Šesta sednica Prvog redovnog zasedanja , 08.04.2021.

1. dan rada

OBRAĆANJA

...
Srpska napredna stranka

Veroljub Arsić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Dame i gospodo narodni poslanici, Narodna skupština bira predsednika Vrhovnog kasacionog suda na osnovu, pre svega, Ustava, a zatim i zakona koji bliže uređuje način izbora predsednika Vrhovnog kasacionog suda.

Jedan moj mladi kolega je čak i spomenuo istorijat vrhovnih sudova u Srbiji, uz jednu konstataciju, koliko sam ja razumemo, da do sada integritet tog najvišeg pravosudnog organa nije bio narušen od njegovog osnivanja. Nažalost, ja ne mogu da se složim sa kolegom. Narušili su ga i te kako. Narušili su ga za vreme čuvene reforme pravosuđa. Narušili su ga kada su birali ko će od sudija da ostane sudija, a koga će oni zbog nekog svog stava da pošalju van pravosudnih organa. Slično je bilo i u tužilaštvu, ali vrhunac bezobrazluka koji su imali jeste izbor predsednika Vrhovnog kasacionog suda iz 2009. godine.

Kad pogledate sada predlog koji imamo za novog kandidata, pa pogledate i obrazloženje, u jednom delu obrazloženja pronaći ćete komisije za kandidata za izbor predsednika Vrhovnog kasacionog suda Jasminu Vasović, utvrdila završnu ocenu pet, sve u skladu sa članom 17. navedenog pravilnika i sastavila prethodnu listu kandidata na obrascu koji je sastavni deo pravilnika. Komisija je pribavila mišljenje opšte sednice Vrhovnog kasacionog suda o kandidatu za izbor predsednika Vrhovnog kasacionog suda.

Dame i gospodo narodni poslanici, kada je Narodna skupština birala Natu Mesarović za predsednika Vrhovnog kasacionog suda pribavljeno mišljenje Opšte sednice Vrhovnog kasacionog suda nije postojalo.

Može neko da očekuje da je to samo formalnost. Međutim, član 144. Ustava Republike Srbije predviđa obavezu da predsednika Vrhovnog kasacionog suda na Predlog VSS po pribavljenom mišljenju Opšte sednice Vrhovnog kasacionog suda i nadležnog Odbora Narodne skupštine bira Narodna skupština.

Sad možete da zamislite kad izaberete predsednika Vrhovnog kasacionog suda 30. novembra 2009. godine, a naš Vrhovni kasacioni sud počne sa radom 1. januara 2010. godine i to ga je predložio VSS koji nije bio ni u kompletnom sastavu. Sad vidite kako su se igrali sa nosiocima pravosudnih funkcija.

Sve to govorim zato što bivši režim uporno pokušava da prikaže sadašnju vlast i predsednika Republike Srbije kao diktatora i da pravosuđe u našoj Srbiji ne funkcioniše, a ovo je samo jedna mala epizoda oko toga kako je sistem pravosuđa u Srbiji funkcionisao za vreme njihove vlasti i sada doživljavamo takve kritike od tih ljudi koji su to radili za vreme vlasti.

Da je samo nedostajalo mišljenje sednice Vrhovnog kasacionog suda, Opšte sednice, nego su, dame i gospodo narodni poslanici, nama ovde u Narodnu skupštinu u proceduru uputili falsifikovani dokument. Da li verujete da se u Narodnoj skupštini nalazi dokument koji ne odgovara ni zakonu, niti je potpisan, niti je predat od nekoga ko na to ima pravo.

Jeste VSS predložio Natu Mesarović. Samo mi nađite gde je taj izvornik ovde u Narodnoj skupštini. Nađite mi papir u Narodnoj skupštini potpisan od VSS kojim se Nata Mesarović predlaže za predsednika Vrhovnog kasacionog suda. Nema ga. Sakrili ga. Arhiva je dostupna, kolege, možete da proverite, a onda su se setili da u proceduru upute predlog, a ne mišljenje Odbora za pravosuđe na osnovu koga je Nata Mesarović bila birana za predsednika Vrhovnog kasacionog suda.

Takav su odnos imali prema pravosuđu Đilas i kompanija da bih ih slušali. Što se čudite? Tri advokata su odlučivala o sudbini srpskog pravosuđa. Nemam ništa protiv advokata odmah da se razumemo. Tri advokata. Homen koji je bio tada u Ministarstvu pravde, Boško Ristić koji je bio predsednik Odbora za pravosuđe i Nenad Konstantinović i Dušan Petrović koji je tad bio ministar u Vladi. Tako je odlučivano ko će biti sudija, ko će biti tužilac i ni jednom od tih advokata nije palo na pamet da su možda u sukobu interesa, jer zašto da ne? Zašto ne uništiti, recimo, malu advokatsku praksu. Jednostavno, promenite Zakon o parničnom postupku, odredite da advokat može da bude samo onaj koji je usko specijalizovan za jednu oblast, oni svi vlasnici velikih advokatskih kancelarija, imaju advokata sami koliko oni hoće, mala advokatska praksa bi nestala u Srbiji. I sve su zakone donosili da bi sebi ugodili. I sve su sudije i tužioce držali u strahu da ne prođu kao njihove kolege prilikom reizbora 2009. i 2010. godine.

Čuli smo ovde da je Nata Mesarović postavljala i svog sina za sudiju. Sećam se kada je bila jednom ovde u Narodnoj skupštini. Znate kako se ponašala prema narodnim poslanicima koji su tada bili opozicija? Kao da predsedava sudijskim većem. Ponižavani su narodni poslanici ovde od te iste Nate Mesarović. Bio sam na toj sednici.

Sada jedna ekipa, predvođena jednim rijaliti sudijom, nemam ništa protiv rijalitija, ali mislim da nosiocima pravosudnih funkcija tamo nije mesto, pokušavaju da ubede građane Srbije kako pravosuđe u Srbiji ne funkcioniše.

Evo, moj kolega Milenko Jovanov danas je u svom izlaganju, kao ovlašćeni predstavnik poslaničke grupe SNS, govorio o sudiji Majiću. Govorilo je nas dosta kolega, čak se i spominje i to kako sam ja tražio da on dođe ovde da ga priupitamo o nekim stvarima. Jesam. Imao bih mnogo štošta da ga priupitam kao narodni poslanik. Ja se u njegov posao ne mešam, samo bih postavio određena pitanja više po pravilima kodeksa ponašanja nosilaca pravosudnih funkcija, nego o presudama koje piše, a naravno da ću uvek braniti stav Vrhovnog kasacionog suda i Ustavnog suda Republike Srbije, čak i kada su oni u suprotnosti sa presudama sudije Majića, jer ja time nisam narušio samostalnost i nezavisnost pravosudne funkcije, već sam podržao one sudske instance koje odlučuju o tome da li je neka presuda doneta u skladu sa zakonom i Ustavom ili nije.

Čini mi se da tabloidi, kao što je NIN i još neki, pokušavaju da mi stave reči u usta koje nisam rekao i očigledno je da ono što mi govorimo ovde na sednicama Narodne skupštine nekima daje za povod da pokušaju da naruše dostojanstvo i Narodne skupštine i svakog narodnog poslanika pojedinačno.

