Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Srđan Miković

Govori

Poštovana gospođo predsednice, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, trenutno govorimo o amandmanu na tačku 30. člana 3. Predloga zakona koji je podneo gospodin Zoran Šami. Na istu tačku podneo je amandman i gospodin Vlatko Ratković.
Samo bih ukazao na jednu veliku razliku amandmana gospodina Šamija, u odnosu na Predlog zakona i na predloženi amandman gospodina Vlatka Ratkovića. Ukoliko bismo, eventualno, usvojili amandman gospodina Zorana Šamija, a vidim da je i Poslanička grupa SRS-a bliža da se pozitivno odredi prema tom amandmanu, moram da ukažem da bi u toj situaciji građani Iriga ostali bez suda koji bi pokrivao njihovu teritoriju. Isto tako, i Irig i Pećinci bi ostali bez sudskih jedinica.
Znači, građani Iriga i građani Pećinaca ne bi bili u prilici da ostvaruju svoja prava pred sudom na mestima gde danas ostvaruju svoja prava.
Žao mi je što se gospodin Vitomir Plužarević, narodni poslanik SRS-a iz Vrdnika, nije javio za reč, da kaže da li je u redu da njegov Vrdnik i njegov Irig ne budu tretirani ovim amandmanom i da se ne zna gde bi Irižani ostvarivali svoja prava.
Nisam hteo da se javljam povodom nekih ranijih amandmana koji su bili podneti. Smatram da je vrlo važno da, ukoliko se podnose amandmani, ne ostaju čitave teritorije nepokrivene, jer dešavalo nam se da se podnetim amandmanima, ukoliko budu usvojeni, zaborave teritorije opština Žitište, Sečanj, Gadžin Han, Doljevac, a koliko znam, amandman gospodina Milana Lapčevića, kojim se građani Ražnja onemogućavaju da ostvaruju svoja prava pred sudskom jedinicom, podržan je od strane Poslaničke grupe SRS-a.
Nisam video da je gospodin Milojković Vlada iz SRS-a osporio tako nešto. Zaboravljaju se teritorije Nove Crnje, Malog Iđoša. U svakom slučaju, zaboravlja se teritorija Ivanjice.
Smatram da je jako važno, ukoliko razgovaramo ozbiljno o modalitetima kako da unapredimo predloženi zakonski tekst, da to uradimo maksimalno savesno, da nam se ne desi da, u slučaju usvajanja nekog amandmana, dođemo u situaciju da veliki broj građana u pojedinim opštinama bude onemogućen da ostvaruje svoja prava. Hvala.
Gospođo predsednice, gospođo ministarka, dame i gospodo, do sada sam očekivao da će gospodin Jovan Palalić povući svoj amandman. Međutim, vidim da se to nije desilo. Amandman gospodina Palalića, sa ispravkom, na član 3, a pogotovo na tačku 8.
Ukoliko bi se taj amandman usvojio, a vidim da niko od prethodnih govornika nije to pomenuo, praktično bismo došli u situaciju da zaboravimo dve opštine, i to opštinu Žitište i opštinu Sečanj. Ukoliko bi se usvojio amandman gospodina Palalića od reči do reči, šta bi bilo sa građanima Sečnja i šta bi bilo sa građanima Žitišta? Nigde nisu obuhvaćeni i to nije precizirano. Ukoliko se gospodin Palalić šalio, kao što se i gospodin Aligrudić juče šalio sa svojim amandmanom, razumem šalu, ali smatram da bi bilo korektno da se amandman povuče.
Pošto me je gospodin Jojić prozvao ovde da imam uvid u situaciju u Pančevu, jeste, imam saznanja o situaciji u Pančevu od 1985. godine, kada sam počeo aktivno da se bavim advokatskim poslovima u Pančevu.
Činjenica je da je, kako sam gospodin Jojić kaže, sada uvedeno radno vreme ranije, od 7.45. Činjenica je da u vreme dok je gospodin Jojić bio pomoćnik ministra radno vreme šaltera, overe i svega ostalog, nije bilo od 7.45. Mislim da je dobro zalaganje gospodina Jojića da se radno vreme produži.
