesta, je rezervisana samo za komšije i to samo pojedine komšije?

Danas smo imali primer sa Alijem Izetbegovićem, gde Savet za nacionalnu bezbednost zaseda i sastaje se da bi reagovao na jednu novinsku izjavu i to usputnu, hipotetičku izjavu, neumerenu, neprimerenu, netaktičnu, sve se slažem, to treba osuditi, ali jednog od tri člana bosanskog, odnosno BiH predsedništva, koji i onako ne može ništa samostalno odlučiti.

Dakle, ja sam za to da se bude dosledan i da ako reagujemo i protestujemo, a treba reagovati i protestovati odmereno, kulturno, ali držeći do sebe, da se onda bude principijelan i da se reaguje na neprihvatljive izjave, kako onih velikih, tako i onih malih i kako onih kojih se plašimo ili koji se aktuelno vas plaši, tako i onih koji služe kao meta za demonstriranje jeftinog i neobaveznog patriotizma, jednog dela naše vlasti i to samo prema potrebi.

Drugo pitanje i moram tu da završim, ali prošli put nisam stigao i tako da ovo prošlo povlačim od prošle nedelje, ali samo da ga konkretizujem. Išlo je takođe na adresu ministarske saobraćaja, odnosno Ministarstva saobraćaja. Ticalo se već čuvenog, rekao bih, zloglasnog Koridora ili auto-puta Niš-Merdare-Priština, dakle auto-puta, koji je, rekao bih, ničim izazvano lansiran na Samitu u Berlinu, od strane Edija Rame i Aleksandra Vučića, auto-puta za koji stručnjaci, ne govorim sada napamet, stručnjaci sa kojima sam razgovarao, govore da nema nikakvo ili nema dovoljno ekonomsko opravdanje, a o političkoj i geopolitičkim posledicama da ne govorimo. Pogotovo, tim pre, što smo prethodnih dana i nedelja ponovo registrovali smrtne slučajeve, nesreće na nedovršenim deonicama auto-puteva kroz Srbiju, koji su davno trebali biti završeni.Moje pitanje i sugestija glasi – zašto se sve snage, sva sredstva, sva energija, konačno ne ubaci u rešavanje i konačno završavanje stvarno, ne televizijsko završavanje Koridora 10 i 11? Da to uradimo za početak, da konačno imamo auto-put do Čačka i da konačno imamo put do makedonske granice, pravi i u punom obimu, a onda da razmišljamo o svim drugim projektima. Ovako kako deluje, to deluje kao jedan ad hok, politički projekat i nije slučajno nazvano da je to, na neki način, da Srbija participira u gradnji auto-puta za veliku Albaniju. Hvala.