Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Bojan Đurić

Bojan Đurić

Liberalno demokratska partija

Govori

Vi ste na samom početku skoro bili evrofanatik, gospodine Selakoviću, hajde da tako kažem imali ste previše poverenja u te obaveze koje dolaze iz procesa evropskih integracija koje će nas naterati. Delimično mogu da se složim ali koliko god to možda nekome čudno izgledalo u tom smislu ja sam većievroskeptik od vas.
Sami ste pri kraju rekli neke negativne primere iz nekih zemalja koje su ušle nedavno u EU. To nisu stare članice, to je Hrvatska. Neke ne tako davno Bugarska, Rumunija, čitav niz primera. Neke stare članice. Teško je zamislite, hajde da se neko ne uvredi komplikovaniji sistem državne javne uprave od italijanskog, recimo. To je više decenijsko pitanje. Neke zemlje su išle drugim putem, stranke koje su vršile revolucionarne, društvene promene su sa tim programom dolazile na vlast. Vrlo često su se sukobljavale sa preovladavajućim mišljenjem u društvu i na kraju sprovele te reforme.
Ne verujem da mnogo toga možemo da promenimo samo ispunjavajući evropske zahteve zbog toga što onda mislim ne dolazi do promene u toj svesti, a to je ključna stvar. Vi ste naveli primer, Hrvatska ima mnogo veće troškove. Hrvatska ima mnogo veći, glomazniji sistem lokalne samouprave ako hoćete u odnosu na Srbiju. Slovenija isto ima. Oni su to takođe usvajali i kao neku svoju odluku i kao neku vrstu evropskog trenda. Na kraju se pokazalo da je to možda pogrešno, a da je svakako preskupo i preglomazno za sisteme tih država.
To vam kažem, ko će ovde doneti političku odluku zasnovanu i na nekim stručnim argumentima koja kaže – treba nam toliko agencija, treba nam toliko ministarstava, treba nam toliko drugih delova uprave ili organizacije lokalne samouprave, odnosa lokalne samouprave i centralne vlasti itd.
To su ključna pitanja. Od toga na kraju zavisi kako će sistem funkcionisati. Kao što ja mislim da je najbolji metod profesionalizacije javnih preduzeća, a onda i efikasnije privrede, efikasnije ekonomije. Zaštite od političkih uticaja, da je ima što manje javnih preduzeća. Ako hoćete generalno da ima što manje javnog sektora nego da se uzdamo u to da ćemo pod pritiskom EU mi političari u Srbiji postati spremni ili makar pristati da nema partijskih imenovanja. Sve vam verujem na reč gospodine Selakoviću, ali nema konkursa za „Srbijagas“, nema konkursa za „Pošta Srbije“, svi drugi konkursi idu loše, vi to odlično znate.
Ako ministar bude govorio još jednom, ja se neću javljati. Hvala na ponudi za kafu, ne treba, kasno je za kafu, dovoljno smo danas iscrpeli sebe.
Jeste Hrvatska prošla kroz sve to, ali i dalje ima mnogo problema. Možemo da koristimo ovaj metod onoga što smo proučavali sa daljine, a ja sam sticajem okolnosti za vikend bio u Hrvatskoj i pričao sa nekim ljudima. Ogromni problemi hrvatskog zdravstva, organizacije Ministarstva zdravlja, fondova kao i mi, iako je zemlja članica EU.
Vi govorite o 1990. i 1991. godini, a tada, ne samo da smo izgubili jednu posebnu organizaciju koja se time bavila, već se srušio jedan sistem u međuvremenu, a mi smo uspostavili novi.
Ako govorite o Ministarstvu pravde, jeste to tako funkcionisalo 1990. godine po nekakvoj inerciji i u jednom vrlo čudnom sistemu, nekako funkcionisalo od 1997, a onda se sve raspalo kada je u Ministarstvu pravde, a preko njega u sudove ušla politika u potpunosti. Ne mogu da oćutim i sledeću stvar, gospodine Selakoviću, vi ste navodili primer Ministarstva pravde, ne ulazim i verujem na reč da je možda bilo tako, ali nisam siguran da ste promenili mnogo stvari u međuvremenu.
Kako se zove jedan od pomoćnika ministra saobraćaja?
Da li ste sigurni da on ima dokaz o završenom fakultetu, godine iskustva u struci, govorim o gospodinu Saši Mirkoviću i nije on meni problem kao ličnost, već mi je uvek bila enigma, šta zapravo motiviše jednog takvog čoveka i političara, da pored funkcija koje ima na nekim drugim nivoima, pobeda na nekim izborima ili uslovnih pobeda, odabere da bude pomoćnik ministra ili želi da bude pomoćnik ministra, da se bavi nečim što je stručni posao po svojoj prirodi i da bude odgovoran za jedan vrlo važan posao, vrlo važan sektor. Šta je to u nama koji ulazimo u politiku, u Srbiji, tako iščašeno, da malo slobodnije kažem, da idemo u tom pravcu?
To nisu ambicije, složićete se. Većina ljudi koji ulazi sa ozbiljnom ambicijom u politiku u nekim uređenim evropskim zemljama.
Voleo bih da to promenimo i više se neću javljati.
Hvala još na ovom dodatnom objašnjenju, gospodine Stefanoviću. Dali ste mi dodatnu argumentaciju za povredu Poslovnika.
Takođe mislim da ste povredili član 27. Mislim da ste povredili član 86. Poslovnika. Dakle, na stranu to što vi šest meseci govorite o dubinskoj, temeljnoj, suštinskoj rekonstrukciji, sada nam kažete da je vaš zakon na osnovu koga ćete vršiti tu rekonstrukciju tako lagan i tako beznačajan da je više nego dovoljno sat vremena da bi se on pročitao i da bi se za raspravu spremilo.
Pri tome, sumnjam gospodine Stefanoviću da je ova sednica sazvana i u roku od 24 časa. Zbog čega? Zbog toga što na ovom dokumentu koji je stigao u 10 i 45 u Skupštinu i tada zaveden, vi ste sazvali sednicu za 11 sati. Potpuno verujem u vašu sposobnost da, ako nama treba sat vremena, da je vama dovoljno možda pola sata da pročitate zakon da vidite da li on ispunjava uslove po Poslovniku, ali ja ne verujem gospodine Stefanoviću da ste vi uspeli da za pet minuta pročitate zakon, utvrdite da je on sačinjen u skladu sa Poslovnikom i da sednicu sazovete pre 11.00 časova.
Molim vas, nemojte povređivati dostojanstvo Narodne skupštine tako što nam kažete da se zakon nalazio na internet prezentaciji Narodne skupštine. Pošto u ovoj zemlji i u ovoj Skupštini ipak postoji neki red i jasno je određeno kako se dokumenta dostavljaju poslanicima, kako stižu u Skupštinu. Poslanici su obavešteni telefonom posle 11.30 da je sednica sazvana. Vi ste otprilike u to vreme već bili na sednici glavnog odbora svoje stranke. Verujem da ni onu jabuku niste uspeli da pojedete tako brzo koliko vam je trebalo da pročitate zakon i da tražite danas da ovde usvojimo zakon na osnovu koga ćete vršiti rekonstrukciju Vlade. Hvala vam.
Uvaženi doktore Stefanoviću, reklamiram i povredu člana 155. Poslovnika Narodne skupštine, koji kaže da Predlog zakona pre razmatranja na sednici Narodne skupštine razmatraju nadležni odbori. Između ostalog nisu svi nadležni odbori danas razmatrali ovaj predlog zakona. Koliko znam u ovom trenutku, a to je takođe posledica činjenice da na vrat na nos sazivate sednicu, između ostalog, nije sazvan, recimo, Odbor za finansije, republički budžet i kontrolu trošenja javnih sredstava.       
