Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Bojan Đurić

Bojan Đurić

Liberalno demokratska partija

Govori

Onda druga povreda Poslovnika.
Povreda člana 27. Poslovnika.
Dakle, vi ste rekli da nema tačke dnevnog reda Zakona o visokom obrazovanju zbog toga što ste hteli sa ministrom da obezbedite njegovo prisustvo. Izvinite, to nije poslovnički razlog. Da jeste, danas ne bismo imali sednicu, jer onda gospodin Mirović ne bi moga da predstavlja Vladu po Zakonu o javnoj svojini, nego gospodin Krstić, koji je juče i bio ovlašćen za ovaj zakon. Samo vas molim da budete dosledni kada obrazlažete razloge i svoju borbu za što normalniju raspravu u ovom parlamentu. Onda ove sednice danas nema, neka dođe gospodin Krstić. Verujem da je važan skup „Kvantni skok“ u nepoznato, ali mislim da je važna i rasprava u Skupštini.
Uvaženi predsedniče, ministre, dame i gospodo narodni poslanici, poslanička grupa LDP neće glasati za usvajanje ovog zakona i naši razlozi su, pre svega, suštinski. Razgovarali smo na početku ove sednice o tome šta su proceduralni razlozi, zbog čega je bilo toliko problema, zbog čega ova sednica izgleda ovako kako izgleda, zbog čega Skupština nije radila pun mesec, čitav septembar, čekajući navodno da na normalan način počne važno, redovno, veliko jesenje zasedanje, a onda imamo dva prekida iste sednice. To je povezano i sa ovim zakonom, gospodine Miroviću.
Činjenica da se na ovaj način piše ovaj zakon, da se on nudi Skupštini, da se u međuvremenu menja novim predlogom zakona, da sada dolazite pred Skupštinu sa praktično jednom vrstom ucene. Ili će se ovaj zakon usvojiti do nedelje, ili će trajno neki ljudi izgubiti neku mogućnost ili pravo iz Zakona o javnoj svojini, ukazuje makar meni i LDP da zapravo nema ničega od tog kvantnog skoka, hajde da to ponovo kažem, od nove atmosfere, nove ozbiljnosti.
Ne znam kako, na primer, mislite. Ova sednica je prekinuta, između ostalog i rasprava o zakonu o legalizaciji, koja će biti nastavljena ko zna kad i ko zna kada će biti usvojen taj zakon, od ljudi, od običnih građana da uđu u neki pravni postupak da regulišu svoje odnose, da izmire obaveze prema državi, a istovremeno predlažete ovom parlamentu zakon kojim zapravo želite da nagradite nesposobna preduzeća, pre svega nesposobna javna i državna preduzeća kojima je bilo malo dve godine roka da ispune elementarni uslov, da pokažu elementarno interesovanje za imovinu koja je njihova, ili je koriste kao da je njihova. Danas dolazite pred parlament i tražite da im produžimo rok za još godinu dana.
Očekivao sam više argumenata od vas u vašem uvodnom izlaganju. Ne zameram vam mnogo, jer vi niste resorni ministar za ovo. O ovome je trebalo da govori, pre svega, gospodin Krstić i zbog toga smo toliko iznenađeni zbog toga što ste nam još jednom uskratili priliku da konačno sa gospodinom Krstićem porazgovaramo i o ovom zakonu, koji doduše ima samo jednu izmenu, odnosno jedan član, ali koji zapravo pokazuje koliko nema spremnosti da se reformiše ključni generator svih problema, pogotovo u ekonomskoj sferi u ovoj zemlji, a to je javni sektor.
Liberalno demokratska partija misli da onaj ko za dve godine nije pokazao nikakvo interesovanje i nije podneo zahtev u skladu sa Zakonom o javnoj svojini, treba trajno da izgubi pravo da bude upisan kao vlasnik, jer to se očekuje i od građana u njihovim odnosima sa državom, ili u ostvarivanju nekakvih prava.
Druga stvar, gospodine Miroviću, ja vas molim da pred ovim parlamentom kažete koja to preduzeća nisu podnela zahteve o kojima se ovde radi? Kojim javnim preduzećima produžavate rok sa dve godine na tri godine? U obrazloženju zakona Vlada kaže, vi ste glasali pretpostavljam kao ministar za ovaj zakon na Vladi, da većina privrednih subjekata nije podnela taj zahtev. Ja vas molim da budete mnogo konkretniji, zbog toga što su to preduzeća koja zapravo plaćaju građani ove zemlje. Mnoga od njih su monopolistička. U gotovo svim su partijski postavljeni direktori. Recite nam koji direktor kog javnog preduzeća nije stigao za dve godine da podnese zahtev za upis prava svojine?
