Zahvaljujem, potpredsednice Skupštine.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvaženi građani Srbije, pre tri dana ovde u Beogradu, dakle, ispred Narodne skupštine dogodio se stravičan događaj. U ranim jutarnjim satima jedan čovek je došao tamo, preskočivši ogradu i uboo nožem drugog čoveka, drugog čoveka koji je inače učesnik ovog prijavljenog skupa. Čovek je uboden hladnim oružjem, hitno je medicinski zbrinut, hitno je operisan i samo pukom srećom nije u životnoj opasnosti. Dakle, pukom srećom je izbegnuta potpuna tragedija.
Podsetio bih građane Srbije da ovo nije prvi slučaj, da je samo pre nekoliko nedelja isto jedan čovek došao do šatora i ovog puta vatrenim oružjem takođe ranio čoveka koji je bio učesnik prijavljenog skupa. Naglašavam, predsedavajuća, prijavljenog skupa jer je to jedini prijavljeni događaj u skladu sa zakonom.
Za mesec dana imamo čak dva monstruozna napada na ljude koji su učesnici prijavljenog skupa, a koji nikog nisu napali, ničim nisu izazvali takvu reakciju. Dakle, čak dva pokušaja ubistva, jedan vatrenim, a jedan hladnim oružjem i to samo zato što su u pitanju osobe koje se ne slažu sa njihovim političkim stavovima.
Šta je bio greh tih ljudi koji su ranjeni? Jedini greh je bio to što su osudili da javno podrže politiku predsednika države Aleksandra Vučića i što su pri tom imali dovoljno hrabrosti da prisustvuju događaju koji je ponavljam, uredno prijavljen.
Ne mogu a da ne pitam, a šta je sledeće? Zaista, šta je sledeće? Šta je još potrebno da se desi da prestanete sa konstantnim, svakodnevnim pozivima na teror i linč? Da prestanete sa stvaranjem atmosfere mržnje i nasilja u društvu? Šta je još potrebno da se desi, da li je potrebno da neko zaista izgubi život u Srbiji ne biste li prestali sa histerijom, ne biste li prestali sa kampanjom potpune dehumanizacije svih nas, ne biste li prestali sa pozivima kako nas treba pobiti, proterati, spaliti i šta sve ne?
Mora li zaista neko u Srbiji da izgubi život zato što mesecima generišete narativ preko vaših medija, vaših društvenih mreža, kako smo svi mi koji podržavamo politiku predsednika države, zapravo nekakva niža bića, nekakva nevažna bića. Mi smo nekakva, kako je to gospođa Brnabić pre neki dan rekla, mi smo nekakva „ćacad“, koje je sasvim legitimno tući, udarati, ne znam, napadati, proterivati i tako dalje. Da je sasvim legalno i legitimno napadati i razbijati, demolirati, paliti prostorije SNS, uvek i svuda i na svakom mestu. Da je to sve dozvoljeno, da je sve to normalno, čak možda i poželjno.
Dakle, sve ovo što se desilo, je da kažem najdirektnija posledica tog i takvog narativa koji širite, evo već punih godinu dana. Narativa kako nas treba juriti, kako nas treba jahati, kako onaj kaže – dinstati, kako nas treba gađati jajima, kako ćemo bežati, kako ćemo plivati i šta sve ne i kakve gadosti smo slušali svih ovih meseci.
Onda, predsedavajuća, i to je ono što je najgore i najlicemernije u svemu ovome. Na tim njihovim medijima traje svakodnevna kampanja kako smo mi, zapravo nekakvi nasilnici, kako smo mi, kako oni to kažu, nekakvi batinaši, kako smo mi ti koji izazivamo incidente i slično.
Dakle, potpuna zamena teza je u pitanju. Oni koji nam mesecima razbijaju i pale kancelarije i prostorije u svakom mestu, oni koji nam svakodnevno najmonstruoznije prete, dakle oni koji inspirišu najstrašniju mržnju koja za posledicu ima da čovek dođe i puca na drugog čoveka, da čovek dođe i ubode drugog čoveka, e, oni nas optužuju za nasilje. Potpuno ludilo.
Jedino pravo nasilje i umalo nasilje sa smrtnim ishodom se dogodilo ovde ispred Narodne skupštine. To vam je jedina istina i to je činjenica.
Sreća, predsedavajuća i time završavam, u toj celoj nesreći je da su građani Srbije u najvećoj meri svesni ove podvale i da ne nasedaju na tu vašu kampanju, što su jasno poručili prekjuče Lazoviću na izborima koji su održani i u Negotinu, u Mionici i u Sečnju, gde je SNS, odnosno liste SNS sa svojim tradicionalnim koalicionim partnerima odnele ubedljivu i apsolutnu pobedu.
Vi Lazoviću, samo nastavite po starom i na sledećim nekim izborima koji će vrlo brzo doći ćete proći isto. Zahvaljujem.