U ovim malim, kako vi kažete izmenama zakona, odnosno organizacije Vlade i ministarstava, najveći deo se odnosi na Ministarstvo finansija. Postoje neke promenjene nadležnosti. Neke nadležnosti Ministarstva finansija su otišle sada novom Ministarstvu privrede, Odbor za finansije, odnosno Odbor za kontrolu trošenja javnih sredstava neće moći da vrši nadzor po članu 44. i drugim odredbama ovog Poslovnika sa ovakvim zakonom. Zbog toga smatram da je bilo važno da se i taj odbor izjasni o ovome, ali toga nema. Molim vas da vi onda, gospodine Stefanoviću sazovete taj odbor kad ste već prekršili do početka sednice odredbu člana 155. Poslovnika.
Još jedna stvar oko toga, gospodine Stefanoviću kako je sazivana ova sednica. Da li je radila pisarnica Skupštine juče popodne? Jeste radila je, radila je u onom trenutku kada ste vi odlučili da pošaljete ove zakone. Za sve drugo, za opoziciju ne. Znate, LDP-u nije problem, mi smo pre pet godina rekli da Vlada treba da ima 12 ministarstava i imamo jasan koncept i mi smo amandmane pripremili na ovaj zakon i podneli u skladu sa Poslovnikom, pet, šest amandmana je podneo LDP. Ali, radi se o tome da vi stalno pokušavate da pošaljete poruku kako ćete uvesti tu radnu etiku, tu radnu disciplinu, radnu kondiciju, a onda Skupštinu izvrgavate ruglu kada na ovaj način sazivate Skupštinu. Dakle, ne može da se ravan Skupština po standardima i po odgovornosti koja pred sebe u svom radu postavlja LDP nego po nekom prosečnom stavu. Videćete kakva će vam biti ova rasprava kao što vam predsednik Vlade nije na sednici.
Član 27. i član 107, gospodine Stefanoviću. Pustili ste da ova rasprava ode u potpuno nedopustivom toku. Mislim da je vaša obaveza kao doktora strategijskog menadžmenta da se posebno posvetite jednom efikasnom radu ove sednice, da recimo objasnite gospodinu Rističeviću da opaska o Romaniji nema veze sa kvalitetom ili lepotom Romanije. Takođe, pretpostavljam, i gospodin Jovanović, možda on još više ima i neke druge veze sa tom planinom. Mislim da je to divna planina. Ali, opaska se odnosi na boravak Tomislava Nikolića na Romaniji negde 90-ih godina, kada je proizveden u četničkog vojvodu. Zbog toga pokušavamo da vam ukažemo na to koliko je besmislena, površna ta vaša promena politike, jer čim vas neko čačne, da parafraziram Vojislava Šešelja, iz gospodina Selakovića izbije radikal 90-ih.
Mi ne možemo da prevodimo, gospodine Selakoviću, ime naše partije na srpski jezik. Ono je već na srpskom jeziku. To ste vi uradili, pa ste valjda ime partije preveli iz Srpska radikalna stranka u Srpska napredna stranka i time to preveli na srpski jezik, a tartufe zamenili jabukama, pa je Saša Mirković verovatno postao Stiv Džobs, ukoliko je uspeo da odgrize samo parče jabuke, a ne celu jabuku iz jednog zalogaja.
Molim vas, gospodine Stefanoviću, da uozbiljite ovu raspravu, da onemogućite ovakva reklamiranja povrede Poslovnika. Gospodin Rističević je očigledan dokaz da promena visine nije jedini način da se dospe u stanje dekompresije, koje je opasno. To se može učiniti i u ravnici.
Dakle, molim vas da jezik i politiku Boldrika izbacite iz parlamenta, da opomenete svoju poslaničku grupu koja dok govore poslanici opozicije kaže u mikrofon – ne seri ili …
(Predsednik: Nemojte, gospodine Đuriću.)
… da nikad više ne organizujete onakav glavni odbor kao što ste juče učinili. Dogovorite se sami sa sobom. Ja sam to čuo i samo sam citirao šta je rečeno. Mislim da morate da sprečite da se na taj način govori u Narodnoj skupštini.
Iskreno, gospodine Stefanoviću, ja sam očekivao da nakon onoga što je rekao profesor Korać, siguran sam da ste i sami shvatili, bez ikakve ambicije da brani poslaničku grupu kojoj pripada, ja sam shvatio da on govori i kao potpredsednik parlamenta, da ćete nakon toga smiriti ovu raspravu. Vi sada ponovo kršite član 27, odnosno odbijate da ovo svedete u razumne okvire.
Ne možemo ovde da raspravljamo o ličnim stvarima. Gospodine Babiću, odnosno, reći ću vama da se ne bih direktno obraćao gospodinu Babiću – ja se radujem što je gospodin Babić bio na Goču, radovao bih se i da je bio na bilo kojoj drugoj tački na ovom svetu, radovao bih se čak i ako je bio iz javnih sredstava, a ne od privatnih. Ako o nečemu razgovaramo u parlamentu, ako razgovaramo danas, mi eventualno možemo da pričamo o tome ko gde putuje o državnom trošku. Ako se već iznose predlozi, ja predlažem da se objave i ti podaci, pa ćete videti da LDP i naši poslanici imaju najmanje tih putovanja. Pretpostavljam da ih vi, gospodine Stefanoviću, imate najviše. Ja vam ne zameram, vi ste predsednik parlamenta, pretpostavljam da će se na kraju videti i neka javna korist od toga što ste o trošku poreskih obveznika išli i o tome bismo mogli ovde da raspravljamo.
Ali, da raspravljamo o tome ko gde putuje u svoje slobodno vreme, za svoj novac, je zaista nedopustivo. Posebno je nedopustivo da to prigovara vladajuća većina, koja u ovoj zemlji drži sve instrumente vlasti. Zbog toga očekujem da pre svega poslanike vaše koalicije tako nešto savetujete, pogotovo kada govore u parlamentu. Ja se nisam naljutio na gospodina Babića kada je po novinama govorio da meni možda od visine nedostaje kiseonik. Ali, ovo je ipak parlament. Ovde je red da govorimo drugačijim jezikom.
Uvažena potpredsednice, ministre, dame i gospodo narodni poslanici, nema valjda boljeg dokaza za stav LDP da glasamo protiv ovog zakona, da budemo protiv ovakve rekonstrukcije generalno, od onog što se dešavalo tokom čitavog dana. Evo nekoliko primera.
Mislim da ćemo gospodine Selakoviću konačno moći da razgovaramo na primerima i o suštini onoga o čemu se radi. U proteklih sat vremena čuo sam od prvog potpredsednika Vlade i predsednika vaše stranke Aleksandra Vučića, da je trebalo praviti posebno ministarstvo ekologije, ali da se to u ovom trenutku nije desilo, ili da nije bilo snage za tako nešto.
Sada sam čuo od predstavnika Socijalističke partije Srbije, da je trebalo praviti ministarstvo ekologije, pitam vas, pitao bi i gospodina Vučića, on je u međuvremenu otišao, zbog toga pitam vas, kao ovlašćenog predstavnika Vlade - zašto nema posebnog ministarstva ekologije u Zakonu u ministarstvima, odnosno gde to nije političke snage da se tako nešto desi. Gde je ta adresa koju ne mogu da pobede ili prevaziđu dve stranke vladajuće koalicije? Sada ste ostali samo vi, da tako kažem, uz sitnije partnere, nema više URS-a, koji je sada izgovor? Da li je ta adresa recimo na Andrićevom vencu, ili je problem ime Milana Bačevića? Da li su to bili problemi o kojima se recimo juče govorilo na sednici Glavnog odbora Srpske napredne stranke?
Da vam odmah na početku kažem – mene unutrašnji, lični i politički odnosi u Srpskoj naprednoj stranci ne zanimaju kao takvi, ali me vrlo zanima, ukoliko oni dovode do toga da Predlog zakona o ministarstvima bude neozbiljan, smešan, ovoliko površan.
