Petnaesto vanredno zasedanje , 25.07.2019.

4. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Petnaesto vanredno zasedanje

03 Broj 06-2/190-19

4. dan rada

25.07.2019

Beograd

Sednicu je otvorio: Đorđe Milićević

Sednica je trajala od 10:10 do 19:05

POSLANIČKO PITANJE

Đorđe Vukadinović

Poslanička grupa Nova Srbija - Pokret za spas Srbije
Zahvaljujem.

Mnogo je pitanja, a malo minuta. Ali, da pođem od onoga što nisam planirao, a što je gospođa Brnabić rekla pominjući SBB i televiziju N1.

Nemam ništa protiv, naprotiv, da državna televizija bude na prvom kanalu, ali ono što bih ja voleo, takođe, ne znam, pošto ste vi uzeli reč na tu temu, onda hajde vi počnite, mada mislim da je pitanje i za Ministarstvo kulture i informisanja takođe.

Ja bih voleo da vidim šta treba da se dogodi i pretpostavi, da bi građani, a dve trećine građana Srbije ne može da gleda tu televiziju ne na prvom, na drugom, nego uopšte ne može da gleda tu televiziju, kako bi tu televiziju, koja se ovde predstavlja kao izvor svekolikog zla, a ja smatram da ona ima svoje mesto u medijskom prostoru, jer nam je potrebna zarad medijskog pluralizma, mogli da vide i oni građani koji nemaju pojma šta ta televizija emituje, ali svakoga dana slušaju drvlje i kamenje na račun nje, njenog uređivačkog programa i njenih vlasnika?

Dakle, kad pominjete tu strašnu stvar što je, ne znam, RTS na toj televiziji, odnosno, ne, pardon, kod tog operatera, jel tako, na trećem, a ne na prvom mestu, onda hajde da vidimo kako je to kod drugih kablovskih operatera. Te televizije, govorim sad o televiziji N1, uopšte nema, gospođo Brnabić. Ne bi li to bio doprinos pluralizma u medijske scene. To je naravno jedna stvar, možda ne najvažnija, ali čisto da i to pomenemo.

Tu je i ministar ekologije i ministar energetike. Za njih imam kratko pitanje, ali tema je teška, tiče se ovih mini hidroelektrana. To se čini kao mali problem, ali mislim da nije i biće sve veći. U jednom trenutku, to nije zaista zasluga, odnosno odgovornosti ove Vlade, to je počelo ranije, mini hidroelektrane su plasirane kao veliko čudo i spas i sreća, pozivalo se na standarde EU i slično. Ispostavilo se da nije baš tako i da je njihov doprinos u energetskom sistemu veoma mali, da ne kažem mizeran, tih mini hidroelektrane, a ekološka šteta vrlo velika.

Zato očekujem komentar od vas da li se u tom pogledu može nešto i učiniti. Naravno, povod, ali samo povod je ova situacija u mesnim zajednicama Zvonce i Rakita gde je, po mišljenju eminentnih stručnjaka, zaista ugrožena bezbednost tih naselja, a da ne govorim o ekološkoj šteti.

Konačno, treća, ali najvažnija stara tema u razgovorima između mene i gospođe Brnabić ovde. Vi ste završili prošli put, hvaleći Briselski sporazum, naš dijalog, gospođo Brnabić. Moram da se vratim na tu osetljivu temu, jer jeste možda negde čvorno mesto naših neslaganja, kada je reč o ovim velikim političkim temama, ne samo vas i mene, nego i ove Vlade.

Ja smatram da je taj sporazum loš. Tu sedi njegov potpisnik. Doduše, ne potpisnik, nego više parafer, kako se kaže, onaj koji je parafirao, ali očekujem od vas odgovor na tu temu. Nastaviću kasnije.

