Poštovani narodni poslanici, predsedniče Vlade, predsedavajuća, izuzetno mi je drago da ste pitali za magnetnu rezonancu. Reći ću vam i odgovor, magnetna rezonanca za Mitrovicu je potpisana još petprošle godine i trebali ste da je imate ove godine. Imali bi ste magnetnu rezonancu da nije bilo blokadera, tako da njima možete da zahvalite što vi nemate magnetnu rezonancu, a ugovor stoji i dalje potopisan sa Svetskom bankom, ali zbog blokada, i nedovoljno ulaska u budžet, nismo mogli da aktiviramo taj ugovor. Znači, to je razlog zašto vi i zašto još devet bolničkih centara nema u ovom momentu nema magnetnu rezonancu koja bi radila.
I, ne samo magnetnu rezonancu, iz istog razloga blokada koje su bile ovde godinu dana, nemamo skrenere, nemamo kola hitne pomoći, nemamo pokretne ambulante, pokretne apoteke, koji su svi u tom paketu i u tim ugovorima, što je lako proverljivo. To građani Srbije treba da znaju, treba da znaju građani Sremske Mitrovice zašto nemaju magnetnu rezonancu. To je jedini razlog, ne postoji nijedan drugi razlog. Dogovoreno. Napravljen projekat za prostor, krenulo se sa obukom kadra, sve pripremljeno. Nedovoljno novca ušlo zbog blokadera u budžet, nije mogao da se aktivira ugovor sa Svetskom bankom. Gospodo to vam je istina.
Što se tiče opreme koju ste rekli ja nisam zadužen. Pokrajinska vlada, pokrajinski sekretar daje novac. Ja nemam pravo kao republički ministar da dam novac opštinama u Vojvodini za opremu. Siguran sam da ta oprema treba. Ja ću ga pozvati koliko danas da učini sve da nabavi, samo ne možete da kažete ime firme koja hoće da ide, jer tako se ne funkcioniše.
To je sve u redu. Zbog vas vam kažem jer će biti da je to namešteno. Da vi hoćete, konkretno što ste, dakle, ja neću sada da ponavljam, pa da reklamiram te proizvođače. To nemojte nikad, molim vas da radim. Vi se ne razumete. To su vam dali, ali to nije korektno jer ispada da vi hoćete konkretno od tog proizvođača da uzmete gde ćete imati pobunu svih drugih proizvođača.
Ne kažem da su to loši proizvođači, ne kažem bilo šta, ali postoji jedna procedura koja mora da se ispoštuje i koja će se sigurno ispoštovati. Tako da sam siguran da posle razgovora sa pokrajinskim sekretarom da će to biti odobreno bolnici da dobije i da pomaže.
To je ono za šta se zaležem, da se što više stvari odradi u bolnicama, kao što je Mitrovica i druge bolnice, da ne moraju da idu u Novi Sad, Beograd ili neke druge veće centre, da ne prave ovamo problem.
Razumem ja vas. Vi imate svoj ugao gledanja i to je sasvim u redu da kažete da se pre deset, petnaest godina živelo bolje nego danas. Možda, eventualno politička agenda, ali ja još nisam sreo te ljude koji mogu iskreno da kažu da je tada bilo bolje nego sada.
Da krenemo od zdravstva. Tada su bile zabranjene specijalizacije, a mi sada pričamo o specijalistima i o tome šta treba da se uradi. Pričamo o skenerima. Tada niste imali ni jedna vrata da su mogla da se zatvore na toaletima. Niste mogli prozor da zatvorite, stavljali su se ćebići da se zatvori prozor. Eto, to je samo jedna od razlika koja postoji.
Niste imali ni jednu nabavku saniteta u to vreme. Ne znam kako ćemo da objasnimo da je to bilo bolje bez saniteta, bez prozora koji mogu da se zatvore, bez vrata na toaletima. Zar smo već zaboravili ono kada je išao predsednik Vučić i obilazio toalete i rekli su – „evo ga premijer za toalete“ da bi se obnovili. Da li je moguće da smo to već zaboravili? Okej, verovatno jesmo. Popravili se. Nisu više kao što su bili. Da ne pričamo o lekovima. Da ne pričamo o budžetskom fondu, o lečenju u inostranstvu, o dolasku stranih stručnjaka ovde da pomažu našoj deci.