Naravno gospodine Selakoviću, da mi nismo mislili ništa protiv tih ljudi koji su tehnički napisali ovaj zakon. Pored vas je gotovo čitavog dana sedeo gospodin Ćosić, on je sedeo u ovom parlamentu i u prošlim sazivima, radio zakone. Neke zakone smo sa njim popravljali, neki su bili dobri, neki su bili loši, ali nije problem, ili nije pitanje da li oni tehnički umeju da napišu zakon. Da li će napraviti obrazloženje ovog zakona, Zakona o ministarstvima ili bilo kog drugog zakona koje će imati nekakve rečenice. Samo kada nema političke odluke i političke volje iz ovog zakona, kada on ne izražava suštinsku volju da se reformiše država, da se reformiše način mišljenja u javnoj upravi, da se javna uprava smanji, da ona bude efikasnija, pa da vam ne izgleda opis nadležnosti svakog ministarstva sa po pet, šest, sedam paragrafa, kao da je država svemoćna, a zato što je svemoćna na papiru, zato je ovoliko neefikasna, nego da to bude moderna, savremena, liberalna, da tako kažem, makar u smislu nadležnosti evropska vlada, onda na kraju dobijamo ove besmislice koje je u prepodnevnom delu citirao gospodin Jovanović, ali bi mogao da ih citiram na još nekoliko mesta.
Kaže gospodin Vučić, to je možda jedna rečenica, nije gospodine Selakoviću, skoro čitavo obrazloženje je takvo. Evo, mogu i da vam pokažem, ima onaj deo obrazloženja našeg zakona koji govori o tome da li su uključivani javnost, ko je zainteresovan, itd. Pa vi kažete u ovom predlogu – ovaj zakon je sačinjen u saradnji sa predstavnicima zainteresovanih organa, a koja je ostvarena u postupku pripreme ovog zakona. Šta to znači, molim vas gospodine Selakoviću?
Koji su organi bili zainteresovani? Jesu ministarstva u Vladi bila zainteresovana, pa ste vi međusobno razgovarali i na kraju ste došli do zaključka da je najbolje da budu razdvojena Ministarstvo finansija i Ministarstvo ekonomije. Kada ste ovako napravili obrazloženje, izgleda kao da je Ministarstvo ekonomije i finansija, odnosno privrede i finansija sadašnje.
Znači, Mlađan Dinkić, predsednik URS, došao kod vas i kod drugih ministara i rekao – vidite stvarno mislim da nije efikasno da bude ovako organizovana Vlada i moje Ministarstvo i predlažem vam da razdvojite Ministarstvo finansija i Ministarstvo privrede, a da u istom trošku i mene izbacite iz Vlade.
Pošto niko od nas nije od juče, naravno da gospodin Dinkić to nije uradio, nego ste vi zbog toga što nijednu drugu promenu niste uspeli da uradite u Vladi, zbog toga što imate međusobna politička, a ja bih rekao politikantska ucenjivanja, došli dotle da napravite izmene za koje vi kažete da su manje-više tehničke, gospodin Stefanović sve vreme priča da one zapravo vode, ovo je uslov za suštinsku, dubinsku, najveću rekonstrukciju politike u istoriji, gospodin Đorđe Milićević, zamenik šefa poslaničke grupe SPS kaže da ovo nisu samo tehničke izmene i da one postavljaju jedan model za sve buduće vlade, tri minuta nakon njega gospodin Jovanović iz istog SPS kaže, da su ovo manje-više normativne promene i da one ne zadiru u suštinu. Zbog toga smo zabrinuti gospodine Selakoviću.
Zbog toga mislimo da Lazar Krstić, profesor Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu koga je pre nekoliko sati, kao kandidata za ministra poljoprivrede predstavio gospodin Vučić, a nemaju ama baš nikakve šanse u ovakvoj organizaciji države. Zamislite, kako će izgledati Krstiću, ili bilo kom takvog profila, nekome ko dolazi iz takvog poslovnog, a pre toga obrazovnog ambijenta, kako će izgledati ovaj spisak nadležnosti Ministarstva finansija ili nekom drugom u Ministarstvu privrede? To nije država, to je levijata. To drži svaku poru naših života i pokušava da ih rekonstruiše. Zato ne mogu da pomognu ni ministri Margaret Tačer, ni ministri u Blerovoj Vladi, bez obzira koliko su oni bili uspešni u nekim drugim vremenima, u jednoj drugačijoj zemlji, u drugačijim epohama i bez obzira koliko su oni lično, profesionalno, politički makar neki od njih, na kraju neslavno završili i u tim sistemima u kojima su radili.
Zbog toga je bilo toliko bitno da kažete šta je sadržina te promene. Naravno da je problem ako ste 20 ili 25 godina vodili, kreirali ili makar tapšali i podržavali pogrešnu politiku. Naravno da niko od nas nije ludak i da neće ceniti ako danas kažete da ste u nečemu od toga pogrešili, ali gde je ona sposobnost da danas napravite korak dalje? Svi mi nešto u životu valjda učimo i čitamo. Toliko se priča o tim britanskim primerima, pa kada su tako katastrofalno izgubili laburisti krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih oni su shvatili isto ono što ste vi shvatili 2007. ili 2008. godine, da više tako nešto ne može pa su promenili politiku. Nisu narednih 20 godina pričali o tome kako su promenili politiku i odustali od nekih starih principa, nego su napravili još tri koraka napred u odnosu na ono što je Tačerova radila 13 ili 14 godina. To se očekuje i od vas. Toga ovde nema gospodine Selakoviću.
Nemojte ovde da pričamo o tome da li je demokratija ili autokratija kada postoje izbori sa više stranaka. Juče ste na glavnom odboru rekli da sada želite da nadoknadite sve ono što je propušteno u 25 godina loše politike. Prvo, naroda nije bilo 25 godina, postoji Vlada koja je radila od 2001. do kraja 2003. godine koja je bila vrlo reformska i prva probala da promeni čitav niz stvari, koja je imala jasan koncept.
Vaš premijer Dačić juče kaže - nije ni Zoran Đinđić govorio imena ministara deset dana pre. Prvo to nije tačno. Pitajte ovde gospodina Đelića kada je ovde prvi put govorio krajem 2000. i početkom 2001. godine, više nego deset dana ranije se znalo ko su ministri. Dobio je mandat 22. januara 2001. godine od predsednika Vlade, izašao je sa tog sastanka i rekao koliko će imati članova Vlada i šta su osnove njenog programa, 24. januara je odveo kandidate za ministre na pregled, a 25. je Srbija dobila reformsku Vladu. Kakva je sličnost između toga i onoga što vi radite gospodine Selakoviću?
Kada smo kod 25 godina, 20 godina od tih 25 godina smo imali uredno izbore desetina partija, višepartijski sistem i svi ti za koje danas kažete i za većinu sa pravom da su napravili katastrofalne greške, da su ulenjili društvo, da je nestala politička i svaka druga kondicija u društvu, da smo strašno zaostali tu pobeđivali na nekim izborima gospodine Selakoviću, ili su makar imali kakvu-takvu većinu skrpljenu kroz neku koaliciju u ovakvoj skupštini, pa su ipak zemlju doveli dotle.
Dakle, nije stvar u tome da li imate većinu i da li imate podršku, nego je stvar u tome za šta tu podršku želite da iskoristite i da li ćete napraviti sistem, ličnu popularnost, stranačku popularnost, da napravite sistem koji će raditi nezavisno od vas lično ili od neke sledeće vladajuće garniture ili to nećete učiniti. Ako to ne radite onda je ovo isto što i 2011, pre toga 2008, pre toga ne znam koja godina, bez obzira kako se naše, vaše ili bilo koje stranke u ovoj zemlji zovu. Zbog toga je neverovatno da danas ovde nema premijera. To je neverovatno. Nije ovo tehnički akt. Gospodin Vučić je bio ovde u jednom delu sednice, ali uglavnom je govorio o tome šta on lično misli, šta on lično želi. Da li vam ne smeta što se taj deo toliko razlikuje od onoga kako su vaše ostale partijske kolege pa i vi lično govorili u prepodnevnom delu sednice?