Pretpostavljam da možda gospodin Cvijan zna ko je to. Ako vam oko toga sada, gospodine Miroviću, pomaže, onda mi neće smetati što razgovarate dok traje rasprava u Skupštini, ali ja vas najozbiljnije molim da kažete koja su to preduzeća, pa da procenimo onda da li njima treba dati još godinu dana, ili im ne treba dati još godinu dana. Ili, ako im već dajete još godinu dana, da li će ti direktori, ili to poslovodstvo, snositi nekakve posledice? Da li će, na primer, to telo koje osnivate u okviru svoje stranke koje će, na primer, smenjivati direktore, iako je to, moram da primetim protivzakonito, uzimati u obzir i to da ti ljudi nisu ispunili svoju elementarnu obavezu. Ja mislim da kada direktor nekog preduzeća ne podnese zahtev za upis prava svojine na imovini koju koristi to preduzeće po osnovu prava korišćenja, da to nije razlog samo za smenu direktora. Ja mislim da je to razlog za krivično gonjenje direktora. Time je napravio štetu firmi koju valjda vodi u ime građana Srbije, u ime poreskih obveznika, u ime onih koji finansiraju te kompanije.
Treće pitanje gospodine Miroviću, zašto ste u ponedeljak podneli Predlog zakona ovog istog gde ste tražili da rok bude prodižen za šest meseci na dve i po godine, a onda ste u četvrtak ujutru odlučili da podnesete drugi Predlog zakona i da rok bude produžen na tri godine? Da li imate neku analizu u međuvremenu? Ko ne može da stigne za šest meseci da podnese ove zahteve? Da li npr. te probleme ima direktor „Železnice“ ili direktor npr. PTT Pošta Srbije? Da li je npr. u Pošti 98 članova poslovodstva te kompanije, koliko ona ima, nije stiglo za dve godine da podnese ili možda jesu? Možda su oni ispunili sve ono što se od njih očekivalo, ali vi to niste naveli gospodine Miroviću u obrazloženju ovih zakona.
Ne možete da dođete pred parlament, da tražite produženje tako ozbiljne stvari, ozbiljnog roka za godinu dana a da se to zasniva na sumarnoj, lapidarnoj rečenici – imajući u vidu da je ovaj rok prekluzivan i činjenicu da vrlo veliki broj navedenih preduzeća nije podneo zahtev. Koliko preduzeća? Kojih? O kojoj imovini se radi? Kakve bi bile posledice? Znate šta? Mene ne zanima što je rok prekluzivan. Rok i treba da bude prekluzivan. Zato postoje prekluzivni rokovi da kada oni isteknu ako neko nije ništa uradi da trajno izgubi neko pravo i zato se to zove prekluzivni rok.
Vi naravno možete da i suspendujete taj rok tako što ćete svaki put promeniti zakon, ali mi smo u ovoj skupštini u nekim prošlim sazivima prolazili kroz slične situacije. Hiljadu puta smo rekli nekoj prethodnoj Vladi – nemojte svake godine da pomeramo onaj rok za zamenu pasoša za godinu dana, da se ponižavamo, da nam zakoni budu broj 2009. menja se brojem 2010. pa sledeće 2011. pa tako dalje. Dajte da odmah vidimo za koliko treba promeniti rok. Da li za šest meseci ili 12 meseci ili ne treba uopšte produžiti rok, gospodine Miroviću?
Zašto je to toliko teško. Da sam na vašem mestu, iskoristio bih priliku da poentiram i ukažem na one koji su ovako grubo zanemarili interese i Republike Srbije i onih njenih delova, preduzeća koje oni vode ili u čije ime oni posluju.
