Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Milorad Buha

Govori

Što se tiče amandmana kolege Radovanovića, mislim da je u pravu i stav je SRS da je neprihvatljivo i ekonomski, odnosno finansijski necelishodno povećavati iznose do dvostrukog iznosa za nagrade predviđene za veštačenje, prevođenje i tumačenje kod onih krivičnih dela koje vodi javno tužilaštvo posebne nadležnosti, kako ste ovde naveli. Mislim da tu nema opravdanja, jer posao veštačenja, posao prevođenja i posao tumačenja je jedan stereotipan posao. Nema razlike u složenosti tog posla, u obimu tog posla, po čemu bi to moglo preći u dvostruku nagradu.

Kakva je razlika između krivičnog dela silovanja i posla tumača, prevodioca, veštaka i onih dela koje ste kvalifikovali u nadležnost javnog tužilaštva posebne nadležnosti? Gotovo nema nikakve. To je suština. Sad govorimo sa materijalnog aspekta. Sa finansijskog aspekta vi jako dobro znate da je jako teško planirati obim ovih nagrada. Teško se može proceniti koliko će takvih slučajeva biti u toku godine, pa puta neka prosečna naknada za ove usluge. Onda na kraju, suma sumarum, da vi u ministarstvu i u krajnjem slučaju u sudovima dođete do nekog relevantnog podatka o nekom novčanom iznosu koji ćete planirati za ovo. E, zbog toga vi u praksi imate neizmirene obaveze i to su milionski iznosi koje ne izmirujete u okviru budžetske godine, već to prenosite na sledeću godinu. Ne planirate u onoj godini, pa iz nekih vanrednih rashoda itd. Onda u računovodstvu napravite zbrku i imate ogromnih problema.

Kolega Jojić je ukazao na probleme advokata. To je slično. To je takođe naknada i imate ogromne probleme, kako kod vas u ministarstvu, tako i kod MUP. Za budžetsku 2011. godinu tražili smo na inicijativu advokatskih komora i advokatskih udruženja da se ova naknada za advokate, koje su iz 2008, 2009. i 2010. godine, da se isplati u jednokratnom iznosu, s obzirom da je rebalansom budžeta za tu 2010. godinu planirano milijardu i nešto dinara isplata, ono što je bila stavka u budžetu predviđena za MUP. Međutim, ništa od toga nije napravljeno. Dan danas taj iznos od nekih 100 i nešto miliona narastao je na 200 i nešto miliona. Pitanje je kad i iz kojih sredstava će se to izmiriti. Tako isto i kod ovih, vi znate bolje ove podatke zato što imate sumarne preglede, a mi se informišemo iz sredstava informisanja, iz određenih strukovnih udruženja, koja apeluju na državu da se to izmiruje.

U protivnom, nema interesa, od strane onih koji vrše te usluge, da i dalje nastave to vršiti, s obzirom da oni plaćaju PDV, da su oni u sistemu određenih obaveza izmirenja svojih zarada, plata, naknada radnicima itd. To u sveukupnosti stvara jednu konfuznu situaciju iz koje je kasnije jako teško izaći.

Da se radi o najtežim krivičnim delima, to je u redu, ali simptomatično je to što mi ovoga trenutka nemamo elemente, nemamo ni finansijske okvire za izmirenje naraslih obaveza a, sa druge stane, postavlja se pitanje pravnog karaktera - da li mi imamo pravo da diskriminišemo vršioce usluga na ovaj način? Ako za otprilike isti karakter jednog krivičnog dela imamo jednu naknadu, za druge imamo drugu, onda dovodimo u poziciju diskriminatorskog položaja, u stvari, iste strukture izvršenih obaveza, pa tako jedne plaćamo na jedan način, a druge plaćamo na drugi način, što će sigurno stvoriti jednu konfuziju. Imamo dve vrste, dva karaktera plaćanja što, u svakom slučaju, predstavlja jedan vid diskriminacije. Hvala.
Mislim da je sa razlogom uložen amandman gospođe Gordana Pop-Lazić i argumentacija koju je iznela u potpunosti je opravdana.

Moramo još ukazati na aspekt ovoga člana 70. Mislim da je nesrećno sročen i sve ovo što vi sada radite činite zbog toga što je prvobitno napravljena greška, pa sada određene korekcije u zakonu koje nisu tako ni hitne, ni neophodne, posebno ne da se po hitnom postupku i da se stupanjem na snagu prolongira onaj zakonom i Ustavom utvrđen rok od osam dana, ali to ste učinili.