Mislim da je dobro što je sadašnji, aktuelni ministar, gospođa Snežana Malović, preduzela aktivne mere za ono što do sada nije urađeno. Čestitam, gospođo ministarko.
Gospođo predsedavajuća, gospođo ministarka, dame i gospodo narodni poslanici, mi ovde danas razgovaramo o amandmanima na Predlog zakona o Visokom savetu sudstva.
Nisam hteo da se javim u vezi podnetih amandmana koji, praktično, tvrde da Ustav, i to ovaj Ustav koji je pre dve godine usvojen u Narodnoj skupštini Republike Srbije, tvrde da, navodno, nije dobar, ali moram da se javim u vezi podnetog amandmana koji je direktno suprotan Ustavu Republike Srbije.
Kao član Odbora za ustavna pitanja i kao član Zakonodavnog odbora dužnost mi je da još jednom ukažem da je podneti amandman gospodina Milorada Buhe apsolutno u suprotnosti sa članom 153. stav 6. Ustava Republike Srbije, koji je izričit da mandat članova Visokog saveta sudstva traje pet godina, osim za članove po položaju, znači, ne može četiri godine.
Upravo sam čekao da vidim da li postoji potreba da se javim za reč, očekivao sam da će gospodin Buha u toku svoje diskusije po amandmanu povući ovaj protivustavan amandman. Pošto nije, smatram da nam je dužnost bila da još jednom ukažemo da je taj amandman protivustavan. Mislim da još do samog momenta glasanja o amandmanu nije kasno da se povuče taj protivustavan amandman.
Poštovana gospođo predsedavajuća, dame i gospodo, ukoliko je nešto bolje od postojećeg, mislim da to treba javno priznati. Danas razgovaramo o Predlogu zakona o javnom tužilaštvu i o Predlogu zakona o Državnom veću tužilaca i mislim da svi možemo konstatovati da predložena zakonska rešenja u dobrom delu značajno popravljaju važeća zakonska rešenja. Činjenica je da je aktivnu ulogu u predlaganju ovih predloga zakona imalo upravo Udruženje javnih tužilaca i da je Ministarstvo dobrim delom poslušalo predloge onih koji se bave ovom problematikom, koji najbolje znaju probleme. U tom smislu, mogao bih da se složim sa pojedinim poslanicima koji žele amandmanski da unaprede ove predloge zakona, ukoliko je to moguće, ali nikako da budemo protiv donošenja ovakvih zakona.
U svakom slučaju, Predlog zakona o javnom tužilaštvu donosi čitav niz rešenja boljih od postojećih. Važeći Zakon o javnom tužilaštvu ne razrađuje u potrebnoj meri hijerarhiju u javnom tužilaštvu, a ovim zakonom se upotpunjuje, uređuje odnos pojedinih javnih tužilaca i, ono što je najznačajnije, izdavanje obaveznih uputstava za postupanje. Do sada je bilo moguće da se da uputstvo i usmeno. Međutim, ovog trenutka, usvajanjem zakona o javnom tužilaštvu, kako je dato u predlogu, dovodimo sve postupajuće u jasnu situaciju da onaj koji daje obavezno uputstvo to mora da da u pismenoj formi, a onaj ko nije zadovoljan ima pravo da se, po zakonom propisanoj proceduri, tome usprotivi.
Donošenjem ovog zakona propisuju se disciplinski prekršaji i potpunije uređuje disciplinska odgovornost javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca, ujednačava se njihov položaj u postupku utvrđivanja razloga za razrešenje zbog nesavesnog vršenja tužilačke funkcije. U ranijem zakonu to je bilo samo ovlaš naznačeno. U ovom zakonu, to je detaljno obrazloženo.
U diskusijama smo bili u prilici da čujemo mahom značaj postupanja javnog tužilaštva, pre svega prilikom gonjenja učinioca krivičnih dela i drugih kažnjivih dela. Ukazaću na ono što u javnosti nije mnogo primetno, a to je značajna uloga javnih tužilaštava i tužilaca u preduzimanju mera za zaštitu ustavnosti i zakonitosti. To je nešto što običan građanin možda ne vidi na prvi pogled, ali značajna uloga javnih tužilaca je baš u ovom delu.