Znate šta je problem, gospodine Miroviću? Što je ovaj rok trajao 24 meseca ili dve godine. On ističe u nedelju, a od izbora prošle Vlade navodnog konstituisanja nove politike, navodnog zavođenja reda u javnom sektoru je prošlo više od 14 meseci. Dakle, ljudi koje ste vi tamo imenovali ili ljudi koje vi tamo tolerišete nisu uradili ono što je bila njihova zakonska obaveza. Da ste sproveli Zakon o javnim preduzećima onako kako u njemu piše pa da su svi konkursi bili sprovedeni do 30. juna, a da ste do početka avgusta najkasnije, što je razuman rok izabrali nove direktore, onda bi ti novi sposobniji, sjajni stručnjaci možda imali vremena da od početka avgusta do početka oktobra podnesu ove zahteve. Međutim, u Srbiji još nisu izabrani direktori javnih preduzeća.
Hoćete li mi možda reći da su ovaj rok propustili neki loši katastrofalni direktori koje je postavljala prethodna vlast? Zašto su ti ljudi na tim mestima još uvek, gospodine Miroviću, kada vi 14 godina imate, daleko bilo, 14 meseci imate apsolutnu vlast u ovoj zemlji? Kada vam je na pamet palo da ističe rok 6. oktobra? Kada ste se toga setili? Možda 30. septembra. Mislim da su ljudi koji rade u različitim sektorima ministarstava vrlo dobro pazili kada će proći rok i da su pretpostavljam mesecima pokušavali da ubede bilo koga u toj Vladi da nešto treba uraditi, ali vi ste čitavo proleće i leto potrošili na rekonstrukciju Vlade.
Jedan drugi ministar pre nekoliko dana je pričajući o Zakonu o legalizaciji, gospodin Ilić rekao da je i njegov zakon bio spreman ali je bila letnja pauza pa parlament nije radio. To nije tačno. Mi smo svi ovde bili čitav septembar i bili spremni da radimo. Za to što skupština nije zasedala ste krivi vi iz Vlade koji niste predlagali zakone u vanrednom zasedanju jer ste mogli da budete praktično sazivač sednice, predsednik parlamenta Nebojša Stefanović, koji je potpredsednik vaše partije i parlamentarna većina. To je jedini razlog zašto ovaj zakon nije usvojen pre mesec dana.
Sada se ne bi cela zemlja tresla da li će ova sednica da se završi do 6. uveče, da li ćete uspeti da odštampate „Službeni glasnik“, koji će naravno izaći 7, a na njemu će pisati 6. oktobar. Nosiće taj simbolični datum, koji nikada u Srbiji nije nastupio. Ovo je dokaz da nije nikada nastupio, da nema spremnosti u ovoj vladi da promeni osnovne metode delovanja.
Žuri se, pa se i sednica zakazana za 10,00 počinjemo sa raspravom u 11,30. Kada to vidi direktor preduzeća, pa što bi se on trudio da promeni nešto u svom načinu rada, u organizaciji svoje firme? Zašto bi 16 direktora, osim generalnog direktora i zamenika generalnog direktora u PTT radilo bilo šta i razmišljalo da je potrebno uraditi bilo šta?
Kako će ovaj zakon uticati? Kako će tretirati neke druge, vrlo ozbiljne stvari? Vi znate, gospodine Miroviću, da imate javna preduzeća koja praktično ostvaruju dobit isključivo na činjenici da imaju ugovore sa nekim drugim javnim ili državnim preduzećima, koja se odnose na imovinu, recimo na zakup poslovnog prostora. Zašto bi se oni u ovim okolnostima, ne moraju da budu zainteresovani, borili za neku drugu imovinu?
Šta mislite, ako sutra bude prodat „Telekom“, da li će on baš pod istim uslovima želeti da baš od tog javnog preduzeća zakupljuje prostor i da ga praktično drži u plusu, odnosno da mu omogućavate povećanje profita od 300 ili 400%? Imaćete za šest meseci, ili za godinu dana zapravo potpuno ogoljeno ono što je i danas očigledno, a što se na neki način prikriva nasleđenim odnosima u kojima država kroz jedan sektor čini uslugu nekom drugom sektoru i sve kroz papire i knjigovodstvene izveštaje izgleda mnogo lepše, nego što jeste.
Ne verujem, gospodine Miroviću, da red može da se zavede tako što će neko u ovoj vladi, bilo ko, bez obzira na njegovu moć, snagu uspevati da sazna ili otkrije svaki pokušaj, ne znam, prebacivanja 150 zaposlenih iz jednog preduzeća ili javne ustanove u neku agenciju, itd. Kako može da funkcioniše taj sistem?