Šta je suština problema? Suština problema je u tome što ste vi u članu 70. matičnog zakona definisali poresku upravu kao upravu koja je iznad Visokog saveta sudstva i ministarstva nadležnog za poslove pravde. Član 70. glasi: "Pravosudna uprava se stara o sprovođenju zakona i drugih propisa u vezi sa uređenjem i radom sudova." To je valjda nadležnost ministarstva i Visokog saveta sudstva.

U stavu 3. koji smo amandmanski obradili, definišete: "Poslove pravosudne uprave koje vrši Visoki savet sudstva", dalje kažete koji su to poslovi, ali je suština u tome da vi izdižete pravosudnu upravu iznad Visokog saveta sudstva, što je nemoguće, neprihvatljivo i protivzakonito. Vi iz jednog internog organa izvodite nadležnosti Visokog saveta sudstva.

U stavu 4. kažete isto to – poslove pravosudne uprave koje vrši ministarstvo nadležno. Ne može to tako. Kako možete da neki interni organ ima neke nadležnosti u koje se uključuje ministarstvo? Valjda je ministarstvo to koje ima apsolutno sva izvorna prava, a interni organi unutar ministarstva mogu da imaju deo tih nadležnosti koje ima taj centralni organ a to je Ministarstvo pravde.

U članu 70. govorite, između ostalog, i razdvajate obaveze Visokog saveta sudstva i Ministarstva pravde i kažete: "Za određene rashode predlog budžeta davaće Visoki savet sudstva a deo će davati ministarstvo". To je pogrešno. Ministarstvo je to koje određuje sve, kao najviši i direktni budžetski korisnik. Za nas je ovo neprihvatljivo i zato smo tražili brisanje ovog člana i predloga člana 1. u Predlogu ovog zakona.
Članom 3. Predloga zakona predviđeno je da ovaj zakon stupa na snagu 1. januara 2012. godine, a u obrazloženju kao razlog za donošenje zakona po hitnom postupku stoji sledeće – predlaže se da se ovaj zakon donese po hitnom postupku budući da bi ne donošenje zakona po hitnom postupku moglo da prouzrokuje štetne posledice po rad sudova.

Gospođo Malović, ovo je, da kažem, normalna procedura vašeg ministarstva i Vlade, ali koje su to štetne posledice koje mogu nastupiti? Ko je taj koji je vama branio da vi u nekoj normalnoj proceduri u toku godine predložite ovaj zakon? Zašto to po hitnom postupku? Ako vidimo odredbe člana 1. i 2, onda vidimo da se radi isključivo o budžetiranju, o načina razdvajanja nadležnosti u pogledu povlačenja sredstava. Vi ste ovde predvideli za Visoki savet sudstva da predlaže budžet u delu tekući rashodi, rashodi za sudsko osoblje, a ministarstvu ona sredstva koja se odnose na sudsko osoblje.

Gospođo Malović, zamolio bih vas da malo poslušate, mislim da će biti poučno. Prema odredbama budžetskog kalendara, ministarstvo i Visoki savet sudstva su dužni i obavezni da do 31. juna dostave potrebe, i oni su to učini za 2012. godinu. Kako ima veze sada stupanje na snagu ovog zakona, ako je to već napravljeno? Vi ste to morali napraviti. Je li tako? Vi sada razdvajate nadležnosti ova dva organa u pogledu povlačenja tih sredstava. Onda u mišljenju Vlade kažete sledeće – Vlada ne prihvata amandman budući da rešenje iz člana 3. Predloga zakona nije u suprotnosti sa članom 196. stav 4. Ustava, imajući u vidu da je stupanje na snagu Predloga zakona povezano sa stupanjem na snagu Predloga zakona o budžetu Republike Srbije za 2012. godinu.

Gledajte, Predlog zakona ne stupa na snagu, zakon stupa na snagu. Znači, onaj ko je pisao mišljenje, dao mišljenje, a to je Vlada, ona prvo ne poznaje Ustav. U Ustavu se jasno kaže kada zakonski propis ne stupa, a predlog zakona. Ne može se vezati odredba jednog zakona za odredbu drugog zakona koji je u proceduru. Obadva su u proceduri. Da li će to uticati u pravnom smislu i u finansijskom smislu na povlačenje sredstava? Ne može da utiče, vi ste to odradili onako kako je to tražio materijalni zakon.