Kako će funkcionisati takva zemlja, kako će funkcionisati bez obzira na to kolika bude većina sledeće nedelje? Vi kažete u ovom predlogu zakona da u stvari da želite da grupišete poslove po sličnosti, a onda ste razdvojili dve najsličnije grupe poslova koje su vezane za Ministarstvo finansija i Ministarstvo privrede. Van te izmene nema ničega u ovom zakonu. Ima još nekih sitnih nadležnosti za vaše ministarstvo i nešto što će raditi Ministarstvo spoljnih poslova. Ne znam ni šta je do sada radio gospodin Mrkić, a ne mogu ni da zamislim šta će raditi u budućnosti.
Sami ste digli toliko visoko lestvicu. Vi mislite kada kažete da nije opozicija izvršila dovoljan pritisak i naterala vas da radite rekonstrukciju, nego ste to sami uradili, da ste pohvalili sebe. Ne, kad se rekonstrukcija ovako završi, vi ste uništili sebe, upropastili ste sebe, jer to znači da niste uspeli da sprovedete ni deo od onoga što ste želeli.
To su pitanja na koja vi ne možete da odgovorite, gospodine Selakoviću, u ovoj Skupštini i ovo nije moja lična opaska prema vama. Vi niste ni premijer, niste ni šef svoje stranke, niste neko ko je odlučivao kako će izgledati i ovaj zakon i rekonstrukcija Vlade na kraju.
Postavio sam vam neka pitanja. Probajte da na njih odgovorite. To će jedino imati smisla. Inače ćemo provesti još nedelje u raspravi oko toga jedne i druge potpredsednice SPS i SNS, jednog i drugog predsednika stranke, a sve to možete da rešite ili između sebe na Vladi, pošto ne možete da rešite, zbog toga je bilo, gospodine Selakoviću, bolje da smo išli na izbore sada nego to što ćemo na njih ići u decembru. To je ključni trošak za ovu zemlju. Pustite poverenje u anketama. Ključno poverenje je na berzi i tamo gde se kupuju naši državni papiri.
Poslednji put ste petogodišnje papire uspeli da prodate 7%, a pre desetak dana trogodišnje zapise malo više od trećine. To je najgori pokazatelj rada ove Vlade. Hvala.
Znam gospodine Selakoviću, ali pričamo o ozbiljnim stvarima i zemlja je u ozbiljnom trenutku. Pa, nemojte to tako, za neke ozbiljnije i krupnije stvari potrebna je veća politička volja. Ko je protiv oštrijih reformi? To recite. Zato vam kažem, poštenije je da idete na izbore, da svi idemo na izbore. Da tu kažemo kakvu između ostalog i državu i ministarstvo hoćemo, pa onda valjda da prave vladu one političke grupacije i opcije koje se u tome slažu, ili su makar slične. Ko vama pravi problem?
Za Ministarstvo ekologije smo utvrdili da nema problema između jednog dela SNS i SPS, koliko sam shvatio. Ko je onda problem? Vrlo sam direktno pitao. Jel problem politička pozicija Milana Bačevića, nekoga ko stoji iza njega? Ima još deset takvih primera, da ne idem redom. Zato vam kažem da niste vi najbolji predstavnik za ovu tačku. Ovo je političko pitanje. Mislim da jeste političko pitanje i zato što je tako poslednjih dvadeset i nešto godina, a i po svojoj prirodi je političko, zato što vi precenjuje značaj državne uprave u užem smislu reči u reformama.
U zemlji koja je ovoliko razorena, prave reforme, one duboke reforme u društvu, u shvatanju potiču iz političkih okvira, krugova, a onda ih eventualno sprovode manje ili više sposobne, savesne, brojne državne birokrate. Pa nemojte mi reći, gospodine Selakoviću. Vi kažete, gospodin Vučić to kaže – hoćemo da smanjimo deficit, hoćemo da smanjimo zaduživanje, da prepakujemo dugove, da promenimo strukturu javnih preduzeća. Pa jesu li birokrate u Vladi, u jednom, drugom ili trećem ministarstvu napravile deficit od skoro dve milijarde evra, ili je to posledica činjenice da država ne može više ništa da proizvede? Da se gazi godinama ovde privatna svojina i privatna inicijativa, kao nesporno najzdraviji izvor i ličnog i društvenog bogatstva.
Nije kriv direktor Uprave za javni dug zbog toga. On čovek pokušava i relativno uspeva da prodaje te papire, ali ne može to da uradi u ime zemlje koja se ovako raspada. A za taj raspad su krivi političari. I zbog toga je moja argumentacija, gospodine Selakoviću, bila ovakva, i zbog toga sam insistirao na ovom jednom primeru jer mislim da bi on mogao da pokaže i opšti model propasti vašeg koncepta rekonstrukcije Vlade.
Evo, vrlo kratko ću, gospođo Kovač.
Član 107. povređeno je dostojanstvo Skupštine. Niste reagovali kada je gospođa Tomić rekla da opozicija nema interes da podrži ovakav zakon čak i kada bi on bio dobar. To je, prosto, uvreda za Skupštinu, pre svega za LDP, a onda i za čitavu Skupštinu. Otkud vam ta ideja da opozicija nema interes?
Vi ste rekli da moramo da radimo reformu penzionog fonda i da ono funkcioniše u jednom delu kao neka vrsta investicionog fonda ili skupa različitih fondova.
Da ste došli pred nas sa tom inicijativom, mi bismo to možda podržali, samo nam je onda čudno da to radi Vlada u kojoj je PUPS i Milan Krkobabić. Znači, ja vam to govorim. Dođite, tražite podršku, pravite Vladu sa onima koji se sa vama slažu u tim ključnim stvarima, a nemojte da pravite Vladu sa onima koji su protiv toga. Zbog toga ne možemo da podržimo ovaj zakon, zato što u njemu, recimo, nema ni milimetar šanse da se desi reforma penzionog fonda.
Ne razumem kakav je to izgovor? Dakle, nema interesa u vladajućoj koaliciji da napravi dobar zakon, to bi bila ispravna formulacija. Izvinjavam se.
Izvinjenje prof. Mićunoviću, neću dugo.
Evo baš zbog te naše zajedničke obaveze da gradimo i čuvamo dostojanstvo ovog parlamenta ukazujem na povredu člana 27. Poslovnika ove Skupštine.
Mislim da ste bili dužni, gospodine Arsenoviću, da opomenete ministra pravde da o dostojanstvu ili poštovanju dostojanstva u ovom Domu, po našem Poslovniku, isključivo može da vodi računa predsednik, odnosno predsedavajući parlamenta, da to nije obaveza i pravo ministra, kako bi ministar konačno naučio i da mu nikad više ne padne na pamet da on pokušava da procenjuje šta je u skladu sa dostojanstvom Narodne skupštine, a šta nije u skladu sa dostojanstvom Narodne skupštine. Isto je važilo i za prepodnevni deo sednice, kada je sednicu vodio gospodin Stefanović.
Dakle, ministar, bilo koji, ministar pravde bi to posebno morao da zna, ministar pravde sa takvim profesionalnim bekgraundom još više, da ministar nema pravo da procenjuje da li je neko povredio dostojanstvo Skupštine ili parlamentarna pravila ili to nije učinio.
Drago mi je usput da čujem da gospodin Selaković kaže da je neopravdano, bez dokaza ili bez sudskog epiloga nekog optuživati za krađu izbora. Samo ta situacija, gospodine Selakoviću, o kojoj je gospodin Jovanović govorio se desila 1996. i 1997. godine. Povodom toga su vođeni sudski postupci. Oni su okončani, odnosno utvrđeno je da je u nekim slučajevima postojala izborna krađa. Uostalom, donet je lex specialis koji je to potvrdio. Postoje drugi slučajevi, kada su neke stranke bez dokaza, odnosno bez sudskog epiloga, takve optužbe iznosile. U tome je prednjačio recimo, tadašnji predsednik vaše stranke – Tomislav Nikolić, posle izbora u maju 2012. godine. Tako da razumem da ste vi oštro kritikovali sopstvenu stranku i sadašnjeg predsednika Republike.
Član 27. i naravno povređeno dostojanstvo Skupštine.