Podsetiću samo kolege o jednom članku koji je hvalio sudiju Majića i po kome se oglasilo čak i Udruženje sudija Srbije. Između ostalog se kaže da nas to Udruženje poziva kao poslanike da se uzdržimo od podsticanja nepoverenja građana u sudstvo, a nosioce javne vlasti da znanje i energiju usmere na kvalitetno obavljanje svojih nadležnosti umesto na međusobne optužbe i prozivanje pojedinaca. U saopštenju se podseća da su sudove i sudije dužni da nakon zakonito sprovedenog postupka donesu zakonitu i obrazloženu odluku zasnovanu na pravedno utvrđenom činjeničnom stanju na koju je pravilno primenjeno materijalno pravo. Ja to podržavam. Apsolutno podržavam taj stav, ne baš njih, ali nemam ništa protiv tog stava.

Današnji NIN, zamislite, sudija Apelacionog suda u Beogradu, pripadnik srpskog pravosuđa u jednom tabloidu. Doći ćemo i na naslovnu stranu.

Samo da pokažem kakva je dvoličnost sudije Majića i postavljam pitanje - zašto se udruženje sudija nije oglasilo na prethodne izjave i pitanje - da li će da se oglasi na ovo što je u tom intervjuu rekao sudija Majić? Setite se, da podsetim udruženje sudija je tražilo od narodnih poslanika da ne daju izjave po kojima će narušiti poverenje građana u pravosudni sistem Republike Srbije.

U današnjem broju, evo jedno pitanje - može li se u ovakvoj atmosferi uopšte reći da je pravosuđe treća grana vlasti? Sudija Majić odgovara - odavno govorim da se ne samo zbog toga ne može ozbiljno tvrditi da naše pravosuđe ispunjava svoju Ustavom garantovanu svrhu, jednačina je nažalost jednostavna, izraženost ovakvog stanja obrnuto je proporcionalna broju ljudi koji su spremni da se založe za to da se ovakvo stanje promeni. Upravo je uvredio sve kolege sudije, bez obzira na nivo sudova, da li su to sudovi osnovne, više ili bilo koje druge nadležnosti.

Ili vezano za današnju temu pitanje - kako tumačite to što ni nije javnost nije zainteresovana ko će biti na mestu vrhovnog mesta sudije? Zar nam je svima svejedno i da li to znači da kao narod verujemo da se presude više ne donose u sudovima? Dame i gospodo narodni poslanici, da je neko jedva prošao za sudiju, da jedva završio pravni fakultet, da je tek postao sudija zna da odgovor na ovakvo ponižavajuće pitanje se ne daje. Vidite sad šta sudija Majić odgovara - bojim se da je upravo to jedan od osnovnih razloga. Građani velikim delom veruju da je nevažno ko će biti pravi sudija. Sad znači vređamo i građane. To je ona priča njihova o krezuboj Srbiji koja vlada, da je većina građana Srbije nepismena, glupa. Nisu oni, građani Srbije, dostojni vlasti koju oni treba da vode Đilas i Šolak i Majić. Prema uvreženom mišljenju to će i onako biti prolazna politička marioneta. Gospodine predsedniče, i vas je uvredio. Dok će se suštinske odluke i u ovoj kao i u svim drugim oblastima donositi na Andrićevom vencu. Ovo je izuzetno opasno uverenje. No, možda je još opasnije to što iz razgovora sa kolegama shvatam da ni oni ne veruju da je to značajno i da je jasno da se na takvu poziciju ne dolazi bez predsednikovog zelenog svetla.

To je rekao sudija Majić bez ikakvog dokaza. Bez ikakvog. I još je ljut na svoje kolege zašto ne reaguju i to potvrđuje nastavkom - zato mnogim i iskusnijim kolegama nije palo na pamet da konkurišu niti da se suprotstave. Jasno im je da sudije nemaju vlast, da su mahom izgubile dostojanstvo i da ne mogu da utiču na stanje čak i u sopstvenoj branši, a to je onda pravi poraz ovog i ovakvog pravosuđa.

Da li Udruženje sudija Srbije u svom saopštenju misli samo na narodne poslanike koji prema njima podstiču nepoverenje građana u sudstvo ili se to odnosi i na nosioce pravosudnih funkcija pa čak i kada je u pitanju rijaliti sudija Majić? Naravno da su se dotakli i onog dela o kome sam govorio na prethodnoj sednici.

Šta kaže Majić - nedavno je Veroljub Arsić u Skupštini izjavio da štitite silovatelje i pitao kada ćete kako kao sudija doći u Skupštinu da vas on priupitaju šta radite? Da li su vas zvali da dođete? Iskren da budem, ja bih voleo da dođe. Ali sudija Majić odgovara - nisu me zvali, a i da jesu doživeo bih to samo kao jedan, još jedan vid šegačenja sa ustavnim poretkom. Sudija svoje stavove objašnjava u odlukama koje donosi. Pa, gospodine Majiću, čitali smo i vaše odluke. Čitali smo odluku koju ste potpisali kao sudija Apelacionog suda i kojom ste poništili prvostepenu osuđujuću presudu za obljubu nad trinaestogodišnjom devojčicom i to potkrepili u svom obrazloženju da je to običaj kod naših Roma, da deca romske nacionalnosti, devojčice od trinaest godina nemaju pravo da uživaju zaštitu naših zakona i da nad njima može da se izvrši obljuba.

To je napisao i potpisao sudija Majić i sva sreća što ta presuda nije ostala u pravnom poretku. Govorio sam o tome na prethodnoj sednici. Ta presuda da je ostala u pravnom poretku Srbije bila bi početak uvođenja Srbije u fašističku ideologiju jer kada izopštavate jednu etničku, versku ili nacionalnu grupu zbog njihove boje kože ili različitosti koju imate iz ustavnog i zakonskog sistema jedne zemlje, a to je Hitler radio sa Romima i Jevrejima od 1936. godine, počinjete to isto da radite što se dešavalo u nacističkoj Nemačkoj.

Ne znam koliko je sudija Majić ozbiljan u svemu ovome što tvrdi. Još nešto, kako uopšte neko dođe na ideju da bi sudija trebalo pred parlamentom da objašnjava presude, možemo li da zamislimo situaciju u kojoj on sedi u sali dok ga poslanici vređaju ili gađaju paradajzom? Odgovor je sledeći - bojim se da je malo stvari koje ovde možemo da zamislimo jednako kao što se ne plašim da se imajući na umu do sada viđeni nivo debate poslanici ne bi zadržali samo na paradajzu.

