Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Dejan Mirović

Govori

Dame i gospodo, radi se o jednoj zameni teza, jer pre svega svi naši amandmani imaju za cilj i to piše u svakom našem amandmanu – prestanak daljeg zaduživanja Republike Srbije, i to je poenta naših amandmana i ovde piše da se treba poštovati fiskalna disciplina ili disciplina koju je vladajuća većina usvojila u Zakonu o budžetskom sistemu, dakle, taj procenat od 45% javnog duga u odnosu na BDP. Šta je sad tu sporno?
Ovo su naši argumenti i mi kao opoziciona partija koja je protiv EU, koja je protiv daljeg zaduživanja Republike Srbije, imamo pravo da podnesemo takav jedan argumentovan amandman, ili da podnesemo jedan takav dobar amandman, kao što je podneo kolega Stevanović.
Ako ćemo da se lažemo i da govorimo kako nije veliko zaduživanje Republike Srbije, onda treba priznati da je Tomislav Nikolić magistar ekonomskih nauka, svi znamo da nije i da se ne zna šta je.
Dakle, možemo da zamenjujemo teze beskonačno, ali ovde se radi o ekonomskim argumentima, o pravnim argumentima i, jednostavno, naše pravo kao opozicione partije koja je protiv EU što ćemo danas pokazati u 12,00 časova, je da podnosimo amandmane koji su protiv daljeg zaduživanja Republike Srbije, pod maskom fraze da EU nema alternativu.
Ako se svake godine daje četiri milijarde evra samo za vraćanje spoljnjeg duga, mi smo protiv toga. Smatramo da te pare treba usmeriti ka zdravstvu, socijali, prosveti i našim penzionerima. To je naš cilj.
Protiv toga smo, da odnos između javnog duga i BDP bude kao u EU – 80%, hoćemo da imamo standarde kao u Ruskoj Federaciji, da taj dug iznosi negde oko 12%. Protiv EU smo, protiv smo daljeg zaduživanja Republike Srbije i takvih obmana. Zahvaljujem.
Uvažena predsednice, iskreno, razmišljao sam da li da uopšte učestvuje u ovoj raspravi jer je bilo mnogo populizma i netačnih ekonomskih i pravnih tvrdnji, ali zbog stava SRS povodom ovih amandmana mislim i smatramo da smo dužni da iznesemo nekoliko činjenica.
Prvo, dug 2000. godine je bio 10 milijardi dolara, a sada je preko 30 milijardi dolara. To je činjenica. Možemo da koristimo razne metode za izračunavanje BDP, ali činjenica je da je dug porastao sa 10 milijardi na 30 milijardi dolara. To se ne može osporiti.
Druga je stvar što koristite statistiku koja pokazuje prenaduvan BDP, što se ne koriste stalne cene nego tekuće, ali nećemo zamarati naše građane time. Uglavnom, činjenica je da je dug porastao za tri puta.
Takođe, što se tiče gospodina iz DS koji nam je ovde govorio o društvenom proizvodu, to ne postoji, postoji samo bruto domaći, bruto nacionalni proizvod. Molim vas, kada govorimo o nekim ekonomskim stvarima, dajte da se koriste termini koji su prihvaćeni od strane UN, tog MMF i svih ostalih ekonomskih organizacija. Dakle, prosto treba govoriti o činjenicama i baviti se ekonomskom metodologijom, a ne populizmom i nagađanjem.
Treća stvar koju hoću da napomenem ispred SRS, jasno je da je kandidatura otvaranje tržišta Republike Srbije, jasno je da je kandidatura neoliberalni koncept, to je rekao gospodin Mirko Cvetković u pismu Evropskom savetu povodom dobijanja kandidature pre dve godine i rekao je, citiram, da jednostavno Republika Srbija traži u trenutku kada sve zemlje sveta uvode novi protekcionizam, traži i jednu vrstu druge ekonomske politike ili primenu jednostranog prelaznog trgovinskog sporazuma, te gubimo upravo zbog liberalne politike 300 miliona dolara godišnje. To su činjenice.
Možemo sada da govorimo o 90-tim godinama, možemo da govorimo šta je bilo pre 100 godina, ali ovde se radi o našoj budućnosti, da li ćemo da živimo kao Bugari, Rumuni, Mađari, Grci ili ćemo da napravimo jednu normalnu zemlju koja neće propadati zbog fraze da EU nema alternativu. To je činjenica i tražimo to našim amandmanima, stop daljem zaduživanju i stop besmislenoj politici da EU nema alternativu. O tome se radi. Zahvaljujem.
Amandman gospodina Buhe je u kontekstu svih naših amandmana čiji je cilj prestanak daljeg zaduživanja Republike Srbije pod nepovoljnim, a čak bi rekao i lihvarskim uslovima.
Kao što znate, mi smo naveli da zaduživanje od milijardu i po evra u ovom trenutku kada je spoljni dug Republike Srbije dostigao 24 milijarde evra je potpuno besmisleno, sa ekonomske i pravne i sa političke tačke gledišta, posebno kada se radi o bankama iz zapadnog dela EU, koji se pominju u ovom amandmanu. Tu pre svega mislim na "Unikredit banku", jer je opšte poznato i nemoguće je da Vlada Republike Srbije to nije znala, da upravo ta "Unikredit banka" doživljava jednu vrstu propasti i otpušta pet hiljada radnika u istočnoj Evropi, ali gle čuda, samo u Republici Srbiji ta banka ima mogućnost, da pod lihvarskim kamatama, lihvarskim uslovima, daje kredite, koji uz euribor i promenjivi euribor i fiksnu maržu dostižu ukupnu kamatu od 7%.