Kažete – nastupiće štetne posledice. Koje štetne posledice? Otvoreno sada pitam, koje će štetne posledice nastupiti, ukoliko zakon ne stupi na snagu, kako ste ovde predvideli, 1. januara 2012. godine? Da li vi znate koje su to štetne posledice? Da li ih u ministarstvu imate? Nema štetnih posledica. Nema štetnih posledica zato što će odredbe ovog zakona pravno važiti za finansiranje, budžetiranje u 2013. godine, za budžet za 2013. godinu. Znači, imali smo dovoljno vremena. To govori o ne znanju, o neozbiljnosti, vašoj pre svega, vi ste predložili ovaj zakon.

Zašto je to neozbiljno? Zašto je to nestručno? Zbog toga što ste vi morali u toku godine uočiti ovaj problem. U pravnom životu odredbe Zakona o uređenju sudova su već tri godine. To ste morali prve godine uočiti. Niste smeli ni onakav zakon predložiti, ali ste ga predložili. U praksi je sada došlo do određenih pomeranja i sada vi na temelju tih uočenih propusta pravite sada diferencijaciju u pogledu povlačenja sredstava, ali ne po hitnom postupku, ne sa kršenjem Ustava, ne na ovaj način kako vi ovde naglašavate – ako to ne usvojite, doći će do štetnih posledica.

Pitam vas – koje štetne posledice? Nema štetnih posledica. Finansiranje 2013. godine je pred nama. Biće onako kako će biti. Biće prema odredbama ovog zakona. Zašto kršite Ustav u pogledu stupanja na snagu zakona? Nije ovo prvi slučaj. Evo, imamo i kod sledećih istu takvu situaciju.

To je neozbiljno, to je neodgovorno. Pokazali smo da suštinski, da normativni, da finansijski nema potrebe za hitni postupak, i vi kažete – ne u obrazloženju da je stupanje na snagu Predloga zakona povezano sa stupanjem na snagu Predloga zakona o budžetu Republike Srbije itd, i da će to dovesti do štetnih posledica. Ne može dovesti. Znači, niko ne čita. U obrazloženju amandmana sam i naveo nema potrebe vezati jedan zakon sa drugim, nema potrebe. Ali, ne radikali podneli amandman, šibne samo ovaj dakle, ne možemo ga prihvatiti. Zašto ne možete prihvatiti? I sa suštinskog aspekta i sa normativnog aspekta i sa finansijskog aspekta opravdan amandman. Ovo je neozbiljno.
Ako je to stvarno tako da je to vrlo korisno i da će to unaprediti rad pravosuđa, pitamo se zašto to niste napravili prošle godine? Zašto niste početkom ove godine? Zašto niste u maju, ako je to tako revolucionarno? Znači, opet je odgovornost na vlasti koja to nije na vreme uočila.

Drugo, kada govorimo o sudskoj zaštiti kao univerzalnom ljudskom pravu, ono mora biti dostupno svakom građaninu. Ako građanin ne može, a znamo koliko je bilo radno-pravnih sporova u privatizaciji, kad radnik ne može podneti tužbu protiv svoje bivše firme u kojoj je proveo 20, 30 ili 40 godina, onda je to tragično. Ali, on nema sredstava. Najuren je, izbačen je, itd. Stotine hiljada predmeta imate u sudovima, a bilo bi ih i još, na desetine hiljada, ali ljudi nemaju sredstava da se tuže. To je tragično.