Dame i gospodo narodni poslanici, on je nas proglasio za nasilnike. Pokušava da prikaže kako je on nešto viša klasa od nas koje su birali građani, a njega je za sudiju Apelacionog suda postavio VSS, na kome je predsedavala Nata Mesarević koja je na neustavan način izabrana za predsednika Vrhovnog kasacionog suda. Zašto bih voleo da dođe u Narodnu skupštinu sudija Majić? Između ostalog i zbog današnje naslovne strane u tom istom NIN-u i kaže Miodrag Majić - opasne su veze političara i sudija. Slažem se, ali bih da ga pitam - a kakve su veze između sudija i ambasadora u Srbiji? Koliko su one opasne? Da li su te veze između sudija i ambasadora u Srbiji 2013. godine oslobodile krivične odgovornosti za počinjen ratni zločin Gnjilansku grupu? Što ne kaže sudija Majić koji stalno priča da je samostalnost i nezavisnost pravosuđa ugrožena, kako je on to mogao u jednom takvom diktatorskom režimu, jer tada je SNS bila na vlasti, pričamo o presudi iz 2013. godine, ako je takav diktatorski režim, kako je mogao da donese jednu takvu presudu?

Nije bio režim ni tada, ni sada diktatorski, nego sve ono što je on radio pokušava, iz njemu znanih razloga, to će morati isto, voleo bih da nam objasni ovde, pokušava da prevali na odgovornost aktuelnoj vlasti.

Stanje u pravosuđu jest važno za funkcionisanje jedne države, za osnovna prava građana, ali, ljudi, kakva su prava građana bila kada vam sudije biraju četiri advokata?

Opet kažem, nemam ništa protiv advokata, ali imam protiv ovih koji su akumulirali toliku političku moć da su se za sve u oblasti pravosuđa pitali. Birali su sudije, birali su tužioce, Skupština je donosila zakona kako su oni tražili, pa kakva su onda pravila građana? Kakva su onda ljudska prava u takvoj državi?

Sada nama ta ista ekipa koja je obrukala srpsko pravosuđe, jer oni preki sudovi posle Drugog svetskog rata ne mogu nikako da se nazovu srpskim pravosuđem, ali ovi jesu, obrukali srpsko pravosuđe od njegovog nastanka, prvi i jedini put do danas. Narušili su prava i sudija koji nisu izabrani i tužilaca koji nisu izabrani. Ustavni sud je to potvrdio.

Isto tako, jedno možda najvažnije pitanje koje bih mu postavio, pošto je reč o toj skandaloznoj presudi koja je iznad svake sudske prakse koju naše pravosuđe poznaje - kako ga nije kao sudiju, kao čoveka, verovatno i kao oca, sramota da ostane na toj funkciji kada je takvu jednu njegovu presudu poništio Vrhovni kasacioni sud i utvrdio da nije doneta u skladu sa zakonom? I on ima pravo da priča o paradajzu? I on ima pravo da priča o dostojanstvu drugih sudija? I on ima pravo da priča o nama, narodnim poslanicima? Kakav on to legitimitet ima i koga on predstavlja?

Postoji li rijaliti sud? Čuo sam da u Americi postoje. Vode javne debate, prenose, snimaju se serije i emisije. Očigledno da on više voli anglosaksonsko pravo od našeg kontinentalnog na osnovu koga je i doneo oslobađajuću presudu za Gnjilansku grupu. Neka vidi da li bi ga oni birali za sudiju tamo, ja sam siguran da ne bi, jer samo Boško Ristić, Homen, Petrović mogu da ga izaberu za sudiju, niko drugi. Sad će on da posipa pepelom sve.

Šta je tu sporno što javnost nema neko veliko interesovanje za izbor predsednika Vrhovnog kasacionog suda? Da smo bespravna država, da sudovi ne funkcionišu, da su ugrožena ljudska i građanska prava i te kako bi javnost bila zainteresovana, a kada je u nekoj oblasti stanje dovedeno u red interesovanje javnosti prestaje tog trenutka.

Jeste tačno da još puno moramo toga da radimo da postignemo one pune kapacitete koje bi želeli da srpsko pravosuđe ima, ali to odsustvo dela javnosti koje nije zainteresovano za ovako nešto potvrđuje nam baš upravo to da smo na dobrom putu i da će Narodna skupština po drugi put izabrati predsednika Vrhovnog kasacionog suda u skladu sa zakonom i Ustavom Republike Srbije, za razliku od bitangi iz Đilasovog režima koji su to radili na neustavan i nezakonit način.
...
Srpska napredna stranka

Radovan Tvrdišić

Poslanička grupa SPAS | Predsedava
Zahvaljujem.
Sledeći je narodni poslanik Milan Jugović.
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Milan Jugović

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, poštovani gospodine Milojeviću, poštovane koleginice i kolege narodni poslanici, uvaženi sugrađani, pred nama je danas jedna jako važna tema, a to je Predlog odluke o izboru predsednika Vrhovnog kasacionog suda.

Na početku bih najpre želeo da izrazim zadovoljstvo dosadašnjim tokom diskusije koja je bila veoma iscrpna, veoma sadržajna, onakva kako dolikuje jednoj ovako važnoj temi za čitavo naše društvo, za čitavu našu zemlju, za građane.

Mogu da kažem da sam pročitao biografiju kandidata za predsednika Vrhovnog kasacionog suda, gospođe Vasović, i mogu reći odmah na osnovu onoga što sam video, dakle na osnovu besprekorne biografije, da ću podržati ovaj predlog i nadam se i verujem iskreno da će gospođa Jasmina Vasović svoj posao obavljati uspešno, u skladu sa svim zakonskim i moralnim normama i načelima.

Svako demokratsko društvo, a tako i naše, počiva na zdravim temeljima, na tri noseća stuba. Dakle, na zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj grani vlasti. Ove tri grane vlasti treba da budu partner u službi građanima, treba da budu partner u izgradnji bezbednog demokratskog društva za sve građane Srbije.

Dosta toga smo čuli danas, ali upravo zbog javnosti, upravo zbog građana Srbije ja ću neke činjenice ponoviti, koje su jako važne i koje su koren, uzrok nekih pojava, nekih dešavanja u sudstvu koje imamo danas.

Nažalost, naše sudstvo se, iako je prošlo 12 godina, još uvek nije oporavilo do te, hajde tako da kažemo, tzv. katastrofalne reforme pravosuđa iz 2009. godine kada je oko 2.400 sudija, koliko ih je tada bilo, negde oko 1.000 sudija i tužilaca nije prošlo reizbor. Pri čemu su kriterijumi bili isključivo politička podobnost, gde u obzir nisu uzimani profesionalnost, rezultati, kvalifikacije, rad, gde je preporuka za nečiji reizbor ili izbor bilo mišljenje lokalnog odbora tada vladajuće DS. Demokratske stranke koja je taj reizbor sprovela, ili tu reformu kako su je nazivali, u skladu sa svojim interesima, interesima tadašnjeg vladajućeg režima, interesima tajkuna koji su tih godina harali i pljačkali Srbiju.

Dakle, oko 1.000 sudija i tužilaca ostalo je bez posla. Da situacija bude još gora, odnosno kolika je bila bahatost tadašnjeg režima potvrđuje da su oni na njihova mesta izabrali u prvi mandat od tri godine novih 870 sudija i tužilaca, odnosno sudija, te su na taj način dobili ili pridobili značajan broj sudija koji će na ovaj ili onaj način biti potčinjeni njima, i pre ili kasnije na neki način odužiti se za reizbor iliti napredovanje u službi.