Ne želeći da potrošim previše vremena, u svakom slučaju, biće prilike kada budemo razmatrali amandmane da se osvrnemo na određena zakonska rešenja koja su data u Predlogu zakona, mislim da je dobro što se kod javnih tužilaca posebno reguliše njihov položaj nakon isteka mandata.
To je ono što doprinosi da se garantuje samostalnost tužilaca, jer i u situaciji kad javni tužilac nije ponovo izabran, on nije egzistencijalno ugrožen. U tom delu javni tužilac ostaje imun na određene moguće pokušaje uticaja ne njegov rad. To je dobro zakonsko rešenje i smatram da na to posebno treba ukazati.
Činjenica je da su u diskusijama pojedinih poslanika kritikovana određena rešenja u zakonu. Međutim, podvlačim da su, naročito po pitanju položaja, sastava i izbora Državnog veća tužilaca, u važećem Ustavu u članu 164. određene stvari regulisane. Bez obzira na to što se kritikuje činjenica da u Državno veće tužilaca treba da uđe, kao jedan od predstavnika pravnih fakulteta, profesor pravnog fakulteta, to piše u ovom Ustavu. U tom delu, moram da ukažem da me posebno čudi što određene kritike tog dela zakona dolaze upravo iz onih struktura koje su podržavale izglasavanje Ustava 8. novembra pre dve godine.
Konačno, mislim da svi možemo da konstatujemo da će svi ovi zakoni omogućiti uspešnu borbu protiv svih oblika kriminala. Omogućiće i bolju zaštitu ustavnosti i zakonitosti, što je važna funkcija javnih tužilaca. Posebno, bićemo u prilici da budemo svedoci da se sprovodi nacionalna strategija za borbu protiv korupcije i pranja novca. Ovi predlozi zakona u skladu su sa evropskim i međunarodnim standardima, kao i sa zahtevima iz evropskog partnerstva. Njihovim usvajanjem bićemo još jedan korak bliže našem evropskom cilju i bićemo u prilici da građani bolje ostvaruju svoja prava.
Poštovana gospođo predsednice, poštovana gospođo ministarka, dame i gospodo, mi danas nastavljamo da govorimo o setu pravosudnih zakona, a kada govorimo o pravosuđu, onda govorimo o sudovima kao o poslednjim institucijama u našem društvu pred kojim građani traže ostvarivanje svojih osnovnih prava.
Upravo zbog toga mislim da svi treba da imamo posebnu odgovornost kada prilazimo razmatranju predloga zakona koja treba da omoguće ne toliko stvaranje uslova za pridruživanje Evropi, koliko stvaranje uslova da se prava svakog našeg građanina što bolje ostvare.
Danas govorimo o Predlogu zakona o sudijama i o Predlogu zakona o visokom savetu sudstva i trudiću se da se ne ponavljam mnogo sa predgovornicama, samo bih hteo da podvučem nekoliko stvari. Pre svega, da je u Predlogu zakona o sudijama posebno podvučena potreba ne samo za održanjem nezavisnosti sudija, nego održavanjem poverenja u nezavisnost i nepristrasnost sudija.
Upravo stvaranjem sistema u kome mogu da se obezbede uslovi za nepristrasnost suđenja u većoj meri će se ostvarivati prava naših građana.
Trebalo je u Predlogu zakona paralelno voditi računa i u interesima građana, ubrzanju postupka, kontroli sudija, ali i o položaju samih sudija, jer obavljati takvu odgovornu dužnost u našem društvu znači imati sve uslovi da taj postupak može sa se obavlja i bez uticaja politike, tajkuna, medija i svih onih koji svakodnevno pokušavaju da ostvare uticaj na sudije.
Međutim, ono što me danas iznenadilo, to je da očigledno na nekim mestima postoji i obrnut proces. Gospodin Palalić je ovde sa ove govornice pomenuo da sudstvo zove poslaničke klubove. To je nešto što me iznenadilo.
Nadam se da je to greška u govoru gospodina Palalića, ali ukoliko se stenogram proveri, to je izrečeno sa ove govornice.