Molim vas, gospodine Arsenoviću, pa u 24 godine ili 23 godine istorije parlamentarizma u Srbiji se nije desila takva uvreda za ovaj parlament da se kao etalon za pravilno uređenje i vođenje države pominje primer Franje Tuđmana. Ja vas molim da reagujete, da opomenete gospodina Atlagića, to je zaista šokantno za ovu Skupštinu i ne znam da li gospodin Atlagić preti da će neko od razrešenih ministara biti rektor univerziteta, to takođe u ovoj zemlji, bogu hvala, makar tehnički, nije moguće. Dakle, ne može predsednik države da postavlja rektora, ne smem ni da zamislim koliko bi smešno bilo da osoba kvalifikacija Tomislava Nikolića postavlja rektora univerziteta.
Uvažena potpredsednice, ministre, dame i gospodo narodni poslanici, takođe ću, gospodine Iliću imati nekakve kritike. Nadam se da neću biti izložen ovakvoj baražnoj vatri kao koleginica Batić pre nekoliko trenutaka.
Naime, slažem se sa vama da je vrlo važno zanimanje geodeta i geometara. Neke velike ličnosti svetske istorije su bili geometri, Džordž Vašington, čini mi se. To je stvorilo mnoge zemlje, ali nisam siguran da je i jedna zemlja probala da reši probleme koje ima u toj oblasti na ovakav način. Sasvim je jasno da javnim službama u Srbiji, katastarskoj službi, svim drugim sistemima koji su na neki način važni ili vezani za javne evidencije, javne sisteme, treba temeljita reforma i LDP se za to godinama zalaže.
Međutim, to valjda prvo, makar što se nas tiče, podrazumeva suštinske promene u modelu organizacije, stepenu efikasnosti, pre toga, promene u onim delovima državne uprave od kojih direktno zavise sistemi kakav je sistem Republičkog geodetskog zavoda, pa tek onda rešavanje pitanja koeficijenata plate.
U ovakvom obliku, LDP neće moći da glasa za Predlog zakona koji ste izneli pred ovu Skupštinu. Mi smo podneli neke amandmane. Videćemo da li ćete na njih reagovati pozitivno.
Očekivao sam u vašem obrazloženju, gospodine Iliću, mnogo više podataka o tome kakvo je zaista stanje u Republičkom geodetskom zavodu. Kada dođete ili kad dolazite pred ovaj parlament sa očekivanjem da Narodna skupština dopusti ovlašćenje, u ovom konkretnom slučaju direktoru Republičkog geodetskog zavoda, da po vrlo bezobalnim kriterijumima koje utvrđujete u zakonu uvećava koeficijent zaposlenima u državnoj upravi u rasponu koji je između tri i 50%, onda mislim da je elementarna obaveza koju imate kao član Vlade, kao ministar, kao predstavnik vladajuće koalicije, da nam kažete - a kolike su to sada zarade u Republičkom geodetskom zavodu?
Tu obavezu, gospodine Iliću, posebno imate u situaciji kada ste prošle nedelje rebalansom budžeta praktično zamrzli plate u javnom sektoru i penzije u Srbiji. Dozvolili ste povećanje od 0,5%, što je u realnom životu praktično isto što i zamrzavanje. Suštinski to je sniženje plata zbog dvocifrene ili gotovo dvocifrene inflacije koju će Srbija imati u ovoj godini. U takvoj situaciji vi, gospodine Iliću, dolazite pred parlament i tražite ovlašćenje za Republički geodetski zavod, da se zaposlenima i to vrlo širokom krugu zaposlenih uvećavaju koeficijenti u rasponu, ponavljam, između tri i 50%. Formalno, to nije kršenje one obaveze koju ste postavili Zakonom o budžetskom sistemu i Zakonom o budžetu. U suštinskom smislu, naravno da jeste. Plata će biti veća u određenom broju slučajeva, dakle, i do 50%.
Pošto vi, gospodine Iliću, niste rekli kolike su prosečne plate u Republičkom geodetskom zavodu, to ću reći ja. Ti podaci su javni u ovoj zemlji. Poslednje podatke koje imam su o stanju iz decembra 2012. godine.
Ne protivimo se mi osnovnoj ideji da ti ljudi moraju da imaju ozbiljna ili mnogo veća primanja, ali ako ste krenuli ovim putem, onda prvo vi, gospodine Iliću, a mnogo više lideri vaših stranaka, odnosno oni koji vode vladajuću koaliciju, pogotovo u ovim danima kada se najavljuje rekonstrukcija, recite kakav model državne uprave hoćete, koliko ljudi hoćete u državnoj upravi, šta su vam prioriteti, šta vam je važno. Onda ćemo moći da imamo celovito rešenje, a ne ovakvo rešenje.
Kako će se, gospodine Iliću, osećati oni državni službenici ili zaposleni u državnoj upravi, javnoj upravi u najširem smislu reči, kada u nekim delovima zadržite platu na istom nivou ili uz minimalno povećanje od 0,5%, a negde povećate plate do 50%? Prvo nam recite za koliko ljudi će biti ovakva mogućnost povećanja plata, koliki procenat od onog broja zaposlenih u Republičkom geodetskom zavodu? U ovom trenutku u Republičkom geodetskom zavodu, makar prema sistematizaciji radnih mesta, ima 2.750 državnih službenika i nameštenika. Koliko, međutim, ljudi faktički radi za Republički geodetski zavod, gospodine Iliću? Rekao bih 2.715, predviđeno sistematizacijom, 2.370 je zaposleno na neodređeno vreme, 195 na određeno vreme i 659 ljudi na ugovor o delu. To je u zbiru nešto preko 3.000 ljudi.
Razumem da je obim posla povećan. Za to nisu krivi ljudi iz Republičkog geodetskog zavoda. Krive se prošla i ova Vlada, koje su svojim izmenama zakona, koje su bile ad hod, na vrat na nos, zapravo proizvele taj problem. Vi to kažete na korektan način u obrazloženju, konverzijom, tom katastrofom od konverzije koja je uvedena zakonom, onda problemima u legalizaciji, činjenicom da mi u ovom trenutku, bez obzira što vi najavljujete konačno usvajanje novog zakona, zapravo imamo neregulisano polje ili oblast legalizacije više od milion objekata itd.
Dakle, kolike su plate u ovom trenutku u Republičkom geodetskom zavodu? Referent, koji po ovom predlogu koji vi ustanovljavate, s obzirom na zvanje posla lica koje je završilo srednju školu je 45.837 dinara, makar je toliko bilo u decembru. Reći ćete ako se to u međuvremenu promenilo. To nije mnogo para, naravno. To je malo para u ovakvoj zemlji. Ali, izvinite, gospodine Iliću, tolika je osnovna plata profesora u školi. Profesori su ljudi koji su završili fakultet. Verujem da mislite kao i ja da su takođe važni za ovu zemlju, makar koliko i referenti Republičkog geodetskog zavoda.
Plata saradnika, što su ljudi koji su završili fakultet na samom početku svoje karijere, je nešto iznad 52.000 dinara. Na takvu platu vi tražite povećanje koeficijenta. Ako na to bude povećanje od 50%, kolika će biti ta plata, gospodine Iliću, u Republičkom geodetskom zavodu? Hoće li biti 70.000? Takvih ljudi, saradnika, ima 572, više od petine ukupnog broja zaposlenih.
Idemo dalje. Samostalni savetnici, 76.000, viši savetnik u Republičkom geodetskom zavodu, a ima ih 214, njihova sadašnja plata je 105.351 dinar. Predlogom zakona koji ste podneli, recimo, viši savetnici nisu izuzeti od mogućnosti da im se na ovaj način povećava koeficijent. Hoće li onda oni imati platu do 150.000? Hoće li imati veću platu od vas, gospodine Iliću? Vi ste ministar u Vladi.
Da ste postavili drugačije kriterijume za ovaj raspon uvećanja, pa možda i da imamo razumevanja. Ali, vi ste kao kriterijume naveli složenost poslova itd. To su oni kriterijumi, pre svega iz Zakona o državnim službenicima, koji će ići u korist licima koja su i sada na višem položaju, odnosno izvršilačkom mestu, koji i sada imaju veću platu. Kad njima podignete koeficijent, onda će njihovo povećanje biti četiri, pet puta veće nego povećanje ovih ljudi koji su referenti i koji zapravo uglavnom rade onaj posao o kome ste vi govorili na samom početku.