Zato i kažemo da su sudske takse visoke i treba o njima razmisliti. A zašto država ne iznađe mogućnost da obezbedi onih 40% i ustupi to pravosuđu? To je sad pitanje vlasti.
Moj amandman se odnosi na razdeo 7. koji se odnosi na Fiskalni savet i već poznate usluge po ugovoru. Naime, mi smo zatražili da se iznos od 18 miliona smanji na osam miliona i ovih 10 miliona da se prebaci na ekonomsku klasifikaciju – pomoćne usluge u obrazovanju, individualna pomoć učenicima srednjeg obrazovanja itd.
Šta je suština našeg zalaganja? Da smanjimo sve ono što se može smanjiti. Ovo već godinama govorimo, posebno kod ugovora prebacivanja po ovom osnovu s obzirom da to u praktičnoj primeni, kada dođe to u praktičnu primenu i onda vidimo brojne zloupotrebe. Mediji su pini tih stvari itd.
Suludo je ukazivati na sve ovo, ali pokušavamo na ovaj način da objasnimo narodu koliko je štetočinska ova vlada koja za sebe kaže da je socijalno odgovorna.
Gospodine Cvetkoviću, iz krize se izlazi samo na tri načina. To je dokazana ekonomska teorija u normalnim zemljama koje primenjuju one elemente koji su u teoriji dokazani. To su: štednja, zapošljavanje i veća finansijska odgovornost. Niti štedite, niti zapošljavate, niti radite na pojačanju fiskalne odgovornosti.
U formalno–pravnom smislu, kod normiranja moramo ta sredstva umanjiti i prebaciti u neku drugu stavku. Suština je to da želimo da vam ukažemo da morate štedeti jer ceo svet je u grču zbog nadolazeće krize. Takva je situacija bila i kod krize 2008 – 2010. godine. Štedite, štedite, ali međutim očito je da ne postoji sa vaše strane interes da se štedi.
Kada govorimo o novom zapošljavanju, nema ni jedne aktivne mere novog zapošljavanja u ovom budžetu, a kažete da je razvojni budžet.
Da li ulažete u kapitalne investicije? Nije tačno, daleko manje nego što je to bilo 2009, 2010. i 2011. godine, smanjujete ih. Jeste da kada uporedite sve ono što ćete sumarno pokazati da je to oko 4% u ukupnog iznosu onoliko koliki je zaista deficit budžeta, ali šta to znači kada imamo manju zaposlenost nego što imamo? Da bi smo izvukli iz krize moramo više raditi i zapošljavati.
Fiskalna odgovornost je treća mera i aktivnost sprečavanja krize i izlaska iz krize. Da li vi išta činite za to? Imaćemo poreske zakone, ali, šta je suština? Suština je u tome da vaša poreska uprava ne radi ništa. Vi ste najodgovorniji u tome. Vi ste rukovodilac tog organa, kao ministar finansija. Ovoga trenutka je sedam milijardi evra nenaplaćene realizacije, po raznim osnovama – što porezi, doprinosi, naknade, takse i razna druga davanja. Od toga pet milijardi duguju tajkuni i vi im ne smete ništa. Stavili su vas u džep. Udaraju vam zauške i rade šta hoće. Ne smete objaviti taj podatak.
U svakoj zemlji neplatiša je sa svake strane osuđen jer ga moramo osuditi, moramo ga stiskati i naplatiti ono što duguje, jedino u ovoj državi se to ne čini. To činite kod sirotinje, kod socijalno ugroženih, kod penzionera, kod invalida, ali kod onih koji imaju, kod njih to ne radite. Pet milijardi evra duguje 17 tajkuna. Oni su na vrhu lestvice neplatiša. Zašto to tolerišete? Kakva je to socijalno odgovorna Vlada koja naplaćuje od socijalnih slučajeva poreze, doprinose, naknade i takse, a od tajkuna ne naplaćuje? Zbog toga su neophodni izbori, da odete, jer ovakva Vlada ne sme da postoji u Srbiji. Hvala.
U ovom članu se nalazi najveća pljačka građana Srbije. Ovaj član se odnosi na neprimenu opšteg kolektivnog ugovora. Šta je učinila Vlada 2008. godine pred izbore? Petnaest dana pred izbore je potpisala opšti kolektivni ugovor, 28. aprila 2008. godine. Kada je izabrana Vlada, sa velikim hvalospevima – mi ćemo primenjivati opšti kolektivni ugovor i o tome ćemo obavestiti itd, ali ne možemo ga sada, obzirom da nemamo budžet. Došao je i kraj godine, zamrzli ste, definisali ste neprimenu opšteg kolektivnog ugovora.