Mi smo protiv toga. Naravno da smo protiv toga i u principijelnom smislu i smatramo da je to loše za budućnost ove zemlje, ove ekonomije i ovih građana. Ne vidimo razloga zašto bi se sada raspravljalo o nekim događajima od pre 20, 100 i ne znam koliko godina, nego jednostavno, svi naši amandmani i ovaj amandman gospodina Buhe, usmereni su ka budućnosti. Oni su konstruktivni, argumentovani i usmereni na to da se prestane sa ovim zaduživanjem.
Takođe smatramo, a zbog toga se i briše ovaj član, da treba usmeriti ta sredstva, ne ka stranim bankama, ne ka pomaganju socijalnog mira u Austriji, Italiji i svim onim zemljama iz zapadnog dela EU odakle dolaze ove banke, koje se pominju u ovom amandmanu, nego ka našim građanima, ka socijali, ka prosveti, ka penzionerima, jer smatramo da socijalna država nije prevaziđena u ovom ekonomskom trenutku. Štaviše, smatramo da se ona ponovo pojavila kao jedan uspešan ekonomski model. Ovo što se dešava u EU, to je nešto što treba odbaciti u ekonomskom, pravnom i svakom političkom smislu i osloniti se na svoje snage i na pomoć prijatelja iz Ruske Federacije. Zahvaljujem.
Ponovo se radi o jednom sličnom amandmanu koji je usmeren na prestanak daljeg zaduživanja Republike Srbije. Smatramo i pozivamo se a neke ekonomske eksperte koji su u manjini, koji ne zavise od MMF i EU, Evropske banke za obnovu i razvoj. Smatramo da će nas dalje zaduživanje dovesti do situacije da ćemo u narednih 10 godina dati, i to je ekonomski i matematički dokazano, samo za otplaćivanje spoljnog duga 10 milijardi evra, što je neverovatno. Faktički, 10 milijardi evra je trećina našeg BDP, koji, daj bože, da dostigne 1,5% i smatramo da neće biti ni to, nego da se BDP izračunava po nekim uslovima koji nisu realni. Ovaj amandman ima tu svrhu da treba prekinuti sa takvim zaduživanjem.
Postoje i druge banke, postoje drugi izvori novca, postoji jedna racionalna politika koja bi ukinula prelazni trgovinski sporazum i usmerila bi ta sredstva, što da ne, u "Galeniku" koja se ovde pominje u ovom amandmanu. Ali da se Republika Srbija zadužuje pod ovakvim lihvarskim uslovima kod banaka poput "Unikredit banke", koja nigde ne može da posluje na ekonomskim osnovama, samo izgleda u Republici Srbiji, to je, izvinite, besmisleno, skandalozno i kako god hoćete, može da se definiše.
U tom smislu je podnet ovaj amandman gospodina Jeremića. Smatramo da Republika Srbija mora da se prilagodi modernoj situaciji, situaciji koja pokazuje da je taj neoliberalni koncept, taj koncept bezmalog zaduživanja, doveo do propasti zemalja u istočnom i južnom delu EU. To je svrha ovog amandmana.
Ovaj amandman je podnet u kontekstu sprečavanja daljeg zaduživanja Republike Srbije na neekonomskim i neisplativim osnovama. Takođe, smatramo i ponovo naglašavamo da, ako se već došlo do te neprihvatljive situacije da se Republika Srbija zadužuje, da bi jednostavno bilo bolje i mnogo prihvatljivije za naše građane, za naš budžet, za našu ekonomiju, da se to radi sa jedinom srpskom ozbiljnom bankom koja je ostala kao neki faktor na finansijskom tržištu Republike Srbije. Tačnije, smatramo da ne treba se zaduživati kod "Uni kredit" banke, kod "Sosietet ženeral", već kod Komercijalne banke. Šta je tu sporno? Da li je sporno u tom smislu, žao nam je što gospodin Cvetković nije tu da nam odgovori, zato što je otkazan aranžman sa MMF i zato što MMF i Evropska banka za obnovu i razvoj traže da se Komercijalna banka proda strancima, verovatno Evropskoj banci za obnovu i razvoj?
Smatramo da jednostavno Republika Srbija, Vlada Republike Srbije, Ministarstvo finansija, guverner i svi oni funkcioneri koji vode ekonomsku politiku u ovom smislu treba da pomažu domaći bankarski sektor. To rade Austrijanci, "Hipo Alpe Adrija" Banka, koja se pominje u ovom amandmanu. Oni su dali skoro dve milijarde evra da bi faktički nacionalizovali tu banku. U tom smislu smatramo da mi takođe treba da štitimo svoje banke i smatramo da isto tako treba da se primeni metod i u osiguravajućem sektoru, u "Dunav" osiguranju, koje takođe traži MMF da se proda.
Prema tome, ne vidimo razloga, u tom smislu je podnet ovaj amandman, da se zadužujemo kod banaka koje su iz zapadnog dela EU i koji vama daju kredite po lihvarskim uslovima i zato je podnet ovaj amandman.