Što bi Adenauer rekao - nemojte da mešate energiju i snagu. To su dve različite stvari. Dakle, snaga je zakon, snaga su institucije, snaga je red. Još jednom vas molim, deo svog vremena ću ostaviti za sam kraj ove rasprave, s obzirom da očekujem odgovore od vas na neka od pitanja koja sam postavio. Vrlo precizna lista onih koji nisu ispunili ovaj zahtev, vrlo precizna lista direktora, menadžmenta koji nisu bili ni elementarno zainteresovani da ostvare nešto što je u njihovom interesu i njihovo pravo, vrlo precizna lista sankcija, gospodine Miroviću, za one koji su ovako grubo narušili javni interes.
Molim vas za objašnjenje zbog čega je Vlada sama napravila, ako je moguće, ovako veliki haos, zbog čega je menjala zakon tokom ove nedelje, zbog čega je rok produžen, koji su to elementi i na osnovu kojih nam garantujete da će i ovaj rok od tri godine na kraju biti zadovoljen?
Još jednom da ponovim, poslanička grupa Liberalno-demokratske partije nije podnosila amandmane na ovaj zakon, iako mislimo da je on loš, iako se njegovom usvajanju na ovaj način protivimo. Svesni smo toga da te amandmane ne biste prihvatili i da biste zakon usvojili. Mi nismo želeli da zbog toga ova skupština radi još jedan dan, da radi i u nedelju posle čitavog haosa koji ste napravili. Da se odmah razumemo, ne mislim da su odgovorni oni koji su eventualno podnosili amandmane, to je njihovo pravo i oni imaju pravo na tu odluku.
Zbog toga što Skupština nije radila juče, a što će raditi sutra ili u nedelju, isključivo je odgovorna Vlada Srbije, kao predlagač i predsednik parlamenta Nebojša Stefanović, koji je na katastrofalan način organizovao početak ovog redovnog jesenjeg zasedanja. Hvala vam.
Ne slažem se, gospodine Miroviću.
Prvo, nije bitno da li je samim zakonom o javnoj svojini propisana sankcija. Vi imate Zakon o javnim preduzećima koji propisuje vrlo jasan set sankcija za ovakve propuste. Ovo bi moralo da uđe u one izveštaje koja su javna preduzeća dužna da dostavljaju, govorim o republičkim javnim preduzećima, Vladi kao svom osnivaču. O tome vam govori i vaš kolega ministar Radulović koji od 35 javnih preduzeća, od kojih je tražio takozvanu ličnu kartu sa osnovnim podacima o njima i njihovom poslovanju, nije dobio ni jednu potpunu ličnu kartu. Mislim da tu postoje osnovi za sankcije. To je jedna stvar.
Druga stvar je, da ste promenili neke od tih direktora, da ste sproveli do kraja javne konkurse, neki od njih ne bi propustili rok. Ne postoji nikakva prepreka. Ne možete da mi kažete da vam zakon zabranjuje da mi kažete koja su preduzeća propustila rok. Konačno postoje sankcije. Postoje u ovoj zemlji, recimo, krivični zakoni. Propuštanje da se nešto učini u okviru ovlašćenja koja imate u privredi, kao rukovodilac, a kada iz toga nastupi šteta, a kada se propusti prekluzivni rok, nastaje šteta, izvinite i krivično delo, gospodine Miroviću. Samo je potrebno da odlučite šta hoćete i šta je kriminal u ovoj zemlji. Ovo je imovina vredna stotine miliona ili milijardi i nema nikakve štete. Tačno je da bi se iskomplikovalo da se onda imovina prevede, odnosno upiše na državu, ili na druge oblike države. Dakle, na neke oblike javne svojine, ali mislim da je to odlično za državu. Ne možete da donosite zakon o kome kažete – mi moramo da motivišemo nekog da se upiše kao vlasnik. Izvinite. Da li važi to za privatnu privredu?
Evo, motivišite privatnu privredu, produžite im rok za tri godine da plate porez pa da se tako malo motivišu. Ne može pravna država i pravni poredak da počiva na takvoj ambiciji, a pogotovo kad niste spremni da kažete, dajte nekoliko primera javnih preduzeća koja to nisu uradila. Da li ste ih pitali zašto nisu uradili? Kada će moći da urade? Kako su stigli sve drugo da urade?
