Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Petar Petrović

Petar Petrović

Jedinstvena Srbija

Govori

Uvaženo predstavništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, svoje izlaganje ispred poslaničke grupe JS počeću od trećeg zakona ove objedinjene rasprave, a to je Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o postupku registracije u Agenciji za privredne registre, i reći ću da ćemo mi kao poslanička grupa podržati ovaj zakon, jer ovaj zakon je u stvari tehnička primena već postojećeg Zakona o računovodstvu, koji je jednostavno primorao da mora da dođe do promene ovog postojećeg zakona, da se ne bi sa dva ili više zakona ista oblast regulisala zakonskim normama.
Kada su u pitanju ova dva zakona, Zakon o privatizaciji i Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o stečaju, poslanička grupa JS će oba zakona u načelu podržati, iz razloga što smatramo da su ovi zakoni samo nastavak rada Vlade na donošenju reformskih zakona koji imaju za cilj da se popravi ekonomska i privredna situacija u Republici Srbiji, da se stvori mogućnost zapošljavanja novih radnika, kao i da se očuvaju postojeća radna mesta radnika koji rade u određenim preduzećima.
Da se govori o ovom Zakonu o privatizaciji ne može a da se ne pomene Zakon o privatizaciji koji je donet davne 2001. godine, sa određenim izmenama. Čini mi se da su devet ili deset puta vršene izmene i dopune postojećeg, sada važećeg Zakona o privatizaciji. Poznato je da smo svi te 2001. godine očekivali da ćemo donošenjem Zakona o privatizaciji napraviti privredni bum u Republici Srbiji, prelaskom određenih preduzeća iz društvenog u privatni kapital. Nažalost, u mnogo slučajeva to se nije obistinilo, pa su čak i mnoge u to vreme, u vreme privatizacije, dobre firme, dobra preduzeća došla u situaciju da su ostali bez imovine, ostali radnici bez posla, našli se na biroima za zapošljavanje, negde sa otpremninom, negde bez otpremnine, ali u svakom slučaju bez posla, bez radnog mesta, bez prava na zaradu, bez mogućnosti da od svog rada i od svoje zarade izdržavaju svoje porodice.
Poznato je takođe da smo te 2001. godine privatizovali ono što je i tada najbolje bilo u Srbiji, kao što su fabrike cementa, fabrike duvana i neke druge fabrike, da ih ne pominjem.
Šta smo iza toga dobili znamo i sami. U svim tim fabrikama nažalost došlo je do smanjenja broja zaposlenih. Zarade, koliko mi iz JS znamo nisu baš bile i pratile, bar u nekom dostupnom obimu zarade koje su radnici koji su radili u tim firmama imali u inostranstvu od strane onih koji su te firme kupili. Ali, dobro da se ne držimo mnogo prošlosti, to je bilo, pokazalo se kao loše, a zato je i ova vlada rešila da nam ponudi novi zakon privatizaciji od koga očekujemo da će stvoriti mogućnost da se popravi privredni ambijent i ekonomska situacija u Republici Srbiji i da se stvore mogućnosti, kao što sam rekao na početku, za brže zapošljavanje nezaposlenih mladih i školovanih ljudi, kao i očuvanje postojećih radnih mesta.
Ono što je za nas iz JS vrlo bitno jeste da se i posle primene i usvajanja ovog zakona mora od strane Agencije za privatizaciju mnogo oštrije kontrolisati ugovori koji se budu zaključili sa novim kupcima društvenog kapitala, jer smo imali do sada slučaj da je mnogo puta dolazilo do odlaganja primene ugovora, davanja nekih novih rokova, a sve je to imalo za cilj, nažalost i za posledicu, da su radnici ostajali bez posla, da mesecima, pa i godinama u nekim firmama nisu primali svoju zaradu i da su jednostavno doveli sebe u stanje socijalne potrebe. Da se to ubuduće, posle stupanja na snagu ovog zakona ne bi dešavalo, mi iz JS očekujemo da će Agencija za privatizaciju brže, savesnije, odgovornije i stručnije pratiti primenu i realizaciju ugovora od strane kupaca koji budu kupili ovaj društveni kapital.
Ono što je dobro i što pozdravljamo u predlogu ovog zakona jeste da imamo sada četiri modela privatizacije, to je ono što je govorio ministar Vujović, ali bih posebno istakao ovaj model prodaje imovine i naročito dela imovine. To je nešto novo i mi sada imamo situaciju da u određenim i velikim preduzećima koji se nalaze u vrlo lošoj situaciji, sa velikom imovinom, ali imovinom za koju nije zainteresovan niko od kupaca, ali je zainteresovan za deo te imovine da bi mogao preko kupovine da osmisli neku proizvodnju i zaposli određen broj radnika. To je dobro, a ja ne bih pominjao te naše velike firme koje su u postupku restrukturiranja, da ne bih neku zaboravio, tako da i o tome treba voditi računa. Mi to pozdravljamo i smatramo da je to dobro, kao što je i metoda prodaje akcija, kapitala, putem tendera itd.
Ono što je takođe vrlo dobro jeste što je konačno oročeno i nadamo se da će taj rok biti ispoštovan i da neće biti produžavan da do 31. 12. 2015. godine se okonča proces privatizacije društvenih firmi, odnosno društvenog kapitala u Republici Srbiji imajući u vidu sledeću činjenicu, a to je da mi danas imamo 584, ako dobro pamtim cifre, firme koje nisu privatizovane, a od toga 161 preduzeće se nalazi u tzv. postupku restrukturiranja. Tu se jednostavno iz budžeta u malo slučajeva moraju dotirati te firme da bi mogli da isplate koliko toliko zaradu radnicima koji su ostali da rade u tim firmama.
Međutim, ono što bi vas gospodine Vujoviću zamolio da i preko Ministarstva, i da preko Agencije povedete računa, ima u mnogim firmama koje se nalaze u restrukturiranju, ima jedan određen broj radnika gde radnici primaju određene, rekao bih vrlo skromne zarade, a da menadžment prima abnormalno visoke plate. Moje informacije govore da u nekim takvim firmama ima direktora, menadžera, da ih nazovemo kako hoćete koji primaju po 500, 600 hiljada dinara platu. Mi iz JS pitamo kako ih nije sramota da nosi kući 500.000 dinara a da njegov radnik prima 25.000 dinara? Koji su to rezultati poslovanja tog menadžmenta u takvim firmama? O tome treba posebno voditi računa u narednom vremenskom periodu.
Ono što ste u zakonu rekli da treba primenom ovog zakona da se privatizuju i da se ožive firme koje imaju tzv. održivo poslovanje, odnosno firme koje imaju neku budućnost poslovanja u Republici Srbiji i da mogu svojom prodajom, odnosno kupac, da jednostavno on oživi tu firmu, da radnici mogu da rade u toj firmi, da se zaposle novi ljudi itd. Nažalost, ono što ne bude moglo moraće da ide u drugi postupak stečaj, likvidaciju itd.
Ne bih se više zadržavao na ovom zakonu o privatizaciji, jednostavno rekao sam i ponavljam da će poslanička grupa JS podržati ovaj predlog zakona u načelu, jer očekujemo i uvek ćemo podržati one zakone koji imaju za cilj da se reformiše privreda u državi Srbiji, da se stvore ekonomski uslovi i privredni ambijent, da se zapošljavaju ljudi, da se sačuvaju postojeća radna mesta, da se stvaraju uslovi da se u Srbiji može konačno, normalno živeti od svog rada, odnosno od svoje zarade.