Dame i gospodo, očigledno je da je ovaj izvanredan amandman gospodina Buhe usmeren u smislu prestanka daljeg zaduživanja Republike Srbije i ovde se konkretno radi o zaduživanju JAT kao javnog preduzeća i takvi su i naši amandmani na član 3. Međutim, razlika je ovde u tome što se radi o kreditu koji daje Komercijalna banka, a u članu 3. se radi o Unikredit banci.

Vi sada možete da kažete, ne vi lično, ali Vlada Republike Srbije, ako ste tako branili Komercijalnu banku od MMF i od Evropske banke za obnovu i razvoj, zašto ste protiv davanja kredita od strane Komercijalne banke? Zato što izražavamo sumnju da će Komercijalna banka uopšte ostati u vlasništvu Republike Srbije do kraja 2012. godine.

Mi smatramo i iskustvo nam pokazuje da jednostavno Vlada Republike Srbije i svaka proevropska vlast, da li će biti SNS i DS u nekom agregatnom stanju, nije ni bitno za ovaj amandman, jednostavno nema ni hrabrosti, ni političke volje da se odupre pritisku MMF i EU. Zato smo protiv daljeg zaduživanja.

Takođe, smatramo da je ovo zaduživanje posledica jedne veoma loše odluke iz 2007. godine, a to je odbijanje ponude za investiranje u JAT od strane Aeroflota.

Zašto je to Vlada Republike Srbije uradila? Zbog otvorenog sporazuma sa EU, jer je EU uslovila da se JAT ne može prodati Aeroflotu, koja je jedna od vodećih kompanija u svetu i koja bi investirala, i tehnika JAT bi se obnovila na najbrži i najbolji način. Zbog pritiska EU, to nije moguće i zato smo došli u poziciju da član 2. i 3. predviđaju dalja zaduživanja Republike Srbije radi spašavanja JAT ili radi spašavanja toga da EU nema alternativu.

Gospodin Buha zato nije tu, već predaje potpise protiv EU pred predsedništvom Republike Srbije.
Dame i gospodo, radi se o verovatno najgorem mogućem kreditu u ovom setu kredita, jer se on daje pod lihvarskom kamatom od 7%, što je skandalozno. Na finansijskom tržištu u Rusiji i u zapadnoj Evropi postoji mnogo povoljnija mogućnost za uzimanje kredita u ovom obimu. Takođe smatramo da je skandalozno da se uzima kredit od jedne banke koja je, kao što je rekao gospodin Stevanović, jedna u nizu posrnulih banaka iz zapadne Evrope koju Vlada Republike Srbije pomaže. Opšte je poznato, to ministar i Vlada Republike Srbije sigurno znaju, da je austrijska država nacionalizovala Hypoalpe-Adria Bank. Tačnije, u poslednje dve godine dala joj je negde oko dve milijarde evra. Radi se o banci koja je na kolenima, da se tako izrazim i jednostavno ne vidimo razloge zašto bi Vlada Republike Srbije i građani preko budžeta finansirali jednu banku koja propada i čuvali socijalni mir u Austriji, umesto da se brinu o svojim građanima u Republici Srbiji. To je potpuno neprihvatljivo za nas.

Imamo i drugu besmislenu situaciju, ta banka će, koja je faktički nacionalizovana od strane austrijske države, finansirati strana građevinska preduzeća. Tačnije, preduzeća poput "Alpine", "Pora" i drugih preduzeća iz Austrije koja će verovatno graditi, kao što je slučaj sa mostom kod Beške, sa mostom kod Save i svim drugim infrastrukturnim objektima, austrijska građevinska preduzeća, a ne preduzeća iz Republike Srbije. Dakle, to je jedan lanac, počevši od kredita, od zaduživanja pod lihvarskim uslovima do davanja pod nepovoljnim uslovima za srpske građevinare poslova austrijskim firmama. To je prosto neprihvatljivo. Zato smo mi protiv ovog štetnog, skandaloznog i besmislenog kredita. Naravno, za razliku od SNS koji ne smeju zbog ličnih razloga da pričaju o Hypoalpe-Adria Bank, mi možemo jasno i glasno da kažemo – ne, nećemo glasati za taj kredit, on je štetan i štetan je kao i tzv. evropski put pod dogmom da EU nema alternativu. Zahvaljujem.
Ponovo se radi o kreditu, o više nego spornom kreditu i skandaloznom kreditu sa Hypo Alpe Adria bank i jednostavno, kao što je gospodin Stevanović rekao, radi se u stvari o kreditu koji prelazi iznos od 7% u najmanjoj mogućoj računici.

Ali, ako imamo u vidu da je u EU strahovita kriza i da će oni verovatno, ne verovatno, nego sigurno biti prinuđeni da štampaju novac, tj. Evropska centralna banka u Frankfurtu, da bi spasili ono što se naziva evro zona, doći ćemo do jednog logičkog zaključka da će euribor, koji je u ovom slučaju negde iznad 1%, ponovo doći možda na 5%, 6%, kao što je bio pre nekoliko godina i da će ovaj kredit koštati Vladu Republike Srbije i građane preko 10%, što je priznaćete klasičan primer lihvarskog kredita.

U tom smislu, mi smatramo da je ovaj kredit loš, da će biti još lošiji i da neće doprineti nikakvom razvoju građevinske industrije, jer je jasno da će se on dati pre svega austrijskim firmama, kao što je bio slučaj sa građenjem mostova u Beogradu i na auto-putu Novi Sad – Beograd, nego će jednostavno taj kredit dovesti do daljeg urušavanja naše države, naše ekonomije i do porasta spoljnog duga koji već prelazi 24 milijarde evra.