Član 27. Gospodine Arsenoviću, imate pravo da date odgovor na reklamiranje povrede Poslovnika, a nemate pravo da polemišete sa narodnim poslanicima. Ovo je bila rasprava sa poslanicom DS u kojoj ste se, između ostalog, stavili iznad čitavog parlamenta. Šta to znači? Vi ovde niste zbog egzistencije, a drugi jesu? Jel imate primanja od ovog parlamenta? Ako imate, a imate ih, kao i svi mi, onda ne možete da govorite.
Ali, ja vam govorim o jednoj drugoj stvari, proceduralnoj. Ako hoćete da polemišete sa poslanicima, u poslaničku klupu, kao i svi mi drugi, javite se za reč ili repliku i onda to možete da radite. Sa pozicije predsedavajućeg, tumačeći povredu Poslovnika, to ne možete da radite, pogotovo da prebacujete bilo kome da je nekada na nekog vršio pritisak. To je skupštinska polemika i ne može da bude odgovor predsedavajućeg na reklamiranje Poslovnika.
Mislim da je povređeno dostojanstvo Narodne skupštine, pozivanjem na usvajanje Zakona o budžetu za 2013. godinu. Podsećam da taj zakon više ne važi. Zakon jeste predložen u novembru, ali nije izdržao ni do aprila, pa je u julu donet jedan rebalans, a do kraja godine ćemo imati još jedan rebalans. Postoji jedna netačnost, ali da ne insistiramo na tome. Nikada nije usvajan budžet 30. decembra. Mislim da je uvek 29. decembra poslednjeg dana Redovnog jesenjeg zasedanja, ali da nesitničarimo toliko. Ovo prvo je mnogo važnije.
Došlo je do povrede Poslovnika u ovom poslednjem izlaganju gospodina Babića. Vi ga niste opomenuli. Neću govoriti o istini, ali uvredljivo je i povreda je dostojanstva kada gospodin Babić kaže – niko u ovoj skupštini nije imao smelosti da se buni protiv toga što su 2011, 2010, 2009. godine usvajani zakoni o budžetu u minut do 12. To nije tačno.
Ovde je postojala i neka opozicija tada. Svaki put smo govorili protiv takvog predlaganja i usvajanja budžeta, ali postoji jedna druga stvar. Zakon o rebalansu budžeta je isto Zakon o budžetu. To je novi budžet. Kada pravila da se Zakon o budžetu na vreme podnosi parlamentu koji važi za osnovni zakon, to isto mora da važi u nekom elementarnom smislu i za Zakon o rebalansu budžeta. To je potpuno isto. To je novi budžet.
Gospodine Babiću, Zakon o budžetu je najvažniji zakon samo ukoliko je praćen usvajanjem još jednog zakona. To je Zakon o završnom računu prethodnog budžeta. Vi niste usvojili Zakon o završnom računu.
Član 27.
Predsedavajući, tačno je naravno, da je odlučivanje o tome da li će neko dobiti repliku diskreciono pravo predsedavajućeg, ali isto tako onaj ko dobije pravo na repliku nema pravo da govori baš šta hoće i nema pravo da krši Poslovnik.
Vi niste opomenuli gospodina Babića kada je izrekao jednu vrlo opasnu stvar oko koje se mi vrtimo u krug mesecima i koja je užasno opasna za ovo društvo. Dakle, gospodin Babić je obraćajući se danas jednoj opozicionoj partiji koja je ranije bila vlast pitala - zašto nas niste optužili, osudili ili streljali dok ste bili na vlasti. To ne mogu da rade partije na vlasti, gospodine Arsenoviću.
Molim vas sprečite da se takve stvari izgovaraju u ovom parlamentu, jer onda one govore o ambiciji onih koji su danas na vlasti. Goni policija, tuži tužilaštvo, presuđuje sud, a ne stranke koje su na vlasti. Očekivao sam da i gospodin Mirović možda interveniše i u ime Vlade odagna tu jednu sumnju, koja proističe iz onoga o čemu je govorio gospodin Babić, da Vlada vodi postupke.
Ne želim da verujem u to, ali iz onoga kako je govorio gospodin Babić meni tako izgleda da je njegova ambicija da vlast to radi. Da je gospodin Stefanović ovde tražio bih od njega da se izvini gospodinu Babiću što mu je rekao da je hodajući hronometar, pošto gospodin Babić računa da je nulta godina 2008. godina, onda bi ona referenca na Dostojevskog značila da je Dostojevski pisao pre nove ere. Međutim, ovo računanje vremena je počelo od prve godine, a danas je 2013. godina. 2008. godina je bila 2008. godina, a ne nulta kada za gospodina Babića počinje moderno računanje vremena.