Kada govorimo o stečaju, a istovremeno bih rekao da ovo što ću reći se odnosi na Zakon o privatizaciji, jednostavno pored ekonomskih uslova koje su imali, jednostavno su nas terali, terali su Vladu da predloži ovaj novi zakon i izmene i dopune Zakona o stečaju, jesu i pravne obaveze, a to je činjenica da je Ustavni sud u više svojih odluka osporio određene odredbe postojećeg Zakona o stečaju i postojećeg a privatizaciji. Ovo je sada i neko usaglašavanje sa tim odlukama, a takođe i iz primene postojećih zakona i Zakona o privatizaciji i Zakona o stečaju, se uverilo da treba ići za određenim izmenama i dopunama ovih zakona, odnosno ponuditi novi tekst Zakona o privatizaciji, a postojeći Zakon o stečaju izmeniti u onim odredbama, onim članovima gde se uvidelo da primena ne daje dobre rezultate, da ima mnogo nedoumica, nedorečenosti, promašaja itd.
Bitno je sledeće, da je ovim izmenama i dopunama Zakona o stečaju oročeno koliko može da traje stečaj, da ne može da traje u nedogled bez obzira što prema statističkim podacima u Srbiji veoma mali broj stečaja traje mnogo godina, čini mi se da je dva ili tri posto, ali treba i to oročiti da se u jednom određenom vremenskom periodu to okonča i da se kaže to je to i tada ide likvidacija ili se izlazi iz stečaja. Čini mi se da postoji jedna odredba, a to je tzv. pred stečajni postupak koji će takođe omogućiti da se brže rešavaju određeni problemi u određenim firmama koje sebe dovedu u situaciju da uđu u stečaj.
Ono što je posebno dobro i što posebno pozdravlja JS, odnosno poslanički klub jeste da je sada kod stečajnog dužnika od koga se namiruju obaveze da su povezana lica stavljena u tzv. četvrti stepen prava da namiruju svoje obaveze, jer smo u prošlosti imali mnogo slučajeva, neću da kažem da li je tu kršen zakon ili da li je bilo tu nekih nečasnih radnji, ali u svakom slučaju bar je na ovaj način onemogućeno da ta povezana lica dovode sebe u povoljniji položaj u odnosu na neke druge poverioce da bi mogli da namire svoja potraživanja od strane stečajnog dužnika.
Takođe, na jasniji način, kvalitetniji način su pojašnjena prava založnih poverioca gde se tu dosta tumačilo ovako ili onako, a dobro je što i kod izbora stečajnog upravnika je sada pravo poverioca da predlaže ili daju saglasnost na ime tog lica koje će voditi stečajni postupak u nekoj firmi kod koga oni imaju neka svoja prava, odnosno gde bi trebalo da ostvare neka svoja prava, jer do sada je bilo slučajeva, a imamo i u praksi takvih slučajeva da je iz ovih ili onih razloga, a vidite iz čitave moje diskusije, a ne kažem da je bilo nekih nečasnih radnji, jer za ono za šta nemam dokaze, o tome neću ni da pričam.
Ali, u svakom slučaju, dešavalo se da jedan stečajni upravnik vodi po 10, 15 ili ne znam koliko firmi i ja samo pitam kako je moguće fizički da izdrži da vodi kvalitetno, odgovorno, savesno i stručno stečajni postupak u toliko firmi?
Na osnovu svega ovoga može se zaključiti da će poslanički klub JS u Danu za glasanje podržati ovaj zakon i pozdravljamo napore Ministarstva privrede i kompletne Vlade da donošenjem novih reformskih zakona stvorimo uslove da otvorimo nova radna mesta, da sačuvamo postojeća radna mesta, da podignemo zarade zaposlenima, da se može normalnije živeti u Republici Srbiji od svog rada. Hvala lepo.
Gospođo predsednice, uvaženo predsedništvo, dame i gospodo ministri, dame i gospodo poslanici, što se tiče poslaničke grupe JS, ona će podržati Zakon o pružanju pomoći poplavljenim područjima a takođe i prihvatiće Izveštaj Vlade koji je pred nama.
Ono što želim na početku da kažem u ime JS i poslaničkog kluba jeste da nije vreme da se vraćamo u istoriju šta je ko radio, koliko je radio, kako je radio, to najbolje ocenjuju građani kad se raspišu izbori. Da li će dati poverenje onima koji su da tada vršili javne funkcije ili će tražiti neke druge i dati im poverenje da obavljaju te javne funkcije.
Sada je vreme da svi upremo snage uz našu i međunarodnu pomoć i da u najvećoj meri saniramo posledice katastrofe koja nas je zadesila pre par meseci. Ono što je vrlo bitno jeste da je u ovom zakonu koji je pred nama, na poseban, specifičan način zato i dobio naziv lex specialis, se regulišu poslovi javnih nabavki po skraćenom postupku. Skraćeni su postupci za podnošenje prigovora nezadovoljnih učesnika na tenderima, a takođe je i pooštrena odgovornost, kontrola utrošenih sredstava. Iz tog razloga, ne bih da komentarišem svaki član, ovaj zakon je za poslaničku grupu JS prihvatljiv, ali ono što želim da kažem, s obzirom da i u članu 1. Zakona i u Izveštaju o elementarnoj nepogodi, poplavi, navodi se da je u Srbiji tim poplavama obuhvaćeno oko 50, koje gradova, koje gradskih opština ili opština.
Apelujem, na sve lokalne samouprave koje su zadešene ovim poplavama, da ne čekamo svi samo pomoć od Vlade i od donatora, nego da vidimo šta možemo i mi sami, na nivou lokala, da učinimo da pomognemo onim ljudima koji su ostali bez kuća ili su oštećeni u većoj ili manjoj meri, čija su poljoprivredna dobra oštećena, čiji su usevi oštećeni, tako da oni u ovoj godini neće imati prihod ili će imati vrlo mali prihod.
Moram da naglasim i da pozovem ostale lokalne samouprave da se malo ugledaju na grad odakle dolazim, na grad Jagodinu, jer smo mi neposredno posle onoga što nas zadesilo, odnosno zadesilo sela u okolini Jagodine, koji čine gradsku upravu grada Jagodine, da smo im pružili prvo novčanu pomoć, a zatim i pomoć u pogledu nameštaja, bele tehnike i svih ostalih pomoći, kao što je pomoć u hrani, u vodi i svega ostalog i to ne čekajući da nam država da, da nam Vlada da sredstva, nego obezbeđujući sredstva od strane i funkcionera i odbornika i donatora lokalne samouprave da bismo pružili tim ljudima pomoć.
To treba da rade i ostale samouprave. Ne treba samo trčati u Beograd i tražiti pomoć od Vlade. Ima rezervi i u lokalnim samoupravama gde može da se zatraži pomoć.
S druge strane, prioritet svih prioriteta treba da bude saniranje onoga najgoreg što može jednu porodicu da zadesi, a to je da ostane bez krova nad glavom, da se do jeseni, kao što je i obećano od strane nadležnih ljudi iz ministarstva i Vlade Republike Srbije, izgrade kuće ljudima koji su ostali bez kuća, da se poprave kuće i stanovi tamo gde može da se poprave i da ljudi jesen i zimu sačekaju u normalnim uslovima.
Ono što takođe želim da kažem ovom prilikom, a to je da ovo što se desilo kažu da se dešava jednom u 50 ili 100 godina, ali niko nam ne garantuje da ne daj Bože, ne može da se ponovi i za kraći vremenski period.
