Samo da kažem predsedavajuća i prošli put sam pričala po amandmanu, pitala sam se, moj predlog je bio da treba da se izdaje rešenje, a ne ugovor, ali pošto odgovore i dalje ne dobijamo, o tome da li se roditelji i negovatelji vide kao radnici radnici, ili kao osobe koje pružaju negu. Ako su kao osobe koje pružaju negu, kako ih ja vidim, onda ne vidim razlog da se ne usvoji amandman koji predlažem za član 7. da roditelj negovatelj, i negovatelj, imaju pravo na podršku radi očuvanja zdravlja, socijalne uključenosti i sposobnosti za pružanje dugotrajne nege. Ta podrška treba da uključuje predah smeštaja za dete ili osobe sa invaliditetom koja trenutno postoji u tri grada, samo da kažem.
Privremenu zamensku negu, psiho socijalnu podršku, savetovanje, obuku za pružanje nege i dostupne informacije o pravima i uslugama u zajednici. Kao što sam i malopre rekla, na žalost, ovaj zakon kompenzuje da mi nemamo dovoljno razvijene usluge socijalne zaštite u zajednici, pogotovo ove koje sam ovde navela i kada bi roditelji negovatelji, koristili bi možda donosili drugačije zakone, tako da je ovaj zakon u svakom momentu potreban, ali ovaj zakon mora da prepoznaje da ako rešavamo prava roditelja i negovatelja, i na njih se koncentrišemo da je i njima potrebna podrška, osim što je, rekla bih da je potrebna podrška i nakon 65. godine, jer i tada obavljaju, ako vi smatrate rad, neku negu za koju sada neće dobijati pravednu kompenzaciju, nego će dobijati nešto iznad minimalne penzije, a obavljaće rad, onda moraju da imaju i mora zakon da prepozna da je njima neophodna podrška, da bismo podršku razvijali, da ne bismo konstantno ostajali na tome, da sada novčanim isplatama roditelje negovatelje pokušavamo da pretvorimo u jeftinu zamenu za ceo sistem.