Koliko je težak taj opšti kolektivni ugovor na godišnjem nivou? Između 70 i 75 milijardi dinara, što je po nekom radniku u organima uprave između 7,5 i 8 hiljada. Toliko je svaki radnik u državnoj administraciji oštećen neprimenom ovog ugovora. Zato je to najveća pljačka.
Na šta se konkretno to odnosi? Na isplatu regresa, toplog obroka i minulog rada. Rekao sam da je to ova svota od 7,5 hiljada. Zamislite sada situaciju kada na onu najnižu zaradu od 17,5 hiljada dodate ovih 7,5 hiljada, za 45% je uskraćen svaki radnik u Republici Srbiji zbog toga što ste slagali radnike u državnoj administraciji.
Kakva će mu biti sudbina? Nikada neće stupiti na snagu. Kakva je sudbina svih ostalih kolektivnih ugovora, ako nemamo opšti kolektivni ugovor, u kojem su utvrđena osnovna prava i obaveze, a obaveza države je potpisana sa vaše strane, ali ste izigrali radništvo i građane Srbije. To je način kako ova Vlada radi.
Članom 12. predviđeno je usklađivanje iznosa akciza na cigarete, pa će tako u 2013. godini takođe doći do povećanja, kao što je to i ovde, u skladu sa indeksom porasta cena. Mi smo išli na sve članove sa aktivnošću da brišemo, s obzirom da je neprihvatljivo da u uslovima ekonomske krize idemo na povećanje, jer će to u svakom slučaju dovesti do povećanja porasta cena, odnosno indeksa potrošačkih cena i faktički je to ugrađivanje u budžet.
Vi kažete u obrazloženju da je cilj povećanje budžetskih prihoda. To će biti jedna čestitka građanima Srbije od ove vlasti, ali, verovatno taj narod i ne očekuje ništa drugo.
Za šta se zalaže SRS? Ako već povećavate i usklađujete, ubacite u to ono što je prirodno i normalno i što radi sav normalan svet – u subvencije prosperitetne privredne grane, poljoprivreda i prehrambena industrija. Eto vam rešenje. Ovo što uzimate od duvana, uložite u proizvodnju industrijskog bilja. Ovaj višak što uzmete porastom indeksa cena, uložite u zelenu naftu. Zna se šta je zelena nafta, to seljaci znaju. Od alkoholnih pića – u voćarstvo i vinogradarstvo. Evo vam mere kako možete pomoći poljoprivredi, prehrambenoj industriji i nekim drugim granama, jer će se ubrati ogromna sredstva.
Za 2012. godinu po budžetu je to 191 milijarda, odnosno povećanje od nekih 8,5% u odnosu na prethodnu godinu. Ta sredstva uložite u poljoprivredu pa ćete videti da je to otprilike 50% na subvencije koje su izdvojene za poljoprivredu ove godine. To su ozbiljna sredstva i ako ova vlada želi da pomogne, evo načina. Imate rešenje. Uvek kažete da opozicija nema rešenje. Evo vam konkretno rešenje kako da pomognete i unapredite. Od onoga što ste se zalagali i govorili da ste socijalna i socijalno odgovorna Vlada….
Radi se o konkretnom predlogu, mislim da je neko čitao ove amandmane, da bi prihvatio ovo krajnje celishodno, racionalno i jasno, što je predloženo ovim amandmanom. Često nam prigovarate da smo dekonstruktivni, da ne predlažemo prave amandmane. Ovo je pravi amandman. Zašto je pravi? Zbog toga što smo išli umesto prazne formulacije, koju ste ovde dali – pretežno ostvarenim prihodima od prodaje proizvoda na tržištu ili vršenja usluga uz naknadu. Kako to utvrditi, na koji način? Evo vam konkretan predlog. Kada se radi o iznosu većem od 1,5 miliona, u toj situaciji se plaća porez na dobit, konkretno i sasvim jasno. Primereno je 15.000 evra kada se ostvari više, bez obzira da li je to od usluga uz naknadu ili na tržištu ili van tržišta, u svakom slučaju to je prihod, ulazi u finansijski izveštaj. Prema tome, imate veći iznos od 1,5 miliona, plaća se porez na dobit, krajnje jasno, racionalno, međutim, neprihvatljivo je to za vas. Ne znam zašto.