Zato apelujem i na Ministarstvo poljoprivrede, i na Srbija vode, i na Direkciju voda Republike Srbije, i na Republički geodetski zavod, da učine jedan mali napor, a to je da se izađe na teren, da se pogledaju svi vodotoci mali, srednji, veliki u Republici Srbiji, da se izmeri dokle je granica neke reke, nekog potoka, da se oni koji su zauzeli te reke i vodotokove, potoke da se vrate na granicu svog domaćinstva ili svoje njive, da bi mogla voda da teče normalno. Takođe da se i ekološki posmatrano zabrani, na neki način, da se vidi kako to može da se uradi, da se u tim vodotocima ne baca i ostavlja sve i svašta, pa kada dođe do ovakvih malo većih padavina, ili nenormalno velikih padavina, da dođe do zagušenja i onda voda ne može da ide tamo gde treba da ide, nego ide ili u njive, ili kuće itd. i pravi štete koje su posle nesagledive, odnosno za čije otklanjanje je potrebno mnogo vremena da se otkloni.
Dakle, poslanički klub JS će u danu za glasanje podržati, kako zakon, tako i Izveštaj i još jednom ponavljam i tražim i molim sve nosioce vlasti u lokalnim samoupravama da se malo pridržimo one naše srpske izreke – u se i u svoje kljuse, odnosno daj malo vidimo kakve rezerve imamo i što je moguće da iscrpimo iz tih rezervi, da sami pomognemo, a normalno da očekujemo i pomoć od strane i donatora i Vlade Republike Srbije i svih ostalih.
Bez obzira kako to neko želi da shvati, dame i gospodo iz lokalnih samouprava ugledajte se malo na grad iz koga ja dolazim, na grad Jagodinu i biće vam svima bolje. Hvala lepo.
Gospođo predsednice, uvaženo predsedništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što kažem stav poslaničke grupe JS u vezi Predloga izmena i dopuna Zakona o radu i Zakona o PIO, želim da sa par rečenica podsetim sve nas ovde prisutne u Skupštini, a i one koji prate prenos  ove skupštine da smo se mi svi ili većina u ovoj skupštini i ovoj zemlji odlučili da krenemo ka ulasku u EU. Da bismo ušli u EU i postali ravnopravni član zajednice naroda Evrope, mi moramo i naše zakonodavstvo da upodobimo zakonodavstvu EU. Kad to kažem, mislim na zakonodavstvo koje rešava pitanja radne snage, tržišta rada, penzijskog i invalidskog osiguranja, kao i druge oblasti života i rada u državi Srbiji.
Ako to želimo, a želimo onda sam siguran da moramo i da ova dva zakona koja regulišu oblast radnih odnosa, prava i obaveza radnika na radu, tržište rada kao i oblast koja reguliše prava odlaska i korišćenje odlaska u penziju, korišćenja prava iz penzijskog i invalidskog osiguranja da upodobimo, kao što sam rekao zakonodavstvu EU, odnosno da izvršimo izmene i dopune postojećih zakona.
Činjenica jeste da već par meseci, a naročito unazad deseta, petnaest dana se u celoj javnosti podigla velika tenzija oko toga šta donosi novi zakon o izmenama i dopunama Zakona o radu. Činjenica jeste da ovaj zakon pokušan da se revolucionarno, da upotrebim taj izraz, promeni još pre desetak godina, ali se od toga odustalo. Sećam se toga, jer sam u to vreme takođe bio narodni poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srbije, pa se iz ovih ili onih razloga, ne bih komentarisao, a ni poslanička grupa JS ne želi da se vraća u nazad, odustalo.
Imamo sada zakon koji je u primeni ali koji u mnogo čemu koči i zapošljavanje i dolazak stranih investitora i sve ono drugo za čim teži država Srbija, a to je da se što više stvori mogućnost, da se otvore nova radna mesta, da se što slobodnije kreće radna snaga od jednog poslodavca ka drugima, a istovremeno da se i zaštite radnici koji rade bilo u javnim službama, bilo u privatnim, odnosno kod poslodavca.
Imajući sve to u vidu, želim da kažem da će poslanička grupa JS podržati Zakon o izmenama i dopunama Zakona o radu u načelu, verovatno i u pojedinostima, ne verovatno, nego sigurno. Ali, ono što želim da kažem jeste da smo sigurni da nijedan zakon, pa ni ove izmene Zakona o radu i Zakona PIO nije idealan zakonski projekat. Nema idealnih zakona. Ako u primeni posle usvajanja ova dva zakonska projekta dođemo do saznanja, a siguran sam, odnosno nadležna ministarstva dođu do saznanja da posle određene manjkavosti ili problema u primeni određenih odredbi obaveza zakona da će se težiti za novom izmenom ili možda i da nam se ponudi potpuno novi tekstovi Zakona o radu i Zakona o PIO.
Ja ne bih komentarisao posebno sve odredbe koje su izmenama i dopunama Zakona o radu, kao i Zakona o PIO predviđene i što predstavljaju novost u odnosu na postojeće odredbe. Zadržao bih se na par predloženih i ponuđenih rešenja, koja su izazvala najviše polemika i gde je došlo do neslaganja u Radnoj grupi za pripremu zakona između predstavnika sindikata, poslodavaca i Vlade Republike Srbije.
Prvo i ono osnovno to je taj famozni minuli rad, odnosno 0,4% uvećanje zarade za godinu dana staža, a ne minulog rada. S obzirom na činjenicu da sam mnogo godina proveo u privredi i da vrlo dobro znam, ili bar mislim da znam šta je minuli rad, a šta je radni staž, postavlja se jedno i teorijsko i suštinsko pitanje – šta je to minuli rad koji se do sada plaćao?
Po meni i po mom skromnom mišljenju, taj minuli rad je u stvari bilo vreme provedeno na poslu kod jednog poslodavca, ili kod više poslodavaca, i uvećan za određeni procenat.
Uzmimo primer i moram klasičnim primerom zbog građana Srbije da pokušam da objasnim. Uzmimo dva radnika koji su istog dana počeli da rade kod jednog poslodavca, imaju 20 godina staža upisanog u knjižicu.
Jedan je svih 20 godina radio na jednim poslovima, na jednoj mašini ili u kancelariji, a drugi je 10 godina radio, 10 godina je bio na raznoraznim funkcijama, političkim, sindikalnim, partijskim itd. U obračunu zarade imaju istu platu.
Kakav je doprinos za mašinom onog u toj firmi, u tom preduzeću, koji je svih 20 godina proveo kod tog poslodavca, u odnosu na drugog koji je 10 godina radio, 10 godina bio van firme, ali istovremeno, kad se vrati na to radno mesto kod tog poslodavca, imao je isto pravo na tzv. minuli rad, kao i ovaj koji je 20 godina radio možda u smenama, možda van smena?
Prema tome, zašto bi novi poslodavac plaćao neko vreme provedeno kod nekog drugog?
Istovremeno, sigurno je da kada se sklapaju novi ugovori o radu, da će novi poslodavac voditi računa o iskustvu, o stručnoj spremi, o znanju stečenom radeći na određenim poslovima sa tim novim radnikom koji dolazi od nekog drugog poslodavca i sigurno je da neće da mu daje manju zaradu nego što je imao tamo gde je radio i gde je ostvarivao, između ostalog, i pravu na uvećanu zaradu po osnovu tzv. minulog rada, ili vremena provedenog na radu.
S druge strane, ono što je vrlo bitno za radnike i što će radnici sigurno pozdraviti jeste da su novim određenim predlozima u nekim odredbama Zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu sada mnogo više zaštićeni u pravu na ostvarivanju svoje ostvarene zarade kod poslodavca.
Onaj papir koji se zove obračun zarade kod određenog poslodavca, po predlogu ovih izmena i dopuna Zakona o radu, predstavlja jednu tzv. javnu ispravu kojom on može sutra preko nadležnih državnih sudskih organa da ostvari direktno pravo na naplatu svoje ostvarene zarade, za razliku od dosadašnje prakse gde su radnici imali taj papir obračunate zarade od nekoliko meseci i nažalost kod nekih poslodavaca i od nekoliko godina, ali nisu mogli da ostvare pravo na zaradu koju su, bukvalno rečeno, zaradili kod tog poslodavca.