Zato smo protiv ovog kredita, zato smo protiv svih ovih kredita koji se nameću Vladi Republike Srbije, očigledno iz Evropske banke za obnovu i razvoj, iz EU, iz MMF i svih onih finansijskih institucija koje ništa dobro ne donose u ekonomiji Republike Srbije.

Dakle, naš stav je principijelan, naš stav je zasnovan na ekonomskim argumentima i naš stav je zasnovan na razbijanju fraze da EU nema alternativu.
Ovaj izvanredni amandman gospođe Lidije je posledica našeg principijelnog stava da smo protiv daljih zaduživanja Republike Srbije, pa čak i ako se radi o Japanu koji nije u EU. Zašto je takav naš stav? Najbolji primer je upravo japanska država koja ima negde preko 200% javnog duga u odnosu na BDP i 20 godina, i ako ima izvanrednu privredu i tehnologiju, ne može da izađe iz recesije, jer taj javni dug uništava i privredu i izvozne potencijale koji su, priznaćete, mnogo jači i mnogo veći nego oni u Republici Srbiji.

Što se tiče javnih preduzeća, mi smo za neoliberalni koncept i ne smatramo da sada u ovom trenutku kada je taj koncept propao na zapadu treba uništavati javna preduzeća. Protiv smo daljeg zaduživanja. Smatramo da postoje i drugi načini da se pomogne javnim preduzećima, a taj način je ukidanje štetnog Zakona o kontroli državne pomoći koji je nametnula EU i koji je doveo do toga da od 2008. do 2010. godine, negde oko 200 miliona evra su manja davanja za naša javna preduzeća, za našu industriju i poljoprivredu zbog zahteva EU.

Tu je pravi problem. Taj se problem ne može rešiti daljim zaduživanjima, bilo kod japanskih banaka, bilo kod banaka iz SU, već jednom principijelnom i odgovornom politikom koja će shvatiti da i evropski zakoni i tzv. evropski standardi su štetni za našu industriju, za naša javna preduzeća, za našu poljoprivredu. Kada ovo bude Vlada Republike Srbije bude imala u vidu, onda neće biti potrebe za ovakvim lošim zaduživanjem. Zahvaljujem.
Dame i gospodo, očigledno je da se radi o još jednom besmislenom, što ne reći suludo zaduživanju Republike Srbije od nekih milijardu i 500 miliona evra glavnice. Znači, ovde ne računamo kamate, a one bi onda dostigle ukupno zaduženje negde oko dve milijarde evra, kako je izračunao naš ekspert i poslanik Dušan Marić.
U svakom slučaju, mi smo jedina stranka koja je apsolutno protiv EU. I u ekonomskom, političkom i u svakom drugom smislu smo protiv zaduživanja posebno kod Evropske investicione banke, Evropske banke za obnovu i razvoj, jer smatramo da te dve banke, kao jedna vrsta institucije EU, podstiču korupciju u Republici Srbiji. Naši sledeći govornici će to napomenuti za razliku od drugih partija koje govore o štetnosti ovih kredita, ali ne govore ko je generator tih kredita i ko šteti finansijskom sistemu Republike Srbije, a to su EU i MMF. Oni su ti koji zadužuju ovu zemlju upravo preko Vlade Republike Srbije. To treba jasno reći. SRS se ne boji i nema bilo kakve obaveze prema EU ili MMF da to jasno i glasno kaže.
Dakle, radi se o jednom štetnom setu zakona ne samo za našu ekonomiju, nego i za naše građane, jer ove kredite će vraćati naši građani koji pune budžet preko poreza i drugih akciza i dažbina koje će se povećavati da bi se moglo vratiti ono što će se ovde usvojiti, nažalost, glasovima vladajuće većine. Pre svega, smatramo da je to štetno jer radi se o kreditima koji se daju, koji se uzimaju po lihvarskim kamatama. Mi to glasno i jasno kažemo. Videli smo, na primer, kredit od Hipo–Alpe–Adrija banke, od Unikredit banke ili od dve banke koje propadaju. To treba jasno reći, jer vi sigurno znate da je Hipo banka dobila ogromnu pomoć od austrijske države, negde oko dve milijarde evra, jer je loše poslovala, jer je bila prisutna korupcija u njenom poslovanju. Mi se sada zadužujemo, to jest vi se zadužujete kod takve jedne banke koja se duboko kompromitovala i koju je austrijska država morala da nacionalizuje, za kamatu od 7%. Marža je negde oko 6,19% i uračunava se euribor koji je već na tromesečnom nivou od 1%. Radi se o lihvarskoj kamati od 7% i to treba jasno i glasno reći. To nigde nije moguće, izgleda samo u Srbiji.
Još jedan dokaz za ovu našu tvrdnju ili za tvrdnju u ekonomskom smislu, banke iz EU koje su dominantne na našem finansijskom tržištu iskorišćavaju slabost ove vlasti, slabost partija koje se zalažu za EU i nameću najveće kamate u Evropi, je kredit sa Unikredit bankom koji ovde razmatramo u okviru ovih 13 tačaka dnevnog reda. Konkretno, Unikredit banka je banka koja je najavila otpuštanje pet hiljada zaposlenih. Zatvaranje filijala po celoj istočnoj Evropi, ali gle čuda samo u Srbiji ta banka može da daje kredite sa lihvarskom kamatom od 7%, kao što je slučaj i sa Austrijskom bankom. To je sramota. To je nedopustivo. Vlada Republike Srbije i guverner Narodne banke moraju to da spreče. Moraju jednom da stanu na put takvom bez ikakvog stida i srama ponašanju banaka iz EU koje imaju ovde monopol i koje vrši uticaj na Vladu Republike Srbije, na tzv. opozicione partije i izgleda na guvernera.