Možete da donesete političku odluku da hoćete da imate 200 ljudi na sto i nešto hiljada dinara u ovom sistemu, ali to onda recite drugim delovima državne službe. To je fer, to je politički stav. Vladajuća koalicija na to ima pravo, ali onda to treba otvoreno reći.
Zašto je još važno pitanje na koliko ljudi se primenjuje u sistemu Republičkog geodetskog zavoda ovaj zakon? To je bitno zbog procene da li je potreban dodatni novac ili nije potreban. Ako je to 50, 60, 70% ljudi, onda se bojim da će biti potreban dodatni novac.
Mi smo na predlog vaše vladajuće koalicije, odnosno vi ste usvojili rebalans budžeta prošle nedelje i njime je definisan iznos sredstava za Republički geodetski zavod. On je četiri milijarde i 280 miliona dinara. Plate, dodaci, naknade zaposlenih i doprinosi na teret poslodavca, sve ono što ide uz platu, su oko dve milijarde i 800, dve milijarde i 900 miliona.
Ako za ovoliko uvećate zarade, kako ćete ostati u okvirima granica koje su postavljene Zakonom o budžetu? Važni su geometri, gospodine Iliću, ali izvinite, meni su važniji ljudi koji plaćaju naknade, odnosno takse Republičkom geodetskom zavodu.
Nisam siguran da oni na kraju neće zapravo platiti ceh ove odluke, već je plaćaju. Ministar Dinkić je u sklopu svoje velike fiskalne reforme, na neki način, ukinuo sopstvene prihode, sistem naknadi i taksi je sve skupio u jednu taksu, što jeste jedan od razloga zašto predlažete ovaj zakon. Sa stanovišta poreskog obveznika, odnosno onog ko plaća taksu, to je svejedno.
U ovom zakonu sada kažete – sve se objedinjuje u jednu taksu, određivaće visinu takse Republički geodetski zavod. Taksa je cena za uslugu koju državni organ pruži građaninu. Taksa nije porez. Ona ne može da bude onoliko velika koliko je potrebno državi da bi isfinansirala sistem koji inače nije u stanju da sama finansira. Bojim se da će na osnovu toga, na osnovu troškova koji je tako glomazno i loše uređen, ponavljam to još jednom, nije to samo njihova krivica, mnogo je veća krivica Vlade, odnosno vlada koje su vodile ovu zemlju, da će godišnji budžet koji je potreban za funkcionisanje Republičkog geodetskog zavoda na kraju, zapravo, biti namaknut uvek, tako što će se iznos taksi kreirati u odnosu na to.
Već sada imate čudan sistem boda i vrednosti boda u Republičkom geodetskom zavodu. Toga u Srbiji nije bilo od 1993. – 1994. godine, kada je bila hiperinflacija, pa su cene bile u bodovima da formalno ne bi bile, zapravo u evrima, a suštinski su bile u evrima.
Predložili smo amandman. Za nas je taj raspon od 3-50% preveliki, daje prevelika diskreciona ovlašćenja direktoru. Ne postoji u ovoj zemlji funkcioner koji može da odlučuje o povećanju plate ili koeficijenta u iznosu do 50%. To ne može predsednik Republike da uradi. Eventualno, on može da dâ orden i da kaže – vežite se, preko TV-a, ali ne može 50% da uvećava nekome platu.
Izvinite, verujem u javnu službu, u njihovu nezavisnost, ali mi je malo preveliko ovlašćenje i da se toliko povećava koeficijent, zato što će vam sutra tražiti to neko u nekom drugom delu državne uprave i onda to nećete moći da ispunite. Tako može da vam kaže predsednik suda da treba njemu ovlašćenje da raspolaže tako velikim iznosom, odnosno rasponom povećanja plata i svako to može da vam kaže. To može da vam kaže direktor nekog kliničkog centra. U svakom segmentu javne administracije ili javnih službi ćete isto opravdanje naći. Svugde će ljudi reći da su niske plate i to je svuda, kao što znate, uglavnom tačno, gospodine Iliću.
Nisam i dalje siguran da su u tom smislu najugroženiji oni koji rade u Republičkom geodetskom zavodu, pogotovo ovi koji rade na višim pozicijama i koji, još jednom ponavljam, za srpske uslove već imaju relativno pristojne plate.
Naš predlog je da se raspon smanji, gospodine Iliću. Recimo, da on bude do 20%. To je neki raspon koji je možda i razuman, prihvatljiv i ima dovoljno prostora da se zaista omogući nešto veće primanje onim ljudima koji su najangažovaniji ili koji su najopterećeniji.
Još jednom kažem da je raspon od 50% neprihvatljiv. Nama izgleda, a imamo iskustvo života u ovoj zemlji i funkcionisanja uopšte tog sistema poreza, taksi i naknada, da će biti previše odluka o povećanju koeficijenta u ovim višim iznosima do 50%, da će to poskupeti uslugu i da ćete, gospodine Iliću, zapravo postići suprotan efekat od onog za koji se zalažete retorički u obrazloženju ovog zakona – da će to poskupeti usluge, da će odbiti investitore, da neće biti pozitivan impuls na putu integracije Srbije u EU, kako vi kažete u obrazloženju zakona.
Još jedan od razloga zbog čega mislimo da ovaj zakon nije na dobar način pripremljen, poslat Skupštini i da ne zaslužuje podršku o ovakvom obliku, vidi se iz obrazloženja koje predlažete. Očigledno da ovaj zakon nije urađen ili da makar njegove prve ruke nisu urađene pre 15, 20 ili mesec dana, kada je poslat u Skupštinu, nego je rađen mnogo pre toga. Pošto kažete da je jedan od razloga za usvajanje po hitnom postupku to što po zakonu, po novim odredbama Zakona o budžetskom sistemu, da se visina taksi za javne usluge koje se pružaju dostave na saglasnost Ministarstvu nadležnom za poslove finansija do 31. marta 2013. godine, ili takse neće moći da se naplaćuju.
Razumem da je to argument, ali je to argument u januaru i februaru, nije argument 16. jula, danas raspravljamo o ovom zakonu, niti je bio argument 20. juna, kada je Vlada utvrdila ovaj predlog i poslala ga Skupštini. Ne razumem čemu hitnost, kada mora da se prijavi visina taksi do 31. marta? Ovaj 31. mart je prošao, a sledeći 31. mart je za nekih osam ili devet meseci.
Neću sada ulaziti u druge stvari, gospodine Iliću - zašto, kakvi još sve problemi postoje čak i u okviru sistema Republičkog geodetskog zavoda, ali ću vam reći šta su primedbe NALED-a. Mislim da je juče izašao drugi kvartalni izveštaj o statusu reformi 2013. godine, to je za period od aprila do kraja juna. Mnoge od tih preporuka se odnose na probleme sa građevinskim dozvolama i katastrom nepokretnosti. To su prepreke koje teraju strane investitore.
Pažljivo sam čitao i nisam siguran da su njihove primedbe, ili da su makar ključni zahtevi, kako ste vi u jednom trenutku rekli, da se povećaju plate u Republičkom geodetskom zavodu. Ima mnogo drugih poslova koje treba uraditi pre toga, koje oni traže da se urade, a koji su vezani za politički deo države, za Vladu kada kreira i zakone a onda i poslovno okruženje. Ništa od toga nije odradila ova vlada, gospodine Iliću, ili vaše Ministarstvo, a Vladu posmatram kao celinu.
Odlučili ste se da zatražite drastično povećanje koeficijenata, odnosno plata u sistemu državnog premera i katastra, da tako kažem, koristeći formulaciju iz naslova ovog zakona, a da mimo toga, zapravo, nema nikakve ozbiljne reforme. Taj problem naravno da nije od juče. To su primeri vežbi za studente Pravnog fakulteta već nekih 30-40 godina, o neuređenom sistemu stvarnih prava, zemljišta, primene različitih pravnih režima. Činjenica je da praktično od kraja Drugog svetskog rata nismo uspeli da uspostavimo efikasan sistem u ovom smislu.