To je dobro. Dobro je i što se štite trudnice i porodilje ovim izmenama i dopunama zakona.
Mi iz JS naročito to pozdravljamo, iz razloga što je poznato da naša politika ide za tim da se u Republici Srbiji rađa što više dece, jer je poznato da nam Srbija, ne samo da stari, nego odumire.
Ako znamo da za poslednjih 10 godina je u Srbiji nestalo između 300.000 i 350.000 građana, ovim izmenama i dopunama zakona se na neki način pospešuje i štite se one žene koje žele da postanu majke, da rađaju decu, itd.
Zato što je privreda u situaciji u kakvoj jeste, mi nismo u ovom trenutku, u mogućnosti da mnogo više nagradimo one žene koje žele da rađaju više dece i da dobiju pravo na više godina priznatog staža, nego što je predviđeno ovim zakonom, ali se nadam da će poboljšanjem privredne situacije u državi Srbiji i poboljšanjem, finansijske i ekonomske situacije u zemlji se stvoriti uslovi da u nekim novim izmenama zakona sve one žene, majke koje imaju više dece, da dobiju veća prava na priznavanje prava na uvećan penzijski osnov, odnosno kao što je to u nekim drugim zemljama, primer Slovenije i Slovačke i slično.
Sve ove druge odredbe Zakona o izmenama i dopunama Zakona o radu, siguran sam i poslanički klub JS je siguran da ide za tim, da se omogući da se u Srbiji stvaraju što bolji uslovi, da se mladi školovani ljudi koji u ovom trenutku nemaju mogućnosti, da se zaposle i zapošljavaju, a to naročito kod onih poslodavaca kojima su potrebni ti profili zanimanja koje ti mladi ljudi imaju, a i povećanjem, odnosno ograničenjem rada na određeno vreme od dve godine stvara se i povoljnija klima, da ti radnici po isteku rada na određeno vreme od dve godine zasnuju i radni odnos na neodređeno vreme, a takođe se stvaraju uslovi i da se može na lakši i jednostavniji način prelaziti od jednog poslodavca kod drugog, tamo gde ima veće mogućnosti i mogućnost za boljom zaradom.
Kada je u pitanju Zakon o PIO, ja ili nisam čuo, ili gospodine ministre, vi njega niste obrazlagali, valjda ste smatrali da smo mi dovoljno iščitali obrazloženje iz predloženih izmena i dopuna zakona, pa smo dobro shvatili Predlog zakona o PIO. Ono što je najbitnije u ovom zakonu jeste da se između ostalog, povećavaju godine starosti za odlazak u penziju na 67 godina do posle određenih godina, primenom od 1. januara 2015. godine, izjednačavanje prava i obavezu na odlazak u penziju, žena sa muškarcima, mada je to pitanje uvek pomalo diskutabilno.
S obzirom na određene komentare koji su se čuli i u stručnoj i u drugoj javnosti, s obzirom na težnju određenih pripadnica slabijeg pola, da tako kažem, da se izjednače u mnogim pravima sa pripadnicima jačeg ili muškog pola, nažalost, ja to tako kažem po mom ličnom mišljenju, to uglavnom traže one žene koje ne rade na teškim ili relativno teškim poslovima, nego neke druge, čije angažovanje fizičko, nije baš toliko veliko, ne traži i ne troši se toliko fizička i mentalna snaga na radnom mestu, kao što troše neke druge.
Ali dobro, ako je intencija evropskog zakonodavstva, a jeste, da se izjednače uslovi za odlazak u penziju, kako muškaraca, tako i žena, poslanička grupa JS će u danu za glasanje podržati i ovaj zakon.
Ono što je najbitnije za nas jeste da posle usvajanja ovih zakona, stvarno država Srbija krene u stvaranju privrednog ambijenta, gde će doći do većeg broja zapošljavanja, gde će doći do bržeg i redovnijeg punjenja budžeta i gde će doći do toga da penzije budu redovnije i veće i da se od njih može normalno živeti. Iz svega navedenog, zaključujem da će poslanički klub JS u danu za glasanje, glasati za ova dva predložena zakonska projekta. Hvala.
Poštovano predstavništvo, gospodine ministre, dame i gospodo narodni poslanici, samo ću sa par rečenica u ime poslaničke grupe JS obrazložiti zašto ćemo mi u danu za glasanje podržati Predlog izmena i dopuna Zakona o BIA.
Prvi i osnovni razlog jeste što kao što je poznato ovaj zakon u osnovnom tekstu donet je 2002. godine, a 2011. godine su donete izmene i dopune ovog zakona. Posle toga od strane određenih predlagača, pred Ustavnim sudom je pokrenuta inicijativa za ocenu i ustavnost i zakonitosti određenih odredbi ovog zakona. Kao što nam je svima poznato Ustavni sud je krajem prošle godine doneo odluku sa odloženim dejstvom od šest meseci da određeni članovi ovog zakona nisu u saglasnosti sa važećim Ustavom Republike Srbije.
Iz tog razloga, mi poslanici JS, a i svi ostali poslanici u ovoj Narodnoj skupštini, a i Vlada Republike Srbije, sigurno nismo imali mogućnosti drugačije, prvo Vlada, a sada i mi, nego da jednostavno razmatramo predlog ovog zakona o izmenama i dopunama uvažavajući sve one primedbe koje je Ustavni sud u svojoj odluci naveo. Imajući to u vidu Vlada je izašla sa određenim predlogom izmena i dopuna Zakona o BIA i oni su danas pred nama.
Ono što je za poslanički klub JS veoma bitno, jeste da se u svim ovim merama koje se predlažu u izmenama ovog zakona predviđeno da one ne mogu da traju beskonačno već mogu da traju određeni vremenski period do godinu dana. Vrlo je bitno to što na svaka tri meseca se po predlogu zakona vrši ocena tih predloženih mera od strane nadležnih organa u ovoj zemlji. Takođe je bitno da je uvedena jedna novina, a to je dvostepenost u odlučivanju, o tome da li mere koje su donete po predlogu direktora Agencije, od strane nadležnog predsednika suda Višeg suda u Beogradu ili posebnog sudije koga on odredi iz kruga sudija koji rade u posebnom odeljenju, da one mogu da idu na ocenu kod Vrhovnog kasacionog suda.
To je za razliku od postojećih zakonskih odredbi vrlo bitno, jer se omogućava da ipak neki drugi i viši organi ocene da li su neke predložene mere od strane direktora i eventualno prihvaćene od strane predsednika suda ili sudije u skladu sa postojećim propisima koje regulišu ovu oblast ili u skladu sa Ustavom.
Ako smo zemlja koja želi da uđe u EU, zemlja koja mora da prati tekovine savremenog evropskog zakonodavstva, mi smo u obavezi i da prihvatimo i mišljenje Ustavnog suda i da to njegovo mišljenje sa određenim primedbama i sugestijama unesemo u Predlog izmena i dopuna Zakona o BIA. To je ovog puta i urađeno.
Ne bih sada posebno svaku meru koja je predviđena ovim zakonom komentarisao, dovoljno je gospodin ministar to u svom uvodnom izlaganju na jedan jezgrovit i razuman način nama svima prihvatljivo objasnio. Na nama poslanicima svih, a posebno nama iz JS dovoljno je jasno to da u danu za glasanje damo svoju podršku Predlogu izmena i dopuna Zakona o BIA.