Zašto nismo, u osnovi ova pravna formulacija celokupnog člana je toliko prazna, da ona neće biti primenljiva, ali očito je da želite sa tako praznim formulacijama osloboditi nevladine organizacije. To je suština. Ako kažete – poreski obveznik, onda su svi oni koji ulaze pravna lica, fizička lica i svi drugi. Vi ovde u stavu 2. kažete – poreski obveznik je u skladu sa ovim zakonom i drugo pravno lice. Kakva je to formulacija? Poreski obaveznik je poreski obveznik, prema poreskom zakonu to su i fizička i pravna lica i sva druga pravna lica, udruženja građana itd.
U članu 2. ste išli takođe sa jednim lošim rešenjem. Kažete ovako – poreski obveznik iz člana 1. stav 3. ovog zakona koji oporezivu dobit utvrđuje na način iz stava 2, odnosno stava 3. ovog člana, dužan je da takav način utvrđivanja oporezive dobiti primenjuje najmanje 10 poreskih prihoda, počev od perioda u kome je ostvario prihode pretežno prodajom proizvoda na tržištu ili vršenjem usluga itd. Neprimereno je vraćati to unazad 10 godina.
Kako kod onog poreskog obveznika koji je počeo da radi pre godinu dana, pre tri godine, kako ćete ga vratiti unazad 10 godina, kada nije postojao. Zbog toga smo tražili brisanje. Mislim da je racionalno. Neprihvatljiva je ovakva formulacija, ne može da stoji.
S druge strane, kada kažete – unazad 10 godina, kada imamo pravnog poreskog obveznika koji je stvarno radio 10 godina, zašto vraća to? Valjda ovaj trenutak danas odslikava stvarnu mogućnost poreskog organa da naplati prihode. Zašto to vraćati u periodu kada taj poreski obveznik nije radio ili je možda jako dobro radio, a sada ne radi itd.
Stotinu solucija, ali vi primenjujete desetogodišnje poreske prihode, vraćate unazad itd. i opet ćete nešto po nekom kumovskom principu ili nekom drugom principu koji ne odražava stvarni osnov poreskog sistema.
Tražio sam brisanje tačke 3, pa ću zbog javnosti samo da pročitam uvod ovog člana. "Na teret rashoda priznaje se opis vrednosti pojedinačnog potraživanja u tački 1) da se nesumnjivo dokaže da su ta potraživanja prethodno bila uključena u prihode obveznika, pod 2) da je to potraživanje u knjigama poreskog obveznika otpisano kao nenaplativo i 3) da poreski obveznik pruži dokaze o neuspeloj naplati tih potraživanja sudskim putem".
Za SRS je ovo neprihvatljivo zato što sudski postupak naplate potraživanja traje nekoliko meseci. Po pravilu, to su srećnici, oni koji imaju kumovske veze, prijateljske veze. Nekoliko godina, pa čak i nekoliko desetina godina. Kako sada onom poreskom obvezniku kome stvarno treba realno pružiti mogućnost da se izvrši otpis i da su ona potraživanja, koja su u skladu sa tačkom 1) nesumnjivo dokazana itd, da su uključena i da je to potraživanje poreskog obveznika otpisano kao nenaplativo, ako to traje nekoliko godina?
Znači, ovaj treći uslov neće moći biti ispunjen jer nam je pravosudni sistem, sistem naplate potraživanja, koji uključuje prisebnu naplatu toliko dugu, da je nemoguće dočekati da sudskim rešenjem izvršimo tu naplatu ili pokušaj te naplate. Zbog toga je neprihvatljivo i mislim da je čak i ovo obrazloženje koje ste naveli ovde prazno. Nemam sad vremena da čitam, ali dobro razmislite operativno, vi koji radite o ovom amandmanu, izbacite to, otežaćemo i još usložiti poreske bilanse koji su inače složeni, koji su nefunkcionalni i koji su takvi da ne održavaju stvarno stanje.
Gotovo celokupan član 6, a posebno ovaj stav 3. možemo nazvati tajkunskim stavom. Zašto tajkunskim? Zato što ste tajkune oslobodili od plaćanja svih obaveza, ne vršite kontrolu njihovih prihoda ni njihovih uplata, itd. jer to ne smete. Evo sada, ovo je klasičan primer kako i kako ih oslobađate od plaćanja kamata. Kažete ovako u stavu 3. – porez po odbitku ne plaća se na prihode koje ostvari nerezidentno pravno lice od kamata po osnovu dužničkih hartija od vrednosti u skladu sa zakonom kojim se uređuje tržište kapitala, a čiji je izdavalac Republika, pokrajina i lokalna samouprava. Evo svedoci smo svega toga. Tajkuni su prvo poslovali ovde, onda su osnovali nerezidentna pravna lica u inostranstvu. Izbegli su plaćanje gotovo svih poreza i doprinosa.