Baš zbog toga mislim da nije pravi put i da nije rešenje da se to radi ovako selektivnim, delimičnim izmenama zakona i zakona koji će stvoriti velike probleme i napetost u društvu, pogotovo u sektorima javne uprave i inače neki delovi javnih uprava, pogotovo privatnih sektora, a oni su, gospodine Iliću, investitori za koje navodno brinete ovakvim predlogom zakona, plaća ceh i cenu nesposobne države. Kada plaća taksu, to radi najdirektnije. Kada plaća porez, to radi malo manje direktno, ali ponovo finansira neefikasnu državu.
Bojim se da ste uz ovakav predlog zakona produžili tu praksu, da ste ponudili jednu vrstu rešenja, koja pomalo izgleda sada kao to rešenje za hrast, o kojem se mnogo priča proteklih dana, koje možda divno i fantastično zvuči sa svim tim pasarelama, čeličnim oblogama itd. Mislim da našoj politici i sistemu državne uprave pre svega treba dobra hladna obloga, otrežnjenje, suočavanje sa tim koliko je taj sistem neefikasan, a da će onda moderni projekti, povećanje plata, formiranje takve vrste sistema doći na red. Pre toga ćete imati problem sa prosvetarima, sa zdravstvenim radnicima, sa mnogim segmentima onih koji primaju platu iz budžetskih sredstava, zbog ovoga što pokušavate da uradite ovim zakonom. Taj problem ćete posebno imati u manjim mestima, gde je i inače katastrofalna socijalna i ekonomska situacija. Hvala.
Neću trošiti više od 20-ak sekundi oko Vašingtona. Hvala vam, gospodine Markoviću. Doduše, nije sa interneta. Dosta dobar pogled na karijeru Džordža Vašingtona imate, recimo, u knjizi "Istorija američkog naroda". Zašto je pominjem? Zato što je to jedan od najboljih prevoda takve vrste literature na naš jezik, a uradila je gospođa Đordana Kurir, koja radi u ovom parlamentu i ne verujem da je mnogo grešila u prevodima, onako kako vi na neki način implicirate.
Gospodine Iliću, hvala vam na pohvalama. Neću doći kao pravnik da vam pomažem za Zakon o konverziji. Ako me zovete kao političara, mislim da tu odluku ne možemo da donesemo ovako. Donesite odluku u rekonstrukciji da menjate stranački sastav vladajuće koalicije, pa onda možda o tome i možemo da razgovaramo, ali onda za mnoge ne bi bilo mesta.
Kao političar ću vam reći šta mislim o konverziji. Kao i onda kada je zakon usvajan, i danas sam protiv tog koncepta uopšte, a pogotovo onog dela koji se tiče naplate za one koji su došli do određenih nepokretnosti kroz procese privatizacije itd. Mislim da je to bila demagoška, populistička i besmislena odluka, da je nije ni trebalo uvoditi i da je služila samo zamazivanju očiju javnosti i da zbog toga, između ostalog, toliko danas imamo problema i sa tim zakonom, da imamo problema sa investicijama. Ali, neke od tih stvari, takav odnos prema onima koji investiraju, su karakteristične za ovu vladu, nisu bili samo za onu koja je bila na vlasti do 2012. godine.
Drago mi je na razjašnjenju za ove koeficijente, ali ne piše tako u zakonu, gospodine Iliću, već piše da će se koeficijent od tri do 50, u zavisnosti od zvanja, posebnih uslova rada, odgovornosti, složenosti poslova, obima, težine, prirode posla i osnovne plate. Jeste jedan kriterijum osnovna plata, ali svi ovi drugi kriterijumi idu u korist onih koji su na višim pozicijama i već imaju veću platu. Hvala.
Uvažena potpredsednice Skupštine, potpredsednice Vlade, dame i gospodo narodni poslanici, nakon isteka ovih dva minuta koristiću i vreme ovlašćenog predstavnike poslaničke grupe. Nadam se da je ovlašćenje u međuvremenu gospođo Čomić stiglo do vas.
Već smo govorili pre pet dana, gospođo Grubješić, o ovom zakonu i tada sam vam najavio da je poslanička grupa LDP podnela amandmane na sve članove ovog zakona, nema ih mnogo, ima ih sedam članova. Mi smo tražili amandmanima da se u potpunosti izbriše zakon zbog toga što mislimo da je on zapravo pokrivanje užasne nesposobnosti, a u nekim slučajevima i kriminalnog poslovanja JP "Putevi Srbije", koju kroz ovaj zakon, kojim preuzimate dugovanja "Puteva Srbije" u iznosu od preko 11,5 miliona evra prema tzv. putarskim preduzećima, prenosite na građane Srbije, odnosno na budžet.
Ponovo imam neka pitanja. Čujem da se nije bilo zadovoljno u Vladi, posebno kod ministra neimara, time kako je tekla rasprava pre nekoliko dana, pa sam ja očekivao da makar danas bude toliko pristojan pa da dođe na ovu sednicu. Pošto nam je juče rekao da on ne rekonstruiše nego gradi, da li može bar ministar za koga je potpredsednica Skupštine rekla da je pozvan na ovu sednicu, da nekad dođe u ovaj parlament, pa da ovde pred poslanicima i svoje stranke i vlasti i opozicije bude tako nadmen, bahat i bezobrazan kako je na montažno demontažnom drumsko-železničkom mostu u Novom Sadu, inače simbolu mnogih loših stvari u ovoj zemlji ili na nekom od drugih gradilišta.
Umesto toga, ponovo ste na ovu sednicu poslali vas gospođo Grubješić i ne znam kako ćemo voditi ovu raspravu. Stiglo je mišljenje Vlade, ono je isto kakvo je i obrazloženje samog predloga zakona, cinično, patetično. Ako ne damo 11,5 miliona evra, odnosno ako ne preuzmemo dug od 11,5 miliona evra propašće sva putarska društva, kako kažu predlagači zakona, a i neke druge poslaničke grupe podnele su amandmane. Vi čak odbijate da ovom parlamentu dostavite listu i tačne iznose dugovanja i imena kompanija kojima se duguje.
Ponoviću neke od argumenata zašto mi tražimo da se svi članovi ovog zakona brišu o kojima smo govorili u raspravi protekle nedelje. Dakle, šta se u međuvremenu dogodilo sa dugom za neplaćeni porez za PDV "Puteva Srbije" u iznosu od 200 miliona evra? Da li je to bila tema sastanka u Vili "Bokeljka" u nedelju? Kada se najavljuje gromoglasna reforma svih sektora državne uprave od PIO fonda do poslovanja javnih preduzeća, da li to ulazi u tu raspravu u taj novi plan, u tog Vebera, da li ulazi rasprava od 200 miliona duga "Puteva Srbije" za PDV? Ili to važi samo za nekog drugog? Da li ta obaveza važi, recimo, za Zorana Drobnjaka i resornog ministra Milutina Mrkonjića? Da li važi za neke druge ministre? Da li važi za ministra Velimira Ilića? Dobro, spasili smo hrast, to je sve sjajno, biće i pasarela i čelični oklop za hrast, sve će biti sjajno, ali šta ćemo sa 200 miliona evra duga "Puteva Srbije"? Šta ćemo sa nekim drugim stvarima koje su takođe sadržane u ovom predlogu zakona? Da li smo utvrdili u međuvremenu?
Pitali smo Vladu pre pet dana u kakvom stanju su "Putevi Srbije"? Da li su "Putevi Srbije" u blokadi ili nisu u blokadi? Kako im se smanjuje blokada i na osnovu čega? U tekstu zakona piše – sredstva za sprovođenje ovog zakona obezbeđivaće se u budžetu Republike Srbije. Gde su, gospođo Grubješić, ona obezbeđena u rebalansu budžeta koji je ova Skupština usvojila pre nekoliko dana? Rebalans vam se već raspao pošto se on zasniva na činjenici da neće biti grada, poplave i kiše do kraja 2013. godine, a već juče je bio grad u nekim delovima Srbije, dakle, već vam je rebalans u tom smislu potpuno propao.