Nakon pada režima 2012. godine u državnim fiokama pronađeni su spiskovi sudija i tužilaca za reizbor 2009. godine sa naznakama pored njihovih imena ko je intervenisao za njihov reizbor, gde je bilo vrlo zanimljivih imena, uključujući i brojne tajkune, ali i visoke državne funkcionere koje je pominjao cenjeni kolega Arsić.

Veoma je zanimljiva činjenica da je jedan broj od tih reizabranih sudija kasnije napustio svoj posao, otišao u advokaturu i počeo da se bavi veoma intenzivno politikom. Takav je slučaj npr. Vladimira Vučinića, bivšeg sudije Specijalnog suda, poznatog po tome što je vodio slučaj Mišković, što je vratio pasoš Miroslavu Miškoviću. Dakle, Vladimira Vučinića koji je napustio sudijski poziv, otišao u advokaturu, vrlo intenzivno počeo da se bavi politikom i, gle čuda, naravno, priključio se Narodnoj stranci Vuka Jeremića, gde je postao član predsedništva. Građanima Srbije ostavljam da prosude sami da li je njegova politička naklonost ka strankama bivšeg režima možda uticala i na njegovo deljenje pravde.

Sa druge strane, postoje aktivne sudije koje, umesto da obavljaju svoj posao onako kako zakon nalaže, više borave po stranim ambasadama, više se bave politikom, dnevnopolitičkim pitanjima. Pretpostavljam da građani Srbije već dobro znaju i danas smo nekoliko puta čuli da je reč o sudiji Apelacionog suda Miodragu Majiću. Miodragu Majiću koji daje sebi za pravo da kritikuje sve, i odnos prema pravosuđu, i zakonodavnu vlast, i izvršnu vlast itd, ali zato kada iz ovog visokog doma od strane mojih kolega dođu argumentovane kritike na račun njegovih političkih stavova, na račun njegovog bavljenja politikom, pa i na račun njegovih katastrofalnih presuda, što ne kažem ja, već više instance su u nekim slučajevima oborile presude sudije Majića, e onda sudija Majić kaže – to je pritisak na sudstvo. Mislim da bi bilo korektno, ako već želi da se bavi politikom, a koliko gostuje na televizijama, u medijima, više od mnogih lidera političkih stranaka, korektno bi bilo da ili osnuje političku stranku ili priključi se nekoj postojećoj i nastavi da se bavi politikom, ne zloupotrebljavajući svoj sudijski položaj.

Niko ovde ne želi ni da utiče na sudstvo, ni da vrši pritisak, ali i te kako imamo pravo da komentarišemo presude pojedinih sudija. Zar je svetogrđe komentarisati presude Miodraga Majića? Zar je svetogrđe komentarisati njegove političke stavove? Kada smo već kod presuda, ja sam uveren da ne postoji građanin Srbije koji bi podržao oslobađajuću presudu Miodraga Majića Gnjilanskoj grupi, tzv. OVK, koja je bila optužena i osuđena od strane Odeljenja za ratne zločine Višeg suda u Beogradu na najmonstruoznije zločine nad srpskim civilima u okolini Gnjilana od juna do decembra 1999. godine za ubistvo 80 srpskih civila. Dakle, 11 pripadnika te grupe osuđeno je od strane Odeljenja za ratne zločine Višeg suda na 116 godina zatvora, a onda na scenu stupa sudija Majić koji oslobađa ove ljude koji su na najmonstruoznije načine, ponavljam, mučili i ubijali Srbe i druge nealbance u okolini Gnjilana. Čuli smo već da su više instance oborile kao nezakonitu ovu presudu, ali mislim da je to slaba uteha porodicama žrtava, jer je njima naneta nepopravljiva šteta, jer teško je verovati da će ovi zločinci ponovo biti privedeni pravdi i procesuirani jer fizički nisu dostupni našim pravosudnim organima.

Takođe, danas je Svetski dan Roma i naša država, Vlada Republike Srbije poslednjih godina uložila je zaista mnogo napora da Rome integriše u sve sfere društvenog života. Takođe sam uveren da ne postoji građanin Srbije koji bi podržao oslobađajuću presudu Miodraga Majića za obljubu trinaestogodišnje romske devojčice, uz obrazloženje koje smo čuli, ali ću ponoviti još jednom, da je to opšteprihvaćena norma u romskoj populaciji. Dakle, na ovaj način, uporedo dok se država i društvo trude da integrišu Rome, sudija Majić ovom presudom šalje poruku da za Rome ne važi zakon,

da se na Rome može primenjivati običajno pravo. Dakle, otvoreno vrši diskriminaciju. Očigledno za sudiju Majića u Srbiji postoje građani višeg i nižeg reda, a ja ne bih upotrebio termin kojim bih adekvatno nazvao kako se zove sistem takve države.

Duboko sam uveren da ovakve presude, da odlasci sudija poput sudije Majića, ali ne zaboravimo, i sudije Aleksandra Stepanovića u strane ambasade po mišljenje ne doprinose povećavanju poverenja građana Srbije u naše sudstvo. Zato pozivam sve časne i poštene sudije, kojih i te kako ima u našem pravosudnom sistemu, da radeći svoj posao u skladu sa Ustavom, u skladu sa zakonima naše zemlje, doprinesu izgradnji nezavisnog sudstva, izgradnji tog čvrstog trećeg stuba naše države na kojem će počivati moderna Srbija u budućnosti. Zahvaljujem.
...
Srpska napredna stranka

Radovan Tvrdišić

Poslanička grupa SPAS | Predsedava
Zahvaljujem.
Reč ima prof. dr Vladimir Marinković.
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Vladimir Marinković

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Hvala vam, uvaženi potpredsedniče Narodne skupštine Republike Srbije.

Dame i gospodo narodni poslanici, siguran sam da će izbor Jasmine Vasović za predsednika Vrhovnog kasacionog suda biti dobar izbor, da ona ima sve potrebne reference koje će joj biti potrebne kako bi radila taj veoma značajan posao za naš pravosudni sistem i naravno našu celu državu.

Ono na šta želim da se osvrnem u svom govoru je to da mi danas posle 20 i više godina plaćamo cenu neuspešnih reformi našeg pravosudnog sistema, plaćamo cenu jedne negativne selekcije kadrova i ljudi koji rade u svim sudovima, koji očigledno do današnjeg dana, do 2021. godine, iako su na određenim pozicijama, nisu shvatili i ne shvataju da je sudijski posao upravo ono što definiše pravosudni sistem, a to je da jeste treća grana vlasti, pored nas ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije, koji smo zakonodavna vlast, naših kolega iz Vlade kao izvršne vlasti i da su oni u stvari treći stub države.

Ali, to ne znači da radeći u sudu i biti na poziciji sudije, predsednika bilo kog suda, to ne znači da ste autonomni od svog naroda i da ste nezavisni od svoje države i njenih interesa. Upravo znači suprotno – da svi mi koji se bavimo javnim poslom, jesmo zavisni od svog naroda i svoje države i da jesmo dužni da radimo u najboljem interesu svog naroda i svoje države.