Upravo u cilju onemogućavanja uslova da zakonodavna i izvršna vlast utiče na sudstvo, tako isto smatram da mi pre svega treba da onemogućimo da na nas kao političke činioce određeni pripadnici delova sudstva vrše nekorektan uticaj.
U pogledu argumentacije za unapređivanje ovih zakona, Predloga zakona o sudijama i Predloga zakona o visokom savetu sudstva, u svakom slučaju siguran sam da ćemo svi biti u poziciji, i pozicija i opozicija, da razmotrimo amandmane koji će omogućiti unapređivanje iovako kvalitetnih datih predloga zakona.
Ono što bih posebno ukazao to je da, za razliku od nekih prethodnih zakonskih rešenja, direktno u zakonskom tekstu je uneto u članu 9. prvo na stručno usavršavanje i obuku, gde se predviđa da sudija ima pravo i obavezu na stručno usavršavanje i obuku o trošku Republike Srbije, u skladu sa posebnim zakonom. Osim toga što je predviđeno konkretno vrednovanje rada sudija od strane sudija višeg stepena, saveti koji se formiraju u sudovima višeg stepena biće u poziciji da vrednuju sudije sudova nižeg stepena.
Predviđeni su periodi u kojima se vrši vrednovanje rada sudija, a u svakom slučaju paralelno sa time omogućava se da na određeni način omogući dalje stručno usavršavanje, obuka i unapređivanje rada u našim sudovima.
Mislim da uz sve ostalo, a pogotovo uz odredbe koje su predviđene u članovima 27,28, pa i u članu 29. zakona o sudijama, gde je predviđena dužnost obaveštavanja predsednika neposredno višeg suda, u smislu kršenja redosleda prijema predmeta ili obaveštavanje u slučaju trajanja postupka, to su moji predgovornici ovde već isticali, da u slučaju kada dođe do dužeg trajanja postupka od uobičajenog izričito se predviđa obaveza obaveštavanja čitavog niza subjekata o probijanju rokova.
S druge strane, u članu 29. ustanovljeno je i pravo sudije na pritužbu, i s te strane smatram da se paralelno vodi briga o građanima koji su zainteresovani za nepristrasno, brzo, efikasno suđenje, a mislim da svi možemo da konstatujemo da ovog trenutka treba mnogo toga uraditi na poboljšanju stanja uopšte u pravosuđu.
S druge strane, stvaraju se uslovi da i svaki sudija koji smatra da je određenim postupkom povređeno njegovo pravo ima pravo na pritužbu i zaštitu svojih interesa.
U pogledu materijalnog položaja sudije, mislim da je to jako važan segment ovog zakona, to je detaljno razrađeno u članovima nakon 37. člana zakona o sudijama, smatram da jedan deo u pogledu prinadležnosti će verovatno biti dorađen i razmatranjem amandmana na Predlog zakona o visokom savetu sudstva.
Što se tiče drugog zakona koji danas razmatramo u načelu, a to je zakon o visokom savetu sudstva, ukazao bih samo na dva momenta, i to je, da visoki savet sudstva, između ostalog, obavlja i poslove pravosudne uprave koji se odnose na utvrđivanje opštih smernica za unutrašnje uređenje sudova, vođenje ličnih listova sudija, sudija porotnika i sudskog osoblja i određene poslove vezane za predlaganje i kontrolu sudskog budžeta.
Znači, visoki savet sudstva preuzima one nadležnosti u smislu kontrole ukupne situacije u sudstvu, ali i u onom delu, što do sada nismo imali situaciju, a to je da visoki savet sudstva predlaže obim i strukturu budžetskih sredstava neophodnih za tekuće rashode, kao i da vrši nadzor nad trošenjem tih sredstava. Istovremeno, Ministarstvo i dalje prihvata, što se tiče kapitalnih investicija vezanih za rad pravosudnih organa, da je ovo nadležnost Ministarstva pravde.
Konačno, imajući u vidu sve ono što je juče rečeno u pogledu ostvarivanja prava svakog pojedinačkog građanina da može na svim mestima na kojima je mogao i do sada da traži zaštitu svojih interesa, bez obzira da li će se to zvati opštinski sud, osnovni sud ili jedinica osnovnog suda, u navedenim jedinicama obavljaće se suđenja i svi drugi sudski poslovi, uključujući predaju podnesaka, tužbi, žalbi, prigovora, molbi, pritužbi, poslove overe, poslove izdavanja uverenja i ostale poslove.