ODGOVORI

...
Srpska napredna stranka

Ana Brnabić

| Predsednica Vlade RS
Svakako ću vam reći ovako.
Prvo, što se tiče numeracije kanala, sada da li treba da bude javni servis, nacionalna televizija prvi kanal ili treba neka druga televizija ili neki drugi program da bude prvi kanal, to ponovo ne određuje Vlada Republike Srbije i ne određujem ja, niti se pitam za to, niti me neko pita. To određuje Regulatorno telo za elektronske medije, kao nezavisna institucija. Dakle, nezavisna institucija određuje numeraciju kanala u skladu sa javnim interesom, balansiranim programom i prava javnosti da se balansirano informiše. U tome su oni bili apsolutno jasni. Ako su oni jasni, a neko to ne poštuje, onda on krši Zakon o elektronskim komunikacijama, bez da ga u potpunosti briga što krši zakone Republike Srbije.
To što vi kažete da dve trećine građana ne može da gleda tu televiziju je jedna potpuno površna, paušalna i netačna informacija za koju ne znam odakle vam ili niste informisani ili ovde namerno dezavuišete javnost. Dakle, rekla sam, ponoviću, SBB, kao distributer medijskog sadržaja, drži 53% tržišta, 53% tržišta. Na 53% tržišta ti građani, kao prvi kanal gledaju N1, kao drugi kanal gledaju „Novu S“, kao treći gledaju RTS. Mislim da Telekom drži između 36 i 40% tržišta. Dakle, apsolutno nije istina da dve trećine građana ne može da gleda tu televiziju.
Pri tom, takođe da vas informišem, što pretpostavljam da znate, pretpostavljam da nećete da kažete je da Telekom u svom programu daje kanal N1, tako da onaj ko ima Telekomov program, odnosno koristi Telekom kao distributera medijskog sadržaja apsolutno može da gleda televiziju N1. Za to ne morate da se brinete, i to je isto u skladu sa svim normama.
Što se tiče malih hidroelektrana, mogu to da ostavim ministru Antiću, ali vi ste u pravu i hvala vam makar na tome. Tako je, većinu tih dozvola izdala je Vlada u vreme mandata predsednika Vlade Mirka Cvetkovića i tada su mini hidroelektrane bile velike bum, bile su jako popularne, to je bilo ono što Srbiji treba. Dakle, može 100 puta da mi neko kaže - ne možete sada da se vraćate na to vreme, morate da se vraćate na to vreme zato što, ako neka Vlada neke zemlje potpiše neke ugovore, preuzme neke obaveze, izuzetno, izuzetno je teško da vi ostanete kredibilna zemlja, zemlja u koju veruju građani, investitori, domaći i strani, da vi raskidate ugovor, ugovorne obaveze koje ste preuzeli. Ne ja kao Ana Brnabić ili Aleksandar Vučić kao Aleksandar Vučić, kao premijer pre mene, nego sve one vlade pre njega što su ostavile njemu, odnosno danas meni u amanet. Svakako gledamo i svesni smo tog problema, ali je teško sada razlučiti tu situaciju koja je bila preuzeta kao preuzete obaveze u to vreme.
Što se tiče Briselskog sporazuma, ponoviću vam, možemo dodatno da pričamo o tome, nemam nikakav problem, čak šta više, volela bih da imamo više vremena, jer apsolutno da niste u pravu, iz srca mislim da niste u pravu. Dakle, moj najveći argument je taj, uvek će biti da je Briselski sporazum u interesu Srbije, srpskog naroda, pre svega Srba na KiM, što Priština beži od njega kao đavo od krsta. Da je on u interesu Prištine, oni bi ga sutra primenili, kao što su primenjivali sporazume koji je pregovarao, dogovarao Borko Stefanović. Svi ti sporazumi su primenjeni. Nisu još potpisani, a oni su bili primenjeni. Kada vi priznate pečat sa natpisom „carina Kosova“, naravno da će Priština odmah to da primeni, pa kada imate nedvosmisleno da li je granica granični prelaz ili administrativni prelaz, pa je to toliko nedvosmisleno da neko može da ga zove administrativni prelaz, a neko granični prelaz, pa naravno da će to odmah da se implementira. Kada stavljate granice, kada stavljate prepreke, naravno da će Priština to odmah da odmah implementira.
Da ste vi u pravu i da je Briselski sporazum suprotan interesa srpskog naroda i Srba na KiM, pa šta mislite zašto ga Priština ne bi implementirala? Zašto bi mi dan danas na njemu insistirali i zašto bi tu Priština izgubila… To je bio prvi udarac kada je Priština krenula najozbiljnije da gubi kredibilitet i neke poene u međunarodnoj zajednici, gde su oni bili zacementirani, a to je da ispregovarate dugo i teško jedan sporazum, potpišete ga i onda postane potpuno jasno da oni njega neće da implementiraju, a za njega garantuje EU. Nije danas lako EU, koliko god beži od toga, a ni SAD da odgovore na pitanje zašto Priština ne implementira međunarodne obaveze koje je preuzela, a za koje garantuje EU.
Ponovo kažem svim građanima Republike Srbije, najbolji pokazatelj toga koliko je dobro ispregovaran Briselski sporazum, koliko on štiti interese srpskog naroda na KiM je to što Priština od njega beži ko đavo od krsta. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Nebojša Stefanović

