Hvala. Evo ja danas malo o vatrenom oružju, ne bi verovali ali u njega se razumem nego više u hladno i žao mi je što Jovanov nije tu i juče me pozvao da popričamo o članu 5. ovog zakona, pa kada se bude vratio ako mi date vreme, mogu i da dopunim mog kolegu Novakovića, vezano za taj član 5. i kako to nož nije hladno oružje. Ali da se vratimo na ovaj član 36. Narodni pokret Srbije, je uložio amandman na ovaj član i sada iz koga razloga, nemamo problem sa prvim delom ovog zakona, koji kaže da može da se municija za oružje za ličnu bezbednost nabavi uz samo prethodno dobijenu saglasnost nadležnog organa, takođe, da u toku jedne kalendarske godine jednom može da se izda i to je u redu. Međutim deo koji kaže da se ograničava sama količina municije na 100 komada u originalnom pakovanju, na taj deo smo uložili amandman i da se poveća barem na 500, kao što je pre nego što je donet zakon pre 2015. godine, taj zakon o oružju i municiji iz 2015. godine, tu ne računam izmene 2018, 2020. i 2022. godina, pričam samo o zakonu koji je sada na snazi, on ne ograničava uopšte.
Sada, da bi prosto imali jedan zaokružen koncept, ja bih se vratila jedan korak unazad i Srbija je jedina zemlja na svetu u kojoj se plaća porez na oružje za ličnu bezbednost. Znači Srbija je jedina zemlja koja ne garantuje bezbednost svojim građanima, već im debelo naplaćuje njihovu brigu o ličnoj bezbednosti. Zakon o oružju i municiji, ovaj iz 2015. godine, zloupotrebljen je oduzimanjem legalnog oružja i prosta jedna zamena obrasca koju ste tada uveli i taj obrazac je bio dozvola i praktično je doveo opet do jedne preregistracije, ponovo apliciranje za dozvolu koju su građani već imali i pod nekim izgovorom da više ne postoji razlog za psoedovanje oružja za ličnu bezbednost, oduzimali su oružje. Gde je dodatni problem, nigde u zakonu nije definisano kada tačno prestaje briga za ličnu bezbednost, šta se to dogodi, pa država kaže okej, sada vi niste više ugroženi i kako to može da se zna. Znači, tu zakon nije dovoljno jasan i ostavljen je prostor da svako može da tumači i dolazilo je do oduzimanja legalnog oružja.
U poslednjih 30 godina, donosili smo sve restriktivnije zakone o oružju i municiji, a u poslednjih 20 godina, ukupno legalnog oružja, spao je sa milion i 100 hiljada, na 520 hiljada komada. Ovakvo smanjenje se reflektovalo samo na broj oružja koje je legalno i ni na koji način nije ugrozilo nelegalno, ljude koji drže nelegalno oružje, već samo ove koji su legalno dobili oružje i koji plaćaju porez za njega. Zašto ulažem amandman na ovaj član?
Ukoliko se oružjem ne trenira ono postaje potpuno beskorisno, vlasnik oružja koje ne trenira, on više nije ni bezbedan i postoji opasnost i za sebe i za okolinu. Dakle, 100 metaka je dovoljno i to zna svako ko je jednom otišao da gađa, 100 metaka je dovoljno za dva zagrevanja, za dva treninga i to samo da se neko zagreje. Svaki sportista može ovo da vam potrvdi i to nikako ne može da bude dovoljno za celu godinu, da obuhvati i zagrevanje i kondicioniranje, a onda i zalihe za ličnu upotrebu tako da su ovim zakonom ugroženi oni ljudi koji su već dokazali da im je lična bezbednost ugrožena i trenutni zakon, nabavka municije, nije ograničena i ovo je klasičan primer
6/3 VS/IR
kako se kažnjavaju legalni vlasnici oružja, koji ni na koji način nisu kršili zakon. Hvala.