Ja se s vama slažem, gospodine, i sviđa mi se što ste krenuli od prosvete. To je jedan preozbiljan problem, ali sam siguran da u ovom momentu niste svesni, slušajući vas pažljivo šta pričate, koje će ovo imati posledice.
Ovde ste rekli, kako ste rekli, da se otvara vrtić, ali siguran sam da je i vama drago. Siguran sam da se sećate perioda pobune roditelja koji nisu imali gde da upišu decu u vrtić, da se tražila veza, da nisu imali, pa se otvara u Leskovcu, u Nišu, u Paraćinu, siguran sam da ste zadovoljni da se to otvara. A sada kako se zove, da li se zove vesela ili ovakva družina, mislim da to nije bitno, ali je bitno da će desetine i desetine dece imati gde da idu, da će roditelji moći bezbedno da odu na posao, odnosno da deca ostanu bezbedna i to je najbitnije.
Što se tiče stanja u prosveti, ako mislite da u prosveti može da bude dobro, a da podržavate i da kažete da se ne ide u škole, da se ne ide na fakultete, da se ne pohađa nastava i sve ono što ste radili, to je nemoguće. Želim samo da vam kažem, razmislite koliko će generacija i država Srbija osećati zbog toga što ste podržavali i što ste im rekli to da radi.
Reći ću vam samo za studente medicine. Imate generaciju koja godinu dana i više zbog korone nije mogla da ide na nastavu i na vežbe, to je jedna godina i više. Sad ista ta generacija je došla do neke druge faze, sad opet nije išla godinu dana. Hoćete ići kod tog lekara da se lečite? Šta ćemo da radimo s tim? Znate, to nije samo na medicini, stomatologija, svi drugi fakulteti, ne potcenjujem nijedan fakultet. Šta mislite, da li ste pomogli nešto toj deci? Da li je nešto dobro za njih? Da li je dobro za državu, za sistem, za bilo šta? Da li će i ta deca i država imati ozbiljne posledice? Hoće sigurno. Razmislite, molim vas, ljudski razmislite o tome, nemam nikakav problem da vređate mene, da vređate sve nas, to nije problem, ali je ovo problem što će se upropastiti generacije dece.
Gospođo, vi ste u pravu i u pravu je Aleksandar Vučić, deca nisu kriva ni za šta. Deca ne mogu da budu kriva, samo su krivi roditelji, koji ih vaspitavaju. Pa mi smo krivi za našu decu do 18 godine, to je tako zvanično i po zakonu. Nisu oni krivi. Pitanje je kako ih vaspitavamo i šta nam je cilj i da li se bavimo njima. Samo razmislite u kom pravcu to vodi, gde ćemo doći.
Vi ste čovek koji se bavi finansijama. Što se tiče MMF-a, vi smatrate da ne treba da bude MMF, mi smatramo da treba, treba kontrola, razilazimo se po tom pitanju, ali ubedite građane i nema nikakvih problema da nama ne treba kontrola oko trošenja, oko ulaganja, oko svih tih stvari.
Pomenuli ste državne apoteke. Državne apoteke već dugo nemaju nikakve veze sa državom. Iz kog razloga? Državne apoteke nisu uopšte bile konkurentne na tržištu. A znate li iz kog razloga nisu bile konkurentne? Znači, postoje stvari, imate tržište i jednostavno funkcionišete ili ne funkcionišete. A šta bi trebalo, da mi sad uzmemo da stavimo njih u neki povlašćeni položaj, a privatne apoteke i ostalo, da njima nametnemo neke namete koje ne mogu da izdrže, da bi mi veštački držali državne apoteke?
Da skratimo, otvoreno je tržište, apoteka ako je državna, ako dobro radi, nastaviće da radi, ako može sama da se izdržava ostaje, a ako ne može – to je to, imaju načina da uzmu nekog partnera, šta god da urade, da se snađu i da rade. Jednostavno, šta je najbitnije? Da ima lekova za građane Srbije, da ima dovoljno lekova, da ima svih lekova i po najpovoljnijim cenama i oni između sebe da prave to tržište koje će odgovarati građanima Srbije, ništa drugo nije bitnije od građana koji treba da kupe te lekove.
Kažete da se ne vodi računa o zdravstvu, da je raspad sistema i ostalo. Moram da vas podsetim samo, u tom periodu kada ste vi bili taj najveći stručnjak živi za tu ekonomiju, finansije, u bolnicu niste mogli da uđete ako ne donesete lekove, ako ne donesete flaster, ako ne donesete sve ono što je potrebno, nije bilo u bolnici. Znate, dve hiljaditih. Onda sledeće. 2000. godine isto, u to vreme kupuju se saniteti, plate se avansno, ne isporuči se nijedan sanitet. Nismo to zaboravili. Nije to niko zaboravio. A sad kupljene stotine i stotine saniteta. Znate, to su činjenice. Da li je u to vreme bilo lekova za retke bolesti, da li je postojao jedan lek, dva leka? Pa nije, a sad ih ima.
Kako su se zapošljavali ljudi? Pa nije bilo konkursa, bile su tarife. Znate, da li ste član stranke, bila je, ne znam, pet, šest, sedam hiljada, a ako niste deset ili ako ste ne znam šta drugo 15 hiljada evra, da se zaposlite kao lekar. Šta mislite kako izgleda kad uzmete novac nekom i zaposlite ga kao lekara? Pa kako on počinje? On od starta počinje, on od starta shvata da to funkcioniše po nekom drugom principu.
Imali ste tarife, imali ste sve, a da ne pričam da se nijedan najbolji student medicine nije zaposlio, da se pričam da se nijedna najbolja medicinska sestra ni medicinski tehničar nisu zaposlili, znate. A teško je slušati činjenice, nije to lako. Ali ja vas apsolutno razumem i to je vid vaše borbe, ali samo hoću da vas zamolim, razmislite šta činite studentima i deci u školi za ovo za šta ih podržavate, da ne idu u školu i da ne rade. Ništa drugo. Mislim da je to poenta svega, sve drugo je nebitno.