Iz ovog razloga, i iz razloga koje sam naveo da je na prvom mestu najvažnije da moramo da poštujemo, i da se naučimo da poštujemo u ovoj zemlji sve odluke Ustavnog suda, bez obzira da li se one nama svidele ili ne, iz tog razloga mi ćemo u danu za glasanje kao poslanički klub Jedinstvene Srbije podržati ovaj predlog zakona. Hvala.
Član 106.
Gospodin koji je prethodno spomenuo da sam promenio adrese, hoću zbog javnosti da kažem da ne menjam dresove u politici kao pojedinci. Ako je već hteo nekog da pomene, ima iz svoje poslaničke grupe sijaset imena i prezimena da pomene, koji su promenili adresu. Hvala.
Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani članovi VSS, u ime Odbora za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu želim da kažem da, da se ne bi javljao po svakoj tački dnevnog reda, govoriću uopšteno o svim ovim predlozima koji su danas na dnevnom redu, a radi se o izboru predsednika viših sudova, osnovnih sudova, privrednih sudova, prekršajnih sudova, sudija koji se biraju prvi put na sudijsku funkciju nekih sudova, kao i predsednika Apelacionog suda u Novom Sadu.
Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu je na svojoj sednici koja je održana danas jednoglasno podržao predlog VSS i prosledio Narodnoj skupštini sa predlogom da Narodna skupština u Danu za glasanje prihvati predloge za predsednike navedenih sudova koje je utvrdio VSS. Dakle, nijedan od predloženih kandidata od članova Odbora nije osporen nijednom rečju, dakle u potpunosti je Odbor prihvatio predlog VSS i mislim da je to jedan kvalitet, što znači da je VSS u proceduri koju je sproveo i koja je trajala više od dva meseca od dana raspisivanja konkursa za sve predsednike navedenih sudova do dana utvrđivanja predloga uradio posao na najbolji mogući način, stručno, savesno, sagledavajući sve kandidature prijavljene za predsednike određenih sudova i da je sa tim predlogom izašao pred Narodnu skupštinu i ja bih molio uvažene kolege, koleginice, narodne poslanike i poslanice da u Danu za glasanje jednoglasno podržimo navedene predloge i da konačno izaberemo predsednike svih sudova u Republici Srbiji i da v.f. stanje koje na žalost traje skoro četiri godine u pravosuđu Srbije jednom stavimo ad akta. Hvala lepo.
Poštovano predsedništvo, gospodine ministre, saradnici iz Ministarstva, dame i gospodo narodni poslanici, pre nego što kažem nekoliko reči o svakom od ovih zakona koji su danas pred nama, želim da kažem i sledeće, da iskoristim priliku da kažem da je jutros Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu podržao ove predloge zakona jednoglasno.
U ime poslaničke grupe Jedinstvene Srbije hoću na početku da kažem da će poslanička grupa Jedinstvene Srbije podržati sva ova tri predloga zakona u načelu iz više razloga. Sigurno je jedan od osnovnih razloga taj što su ovi predlozi zakona koji su danas pred nama dobili veoma povoljne i pozitivne ocene od nadležnih stručnih tela Saveta Evrope, jer ovim zakonima mi jednostavno naše zakonodavstvo upodobljavamo zakonodavstvu Evropske unije kojoj težimo. To treba da imamo u vidu kada danas razgovaramo o ovim zakonima, a takođe i to da nas očekuje u vrlo skorijoj budućnosti i takozvano poglavlja 23. i 24., o kome će se razgovarati, i sigurno da ovi zakoni su jedan od razloga, i oni budući, koje ćemo i sutra ili prekosutra imati na dnevnom redu, kao i ove druge koje prema mojim saznanjima Ministarstvo pravde i priprema. Sve je to u nameri i želji i obavezi da naše zakonodavstvo ne samo krivično-pravno, nego i građansko-pravno i upravno-pravno upodobimo zakonodavstvu Evropske unije.
Kada je reč o ova dva zakona, Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija i Zakonu o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera, iz jednog postojećeg zakona Ministarstvo je pripremilo dva postojeća zakona i ovaj drugi zakon je izašao kao poseban zakon iz ovog prvog zajedničkog zakona koji je ranije rešavao ovu problematiku. Ono što je za poslaničku grupu JS je bitno da imamo u Predlogu zakona o izvršenju krivičnih sankcija novi institut, kao što je i ministar rekao, i u zakonu je lepo objašnjeno, a to je sudija za izvršenje krivičnih sankcija kao specijalni sudija pri višim sudovima, koji će se starati i brinuti o svemu kako se sprovode sankcije i o zaštiti prava Ustavom garantovana i drugim zakonima svih osuđenih lica koja su upućena na izdržavanje ovih kazni.
Ovim zakonom je određena uloga i nadležnost ovih sudija za izvršenje krivičnih sankcija i mislim da posebno o njima ne treba razgovarati, već samo treba podržati napore Ministarstva da kroz ovaj zakon reši na primeran način ovu materiju.
Više bih vašu pažnju zadržao na ovom drugom zakonu, a to je Zakon o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera. On je vrlo bitan zato što ima, kao što i statistika govori, povećan broj izvršioca krivičnih dela, ali naročito koja su sankcionisana raznim zakonima, a naročito onih, da upotrebim taj izraz, lakših krivičnih dela odnosno gde su predviđene manje vremenske kazne za učinioce takvih krivičnih dela. Kroz ovaj Zakon o izvršenju vanzavodskih sankcija i mera mi kao društvo želimo da pomognemo tim učiniocima krivičnih dela da više to ne rade. Da jednostavno i oni shvate da su u jednom trenutku svoje slabosti, neodlučnosti ili ne znam čega učinili neko krivično delo, a upućivanjem u zavodske ustanove možda bi došli u goru situaciju da u druženju i razmeni iskustava sa učiniocima težih krivičnih dela, koji se nalaze na izdržavanju kaznenih mera u zavodima za izdržavanje kaznenih mera, došli u takvu situaciju da po izlasku iz tih ustanova ponovo učine krivično delo.
Sa druge strane, kao što smo čuli u uvodnom izlaganju gospodina ministra, i država na ovaj način ima veliku korist jer smanjuje troškove za boravak ovih lica u zavodskim ustanovama, a takođe ima korist što oni kroz javne i druge radove izdržavaju te svoje kazne kao alternativne kazne, a istovremeno i pomažu ne samo sebi nego i društvu.
Zato ćemo kao poslanička grupa podržati ovaj zakon.
Kada se radi o trećem zakonu koji je danas na dnevnom redu, a to je Zakon o izmenama i dopunama Zakona o krivičnom postupku posebno bismo pohvalili ovo poboljšanje teksta u smislu da se zabranjuje prisustvo učiniocima krivičnih dela tamo gde su učinili krivično delo. Ministar je pominjao sportske priredbe koje su nažalost ove države i ovog društva postale u mnogo čemu mesta gde se odigravaju i događaju određena krivična ponašanja koja dolaze pod udar zakona. Baš upravo nosioci takvih ponašanja su određeni povratnici, ljudi koji su i ranije činili ista ili slična krivična dela na sportskim ne terenima, nego na gledalištu.
Mislim da ovde nije pomenuto, ali verovatno u širem obrazloženju je i to podrazumevano, da se zabrani prisustvo određenim učiniocima krivičnih dela, kao što su javna okupljanja, diskoteke, restorani itd, gde se takođe čine razna krivična dela, nasilničko ponašanje, određena dela iz oblasti seksualnog krivičnog dela itd.
Tako da mislim da je na ovaj način dobro uočeno u postojećem zakonu da je to bila, da ne kažem manjkavost, određeni nedostatak, upravo na ovaj način mi dopunjavamo te članove zakona koji regulišu tu oblast.