Što se tiče Predloga zakona o davanju garancije Republike Srbije u korist Komercijalne banke, mi kao SRS izražavamo veliku zabrinutost ne samo zbog ovog kredita, nego zbog namere MMF da ucenjuje Republiku Srbiju, Vladu Republike Srbije da bi Evropska banka za obnovu i razvoj preuzela Komercijalnu banku. To je svima nama jasno. Zato je MMF otkazao dalji aražman i dalje pregovore da bi uništili ili da bi strane banke uzele jedinu preostalu srpsku banku, a to je Komercijalna banka. Mi jasno i glasno kažemo da smo protiv toga. Smatramo da ne samo Komercijalna banka treba da ostane u vlasništvu srpske države, srpskih građana, već smatramo da treba vratiti i druge banke koje su na jedan nelegalan, ne transparentan način i štetan po ekonomske interese Srbije prešle u vlasništvo banaka iz EU koje drže 70% finansijskog tržišta u našoj zemlji.
Što se tiče ugovora o garanciji između Republike Srbije i Evropske investicione banke u vezi mosta na Savi od 160 miliona evra, mi nismo protiv infrastrukturnih objekata, nismo protiv građenja nekih objekata koji koriste svim našim građanima, ali smo protiv toga da se uzimaju krediti od evropskih banaka pod ne transparentnim uslovima, jer u ovom kreditu, u ovom zakonu koji imamo pred nama, uopšte se ne zna kakva je kamata.
To je skandalozno. Kako je to moguće? Ko će odrediti te kamate?
Sa druge strane, smatramo da je skandalozno da firme iz Slovenije, Austrije, iz EU grade mostove po Republici Srbiji, dok istovremeno naša "Mostogradnja", naš "Energoprojekt" i sve druge firme, koje su se proslavile kao ugledne građevinske firme po celom svetu, iz Srbije, ne mogu da dobiju taj posao.
Treba glasno i jasno reći da je to posledica ponovo štetnih uslova koji se nameću i u ovim kreditima od strane Evropske banke za obnovu i razvoj, Evropske investicione banke, Međunarodnog monetarnog fonda i Svetske banke, kao i Nemačke razvojne banke.
Te banke koje su pomenute u podzakonskom aktu, koji faktički stavlja Zakon o javnim nabavkama ad akta, u stvari podstiču korupciju u Republici Srbiji, podstiču nezaposlenost, podstiču pad građevinske industrije o kojem je govorio ministar Dulić. Verovatno ima dobru nameru i želi da se to podstakne, ali jednostavno to nije moguće pri ovakvom odnosu snaga gde je Evropska investiciona banka, Evropska unija, Nemačka razvojna banka faktički jača od Vlade Republike Srbije, a kamoli od naših preduzeća. U tom smislu imamo apsurdnu situaciju da pada zaposlenost u građevinskoj industriji, a da firme iz Austrije, Slovenije, Nemačke, Italije i Španije grade mostove kod Beške, na Savi i Žeželjev most u Beogradu. Do toga nas je dovela pogubna politička i ekonomska politika, da EU nema alternativu u političkom i svakom drugom smislu.
Utom smislu mi posmatramo i glasaćemo protiv ovog zakona u vezi Mosta na Adi, jer smatramo da je taj most trebala da gradi ili "Mostogradnja" ili "Energoprojekt" ili bilo koja druga srpska građevinska firma koja je sposobna i smatramo da je često i sposobnija od firmi iz Austrije, Nemačke, Španije i drugih zemalja EU.
Uostalom, pogledajte koliko su posla dobili naši građevinari u Sočiju, u Moskvi i na tržištu Ruske Federacije zato što su imali normalne, fer uslove, kojenemaju u svojoj domovini. To je sramota i to je apsurd do kojeg nas je dovela takozvana racionalna politika da EU nema alternativu. Naravno da ima, naravno da Srbija treba da se oslanja na svoje firme, na svoje snage i naravno na naše jedine iskrene prijatelje, a to su prijatelji u Ruskoj Federaciji.
Takođe, što se tiče drugih zakona, oni takođe dovode do besmislenog zaduživanja, do zaduživanja koje je odavno prešlo takozvanu crvenu liniju od 45% bruto domaćeg proizvoda. To je svima jasno. To ne govorimo mi samo iz Srpske radikalne stranke, nego govore i nezavisni ekonomisti poput Mlađana Kovačevića i drugih, jer jednostavno, vi sigurno to znate i to zna i premijer da je BDP jednostavno nije realan i da je prenaduvan, jer se izračunava u tekućim cenama i faktički imate jednu vrstu precenjene valute, a u to se nije uračunalo i jedan rast cena koji je mnogo veći nego odnos između dolara i dinara ili između evra i dinara preko kojega se izračuna BDP.