Mi imamo danas, nažalost, posle toliko godina, plaćaju ceh te reforme pravosuđa iz 2009. godine, slučajeve da neke sudije, o tome su moje kolege narodni poslanici danas govorili i govorili su jako stručno, pogotovo oni koji su pravnici, koji su pravne struke, ja mogu da govorim o tome kao neko ko je laik, ko je političar, koji kao narodni poslanik želi najbolje svojoj državi i želi da u mojoj državi dođe do toga da imamo konačno vladavinu zakona. Ali se postavlja pitanje da i uz političku volju i punu političku podršku koju ljudi koji žele da uspostave vladavinu zakona i od strane predsednika Republike Srbije i nas koji predstavljamo većinu ovde u parlamentu, dakle, posebno oni koji su najviše zainteresovani za vladavinu zakona a to jeste SNS, ima onih koji u stvari ovu državu, ovaj parlament i instituciju države doživljavaju na način i tako da u medijima i u svim mogućim kanalima komunikacije smatraju i nazivaju nas svojim neprijateljima.

Mi kao narodni poslanici smo dužni, kao i članovi Vlade, kao i svaki čovek koji se bavi javnim poslom, da se ponašamo na način kako je to jednostavno određeno, kako je to potrebno, kao ljudi koji su odgovorni i koji treba da vode ovu državu.

Potpuno, i o tome su moje kolege govorile danas na ovoj sednici, kada je u pitanju sudija Majić i mnoge druge sudije koje su sudije najznačajnijih sudova i na najznačajnijim pravosudnim pozicijama, ne treba da budete vrhunski pravnik, ne treba da budete doktor pravnih nauka kao moj kolega Aleksandar Martinović i da vidite da je potpuno neprimereno da se jedan sudija bavi dnevno-političkim pitanjima, da se jedan sudija bavi komentarisanjem dnevne politike u jednoj zemlji i da celokupno njegovo delovanje, i on je personifikacija toga, on, nažalost, nije jedini, ima onih koji to rade i time se bavi, ali on je personifikacija toga zato što on očigledno voli i vrlo često se pojavljuje u medijima koji nisu nastrojeni opoziciono, ne govorim o tome da se pojavite u nekom mediju, naravno, što je lekovito za svaku vlast i svaku državu i da budete kritični, to nije sporno, mi priželjkujemo kritiku, mi želimo da gradimo ovu državu što je bolje i kvalitetnije moguće, ali želimo i da zaštitimo ovu državu i da se u ovoj državi zna ko šta radi. Narodni poslanici se bave svojim poslom, dakle, delokrugom rada i u oblasti donošenja najboljih mogućih zakona, najboljeg mogućeg zakonskog okvira i stvaranja potrebnog ambijenta kako bi građani Republike Srbije što bolje i kvalitetnije živeli i kako bi, naravno, bili zaštićeni.

Ono što jeste politika SNS i ono što jeste nešto što nas vodi ka budućnosti i ka modernizaciji ove zemlje jeste da je zakon nešto što nas čini slobodnim, ali zakon koji će da važi za sve, zakon koji će da važi za sve ljude i zakon koji će da dovede do toga da vas bilo koja funkcija ne zaštiti od bilo kakve kritike. I mi smatramo da imamo pravo da kritikujemo i mi smatramo da imamo pravo da podignemo glas kada je u pitanju vladavina zakona i kada je u pitanju delovanje nekih ljudi koji su u stvari zaduženi i treba da budu nezavisni u donošenju svojih odluka i u svom sudskom delovanju, ali ne da budu nezavisni i potpuno otuđeni od svog naroda, od svoje države i od, naravno, državnih institucija.

I da završim. Nije čudo i nije slučajno što je meta i tog sudije Majića i svih onih drugih koji, eto, uzimaju sebi za pravo da kritikuju svakodnevno i ono što je najbolje, o čemu nas i za šta nam ceo svet skida kapu, odaje počast. Problem je u tome što je njihova kritika upućena isključivo na predsednika Republike Srbije, koji je 2017. godine dobio 55% glasova naroda, građana Republike Srbije, dakle četiri puta više od drugoplasiranog i problem je što mi činimo, nas ovde ima, bar iz SNS, mislim da nas je 179. Mi smo osvojili preko 60% i imamo podršku građana Republike Srbije i mi smo meta. Mi smo meta, kao ljudi za koje su se građani Republike Srbije opredelili da vode državu i da upravljaju ovom državom i u toj borbi očigledno pokazuju da ne prezaju ni od čega, da zloupotrebljavaju svoju sudsku funkciju, da se u saradnji sa određenim kompanijama pravi jedna čitava zmija, od Slovenije do Makedonije, kupovine medija, kupovine medijskog prostora, na tržišnoj osnovi, na tržišnoj bazi, zato što je kupovina i otvaranje štampanih medija nešto što je tržišno jako isplativo, pa ima prostora na teritoriji zapadnog Balkana i u našim zemljama da se prave dnevni mediji i dnevna štampa. Pa, nema. I očigledna je politička agenda.

Međutim, najveći problem u svemu tome i najveća prepreka u svemu tome je parlament, nas 179 ovde koji smo brana svakoj zloupotrebi, koji se svakodnevno zalažemo za istu tu vladavinu prava i koji se zalažemo da ovaj narod i ova država konačno dobije i kao što ima, zahvaljujući predsedniku Vučiću, svoje dostojanstvo, svoj dignitet, svoj integritet, svoj suverenitet, svoju kulturu sećanja i odsustvo sramote da kažemo kakav smo to narod, da kažemo koje su naše crvene linije, da kažemo da ćemo da branimo KiM i naš suverenitet na KiM, da kažemo da ćemo da sarađujemo sa našom braćom u Republici Srpskoj, da ćemo da se trudimo da očuvamo regionalni mir i stabilnost. To su sve stvari za koje se zalaže SNS.

Danas je dan Roma, Svetski dan Roma i kada su u pitanju upravo ljudska i manjinska prava. Želim samo da pošaljem poruku građanima Republike Srbije, a i mojim kolegama narodnim poslanicima i poslanicama, danas je Nacionalni savet Roma i ljudi Romi su kod Vučića, nisu ni kod Majića, nisu ni kod Đilasa koji ih je pošto nam nije tako kratko pamćenje, samo pre deset godina terao, želeo da ih iseljava iz njihovih naselja, ko zna gde, ne mareći apsolutno niti za njihova prava niti za njihove potrebe za koje mi danas marimo. Kao što marimo za poštovanje i prava svih nacionalnih zajednica, svih nacionalnih manjina, pa je zbog toga naš odnos danas, dakle, odnos srpskog naroda, ove vlasti najbolji odnos sa mađarskom manjinom i mađarskim narodom u istoriji našoj. Najbolji odnos sa Bugarima, najbolji odnos sa Rumunima. To je ono što predstavlja SNS, što predstavlja predsednik Aleksandar Vučić. To su konkretne stvari, želeći da na konkretan način učinimo da ovaj narod i ovi građani žive bolje.

Naravno, da nam je za to potrebna vladavina zakona, ali mislim da mnogi ljudi u pravosudnom sistemu treba da stave prst na čelo i da kažu – da li ja radim za svoju državu, da li ja ovu funkciju obnašam na pravi način ili sam ja ovde zaposlen i radim da bi kritikovao vlast i da bi se bavio dnevnom politikom.