Znači, u tom delu geografski ništa se ne menja za građanina, a zakonom o sudijama i ostalim zakonima koji regulišu ovu oblast pravosuđa omogućiće se da na istim tim mestima na kojima su štićeni interesi i prava građana u proteklom periodu, biće u prilici da budu svedoci efikasnijeg, boljeg i suđenja lišenog određenih mogućnosti, kao što je do sada bilo, određenih uticaja sa strane.
U tom smislu, siguran sam da nakon razmatranja amandmana na ceo set pravosudnih zakona bićemo u prilici da odlučimo da li ćemo da stanemo na stranu onih koji žele bolju situaciju u pravosuđu i da glasamo za ovaj set pravosudnih zakona ili ćemo da priznamo da smo zadovoljni stanjem u pravosuđu koje je danas. Siguran sam da će većina biti za to da se prihvati ceo ovaj set pravosudnih zakona.
Dame i gospodo narodni poslanici, ne osporavajući čitav niz predloga o razrešenju sudijske dužnosti mnogih sudija i nosilaca pravosudnih funkcija u okviru tačke dnevnog reda koju sada razmatramo, hteo bih, na osnovu čl. 179. i 180. Poslovnika o radu Narodne skupštine Republike Srbije, da govorim o trećem odeljku Predloga odluke o razrešenju sudijske dužnosti broj 01-118-2170/08. Radi se o predlogu za razrešenje sudijske dužnosti zbog nesavesnog vršenja sudijske dužnosti i to sudije pod rednim brojem 2. gospođe Mirjane Lazarević, sudije Opštinskog suda u Pančevu.
Od momenta stizanja adekvatnih materijala u Skupštinu Srbije, od 2006. godine do današnjeg dana, došlo je do promenjenih okolnosti. Bez želje da budem patetičan, mislim da se detaljnom analizom pre svega ličnih prilika u kojima se našla pomenuta sudija može doći do činjenica koje opravdavaju da se gospođi Lazarević omogući dalji rad kao sudiji. Činjenica je da je gospođa Lazarević već 32 godine u pravosuđu. Činjenica je da do sada nije bilo primedaba na njen rad u smislu vođenja postupka, ali je takođe činjenica da je tokom razmatranog perioda došlo do određene neefikasnosti u radu, pre svega u pisanju presuda. U tom periodu gospođa Lazarević imala je takve lične prilike koje... U svakom slučaju, kada ih budem izneo shvatićete da se nalazila u posebnoj situaciji.
Osim činjenica da brine o svojoj porodici i da je prinuđena da sama vodi brigu jer joj je muž poslovno angažovan više desetina kilometara dalje i svaki dan putuje, ona je u proteklom periodu, naročito od 2004. do 2006. godine, bila prinuđena da brine o izuzetno teško bolesnoj majci koja je upravo 2006. godine umrla. U isto vreme, njena sestra, udovica, imala je operaciju srca i nakon toga je konstatovan kancer. Ispitujući činjenično stanje došao sam do podataka da je, bez obzira na to što je gospođa Lazarević savesno vodila postupak i na taj deo nije bilo primedaba, činjenica da je došlo do određene neažurnosti u pisanju presuda.
Ne osporavajući da je naš odbor ozbiljno razmotrio efikasnost rada sudija u određenom periodu, mislim da naš Odbor za pravosuđe i upravu nije bio u prilici da razmotri ove činjenice, kao i činjenice o sadašnjem radu gospođe Lazarević. Tu mislim, pre svega, na kalendarsku 2008. godinu. Razumevajući ogromnu odgovornost koja se traži od nosilaca pravosudnih funkcija smatram da iskazana odgovornost i savesnost gospođe Lazarević kao majke, ćerke i sestre i sadašnji rad opravdavaju da joj se omogući dalji rad kao sudiji, a u smislu čl. 179. i 180. Poslovnika Narodne skupštine Republike Srbije, predlažem da se Skupština pojedinačno izjasni o pomenutom sudiji. Hvala.