U tom smislu smatramo da je spoljni dug Republike Srbije i javni i pravni i ukupni, mnogo veći od 45% i da se približava onom evropskom standardu, takozvanom evropskom standardu od 80% od javnog duga. U tom smislu ne treba biti puno pametan da se predvidi šta će se dešavati u budućnosti ako se usvoje ovako štetni zakoni koji zadužuju Republiku Srbiju koja već ima spoljni dug od 24 milijarde evra jer, priznaćete, ako Republika Srbija nema hrabrost da i guverner i vlada uvedu jednu vrstu ekonomskog programa, kao što je bio na Islandu gde su se
zabranili krediti indeksirani u stranoj valuti, onda je jasno da će doći do suverenizacije duga ili do preuzimanja privatnog duga od strane Republike Srbije, koji je sada već 24 milijarde evra.
Šta to konkretno znači? Znači da će Republika Srbija doživeti sudbinu Mađarske, koja ima spoljni dug, pri sličnom broju stanovnika kao Republika Srbija, od 185 milijardi dolara. To je budućnost, to je evropska budućnost koja čeka Republiku Srbiju i koja će dovesti do onakvih događaja kao što se dešavaju u Rumuniji, gde su neverovatni socijalni nemiri upravo zbog zahteva Evropske unije i MMF da se uskrate davanja za zdravstvo i za socijalu.
Ne želim ovde da vas podsećam šta se dešava u Grčkoj, gde je dug negde oko 500 milijardi dolara, ali to je potpuno jasno i potpuno predvidivo. U tom smislu, smatramo da podaci pokazuju da jednostavno ovakvo zaduživanje je štetno jer, kao što sigurno znate, iznos otplate spoljnog duga 2002. godine je bio 218 miliona evra, 2011. godine je bio 4,7 milijardi evra ili 12% BDP. To je katastrofa. Dakle, ako to prenesemo na konkretne podatke, na konkretnu situaciju, to znači da naši građani, naša preduzeća i svi oni koji žive u Republici Srbiji rade da bi očuvali socijalni mir u Austriji, u Italiji i u svim onim zemljama odakle dolaze ove banke kod kojih se zadužujemo pod ovako lihvarskim uslovima od 7%. To je činjenica i to je ono do čega je dovela politika da EU nema alternativu.
Takođe, nejasno je, ako već govorimo o iznosu spoljnog duga u koji će ući ovih milijardu i po ili dve milijarde, kao što kaže gospodin Marić, šta je sa dugovima "US Still". Premijer Cvetković nam nije objasnio da li oni postoje, ako postoje, da li ih je preuzeo američki investitor koji je pobegao iz Republike Srbije ili će to plaćati građani Republike Srbije. Zašto se ne uračunava u dug i dug prema MMF od preko jedne milijarde dolara? Zašto se ne uračunaju svi dugovi lokalnih zajednica? Nije valjda da su lokalne zajednice nešto odvojene od Republike Srbije? Dakle, potpuno je nejasno u kom obimu iznosi taj procenat između spoljnog duga i BDP. Tvrdimo da je on mnogo veći od 45% i ponavljamo da se on približava sramnom evropskom procentu od 80% od BDP.
Takođe, što se tiče konkretnih zakona koje danas razmatramo, ponovo smatramo da je najgori kredit svakako ovaj od "Unicredit banke" koja, kao što smo rekli, otpušta oko 5.000 radnika po istočnoj Evropi, ali ovde očigledno ima najbolje uslove za poslovanje jer se radi o kreditu koji ima maržu od 6,49% i euribor na tromesečnom nivou od 1%. Ko bi to normalan prihvatio u ekonomskom smislu? Samo vlast koja izvršava naloge stranih banaka i EU. To je jasno kada se pogledaju ovakvi podaci i kada se pogleda i naknada za odobrenje kredita koji će plaćati u iznosu od 25.000 građani Republike Srbije.
Takođe, što se tiče kredita "Hypo Alphe Adria bank", ponavljamo, ta banka je nacionalizovana od strane EU i jednostavno nije jasno kako je moguće da i Vlada Republike Srbije uputila u proceduru kredit koji ima maržu od 6% i euribor od 0,5%. Dakle, radi se ponovo o lihvarskom kreditu i ponovo se radi o spašavanju austrijskih banaka od strane Republike Srbije i građana Republike Srbije, što pokazuje jednu vrstu podređenosti ove vlasti u odnosu na EU.
Što se tiče Mosta na Adi, u članu 3. se kaže da se Republika Srbija odriče bilo kakvog prigovora u odnosu na zajmodavca. Šta to znači? To znači da će se vrlo lako ili vrlo verovatno ponoviti ona situacija kao kod Mosta na Beški. Šta se desilo tamo? Austrijska firma je prvo govorila 40 i nešto miliona evra vrednost radova, a sada traži 100 miliona evra. To su vaši prijatelji iz EU. To je ustvari korupcija i to je jedna vrsta lopovluka od strane EU, jer tražiti tako nešto nakon izvođenja radova je sramno.
Vlada Republike Srbije treba da pokaže jednu vrstu dostojanstva i nacionalne odgovornosti da bi sprečila takve ucenjivačke zahteve od strane austrijskih banaka.
Takođe, taj zakon je više nego loše napisan i u pravnom smislu. Ne znam ko je pisao te zakone, koje Ministarstvo, da li je to Evropska kancelarija Vlade Republike Srbije, ali ovde vidimo jedan apsurd i to će vam reći svaki pravni koji je pročitao bilo koju knjigu o EU, da se ovde pominje u članu 6. i u članu 10. evropska zajednica i sud pravde evropske zajednice. Odgovorno vam kažem, iako sam pripadnik partije koja je potpuno protiv EU, da tako nešto ne postoji.
