Osma sednica Drugog redovnog zasedanja , 25.11.2021.

1. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

Osma sednica Drugog redovnog zasedanja

01 Broj 06-2/476-21

1. dan rada

25.11.2021

Beograd

Sednicu je otvorio: Ivica Dačić

Sednica je trajala od 10:25 do 19:10

POSLANIČKO PITANJE

...
Savez vojvođanskih Mađara

Emeše Uri

Poslanička grupa Savez vojvođanskih Mađara
Hvala vam na iscrpnom odgovoru i na dobrim smernicama. Mislim da postoji interaktivna saradnja nas poslanika sa postavljenim pitanjima i predlozima i ministarstva.

Drugo moje pitanje bih postavila ministru Lončaru u vezi velikog broja zaposlenih u zdravstvenim ustanovama kao pomoćnih radnika koji imaju najniže koeficijente, a s tim zajedno i najniže zarade.

Povukla bih paralelu da nije svejedno, naročito sa današnjim iskustvom nakon pandemije i usred pandemije, nije svejedno da li jedan vozač vozi, bez uvrede, cement, krompir, kupus ili živog čoveka čiji je život ugrožen, teško pokretan, gde treba pomoći i da se unese taj pacijent u vozilo i da se iznese iz vozila što se tiče vozača. Isto tako, higijeničarke, spremačice, kuvarice koje obezbeđuju ishranu teško obolelim pacijentima koji su u prvom kontaktnu najčešće sa infektivnim pacijentima isto dobijaju praktično istu zaradu, odnosno imaju isti koeficijent, najniže koeficijente, jer imaju i najnižu školsku spremu kao spremačice u nekim kancelarijama javnih ustanova.

Da li se razmišlja da se ti koeficijenti negde koriguju? Da li da se uvede možda kontakt sa pacijentima kao jedan faktor koji povećava njihovu zaradu? Što se tiče samih vozača u hitnoj medicinskoj pomoći, odnosno službi hitne medicinske pomoći, mislim da svi sada imamo jako puno iskustva sa hitnim intervencijama baš tih službi i znamo da vozači u tim službama ravnopravno skoro negde učestvuju u pružanju hitne medicinske pomoći, a nisu prepoznati po tim koeficijentima da pružaju tu pomoć.

Verujem da je za ovo potrebno vreme da se napravi nova skala tih koeficijenata, ali bi vredelo razmišljati, jer zdravlje praktično danas, u današnjem svetu je najosnovnije pravo svakog čoveka i bez kvalitetno pruženih usluga u zdravstvenom sistemu niko neće imati osećaj da je uvažena ta njihova potreba.

Mi svi imamo sada ili ličnog iskustva, ili je neko od naših najbližih bio u kontaktu sa zdravstvenim ustanovama, primećujemo da li su one čiste, da li se dobro održavaju, kakvi su ljudi koji nam pomažu da dođemo do tih zdravstvenih ustanova, kakvi su ti vozači, kakva je hrana. Tako da, negde je taj materijalni njihov dohodak možda i motivišući da bude ta zdravstvena usluga bolja. Hvala.