Pozdravljam inicijativu koja je ovde postojala, a gospodin Rističević je u jednom trenutku rekao da mi moramo da podržimo one koji primaju najniže penzije, ja to podržavam. Pošto ste usvojili zakon i rebalans budžeta koji kaže da ćete onima koji imaju penziju od 15.000 dinara tu penziju povećati za 75 dinara. Kažem vam da je bolje da ste dodatno povećali penziju tako što ne biste tolerisali i poklanjali pare "Putevima Srbije", 11,5 miliona evra, a 1,7 miliona je penzionera u Srbiji. Dakle, mogli ste za još sedam evra da im povećate penziju, umesto da mogu da kupe dva hleba dodatno za povećanje penzije, mogli bi da kupe četiri. To bi značilo ovima koji primaju 10 ili 15 hiljada, a verovatno bi manje značilo onima koji primaju pet puta više od toga, a istovremeno su vaše kolege, recimo, potpredsednici Vlade.
Kolika su dugovanja "Puteva Srbije" po drugim osnovama? Da li smo utvrdili, evo makar u ovih pet dana, koliko duguju "Putevi Srbije" preduzećima kod kojih su naručivali poslove? Kaže ministar Dinkić u decembru smo se videli i zaključili da su ti dugovi oko pet milijardi, malo više od pet milijardi. Zatim smo platili tih pet milijardi, u međuvremenu se ispostavilo da je još 1.350.000.000, a u Finansijskom izveštaju "Puteva Srbije" piše oko 3,5 milijarde. Ko koga laže u ovoj zemlji? Iz te vaše reakcije gospođo Grubješić, rekao bih da to znači, svako svakoga. Zbog toga je to toliko ponižavajuće za ovu zemlju.
Danas imamo sednicu na kojoj će o ključnim pitanjima, o budžetskom sistemu, PIO Fondu, dugovima, preuzimanju dugova "Puteva Srbije", malo kasnije zdravstvenog sistema, Vlada neće reći ni jednu reč u ovom parlamentu. I onda neko očekuje da je to novi "majn cet". Da će biti pokrenute neverovatne reforme u narednih šest meseci. Da se mere prolazna vremena. Pa kako se mere prolazna vremena? Jel ovim ubačenim karticama poslanika SNS koja sede u sali umesto njih? Jel se tu meri prolazno vreme, ili se meri na nekoj od ovih naplatnih kućica "Puteva Srbije". Kada će "Putevi Srbije" početi da otplaćuju 200 miliona evra duga za neplaćen porez na dodatu vrednost? To je ključno pitanje. Taj odgovor treba da dobijemo od Vlade.
Sledeće nedelje ste najavili da ćete definisati nove ciljeve Vlade. Da li među ciljevima Vlade saniranje "Puteva Srbije", odgovornost onih koji su ih vodili u proteklom periodu, i naravno ne samo pod ovom Vladom nego i pod prethodnom Vladom.
Najveći deo duga od 200 miliona evra je nastao pod prethodnom Vladom, a vi ste samo nastavili tu praksu.
Da li će ovo biti knjiženo kao plus ili minus resornom ministru. Kada neko nazida dug od 200 miliona evra, da li je to plus ili minus u rekonstrukciji Vlade Srbije?
To je jedno pitanje koje imam po ovom amandmanu. Imaćemo po ostalim amandmanima još neka pitanja. Hvala vam.
Evo, razvila se diskusija i to zapravo pokazuje gde je koren naših problema. Uvek počne ta besmislena rasprava ko je napravio dug, a dug zapravo izvire iz modela kojim se upravlja i izgradnjom i održavanjem puteva.
Po hiljaditi put vam kažemo da nećete nikada naći dovoljno apsolutno čistih i poštenih koji neće smanjivati debljinu asfalta ili debljinu šljunka sve dok se u tom poslu troši javni novac i koriste javna ovlašćenja zbog toga što će to uvek biti Alajbegova slama i uvek će se, gospodine Šajn, to koristiti za izbornu kampanju. Zbog toga je privatna privreda i kapitalizam bolji od ove vaše socijalno odgovorne države koja stalno pokušava da bude neimar i dunđer.
"Tko je jamio, jamio je", to su rekli u Hrvatskoj pre 20 godina kad se kralo ili uzimalo na debljinu šljunka. Uvek je tako kad je država glavni preduzimač u zemlji. Zato je problem kada kažete - pa ne, ali naša šansa je infrastruktura i izgradnja ovoga ili onoga. Nikada neće biti zbog toga što će se uvek završavati novim dugom.
Gospođo Grubješić, razumem sva ograničenja zbog kojih danas ne možete da govorite, ali sada već imamo ozbiljan problem. Gospodin Rističević kaže da je bio utvrđen dug od pet ili šest milijardi. Sva sreća, u međuvremenu su stigle fakture, pa je 1.350.000.000. Gospodin Dinkić je ovde rekao nešto drugo. Da li je plaćen taj dug od pet milijardi i nešto? Da li je plaćen ili nije plaćen? Dakle, ne radi ni o kakvom sređivanju stanja i dolaska do realnog iznosa, u odnosu na neke fakture koje su bile naduvane pre toga, nego su izmireni dugovi po tim starim fakturama ili po tada prezentovanim potraživanjima, a ovo je novi dug. Zato je to toliki problem.
Da li je i koliko u poslednjih godinu dana izmireno dugova "Puteva Srbije" prema putarskim preduzećima pre ovog zakona? Da li je to nula ili neki drugi iznos? Mislim da je iznos malo veći i da iznosi nekoliko desetina miliona evra.
Naravno da se slažem da je deo novca "Puteva Srbije" otišao u predizbornim kampanjama, to nije sporno, kao što su za nastanak duga PDV od 200 miliona evra odgovorni, makar za onaj deo duga koji je nastao u poslednjih godinu dana, SNS, SPS, URS, a za 200 miliona koji su nastali do jeseni 2012. godine su krivi DS, SPS i URS. Izvinjavam se što ne pominjem manje partnere. Oni su zaštićeni u rekonstrukciji, pa je u redu da budu zaštićeni i u skupštinskoj raspravi.
Nemojte nas da petljate u to. Mi nemamo nikakve veze. Rekli smo 2011. godine – zavedite red u "Puteve Srbije". Naravno da se i meni okreće stomak kada čujem kako je Drobnjak sada postao problematičan, a pre godinu i po dana nije bio problematičan. Bio je problematičan i tada, ali prestanite više s tim prebacivanjem tereta s jednih na druge.
Gospodine Šajn, niko ovde ne kritikuje one koji će platiti ovaj dug pošto ni vi ni ja nismo neko ko će platiti ovaj dug. Platiće ga poreski obveznici ili platićemo ga u meri u kojoj doprinosimo svake godine budžetu Srbije. Ne vraćate vi ovaj dug. Vraćaju ga poreski obveznici. Nije Republika Srbija napravila ovaj dug, nego je napravila kompanija, privrednog društvo koje se zove "Putevi Srbije", koje nije država, izvinite, molim vas.
U tom preduzeću direktor ima mnogo veću platu od vas, recimo, gospodine Šajn. Znači, on je država za sebe. Ne važe za njega ograničenja koja važe za druge u ovoj zemlji, za one koji su rešili da uđu u politiku, pa da rizikuju, da budu izlagani napadima. Beli medvedi na čelu javnih preduzeća su izuzeti od toga, gospodine Šajn, ali političkom odlukom su izuzeti. Zato je u ovoj zemlji moguće da postoji krol u programu RTS koji kaže da će direktor "Srbijagasa" i naš kolega Bajatović danas posetiti podzemno skladište Banatski Dvor. Ima li u svetu neka zemlja u kojoj se na televiziji objavljuje da direktor preduzeća obilazi svoj pogon? To nigde ne postoji. To je milijarda evra.