Postoji Sud pravde EU, postoji EU posle Lisabonskog ugovora, ali Evropska zajednica jednostavno ne postoji i svako ko je napisao takav zakon bi pao na ispitu iz prava EU.
Dakle, to je sramota i to pokazuje dve činjenice da se radi o tipskim zakonima, o tipskim ugovorima, o prepisivanju i jednoj vrsti neusaglašenosti u Vladi Republike Srbije ili neznanju, neprofesionalnosti, kako god hoćete, ali to je sramota za vas. To je sramota za pravnika ili bilo kojeg činovnika koji je pisao ove zakone, jer jednostavno ne zna da više ne postoji Evropska zajednica, već EU od 2009. godine. I to pokazuje koliko je neozbiljno tzv. usvajanje evropskog zakonodavstva i da je to opet jedna vrsta obmane građana Republike Srbije, ne samo da nećemo živeti bolje, nego jednostavno, ni u pravnom smislu to nije ispravno.
Takođe, što se tiče zakona Evropske banke za obnovu i razvoj koji se daje EPS-u u iznosu od 45 miliona, ovde vidimo deo "C" gde se navodi da će se davati podrška konsultantima. Kakvim konsultantima? Odakle su ti konsultanti? Iz EU, iz Srbije? Nažalost, iskustvo nam pokazuje da se radi o konsultantima iz EU, koji će se plaćati iz kredita koji će otplaćivati Republika Srbija, i to je suština kredita koji danas razmatramo i koji smo razmatrali ovih nekoliko zadnjih godina.
Takođe, konsultantske usluge koje će se davati tim anonimnim konsultantima, za koje mi osnovano sumnjamo da dolaze iz EU, moraju biti u minimalnom iznosu od 10% od jedne tranše kredita. Jedna tranša kredita po ovom zakonu iznosi 100.000 evra, znači za svaku tranšu kredita će ići 10.000 evra tzv. konsultantima ili konsultantima koje će odrediti Evropska banka za obnovu i razvoj i koji će biti naravno iz EU.
Naravno, tu je i marža, tu je i euribor i naravno dolazimo i do kredita koje Evropska investiciona banka daje malim i srednjim preduzećima. Ovde vidimo da nema ponovo kamate, ponovo se ne zna da li je fiksna ili varijabilna kamata, ponovo se ne zna ko će biti posrednik, a mi kažemo taj posrednik će biti Evropske banke iz EU koje drže 70% finansijskog tržišta i oni će zarađivati na ovim kreditima. I to je jasno, zarađivaće evropske banke, evropski konsultanti i to je zaduživanje pod maskom besmislene dogme da EU nema alternativu.
Naravno, to je više nego štetno i to pokazuje i član 1. gde se navode posrednici za isplatu, za član 3. varijabilna ili fiksna kamata i član 9, koji navodi nekakve fantomske, ostale troškove plaćanja. Naravno, u tom kreditu ili okvirnom kreditu, ne znam kako da ga nazovem, ni u pravnom ni u ekonomskom smislu, na kraju imate formulare koji će određivati zahteve Republike Srbije za fiksnu ili varijabilnu kamatu, dokle, ne zna se. Dakle, zadužujemo se za 250 miliona evra, a ne zna se kakva je kamata. To je sramota. To je i u ekonomskom i u pravnom smislu sramota.
Dakle, naš stav prema ovim kreditima je argumentovan, konstruktivan. Mi smo protiv njih. Smatramo da su oni uzeti pod jednom vrstom pritiska Evropske investicione banke, Evropske banke za obnovu i razvoj, MMF-a koji pokušava da otkupi i preuzme zajedno sa Evropskom bankom za obnovu i razvoj našu jedinu i zadnju srpsku banku Komercijalnu banku i mi ćemo u danu za glasanje biti protiv toga, jer smatramo da dalje zaduživanje, posebno zaduživanje pod ovakvim uslovima i u ovako teškoj ekonomskoj situaciji je štetno za Republiku Srbiju i njene građane. Zahvaljujem.
Koristiću vreme kao ovlašćeni predstavnik. Želeo bih samo još nekoliko rečenica da kažem uz ovaj brilijantni amandman gospodina Stevanovića. Osnovna primedba SRS je u tome što se ne zna ko je radio ovaj budžet, da li MMF ili Vlada Republike Srbije? Da li gospodin Mark Alen ili vi, mislim, kao premijer? Prosto je neverovatno.
Imamo tu skandaloznu izjavu gospodina Đokovića i stvarno mislim ako je tako nešto izjavljeno, a jeste, kao što kaže gospodin Stevanović, radi se o direktnom kršenju Ustava i direktom kršenju Zakona o budžetskom sistemu. Molim vas da obratite pažnju na to. To je stvarno nedopustivo. Em je budžet je kasnio 45 dana, em ga radi neko iz MMF, ili gospodin Mark Alen, koji je upropastio Mađarsku i Poljsku, koje sada imaju zajedno dug od 600 milijardi dolara. To je katastrofa.
Vi nam niste odgovorili u načelnoj raspravi zašto je to tako? Da li je moguće da nam MMF vodi ekonomsku politiku? Prosto, zapanjeni smo ako je tako.