Sad vi uvodite ovim stavom mogućnost da tajkun iz inostranstva kupi hartije od vrednosti po najvišim kamatnim stopama u Evropi, negde na nivou 2011. od 13 pa negde preko 14%, zavisi od ročnosti i oslobađa se plaćanja poreza. To je bruka. Brišite ovo. Ovo obrazloženje koje ste, odbijajući sve ovo mišljenje Vlade, to je sramotno. Oslobodili ste ih svega. Evo sad na ovaj način ih još oslobađate.
Postavio sam poslaničko pitanje ministru finansija i predsedniku Vlade. Koliko je Mišković uplati na temelju prodaje Delta Maksija. Obećao je 120 miliona evra? Koliko je do sada uplaćeno? Ni jedan evro. Da li će biti uplaćeno do kraja godine kada dospeva obaveza na kapitalnu dobit? Neće uplatiti ništa. Zašto lažete ovaj narod. Zašto dižete od te kupoprodaje napravljena je fama. Ovo je fantastično. Mi ćemo razvijati itd. kad dobijemo ta sredstva. Gde su ta sredstva?
Članom 3. Predloga zakona predvideli ste sledeće – poreska uprava može kvartalno sa presekom stanja na poslednji dan u poslednjem mesecu kvartala na veb sajtu poreske uprave objavi obaveštenje o iznosu poreskog duga svih poreskih obveznika, čime obaveza čuvanja službene tajne nije povređena.
Predložili smo da je to obavezujuće i da poreska uprava mora to objaviti. U odgovoru kažete da je to diskreciono pravo poreske uprave, a mi kažemo da ne može biti diskreciono pravo. Javni prihod mora biti javan. Stalno govorite – transparentno. Zar ovo nije transparentno? To je javni prihod, prihod države itd.
Ovo je opet tajkunski član jer štitite tajkune. Srpska radikalna stranka već godinu dana govori da tajkuni ne plaćaju poreze i doprinose, došao je do nivoa od sedam milijardi evra. To je gotovo na nivou budžeta.
Vi i dalje izbegavate. Ovim sada pokrivate sebe, stavljate to u diskreciono pravo poreske uprave, čime direktno pomažete onima koji ne plaćaju. Sa druge strane, drugim zakonskim izmenama terate sirotinju, socijalu, izbeglice, interno raseljena lica, ljude koji su bez prihoda na prinudnu naplatu i to ćete izvršiti, ali ako su tajkuni u pitanju onda nema.
Iskoristiću priliku, ovde je premijer, postavio sam poslaničko pitanje pre mesec i po dana kolike su obaveze od strane Miškovića koje nisu izmirene po osnovi poreza, doprinosa, naknada, taksi i svega onoga što nisam dobio odgovor, a opominjem i predsednicu Skupštine, s obzirom da ste i vi u obavezi da nas obavestite, šta je učinjeno, šta je napravljeno? Nisam dobio odgovor ni od vas ni od premijera. Vi pokrivate one koji ne plaćaju što je štetno…
Kao i kolega Krasić, apsolutno sam protiv toga i SRS je protiv toga da banke vrše bilo kakav vid kontrole. Bankama ste prepustili apsolutno sve. Evo još jednog načina kako će banke uzeti i oprati pare i kako će vršiti kontrolu i diskrecionim pravom jednima dozvoliti, drugima neće dozvoliti.
Kada ste uvodili centralni registar, rekli ste - evo sada završavamo postupak, nema više neplaćanja poreza i doprinosa, sada to kada uđe u centralni registar sve je završeno. I šta bi? Ništa. Opet se ne plaća. Nije problem u tome što se ne plaća, nego ne stvarate uslove privredi da mogu da plaćaju. Ne stvarate uslove da je ta privreda likvidna i zato se to izbegava.