| Ministar odbrane
Samo jedno kratko zapažanje, dodatak ovome vezano za kablovske operatere. Ne ulazeći uopšte u to kakva je uređivačka politika bilo koje televizije ili pravo operatera da stavi ono što on misli da je na ovoj ili onoj poziciji, dolazimo do ključnog pitanja - kako je jedan kablovski operater došao do pozicije da ima 53% tržišta? Da li je to urađeno zakonito? Da li je to urađeno na način da se plati državi sve ono što treba da se plati, da ako se koristi mreža kablova određenih javnih preduzeća, recimo, u Beogradu, da li je to plaćeno građanima Beograda? Nije. Nije im plaćeno. Iskorišćena je ilegalno mreža kablova koja se prostire u Beogradu i drugim delovima Srbije, provučeni kablovi, a da od toga građani nisu dobili ni dinar, a trebali su da dobiju na osnovu korišćenja javnog resursa.
Još gore od toga, u ulazima gde postoji taj kablovski operater, obraćaju nam se građani, u velikom broju ulaza, a negde to čak ne znaju, se taj kablovski operater priključio na javno svetlo, na javnu struju, na struju od lifta i na takav način koristi javni resurs građana. Dakle, resurs građana koji žive u tim ulazima, šteti njima i na osnovu toga obezbeđuje sebi uticaj na tržištu.
Kad im se ti građani obrate, za šta postoje dopisi ljudi, i kažu im – ljudi, vi ste se priključili na našu struju, nećemo više da budete priključeni ilegalno na našu struju koju mi plaćamo, oni kažu pod A – ali, ako se mi budemo isključili, ako se budemo sklonili sa vaše struje, vi onda više nećete imati SBB i drugo, i da je to sa strane, mi tražimo da se vi svi potpišete u zgradi da to bude tako. Dakle, ilegalno smo se priključili, krademo vašu struju, ali postavljamo uslove pod kojima ćemo da prekinemo svoje ilegalno delovanje u velikom delu Beograda.
Tako se došlo do 53% uticaja, odnosno učešća u tržištu. Sve ovo ostalo je posledica, ali je suština kada se poštuje zakon da li se zakon primenjuje, da li to važi jednako za sve ili za neke ne važi, ne smeju da se pomenu, jer ćete onda biti linčovani zato što su se usudili da pomenete medijske imperije Šolaka i Đilasa, da li smete da pomenete njihova imena ili ne ili će neko da se iživljava nad vama.
Mi moramo da primenimo zakon i mi kroz zakon moramo da pokažemo da tržišna pravila utakmice važe za sve. Ako „Telekom“ kao najveći, kao državna kompanija mora da izmiruje sve svoje obaveze i na takav način učestvuje u utakmici, onda to moraju da urade i svi ostali. Hvala.