Da je tako kao što kaže gospodin Stevanović i kao što kaže SRS, pokazuje i obrazac izjave usklađenosti propisa sa propisima EU koji prati zakon o budžetu, gde doslovno piše – da su predložena rešenja rezultat pregovora sa MMF-om. To je skandal. Ako nam MMF uređuje budžet, onda je budžet nešto što se može opisati kao negativno i loše za naše penzionere, zaposlene, prosvetare i sve one koje tzv. mere MMF pogađaju. Taj budžet će biti dobar za Fiat, za strane banke i za sve one lihvare koji rade na teritoriji Republike Srbije. Zahvaljujem.
Samo kratko. Želim da razjasnim jednu stvar. Dobro je da predstavnik SNS neće da kritikuje MMF i da se napravi jedna razlika ideološka i svaka između SRS i SNS, jer oni smatraju da je Vlada kriva za ovaj budžet. Mi smatramo da je Vlada instrument, a da je MMF napisao taj budžet. To je razlika između SNS i SRS, jer oni ne smeju da kritikuju MMF i EU itd. Želim samo da naglasim zbog javnosti tu razliku.
Veoma kratko. Po meni to je MMF, kažite da je MMF loš. Ne govorite sada fraze i projekcije Aleksandra Vučića ovako ili onako. Recite da je MMF taj koji piše ovaj budžet. To vas ja pozivam, ništa drugo. Budite konkretni.
Videli ste da su svi naši amandmani vrlo smisleni i prikladni, jer smatramo da posle odluke Evropskog saveta da je odbijena kandidatura za članstvo Srbije u EU, treba preusmeriti, a to je prikladno, nije nikakva ostrašćenost, ta sredstva ka jačanju naših institucija na KiM, ka jačanju socijalnih davanja zdravstvu, prosveti i svemu onome što mi smatramo, kao jedina stranka u Srbiji, da je mnogo važnije od tzv. evropskih integracija koje su se pokazale, to je gospodin Kragović veoma lepo objasnio, i u pravnom, i u ekonomskom i u političkom smislu kao loše za Republiku Srbiju.
Ne vidimo razlog zašto premijer i Vlada ne prihvate naše amandmane, ne prihvate amandman gospodina Kragovića. Pokazalo se da taj evropski put, ponavljam, u ekonomskom, političkom i u svakom drugom smislu je besmislen i ne postoje nikakve garancije da će ikada početi pregovori o pridruživanju EU, a kamo li o članstvu.
Sigurno znate da rok za te pregovore traje desetak godina, da se radi o 35 poglavlja evropskog prava. I posle toga je pitanje da li će Srbija doći do toga da potpiše ugovor o pristupanju ili ugovor koji bi značio ulazak u jednu vrstu trećerazrednog statusa u EU, koji verovatno nemaju čak ni Bugarska, Rumunija, Mađarska i sve one zemlje koje su u strahovitoj ekonomskoj krizi upravo zbog zahteva EU, upravo zbog zahteva MMF i onih koji su pisali ovaj budžet.
U tom smislu smatram, smatramo mi iz SRS, da treba prihvatiti ovaj amandman gospodina Kragovića, jer je odličan, jer je u skladu sa srpskim nacionalnim interesima i u skladu je sa realnošću. Zahvaljujem.
Smatram da treba prihvatiti ovaj amandman, jer je gospodin Slađan Mijaljević odlično rekao šta je suština svih naših amandmana. Govorila je i gospođa Vjerica Radeta o tome. Znači preusmeriti sredstva sa nečega što je propalo, znači tzv. evropske integracije na nešto što je potrebnije za građane Srbije, socijalna davanja, zdravstvo, privreda i naravno jačanje naših institucija na KiM.
U tom smislu naši eksperti, gospodin Ivan Ninić i gospodin Ratko Ličina su došli do jedne uporedne analize u budžetu, gde se vidi da su dotacije nevladinih organizacijama, u ovom budžetu za 2012. godinu, verovali ili ne, 5,5 milijardi dinara. To je, smatram, i žao mi je što tu nije premijer da odgovori na to pitanje. To je preveliki teret za jednu tako siromašnu zemlju koja ima takve probleme, pre svega sa nezaposlenošću i sa drugim problemima, koji su nastali zbog bezuslovne fraze da EU nema alternativu.
Takođe smatramo, i to je isto suština svih naših amandman i amandmana gospodina Mijaljevića, da jednostavno treba smanjiti te troškove koji suvišni. U tom smislu naši eksperti gospodin Ninić i Ličina su došli, takođe, do još jedne uporedne analize ovog budžeta, gde ponovo jedan podatak koji zbunjuje i koji faktički katastrofalan, troškovi putovanja ukupno u celom budžetu su 10 milijardi dinara ili 100 miliona evra.
Svi naši amandmani, to je gospođa Vjerica Radeta govorila o tome, su usmereni ka tome da se smanje ti troškovi putovanja ka Briselu, ka tim sastancima koji ne donose ništa dobro, sa evropskim institucijama, i koje donose samo negativne efekte, jer priznaćete ovih 10 milijardi dinara je premnogo i tih 100 miliona evra. Treba u najmanju ruku smanjiti na mnogo manji iznos. I tih 50 miliona evra, koje smo mi faktički uštedeli u ovim našim amandmanima usmeriti ka zdravstvu, prosveti, učeničkom standardu, našoj vojsci, nauci, istraživanju i svim onim institucijama koje mogu da donesu do ekonomskog i nacionalnog boljitka Republike Srbije. Zahvaljujem.