Ko je vršio do sada kontrolu? Poreska uprava. A zašto je ne vrši? Zašto imamo krajem 2010. godine negde 60 – 70 hiljada blokiranih, najvećim brojem blokiranih zbog neizmirenja poreza i doprinosa? Ukupna vrednost krajem 2010. godine bila je oko 600 milijardi dinara. Sada je to sigurno 700 milijardi. Sedamsto milijardi tajkuni, uglavnom tajkuni duguju, vama je blokirano 700 milijardi itd. Ogromna sredstva i sada ćete vi omogućiti bankama da one kontrolišu. Da bi kontrolisale, morate im platiti celokupan sistem za praćenje, morate obučiti radnike, morate im stvoriti preduslove da oni ne gube svoje dragoceno vreme, jer su oni tu da ubiru dobit, ne da oni tu brinu da li je uredno naplaćeno ili nije naplaćeno, da li je obračunato ili nije obračunato itd. To će debelo i masno naplatiti. Zašto im turate još i ovaj vid prihoda? Štetno, štetočinski i neodgovorno. Govorite o tome i kažete – banke neće. Banke hoće, što to ne bi radile, kad im to omogućite?
Članom 22. ste omogućili poreskim obveznicima koji su zaključili ugovor o finansijskom restrukturiranju, gde se kaže – zakonom kojim se uređuje sporazumno finansijsko restrukturiranje privrednih društava, odobriće se odlaganje plaćanja budžetskog duga u jednakim ratama do 60 meseci uz mogućnost korišćenja odloženog plaćanja za prvih 12 meseci.
Zbog građana moramo objasniti da je ovaj institut novi, dobili smo ga pre jedno šest meseci, finansijsko restrukturiranje – ko vrši finansijsko restrukturiranje? Rekli ste najmanje dve banke, a može čak i strana banka, može i ona koja nema sedište ovde itd. Sve može. Ne može. Zašto? Ne može po zakonu o bankama i ne može stranka banka. Ukazivali smo vam na to, a vi to niste prihvatili.
Kakvu imamo praksu? Neće ni jedna strana banka ući ovde jer ste rasturili sistem. Mi nemamo privredu. Ali, da se vratimo na konkretan slučaj.
Kada se stvarno napravi ugovor o finansijskom restruktuiranju i kada banka obezbedi likvidnosna sredstva i stvori preduslove, neke kreditne linije prema privrednom subjektu, zašto bi sada država davala finansijski kredit, odnosno poreski kredit? Zašto? Znači, to pravno lice, privredno društvo je dobilo zdrava sredstva i može uredno izmirivati svoje poreske i druge obaveze. Nema potrebe država, koja je inače tanka u prihodima, da to razvuče na 60 meseci, čak kažete i 12 meseci grejs period u pogledu izmirivanja obaveza. To je vrlo štetno i neprihvatljivo.
Ako ovako kako sam ja izneo gledate situaciju, to je to. Ali, očito da su vas stisli sa neke strane, opet neki lobiji…
Radi se o formalno-pravnom amandmanu kojim se u članu 31. umesto "sporednih poreskih davanja", predlaže "drugih poreskih davanja". Ova sama formulacija "sporednih poreskih davanja" je po meni neprihvatljiva i treba je zameniti. Ako kažemo "sporedna u odnosu na neka druga", onda pravimo dva razreda, dve vrste poreza, jedna koja su nam jako važna i druga koja su nam sporedna. Ako su ti glavni javni prihodi, a i ovi sporedni javni prihodi, odnosno drugi poreski, onda su oni izjednačeni. Porez je porez. Poresko davanje je poresko davanje. Ono ne može biti glavno ili sporedno.
U tom pravcu smo uložili ovaj amandman. Vi u odgovoru kažete sledeće – amandman se ne prihvata iz razloga što zakon ne sadrži pojam drugih poreskih davanja, pa bi prihvatanje amandmana dovelo do nejasnoća po pitanju koja su to druga poreska davanja, koja bi se pored poreza mogla prinudno naplatiti iz zarade, naknade zarade, odnosno penzije.
Vama je bitno da ugradite prinudnu naplatu. Kakva će biti terminologija, to nije bitno. Da je neko čitao ovaj amandman i obrazloženje ovog amandmana, verovatno ne bi ovo… Ako ste rekli sporedna, a mi kažemo - nemojte sporedna, jer aludira na nešto što nije u pravnom smislu dozrelo, nije prihvatljivo, nije celishodno, predlažemo druga, da izjednačimo ova glavna i ova druga, vi kažete – nema toga u zakonu, mi odbijamo amandman.
Vidite i sami koliko je apsurdno to što vi ne čitate. Prevashodno niste čitali. Da ste čitali, verovatno bi prihvatili ovaj amandman. Ima nekoliko takvih amandmana i još imate sasvim dovoljno vremena da to ispravite.