Ja nisam pravnik, ali mogu da kažem da jednostavno to je nedopustivo. I zato smatram da će ovaj izbor, nadam se Jasmine Vasović da bude pravi, da će to biti pozitivna selekcija i da konačno smo uveli ono što je predsednik Aleksandar Vučić uveo u naš politički život, uveli meritornost i uveli donošenje odluka na bazi kvaliteta, na bazi referenci, a ne gole političke borbe i ne golog političkog ili bilo kog finansijskog ili drugog interesa, a svi smo svesni toga da do 2012. godine smo imali situaciju da smo prosto imali jednu vrstu zarobljene države kojom su rukovodili kako je to nekoliko mojih kolega prethodno reklo, nekoliko ljudi iz sveta advokature, nekoliko ljudi iz sveta biznisa, jedan predsednik države, jedan gradonačelnik.

Oni su radili sve poslove, oni su odlučivali kako će da se donose presude, oni su odlučivali o tome ko će da ide u zatvor, ko će da bude oslobođen. E, toga više, dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani nema. To više ne postoji. U Srbiji je uveden jedan jasan sistem, jedne ozbiljne države i potrudićemo se gde god to budemo mogli, kao stranka, kao većina u ovom parlamentu, predvođeni našim predsednikom Aleksandrom Vučićem, da na svaku poziciju i na svaku funkciju, gde god možemo da utičemo, naravno i kada je u pitanju pravosuđe da dođu ljudi koji su najbolji, koji su najkvalitetniji i ljudi koji će znati šta je njihov posao, šta je obaveza prema državi, šta je država, šta je patriotizam i da, naravno na taj način i ta treća grana vlasti budu ohrabrena da radi najbolje moguće za svoju zemlju, kao što to radi predsednik Republike Aleksandar Vučić. Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Radovan Tvrdišić

Poslanička grupa SPAS | Predsedava
Zahvaljujem kolega.
Sedeći je prof. dr Marko Atlagić.
Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Marko Atlagić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Poštovani potpredsedniče Narodne Skupštine, poštovani predsedniče Milojeviću, naravno da ću kao i moje kolege koje su danas govorile, glasati za izbor sudkinje Vasović, pored ostalog i zbog toga što je ona osoba, koja je napredovala u svom sudijskom poslu, najniže sudske instance do najviše sudske instance i što ste nas uverili na bazi i biografije njene da ona poseduje i stručnost i obučenost i dostojnost.

Na ovo dostojnost posebno, akcentujem jer kod izbora sudija u bivšem režimu, stanka bivšeg režima nije se pridržavala oličena u Draganu Đilasu, Borisu Tadiću i Vuku Jeremiću, nisu se pridržavali ovih kriterijuma i merila za izbor sudija, niti stručnosti, niti obučenosti, niti dostojnosti.

Ja nemam vremena toliko da govorim o pojedinim izborima iz tog vremena, pa da građani Republike Srbije to vide, ali znam da vi to jako dobro znate. Oni su se držali samo jednog kriterijuma, a to je, pripadnost DS, kao što su kolege govorile u biografijama sudija u prošlom mandatu, naš predsednik poslaničke grupe dr. Martinović je donosio biografije gde je direktno pisalo da su članovi DS, ili predloženi ili po predlogu opštinskih ili regionalnih odbora DS. Toga više nema.

Zašto to kažem? Upravo zato, što nam je tada sudstvo bilo najgore u Evropi i to vi vrlo dobro znate, a znamo i mi narodni poslanici, to je po oceni evropskih zvaničnika u to vreme, jer sudstvo za vreme Đilasove vladavine, bilo je u očajnom stanju, to je takva ocena bila, a možemo slobodno reći a verujem da ćete se i vi složiti da se ono kretalo od nezapamćenih skandala u kadriranju i proterivanju sudija, do neuravnoteženosti krivičnih dela, neke su sudije umirale od nepravde.

To je to kritično stanje, koje je bilo u to vreme i haos koji je vladao, a neki su izvršili samoubistvo, i pet sudija je izvršilo samoubistvo, kaže sindikat pravosuđa, a najmanje se 20 razbolelo, i preminulo zbog reizbora o kojima su danas moje kolege, uvaženi narodni poslanici, govorili.

Bez funkcija ostalo je tačno 837 sudija i 200 zamenika tužioca u to vreme.

I moram da kažem, na osnovu podataka koji su meni bili dostupni zadnjih 7,8 godina, radilo se o najboljim sudijama, često vrlo stručnim i vrlo dostojnim, i to je, kako bi Đilasova i Tadićeva stranka rekla, bilo suočavanje sa prošlošću, tako su oni to iz 90. tih godina obrazloženje dali. Đilasovo sudstvo je kod izbora sudija napravilo onaj presedan koji ja vrlo često kada vi dođete predstavnici pravosuđa u ovaj visoki dom, napominjem a to je da je napravilo jedan od najvećih skandala, ako ne i najveći skandal u istoriji pravosuđa sveta, time što su izabrali, verovali ili ne, poštovani građani mrtvog sudiju Ljubišu Ristića, iz Požege, za sudiju. On je preminuo 6 meseci ranije, oni su ga izabrali za sudiju.

Takav je haos bio u pravosuđu. Gle čuda, ovo je jako važno, Đilasova predsednica VSS, gospođa Nata Mesarović, o kojoj su danas ovde narodni poslanici ovde govorili, izjavila je da su svi kandidati tada za izbor sudija proveravani i da je na proveru za izbor, za proveru kandidata potrošila 200 časova, a to je otprilike jedno mesec dana, svakog dana rada. Do dana današnjeg, a ja je sada pozivam, pošto ovih dana često gostuje na medijima pod kontrolom Dragana Đilasa da objasni građanima Srbije i nama narodnim poslanicima kako je obavila razgovor sa mrtvim sudijom? Neka nam to objasni.

Kako gospodin Đilas i njegovi saradnici, raspršeni u manjim minijaturnim strankama mogu objasniti da su izabrali za sudkinju Sonju Brkić, a moram da kažem da je i Nata Mesarović, rođaka Borisa Tadića, i po njegovom nalogu da je izabrana za predsednicu suda, i kako mogu objasniti da su izabrali Sonju Brkić, za sudiju, koja je kršila zakon o sudijama?

Gle čuda, što je nezamislivo, da je istovremeno vršila dužnost sudije Vrhovnog suda i dužnost predsednika RIK, a Zakon o sudijama je tada to izričito zabranjivao. I ne samo to. Sonja Brkić je u RIK tada protivpravno uzela 2 miliona i 673 hiljade dinara i sve se vrtelo oko love, što bi naš narod rekao.

Odbila je da vrati te pare. Tako je radilo pravosuđe za vreme Tadića, koji ovih dana ne silazi sa medija, pod kontrolom Dragana Đilasa, za vreme Tadića i za vreme Vuka Jeremića i Dragana Đilasa.