Aleksandar Antić

Pre svega, dame i gospodo, uvaženi narodni poslanici, predsednica Vlade je u odgovoru na pitanje vezano za male hidroelektrane dala jedan široki osvrt. Ja ne bih sada dužio dalje u tom odgovoru. Ono na čemu ja želim samo da insistiram kako bi imali jedno ozbiljno razumevanje mesta i uloge Vlade Republike Srbije u izgradnji malih hidroelektrana kao energetskog objekta.
Pre svega, Vlada Republike Srbije, Ministarstvo energetike na čijem se čelu nalazim, ne utiče na to gde će se izgraditi mini hidroelektrana. Pre svega, da bi se bilo gde izgradila mini hidroelektrana taj objekat mora da bude deo plana regulacije koji usvaja lokalna samouprava nakon sprovedenog postupka javne rasprave i javnog uvida. Za taj objekat su potrebne neophodne saglasnosti, vodni uslovi, određeni elementi koji tangiraju uticaj na prirodu koje daje nadležni zavod i na kraju konačnu građevinsku dozvolu za izgradnju takvog objekta opet izdaje jedinica lokalne samouprave.
Mi u ovom trenutku imamo 60 i nekoliko megavata instalisane strane iz malih hidroelektrana. Ja ne bih sada dimenzionirao uticaj toga na ukupan energetski sistem. Mogu da se složim da on nije ključni, ali u svakom slučaju on ima određeno mesto u našem energetskom bilansu i to nije neka novotarija koju smo mi u Srbiji izmislili. Moderne evropske države, vrlo razvijene i one koje vrlo vode računa o uticaju na životnu sredinu, poput Austrije, Švajcarske, Francuske, imaju veliki broj malih hidroelektrana. I one same po sebi nisu bauk ukoliko se čvrsto držimo zakona i vodimo računa o svim ključnim segmentima, pre svega vezano za zaštitu prirode.
Ono za šta se ja zalažem i mislim da je to opšta politika i Vlade je pre svega da se takvi objekti ne grade u zonama zaštite, jer ako se ne grade u zonama zaštite mi ključni problem rešavamo, a u svim drugim segmentnima, naravno, to mora biti procedura koja će striktno voditi računa o zaštiti prirode i ugrožavanju životne sredine i to je ono na čemu ćemo mi insistirati u narednom periodu i mislim da u nekoj budućnosti sa nekim novim dozvolama koje ćemo mi izdavati mi ovu vrstu problema nećemo imati. Meni ponekad imamo određenu neprincipijalnu kampanju.
Na primer, slučaj reke Grze i male hidroelektrane na teritoriji opštine Paraćin je za mene savršen primer. Dakle, Paraćin je taj objekat predvideo svojim Planom detaljne regulacije, izdao građevinsku dozvolu da bi se danas maltene oni nalazili na čelu kolone koja se tobože bori protiv te mini hidroelektrane zato što im to deluje da je popularno u ovom trenutku i da je deo nekog dobrog trenda.
Zalažem se da svi državni organi radeći striktno i kvalitetno svoj posao obezbede da iznađemo upravo takve uslove koji će obezbediti da se naš energetski sistem razvija, ali da se to realizuje na jedan održiv način i uz puno poštovanje svih onih ključnih faktora vezano za zaštitu životne sredine.

Goran Trivan

Hvala lepo.
Budući da ovo pitanje tangira oba ministarstva, kratko, predsednica Vlade je već dala širi okvir i ono što se zna da je važno da je ovo pravna država i da ona ne može i neće rušiti objekte koji su napravljeni već do sada.
Ono što je intencija to je da se objekti privedu nameni, da poštuju zakone i propise kako je to ministar Antić već rekao i poenta je da u 7,8% zaštićenih dobara, koliko obuhvata to u Srbiji, izbegnemo izgradnju i narušavanje životne sredine i mislim da ima dovoljno lokacija koje su i van i mi ćemo kao ministarstvo svakako razgovarati sa onima koji su u nameri da to rade da to radimo van toga i bez ikakve dileme ćemo zaštiti prirodu i taj vodni resurs koji je jedan od ključnih vodnih resursa.
Ne možemo da se vraćamo u prošlost na ovaj način kako i ja sada govorim. Moramo da ispoštujemo sve ono što je do sada urađeno, ali smo svesni grešaka koje su napravljene i mi ćemo ih svakako ispraviti i svakako ćemo zaštiti naša zaštićena prirodna dobra. Hvala vam puno.