Da li znate da je vrhunac bila kombinacija da se ode na gama nož u Tursku? Da li znate da je to bio vrhunac svega? Mi danas ne da imamo gama nož, nego imamo iks nož, imamo mnogo bolje aparate, a tada ste na taj aparat morali da odete u Tursku.
Ako me uverite da je to bilo bolje nego ovo danas, nemam nikakav problem. Ja vam iznosim neke činjenice. Ako ove činjenice nisu tačne, vi recite da su tad bile bolje bolnice, da su tad bile bolje opremljene, da su mogli ljudi da specijaliziraju, da su mogli lekari da se zaposle, da je bilo konkursa da se zaposli lekar, da je naš tad zdravstveni sistem mogao da dođe na ocenjivanje. Znači, mi tad nismo mogli ni da dođemo na tu listu da nas ocene, jer nismo imali one faktore koje morate da popunite, kakvi su, nisu mogli da ih nađu ovde. U međuvremenu smo pretekli šest ili sedam zemalja EU.
Nemojte da se pravimo naivni. Ovo što imamo u Srbiji vezano za zdravstveni sistem, retko gde postoji u svetu. Znate i sami, kad odete bilo gde u inostranstvo, prvo vas pitaju koje osiguranje imate, da li možete da pokrijete to, jel možete da uplatite 20-30 hiljada evra kao neku garanciju da bi vas neko primio u bolnicu. Svi se brže-bolje vraćaju u Srbiju i traže ovde da se leče.
Kako izgledaju klinički centar Beograd, Niš, bolnice u Leskovcu, Vranju? Bolje nego hotel "Hajat". To su činjenice. Da li se one nekom sviđaju ili se ne sviđaju, to je druga stvar.
Prema tome, ono što je bitno za građane Srbije, hteli da priznate ili ne, mi nismo imali taj budžetski fond za lečenje u inostranstvu, nismo imali lekove za retke bolesti. Danas dajemo milijarde za to. Koliko se pomaže deci i ostalima? To su činjenice. Ako nisu tačne, vi recite.
Magnetna rezonanca, ne samo za Sremsku Mitrovicu, za sve ostale, biće, prognoziramo, ako bude mirna situacija u Srbiji, ako budemo normalno radili, krajem januara, u februaru, da ćemo moći da aktiviramo taj ugovor sa Svetskom bankom i stižu magnetne rezonance ne samo za Mitrovicu nego i za ostale bolnice, kao i skeneri i kola hitne pomoći i aparati za zračenje.
Da li znate da u tom kontekstu sa Svetskom bankom čekaju aparati za zračenje, gde radimo u dve, tri smene, da nema liste čekanja. Ljudi, samo shvatite to. Radi se o ljudskim životima.
Potrebna nam je stabilnost, potrebna nam je privreda, potrebno je da radimo, da bi mogli da aktiviramo te kredite, da dobijemo nove aparate za zračenje. Naravno, treba nam nova bolnica, treba nam nova onkologija. Kao što gradimo Tiršovu, gradićemo i novu onkologiju. Sve smo stariji i bolesniji, sve će nam više trebati.
Treba da edukujemo kadar, treba da ostavimo nešto iza nas, da ljudi budu sigurni. To je ono za šta se mi zalažemo, ono što mi radimo i ono što se vidi. To ćemo nastaviti. Nemojte nam odmagati. Ne morate da pomažete, ali nemojte odmagati. Ne odmažete samo nama, odmažete svima, odmažete pacijentima, odmažete ljudima kojima je potrebna pomoć. Ona zavisi od toga, zavisi od mira ovde.
Pacijenti nemaju ništa od blokada, od nasilja, od svega onoga. Staje sve. Nema privrede, nema trgovine, nema turizma, nema ničega. E, onda nema para ni za magnetnu rezonancu, ni za akceleratore, aparate za zračenje, ni za kola hitne pomoći, ni za ostalo. Sve je to povezano i to moraju svi da znaju. To ne može jedno bez drugog. Ne može ništa da se ne radi, niko da nam ne dolazi, da nema investicija, a mi ćemo da ulažemo sve više. Odakle? To nije realno.
Da ne pričam o problemima sankcija, o nafti, o NIS-u, o hiljadu drugih stvari. Sve je povezano. Samo moramo da se opredelimo šta hoćemo. Da li nam je stvarno stalo da pomognemo, da uradimo da ostane nešto iza nas ili nije? Svi da stavimo prst na čelo, pa da donesemo odluku.