Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, svako zasedanje Skupštine donosite nove zakone o zaduživanju, o davanju garancija Republike Srbije u korist stranih i domaćih banaka za izmirenje obaveza javnih preduzeća, akcionarskih društava i drugih stvari.
Posle ove sednice Skupštine Srbije, država Srbija i njeni građani će biti dodatno zaduženi za još oko pola milijardi evra.
Kada ste došli na vlast javni dug je bio nešto oko 15 milijardi evra, a danas je po vašim podacima došao do 39 milijardi evra.
Naravno da svaka država i sve države vrše zaduživanje budžeta za neke razvojne projekte i neke investicione projekte i nije sporno kada se takvo zaduživanje vrši za projekte koji su profitabilni i koji mogu da ostvaruju prihode da se to zaduženje vraća i da se vraćaju kamate, ali pitanje je i visina kamata po kojima se zadužuje Srbija, a Srbija se zadužuje po visini najvećih kamata na svetu.
Problem je što ova vlast zadužuje narod i državu ne za razvojne projekte, nego najčešće za neke besmislene projekte i što se kroz te projekte izvlače desetine i stotine miliona evra na privatne račune ljudi sa vlasti.
Gotovo svi projekti koje radi ova vlast i koje plaća ovaj narod, odnosno država, budžet i zaduživanja se dobijaju i dodeljuju na nameštenim javnim nabavkama na kojima najčešće ima samo jedan ponuđač i to su vaši izvođači preko kojih se cene radova višestruko uvećavaju, a onda se posle tog aneksima ugovora dodatno uvećavaju, tako da se iz budžeta Srbije ispumpavaju milijarde evra u strane države, na strane račune, u nekretnine i ko zna gde sve. O tome ćemo voditi računa kada se ova vlast smeni.
Jedna od tačaka dnevnog reda na kojoj se može lepo videti kako ova vlast otima novac građana je Tačka 13. koja kaže – Predlog zakona o potvrđivanju finansijskog ugovora železnička pruga Niš-Dimitrovgrad između Republike Srbije i Evropske investicione banke.
Početna cena radova, koja je bila predviđena za taj projekat, je bila 268 miliona evra, a sada je 502 miliona evra. Dakle, u međuvremenu je porasla gotovo za 100%.
Na dnevnom redu imamo još nekoliko zaduživanja. To je po Tački 9. – Ugovor o zajmu unapređenju kvaliteta vazduha – 50 miliona evra, po Tački 12. – Zakon o potvrđivanju Sporazuma o zajmu dodatno finansiranje projekta modernizacije poreske administracije Republika Srbija i Međunarodna banka za obnovu i razvoj – 27 miliona evra, po Tački 14. – Predlog zakona o potvrđivanju Sporazuma o zajmu između KFV Frankfurt na Majni Republike Srbije za reformu sektora energetike, životne sredine – 135 miliona evra, po Tački 15. – Predlog zakona o potvrđivanju Posebnog sporazuma o drugog kreditnoj liniji za finansiranje programske operacije za razvojnu politiku zelenog rasta u Srbiji itd. – 135 miliona evra, Tačka 16. – Elektromreža Srbije – 12 miliona evra, da ne čitam sada sve iz dnevnog reda.
Vi se hvalite da je budžet nikada veći, da su devizne i zlatne rezerve nikada veće, moje pitanje je – da li stvarno za ove stvari, koje su u domenu rada ministarstava i države, neophodno zaduživanje? Da li je moguće da se ove stvari rade iz tekućih prihoda i da se ne plaćaju skupe kamate za stvari za koje stvarno nema potrebe da se zadužuje? To bi bilo moguće raditi naravno da nije ovoliko velika korupcija. Tako da, zbog toga novca nema.
Sve ovo plaćaju građani Srbije, plaćaće njihova deca, unuci, praunuci, ko zna koliko generacija će morati da plaća sve ovo što ste vi zadužili Srbiju i što se pokrali iz Srbije.
Tačka 22. je možda jedna od na prvi pogled tačaka koja ima smisao i koja bi bila dobra kada bi imali dobru nameru. To je tačka koja će podsticati razvoj i pomoć srednjim i malih preduzećima u Srbiji, a samo ću reći da dolazim iz Opštine Stara Pazova, koja je još u SFRJ bila jedan od centara male privrede i koja sada ima posle Beograda i Novog Sada najviše preduzeća, oko 3,5 hiljade.
Podsetiću na podatke da su mala i srednja preduzeća nosioci naše privrede, da učestvuju sa oko 60% u proizvodnji, oko 40% u izvozu, oko 65% radnika proizvodnog sektora radi u malim i srednjim preduzećima i oko 40% svih troškova države finansiraju mala i srednja preduzeća.
Država, odnosno vlast gotovo svu pomoć daje stranim kompanijama, najčešće velikim, dok mala i srednja preduzeća ne dobijaju apsolutno ništa od države, odnosno dobijaju inspekcije i razne namete i čak im odmažete, umesto da im pomažete.
Evo navešću jedan primer iz moje Opštine Stara Pazova, gde je došla fabrika, koju je otvarao Aleksandar Vučić, EMT iz Nemačke, koja se bavi popravkom avionskih motora. Ta kompanija ima višestruko veći budžet od države Srbije. Ta kompanija je dobila ogromnu pomoć i od države i od naše opštine, čiji je budžet jako mali, a tri i po hiljade privrednika Stare Pazove od opštine Pazova nije dobilo apsolutno ništa.
Imamo jedan takođe paradoks o kome su govorile neke kolege, da se dosta projekata finansira u Srbiji iz nemačke Razvojne banke, koja će na projektima u Srbiji da profitira i da izvlači novac od građana i privrede Srbije i da ga odnosi u Nemačku za bolji život Nemaca. Zašto se ne otvori srpska razvojna banka, da taj novac ostane u Srbiji i da se te kamate ne plaćaju?
Imate još jedan paradoks koji je rekao moj kolega Branko, da se čak nemačka Razvojna banka oslobađa svih taksi, poreza i doprinosa koje treba platiti u Srbiji na ovakvom poslu, što je stvarno neverovatno.
Očigledno da je vlasti SNS i SPS važniji standard i život Nemaca i nemačkih kompanija nego srpskih kompanija i građana Srbije.
Da ponovim, suština funkcionisanja ove vlasti je korupcija, ogromna korupcija i zaduživanje. Otimaju se milijarde evra od građana Srbije preko zaduživanja i ispumpavanja iz budžeta. Ali, doći će brzo vreme kada će se za to polagati računi i kada mnogima od vas neće biti prijatno, kada će se deo tog novca, veći deo novca, morati vratiti građanima i državi Srbiji. Hvala vam.