Takođe je dobro uočeno da se kod priznanja krivice prihvati ono što je praksa pokazala, a to je da se može sporazumno priznanje krivice sada u ovom predlogu novog zakona sačiniti do završetka glavnog pretresa što je vrlo pozitivno, jer će to siguran sam dati određene rezultate da će mnogi koji se nalaze u procesuiranju do kraja glavnog pretresa iako nisu na početku prihvatili da bude postignut sporazum o priznanju krivice i na taj način takođe se smanje troškovi i sudskih i drugih postupaka, i da činioci takvih krivičnih dela u sporazumu sa tužiocima prihvate određenu krivicu i normalno prihvate određenu sankciju.
Iz svega, da ne bih dužio, pošto su stvari poznate, još jednom bih pohvalio ministarstvo na naporima koje je učinilo da nam prezentira, ne samo ova tri zakona i sutra pet, nego i ovaj što radi na drugim zakonima i u ime poslaničke grupe JS još jednom kažem, mi ćemo dati podršku ovim zakonima i za njih glasati u danu za glasanje i kada bude u načelu i u pojedinostima. Hvala.
Poštovano predsedništvo, poštovana predsednice Skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poslanička grupa JS će podržati ovaj Predlog zakona o izmeni Zakona o privatizaciji iz prostog razloga što moramo omogućiti svim preduzećima koji se nalaze u restrukturiranju, a kao što je gospodin ministar rekao ima ih 164 i koji se nalaze u velikim problemima da saniraju posledice ranijih lošijih poslovanja u tim preduzećima i da se omogući zaposlenima u tim preduzećima da mogu i u narednom vremenskom periodu da primaju zaradu bez obzira koliko je ona velika, jer od te zarade koju oni ostvaruju u tim preduzećima, a prema podacima koje smo dobili radi se od oko 53.000 zaposlenih koji rade u tim preduzećima i od te zarade izdržavaju svoje porodice.
Normalno, ne treba očekivati da će samo ovaj produženi rok za da kažem i da upotrebim taj izraz za pružanje podrške ovim preduzećima da u narednom periodu nađu ili uz pomoć države i drugih subjekata nađu zainteresovane kupce ili strateške partnere kojima bi mogli da obnove svoju ugroženu proizvodnju, svoje ugroženo poslovanje i da tako kako se to kod nas u Pomoravlju kaže – stanu na zdrave noge i mogu iz svog redovnog poslovanja da izmiruju sve one obaveze koje imaju i prema državi, i prema poveriocima, i prema svim drugim dobavljačima kojima takođe siguran sam i to nije samo siguran sam, nego je to činjenica imaju u obavezi.
Ali, ono što poslanička grupa JS želi da ukaže i ministru koji je ovde ispred Vlade obrazložio zakon, a i Vladi, jeste da mora Vlada na drugačiji način da tretira ova preduzeća koja se nalaze u restrukturiranju. Navešću vam samo jedan primer, jer među tih 164 preduzeća nalazi se i Fabrika kablova iz Jagodine. Pošto je i ona u restrukturiranju nema pozitivnog poslovanja i nema mogućnosti na ravnopravno učešće na tenderima koji se raspisuju za nabavku kablova, jer ne ispunjava određene uslove iz tog tendera na kojima uglavnom pobeđuju neki drugi, uglavnom strani učesnici na tenderu. Onda iako te kablove može da proizvede samo Fabrika kablova, oni od Fabrike kablova kupuju za 20, 30 ili 40% jeftinije i na taj način oni skidaju, da kažem profit, da ne kažem da im skidaju kajmak, odnosno zaradu od učešća i dobijanja posla na tenderu.
Dakle, država bi morala na neki način da nađe rešenje da na tim tenderima na kojima mogu da zadovolje sa kvalitetom i kvantitetom svojih proizvoda ove firme koje se nalaze u restrukturiranju, da im omogući da imaju neku prednost u odnosu na neke druge učesnike na tenderu bez obzira što ne ispunjavaju onaj osnovni uslov, a to je da su poslednje godine, za poslednje dve ili tri godine završili pozitivno i sve ono ostalo. Ako se već nalaze u restrukturiranju njihovo poslovanje nije bilo pozitivno zadnjih nekoliko godina i oni ne mogu ispune osnovni uslov učešća na tenderu da bi dobili posao, a pošto posao dobije neka druga firma, uglavnom stranac, ona uzme naše firme kao podizvođače i jednostavno naši radnici rade za neke druge.
Mislim da bi tu trebalo kroz primenu i kroz odloženi rok primene ovog zakona naći neko povoljno rešenje i to prvenstveno mora da traži Ministarstvo privrede, zajedno sa svim ostalim ministarstvima da bi obe firme mogle koliko toliko da u ovom produženom roku iznađu način kako će pozitivno da posluju.
Svi ovi rokovi su dobri da se da vazduha da ove firme mogu da dišu, da pokušaju da poboljšaju uz pomoć Vlade i svih drugih institucija svoje poslovanje, ali bez nekih mera koje će direktno ići u korist ovih firmi teško da će one moći same, oslanjajući se na sopstvene snage da prevaziđu teškoće u kojima se već godinama nalaze.
Odlaganjem mogućnosti da se prinudno naplate potraživanja onih poverilaca koji imaju potraživanja prema ovim firmama u restrukturiranju jeste jedan dobar metod i način, ali bez drugih dodatnih propisa, metoda, pomoći neće moći ove firme same da prevaziđu teškoće. Bojim se da će ovih 53.000 radnika opet doći u teškoće i da će se morati obratiti Vladi i nadležnim ministarstvima za pomoć da bi isplaćivali zarade zaposlenima u tim firmama koje se nalaze, kao što sam rekao, u restrukturiranju.
Da ne bih dužio, pošto je jasna namera Vlade da se želi na ovaj način pružiti puna podrška i pomoć svim ovim preduzećima koja se nalaze u restrukturiranju, ali će se i na taj način pomoći svim radnicima koji ostvaruju zarade u tim preduzećima, tako prehranjuju svoje porodice. Ja još jednom ponavljam da će poslanička grupa Jedinstvene Srbije dati punu podršku i glasati za Predlog zakona o privatizaciji. Hvala.
Uvaženo predsedništvo, gospodine budući predsedniče Vlade, dame i gospodo budući ministri, ja neću biti dugačak u svom izlaganju. Inače i vreme poslaničke grupe koje ima na raspolaganju nije baš tako dugačko, ali gledaću da ga ne iskoristim u potpunosti.
Želim na početku da ponovim ono što je rekao predsednik naše poslaničke grupe Dragan Marković, da ćemo mi podržati izbor budućeg premijera i članova njegovih kabineta.
Slušali smo plan i programa rada ili, kako se to već evropejski kaže, ekspoze nove Vlade, možemo svako sa svoje strane da kritikujemo nešto ili dodamo itd, ali, po nama iz JS, plan i program je sastavljen realno i mislimo da ova buduća Vlada, na čelu sa premijerom gospodinom Vučićem ima i kapacitet i snage i volje i odlučnosti i znanja da ovo što je ovde zacrtano, predviđeno i što je oročeno u mnogim stvarima da će to da uradi.
Posebno pozdravljamo to što je akcenat plana rada stavljen na privredu i na poljoprivredu, jer tu se stvaraju nove vrednosti, tu se stvara višak vrednosti koji treba da donese novac odakle će se finansirati ovi drugi, i prosveta, i zdravstvo, i kultura, i sport i da ne nabrajam dalje.