Da je ovo istina, ne kažemo samo mi, to kaže i Evropska komisija u to vreme za 2010. godinu pisala je, citiram – Reforme koje provodi vlast u Srbiji, predstavljaju posebnu zabrinutost, i dali su takvu ocenu ovim reformama kada su otpustili najstručnije sudije.

Ovo je citat iz knjige „ Reforma pravosuđa u Srbiji 2008. – 2012. godine“, str.96, 97 i dalje se nastavlja u toj knjizi, citiram – proces reizbora sudija bio je netransparentan i rizikujući time i princip nezavisnosti. Reforme, koje provodi vlast bile su kao najgora moguća stvar, završen citat.

Poštovani narodni poslanici, da li možete zamisliti u kakvoj situaciji su bili građani Srbije, a i pravosuđe u to vreme? Ovo je objavio naš ugledni list „Politika“ 7.7.2012. godine.

Da ja ne uzimam mnogo vremena. Dolaskom gospodina Selakovića za ministra situacija se promenila. Više sudije nisu političari, kao što je u ono vreme bivalo, bavili se politikom, a i danas u liku sudija Majića o kojem ja neću govoriti, jer o tome je najbolje danas govorio naš uvaženi poslanik Jovanov, izuzetno obrazložio, ali dozvolite samo da kažem jednu rečenicu. Sudija Majić je oslobađajućom presudom zločinačke šiprtarsko gnjilanske grupe oslobodio šiptarske silovatelje i ubice Srba.

Zato je, verovali ili ne dobio nagradu Evropskog pokreta u Srbiji i s tim se on diči, tom oslobađajućom presudom koljača OVK nad Srbima ponovo je masakrirao sudija Majić srpske žrtve. Ja mu to kažem i voleo bih da dođem u ovaj visoki dom, kao što reče kolega Arsić, pa da vodimo dijalog oko toga.

Kako rekoh, dolaskom gospodina Selakovića za ministra pravde, situacija se drastično menja na bolje.

To je nastavljeno i za vreme Nele Kuburović i sadašnje aktuelne ministarke. Međutim, trebaće zaista mnogo vode da prođe Dunavom da se pravosuđe u Srbiji dovode na zavidan nivo, jer u sistemu su pravosuđa, ostale sudije koje su oni još izabrali koje nemaju osnovne uslove za izbor sudija, niti stručnost, niti dostojnost, niti obučenost.

Da nisu imali stručnost ni dostojnost ne samo sudije nego i advokati, ja ću vam dati jedan primer. Advokat, Srđan Popović nije imao dostojnosti. Obratite pažnju, uvaženi narodni poslanici. Znate šta je on rekao, šta je radio taj čovek? Godine 1993. potpisao je jedan dokument zajedno sa Margaret Tačer, sa Mirkom Kovačem i još sa pojedini opskurni ličnostima tražili su da se bombarduje naša otadžbina.

Ne samo to. Taj čovek je opisao Srbiju kao „anus mundi“, moram prevesti radi građana, a to je latinska izreka, kao „šupak sveta“.

Dakle, rekao je da su Srbi ono što se nalazi u anusu, a to znači u šupak. To nije patriotizam, gospodine Marinkoviću, jer ste vi rekli da svaki sudija treba da bude patriota, i to je tačno, a jedan deo advokata i sudija to zaista nisu imali.

Moram da kažem, da na početku reforme koju su provodili Đilas, Jeremić i Tadić 2008. godine, broj nerešenih predmeta je bio 780.000, a u 2012. godini, gle čuda, kada se završila reforma umesto da se smanji, ono se povećalo na tri miliona. E, to je ta reforma koju su, oni gospodine predsedniče provodili. Taj broj, moram da kažem se prepolovio dolaskom SNS 2019. godine, na milion i 500. Sve su oni radili da unište sudstvo.

Tako je izgledalo sudstvo za vreme Dragana Đilasa, Vuka Jeremića, Borka Stefanovića, Borisa Tadića. Više su radili protiv sudova i građana nego za sudove i građane.

Kako je njihovo sudstvo radilo? Ja ću sada izneti jedan primer. Moram da kažem da su sve politički radili. Na primeru jednog predsednika političke stranke, danas aktuelnog, a to je Saša Radulović koji stalno napada poslanike Srpske napredne stranke i predsednika Republike, to mu je stalna tema.

Da kažem građanima ko je taj Saša Radulović, zvani kralj stečaja. Kao stečajni upravnik namestio je milionske vredne knjigovodstvene poslove firmi svoje supruge. To je taj Saša Radulović.

Godine 2011. je kažnjen sa 100.000 dinara. Taj antivakser, Saša Radulović je isplaćivao novac sa stečajne mase, kome je hteo i kako je hteo, bez saglasnosti suda i bez saglasnosti države Srbije.

Zbog tih nezakonitih poslova Sašu Radulovića kaznila je i Agencija za licenciranje stečajnih upravnika, a krim ga je proglasio i Privredni sud u Beogradu koji ga je razrešio dužnosti stečajnog upravnika. To je taj kralj stečaja, Saša Radulović, a danas se bavi politikom.

Kao stečajni upravnik građevinskog preduzeća Novi autoput 2011. godine, milionski vredan računovodstveni posao, da li znate kome je dao? Dao je kompaniji koja se zvala „E biznis servis“. Da li znate čija je to, poštovani građani, kompanija? Registrovana je na njegovu suprugu u kojoj je Radulović bio suvlasnik.

Kada je postao ministar u Vladi Republike Srbije nikada se nije odrekao pozicije stečajnog upravnika, u čak 14 preduzeća. Zato su ga, ne ja, često novinari mene prozivaju da sam ga nazvao, ja i Marijan Rističević, kralj stečaja, nego su ga gospoda novinari nazvali kraljem stečaja. To pokazuje njegov odnos prema državi, a danas proziva predsednika države, svakodnevno, Aleksandra Vučića.

Samo još dve, tri rečenice, da naslove pročitam iz tog vremena u jednom uglednom listu.

Tako je 14. aprila 2011. godine, jedan ugledni list objavio naslov: Policija češlja kralja stečaja.“ Evo, oni su dali, novinari, a ne moja malenkost.

Takođe, 16. aprila 2011. godine: „Kralj stečaja ojadio šećerane.“

Dana 31. maja 2016. godine, naslov: „Raduloviću, bruko, koliko si maznuo miliona?“

Radulović, Đilas, Tadić i Jeremić ne treba da se bave politikom. Politikom treba da se bave časni ljudi, a ne muljatori, ne džabalebaroši, ne lezijedovići, kakvi su oni.

Na kraju, dok naš predsednik Republike, Aleksandar Vučić, svakodnevno poštovani građani, vi ste očevici, vraća međunarodni ugled Srbije sprovodeći politiku mira, politiku bezbednosti naše zemlje, politiku ubrzane modernizacije Republike Srbije i politiku zdravlja svih naših građana, i u okruženju, Dragan Đilas, Boris Tadić, Saša Radulović blate našu zemlju.

Evo, Saša Radulović nedavno psuje državu Srbiju i građane Srbije, trošeći opljačkane pare iz džepova poštovanih građana Srbije. Verujem da tužilaštvo ipak radi svoj posao.

Hvala.
...
Srpska napredna stranka

Radovan Tvrdišić

Poslanička grupa SPAS | Predsedava
Zahvaljujem.

Sledeći je narodni poslanik Uglješa Mrdić.

Izvolite.
...
Srpska napredna stranka

Uglješa Mrdić

Poslanička grupa "Aleksandar Vučić - Za našu decu"
Zahvaljujem, predsedavajući.

Poštovani gospodine Tvrdišiću, poštovani gospodine Milojeviću, poštovane drage kolege narodni poslanici i dragi gađani Republike Srbije, Srbija je pravna država i 2012. godine je vraćena vera u institucije. Vraćena je vera u institucije zahvaljujući političkim promenama koje smo imali 2012. godine, a vrlo dobro znamo šta se dešavalo u srpskom pravosuđu do 2012. godine, što odlično zna i ovde prisutni predsednik Visokog saveta sudstva gospodin Dragomir Milojević.

Imali smo katastrofalnu reformu pravosuđa 2009. godine sa svim svojim posledicama. Godine 2012, kada je došlo do političkih promena, naišli smo maltene na skroz razoreno pravosuđe. Na sreću, ubrzo je i promenjena tadašnja predsednica Vrhovnog kasacionog suda gospođa Nata Mesarović, koja se proslavila ne samo po katastrofalnoj reformi pravosuđa, zajedno sa svojim partnerima, o čemu su govorile moje drage kolege, poput Snežane Malović, Slobana Homena, Boška Ristića, koji je bio ovde šef Odbora za pravosuđe, Dušana Petrovića i njihovih saradnika, ona se proslavila što je ušla, može se slobodno reći, kao jedan svetski primer kako ne treba da postupa ne samo ona kao predsednik Vrhovnog kasacionog suda, nego kao i predsednik sudskog veća kada je bila u pitanju presuda za ubistvo premijera Zorana Đinđića.

Ona je javnosti, milionskom auditorijumu jasno poručila kako je ona funkcionisala kao deo pravosuđa kada je rekla – upravo sam dobila presudu. Dakle, ne „upravo smo doneli presudu kao sudsko veće“, nego „upravo sam dobila presudu“. E, to „dobila sam presudu“ tako je bilo i u more drugih slučajeva gde su učestovali žute sudije.

Kad kažem žute sudije, mislim na one sudije koje su isključivo radile u interesu Demokratske stranke i po nalogu Dragana Đilasa, Borisa Tadića, koji hoće ponovo da bude predsednik Srbije, samo ima jedan veliki problem - neće ga narod. Radili su po nalogu Vuka Jeremića, Snežane Malović i drugih onih žutih funkcionera Demokratske stranke koji ne samo da su razorili pravosuđe u Srbiji, nego su razorili i čitavu državu. Ali, na sreću, 2012. godine, opet ponavljam, dogodile se te promene i danas situacija u srpskom pravosuđu nije idealna, ali je daleko bolja nego 2012. godine i iz godine u godinu imamo napredak.

Nažalost, imamo pojave u srpskom pravosuđu poput sudije Majića, o čemu je sjajno govorio moj kolega Milenko Jovanov, koji je o njemu rekao sve što treba da se kaže i kao o sudiji i kao o čoveku i kao o nekome ko radi protiv države Srbije.

Sreća je ovde svih nas ovde prisutnih i vas iz Visokog saveta sudstva što su te sudije u manjini u odnosu na većinu časnih i čestitih sudija, koji se biraju kako treba da se biraju.

Sudije se više ne biraju na sastancima opštinskih odbora pojedinih političkih stranaka, kao što smo imali slučaj 2009. i 2010. godine, kada su birani na sastancima opštinskog Odbora DS. To vreme je prošlo. To vreme je prošlo i narod je srećan što je to vreme prošlo. Takvu reformu pravosuđa narod je kaznio na izborima 2012. godine, a šta narod misli o Aleksandru Vučiću kao prvom potpredsedniku, kasnije kao premijeru, pa potom kao i predsedniku Republike Srbije, to se videlo na izborima.

Narod je prave reforme pravosuđa koje su se dogodine 2012. i 2013. godine, gde je profesionalnost, objektivnost i stručnost stavljena na prvo mesto, na izborima pokazao i 2014, i 2016, i 2107, 2018. i 2020. godine i uveren sam da će narod pružiti punu podršku aktuelnoj vlasti i predsedniku Republike Aleksandru Vučiću i na izborima koje očekujemo naredne godine.

Što se tiče Odluke o izboru predsednika Vrhovnog kasacionog suda, gospođe Jasmine Vasović, kao narodni poslanik liste Aleksandar Vučić – Za našu decu mogu samo da kažem da podržavam tu odluku da gospođa Vasović bude predsednik Vrhovnog kasacionog suda.

Detaljno sam pročitao njenu biografiju. Njena biografija govori u prilog tome i nadam se da će kao što ste i vi, gospodine Milojeviću, tako i vaš naslednik gospođa Jasmina Vasović nastaviti naše pravosuđe, zajedno sa svojim saradnicima, da vode onako kako treba, putevima pravde, putem pravednosti i prava, onako kao što je u svim razvijenim državama u svetu.

Mi imamo i alternativu tom putu, a to je ovaj lopovsku put Dragana Đilasa. Dragan Đilas je u velikoj panici, moram to iskreno da vam kažem, zato što on vrlo dobro zna da je on sada na meti ne nas, nego nadležnih institucija, nadležnih pravosudnih institucija. On će morati da odgovara za svojih preko 68 miliona dolara ili evra, svejedno, koje se nalaze na 53 računa u 17 država širom sveta.

Dakle, ne može neko da otima od građana Srbije, a da ne odgovara pred zakonom. Ne može neko da napravi katastrofalnu reformu pravosuđa, a da ne odgovara pred narodom.

Oni koji su pravili katastrofalnu reformu pravosuđa, oni su odgovarali pred narodom i izgubili su izbore i 2012. i 2014. i svi ti iz žute koalicije su kasnije ne samo da su izgubili izbore, nego su ostali ispod cenzusa.

Moram da navedem na kraju mog izlaganja jedan od primera gde su pravosudne institucije imale jednu opomenu da moraju da rade svoj posao. To je primer štrajka glađu našeg predsednika poslaničke grupe dr Aleksandra Martinovića i naše drane narodne poslanike Sandre Božić. Oni su morali da štrajkuju glađu da bi nadležne pravosudne institucije reagovale kako treba i odradile svoj posao posle mučkog prebijanja i pokušaja ubistva Marijana Rističevića.

Ja se nadam da se više takve pojave neće dešavati i da će svi oni koji rade i u tužilaštvu i u sudovima raditi profesionalno svoj posao i na taj način dati svoj veliki doprinos da jačamo našu državu Srbiju iz godine u godinu i da pomognemo državi u borbi protiv mafije koju uspešno predvodi predsednik Aleksandar Vučić.

Hvala i živela Srbija!
...
Srpska napredna stranka

Radovan Tvrdišić

Poslanička grupa SPAS | Predsedava
Zahvaljujem.
Ima reč narodni poslanik Aleksandar Mirković.
Izvolite.