Ono što pozdravljamo jeste i ova nova mogućnost, odnosno biće uobličeno u zakonu oko smanjenja plata ja u javnom sektoru za 10%, ali tu imam, gospodine predsedniče Vlade, jednu sugestiju. Nije isto kada se 10% smanji onome ko ima 350.000 dinara platu i onome ko ima 70.000 dinara platu, pa bih vam sugerisao da se malo pogledaju plate svim korisnicima budžetskih para, počev od mnogih regulatornih tela, preko određenih agencija i da se naprave neke vrste platnih razreda, da se za sličan ili isti posao ima slična, ako ne i ista plata.
Ne može direktor neke agencije, neću sada da apostrofiram neke tu korisnike budžeta jer će mi biti sigurno zamereno, a vrlo pouzdano znam da ti direktori i njihovi saradnici za sa svoj rad imaju platu od 250.000 do 400.000 dinara platu, a vrhunski hirurzi u kliničkim centrima imaju možda 150.000 ili 170.000 dinara platu. Izvinite, ali to moj mozak ne može da prihvati.
Mi iz JS tražimo da se to na neki način upari, jer radi se o korisnicima para iz istog budžeta. Štednja bi tu trebala da bude.
Budući predsedniče Vlade, da kažem predsedniče Vlade, ono što ste meni posebno dirnuli u srce jeste što ste rekli da ćete se truditi, vi i vaš kabinet, da Srbija ostane ponosna, da Srbija ostane dostojanstvena, da Srbiju ne mogu kao do sada svi da gaze kako hoće, nego da jednostavno budemo ono što smo bili na početku HH veka i sve negde do sredine tog veka, zemlja koja je bila priznata ne samo u Evropi, nego i na drugim kontinentima u svetu.
Na kraju, želim da vam izrazim čestitke, pošto sam siguran da ćete biti izabrani sa velikom većinom. Znajte da ćete biti kritikovani za mnoge stvari, jer mnoge su teškoće pred vama koje treba da rešavate, a mi iz JS vam kažemo – budite odlučni i dosledni u sprovođenju reformi. To građani Srbije od vas očekuju. Hvala.
Gospođo predsednice, dame i gospodo narodni poslanici, samo sam se javio zbog javnosti koja prati verovatno ovaj prenos. Pošto se pominje moje ime kao potpisnika amandmana koji podneo Odbor za pravosuđe, državnu upravu i lokalnu samoupravu da kažem da je jedino mogao Odbor da podnese u ovom trenutku te amandmane s obzirom da je rasprava u načelu bila počela i završena i samo je Odbor mogao po Poslovniku da podnese te amandmane.
Istovremeno hoću da se zahvalim nekim kolegama koji su podneli dobre amandmane, ali je stručna služba ocenila da iz tehničkih razloga treba ih poboljšati, pravopisnih i nekih drugih, i zato je to išlo kao da je Odbor predlagač tog amandmana, a ne te uvažene kolege. Kolegama se zahvaljujem u ime Odbora što su imali dobre ideje, ali iz određenih razloga kako je stručna služba procenila trebalo ih je malo doterati. Predlagač je to prihvatio i to je jedini razlog što to ide kao amandmani Odbora. Hvala.
Gospodine podpredsedniče Narodne skupštine, dame i gospodo narodni poslanici, odmah na početku da kažem da će poslanički klub Jedinstvene Srbije podržati u danu za glasanje kako u načelu, tako i kompletan zakon o izmenama i dopunama Zakona o Vladi i zakon o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima. Zašto? Zato što smo sigurni kao poslanički klub Jedinstvene Srbije da su ova dva predloga zakona ušla u Narodnu skupštinu Republike Srbije posle konsultacija između stranaka koje čine određenu većinu, skupštinsku većinu u ovom parlamentu i između onih ljudi koji će sutra i činiti kabinet, odnosno Vladu Republike Srbije.
Kada govorimo o zakonu o Vladi, mislim da tu ne treba mnogo ni da se priča, jer se tu radi o jednoj tehničkoj promeni jednog člana zakona gde se briše odredba da saveti broje pet članova, već se ostavlja mogućnost predsedniku Vlade da ti saveti broje onoliko članova koliko on bude ocenio svojom odlukom da će najbolje uraditi posao za šta budu formirani, kao i da može da formira i druge savete, a ne kao što je bilo dosadašnjem Zakonu o Vladi - samo striktno određene oblasti mogu da budu pokrivene formiranjem saveta.
Kada se govori o zakonu o izmenama i dopunama Zakona o ministarstvima, pozdravljamo napore i predlog da se broj ministarstava smanji na jedan određeni broj, ovoga puta 16.
Smatramo da je novi mandatar za sastav Vlade Republike Srbije u konsultacijama došao do zaključka da će ovaj broj ministarstava najbolje odgovoriti potrebama za rešavanje određenih nagomilanih problema u državi Srbiji, a problema ima i u privredi, i u finansijama, i u obrazovanju, i u sportu, i u poljoprivredi i u svim drugim segmentima. Ovakvim opisom poslova koji su dati za svako ministarstvo, takođe i za republičke zavode koji su takođe određeni ovim zakonom, da ima u vidu da će ovakav raspored snaga, da tako kažem, najbolje rešiti sve ove probleme i najbolje dati mogućnost da se u Srbiji bolje živi posle određenog vremenskog perioda.
Ja ne bih sada ovde govorio o svakom ministarstvu ponaosob. Svi mi možemo da imamo određene primedbe, da je neka oblast mogla da bude u nekom drugom ministarstvu, ali sam siguran da se imalo u vidu i koji će to ljudi sutra biti na čelu određenih ministarstava i da će oni na najbolji mogući način moći da vode ta ministarstva i da oblasti koje budu obuhvaćene i koje su obuhvaćene ovim predlogom zakona mogu da probleme u njima rešavaju na najbolji mogući način.
Da ne bih dužio, jer je vreme već odmaklo, dozvolite mi da još jednom napomenem da će poslanički klub Jedinstvene Srbije dati podršku za oba ova zakona i glasati u danu za glasanje i za zakon o Vladi i za zakon o ministarstvima. Hvala.
Gospodine prvi potpredsedniče, dame i gospodo ministri, u ime poslaničkog kluba Jedinstvene Srbije želim da postavim par pitanja, prvenstveno ministru sporta, gospodinu Vanji Udovičiću, a posredno i gospodinu Jovanoviću, ministru prosvete.
Naime, pre izvesnog vremena pročitali smo jednu izjavu koja nas je pomalo i obradovala, ne pomalo, nego nas je dosta obradovala, gospodina ministra sporta, koji kaže da će pokrenuti inicijativu da se u osnovne i srednje škole časovi fizičkog obrazovanja ili fizičke kulture, već kako se to naziva, vrate na neki stari nivo.
Naime, danas, prema mojim saznanjima, u osnovnim školama časovi fizičke kulture su dva časa nedeljno, plus jedan fakultativno, to znači izborno, može a ne mora, a u srednjim školama su dva časa nedeljno. Nekada, u moje vreme, i dosta ljudi to pamti, bilo je tri časa fizičkog vaspitanja i u osnovnim i u srednjim školama obavezno.
Kada ovo kažem, da nas je obradovala ova izjava gospodina Udovičića, to iz razloga što prema statističkim podacima koji su neumoljivi, na osnovu određenih sistematskih lekarskih pregleda, dolazimo do određenih saznanja da mnogo mladih ljudi danas u osnovno-školskom uzrastu i srednje-školskom uzrastu, imaju problema sa ravnim tabanima, sa krivom kičmom, sa kardio-vaskularnim problemima i sa nekim drugim zdravstvenim problemima koji su upravo rezultat fizičke neaktivnosti, jer ti mladi ljudi danas, sa određenim tehničkim dostignućima kao što su kompjuteri i slično, mnogo vremena provode na stolici sedeći, pa i ono malo vremena što bi trebali da provedu na časovima fizičkog vaspitanja ili fizičke kulture, ili se izbegava, ili se na neki drugi način i na ovako malom broj časova ne učestvuje.
Da bi nacija, naročito mlada populacija, bila zdravija, da bi mogli da zadovolje određene svoje potrebe, ne samo u pogledu fizičkog, nego i u pogledu drugih aktivnosti, potrebno je da podržimo ovu inicijativu i ja zato postavljam pitanje gospodinu ministru sporta, Udovičiću – kada misli i na koji način, a posebno mora da bude i saradnja sa Ministarstvom prosvete, da se krene u ovu inicijativu i da li je moguće da se u narednom polugodištu, do početka nove školske 2014/2015. godine, izmene propisi, ukoliko treba da se izmene? Ja mogu unapred da obećam da će vam poslanički klub i poslanici JS u tome dati punu podršku. Molim vas da mi odgovorite na to pitanje.
Hvala gospodine ministre.
Drugo pitanje koje bih želeo da postavim se takođe odnosi na vas i vaše ministarstvo, a to je – da li će i koliko će Ministarstvo omladine i sporta, uz sadejstvo i drugih ministarstava, prvenstveno Ministarstva za lokalnu samoupravu, da učini da se sportska infrastruktura, da je tako nazovem, u manje razvijenim i nerazvijenim opštinama poboljša, da bi građani koji žive na tim teritorijama, u tim opštinama, mogli više da se bave rekreativnim, pa i amaterskim sportom. Jer, kakva je sada situacija, imamo vrlo loše pokazatelje, da u ovim manjim, nerazvijenim opštinama, gde nema dovoljno sredstava da se izgrade sportski tereni, tereni za bavljenje rekreativnim sportom, oni nisu u mogućnosti da se bave time.
Ja dolazim iz Jagodine i mogu da se pohvalim da smo mi, na nivou lokalne samouprave, ranijih godina dosta uložili u sportske terene, sportsku infrastrukturu i rezultat tog našeg ulaganja je sigurno i u nekim drugim sportovima, jer iz tog bavljenja sportom rekreativno, pa zatim i amaterski, dolazi iz kvantiteta do kvaliteta, ljudi prepoznaju sebe, da mogu da daju više u nekom sportu i zato imamo situaciju da je Jagodina bukvalno postala, u svojoj veličini, jedan od najsportskijih gradova u Srbiji.
Zato vam ja postavljam pitanje, vama i ostalima iz Vlade – da li ćete odvojiti više sredstava da se pomogne lokalnim samoupravama koje nisu u mogućnosti da u svojim budžetima odvoje dovoljno sredstava da izgrade terene, prvenstveno za rekreativno bavljenje sportom, a zatim i za amatersko bavljenje sportom, da se pomaže malim amaterskim klubovima, da bi mogli što više mlade ljude da privuku da se bave sportom, da ih odvojimo od ovih pogubnih stvari, sedenja po kafićima, da ne pominjem drogu, alkohol i slično? Jer, bavljenjem sportom i fizičkom aktivnošću sigurno da doprinose zdravom telu, zdravom duhu, a to će dati i rezultate. Zato vas molim da odgovorite na ovo pitanje.
Hvala, gospodine ministre.
Na kraju mogu samo da vam kažem da sam vrlo zadovoljan vašim odgovorima.
Ono što u ime poslaničkog kluba Jedinstvena Srbija želim da poručim i vama i svima u Vladi, jeste da ulaganje u sport, ulaganje u mladost može da da ovoj Srbiji i ovoj državi samo boljitak, da i sutra imamo šampione, kao što smo do sada imali u košarci, u odbojci, u vaterpolu, u borilačkim sportovima, i da Srbija bude po tome prepoznatljiva. Ali, da bi to uradili, moraju da se iznađu sredstva, kao što ste i vi rekli i obećali, da se u svakom delu ove Srbije omogući da se ljudi bave sportom. Hvala.
Gospodine predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, želim  u svom kratkom obraćanju Narodnoj skupštini da kažem, na početku, da će poslanička grupa JS, u danu za glasanje, podržati Predlog rezolucije o ulozi Narodne skupštine i načelima u pregovorima pristupanju Srbije EU.
Zašto ćemo glasati za ovu rezoluciju? Iz prostog razloga što već niz godina JS, kao stranka, i poslanici JS stalno su se zalagali i zalažu se da što pre počnu pregovori države Srbije sa EU o pristupanju naše države EU.
Svih ovih 26 tačaka rezolucije, svaka za sebe dovoljno govori kakvo je opredeljenje države Srbije, njenih organa, kako zakonodavnih tako i izvršnih, u želji da se što pre počnu pregovori i Srbija konačno postane ravnopravna članica država EU.
Poslanici JS smatraju da je taj datum za početak pregovora dosta davno trebao da bude, još ranije, prihvaćen i počnu pregovori, ako se ima u vidu koje su zemlje sa teritorije bivše Jugoslavije postale članice EU, a da, strogo gledano, nisu baš ispunili sve uslove u potpunosti, što je od njih traženo, a kad su u pitanju prava nacionalnih manjina, korišćenja maternjeg jezika i slično.
Ne bih koristio ovu priliku da kritikujem te zemlje zašto to nisu uradile, već želim samo da napomenem i da stavim do znanja onima, koji ovih dana treba da donesu odluku da li će Srbija početi pregovore o pristupanju EU u decembru ili januaru, da više ne stavljaju bilo kakve uslove ili da uslovljavaju državu Srbiju, jer mi smo kao država odavno, napominjem, glasno i jasno, ispunili sve uslove da počnemo pregovore.
Posebno želim da pohvalim i ranije vlade, a posebno ovu Vladu na čelu sa gospodinom Dačićem, premijerom vlade, prvim potpredsednikom Vlade gospodinom Vučićem i predsednikom Republike gospodinom Nikolićem, za sve napore koje su učinili unazad par godina da Srbija stekne sve uslove da može da počne pregovore za ulazak u EU.
Ne bih ništa, u ime poslaničkog kluba JS, ni dodao ni oduzeo ovome predlogu rezolucije, već samo želim da kažem da smo kao Narodna skupština davali, dajemo i davaćemo, siguran sam, pun doprinos da ovi pregovori počnu i kada počnu da se vrlo uspešno i u kratkom vremenskom roku završe i da država Srbija postane ravnopravni član naroda Evrope.
Srbija to odavno jeste, to je davno bila, poznato je, ne bih zadržavao vašu pažnju, šta je Srbija kao država, dok je bila u sastavu bivše Jugoslavije i dok je bila samostalna država, kroz istoriju uradila za Evropu, za svet, vodeći svoje oslobodilačke ratove. Ne možemo mi, kao poslanici JS, da prihvatimo da neko ko je ratovao protiv nekih koji danas vode glavnu reč u EU imaju prednost u odnosu na Srbiju, a Srbija je progutala jednu veliku knedlu, kada moram tako da kažem, da ne upotrebim neki drugi izraz, kada je prihvatila u ovom trenutku da se delimično saglasi sa nezakonitim, protivustavnim, protiv svih međunarodnih prava, da joj se oduzme jedan njene teritorije, to je teritorija KiM, da ipak prihvati Sporazum sa tzv. vlašću KiM, da počne pregovore sa njima, da ih uspešno okonča i da to sve bude jedan od uslova koji je ispunila da bi Srbija mogla da počne pregovore oko ulaska u EU.
Dame i gospodo narodni poslanici, zaključiću time što ću reći da zdušno podržavamo mi poslanici JS početak pregovora. Nadam se da će najkasnije biti u januaru. Podržavamo rezoluciju i daćemo pun doprinos da se ti pregovori uspešno završe i da Srbija konačno postane uspešan i punopravan član naroda Evrope. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.