Replika. Ministar me pomenuo.
Stvarno nema smisla da na ovaj način radimo, gospodine Arsenoviću.
Dakle, počeli smo, u redu, ministar je sada ušao u salu, ja ću odustati, ali pre toga je bila pauza od gotovo sat i po vremena. Poslanici sede u sali, oni koji su zainteresovani, nema nas mnogo, nemam ništa protiv toga da oni koji nisu zainteresovani ne budu tu, ali zaista nije u redu da ovako izgleda sednica.
Slažem se, to nije jedino vaša odgovornost, neka onda dođe predsednik parlamenta i nek vodi sednicu onako kako je predviđeno Poslovnikom. Član 87. kaže da pauza traje jedan čas. Sednica je danas počela sa više od sat vremena zakašnjenja. Popodnevni deo kasni.
Upozoravam vas još jednom, gospodine Arsenoviću, član 27. i član 116. Poslovnika.
Mislim da je gruba povreda dostojanstva ove skupštine ako se dopusti ministru da kaže da je u većini javnih preduzeća raspisan konkurs, ako je ova Narodna skupština pre toga usvojila zakon u kome piše da u svim javnim preduzećima mora da bude raspisan konkurs. Mislim da je nedopustivo uopšte to govoriti u ovoj Narodnoj skupštini. Hiljadu puta smo već prošli kroz to. Da ne ulazimo u politiku zašto je ovako ili nije ovako. Postoji zakon, on nije sproveden i ne može se očekivati od parlamenta da ima razumevanja za onu situaciju kada se …
Dobro. Mislim da je to mnogo manja šteta, nego šteta koja nastaje zbog kršenja zakona, ali kako vi želite.
Član 27. Izvinite što moram da se pozivam na taj član, ali mislim da smo zaista otišli predaleko. Petnaesti put čujem, apsolutno ne znam ko je Cvijo Babić, niti me zanima dok u Beogradu ima vode. Beogradski vodovod me zanima na nivou da li ima vode. Molim vas da onemogućite ovakvu dalju raspravu.
Druga stvar, nema pravo šef poslaničke grupe SNS da bilo kom izabranom poslaniku kaže – kvalifikujte se da biste o nečemu govorili. Ovde su svi narodni poslanici izabrani i kvalifikovali su se time što su izborne liste na kojima su bili prešle izborni prag, te su time ušli u parlament i svi narodni poslanici imaju pravo da govore u ovoj skupštini u skladu sa Poslovnikom.
Molim vas da se vratimo na temu dnevnog reda. Neću ukazivati na ovo čudno obećanje gospodina Babića da će sutra poneti nešto gospodinu Stefanoviću. Mislim da sutra, nažalost, ne radi Skupština, a to je posledica loše organizacije rada i postupanja gospodina Stefanovića.
Povreda Poslovnika, član 107.
Gospođo Kovač, dopustili ste nažalost da prethodni govornik optuži ljude u ovoj zemlji ili deo parlamenta, što je još gore da su bili kvinslinzi, da su podržavali bombardovanje ove zemlje, da su podržavali ratni zločin i da su između ostalih odgovorni za smrt nekih ljudi. Mislim da je to nedopustivo, da vređa dostojanstvo ovog parlamenta i da ozbiljno ugrožava bezbednost u ovoj zemlji. To je posebna je vrsta licemerja, a to dolazi od ljudi koji su nakon tog istog bombardovanja ulazili u koaliciju sa onima za koje pretpostavljam da ih optužuju za ovakve stvari. To na stranu. Mislim da to ugrožava bezbednost današnjeg državnog vrha koji vodi pregovore o Kosovu, koji vodi pregovore sa zapadnim zemljama i da nekom ludaku u ovoj zemlji može da da osnov da nekoga smatra izdajnikom i da ko zna šta uradi. Mi smo kroz to prolazili hiljadu puta. Molim vas da sprečite da se na tako nešto huška ponovo u Narodnoj skupštini.
Ministre, da probamo nekako da sumiramo ovu raspravu.
Dakle, jedan od vaših ključnih argumenata zašto ne možete da nam kažete makar imena nekih od republičkih javnih preduzeća koja nisu ispunila ovu obavezu nalazite u ovom zakonu.
Međutim, ja ću vas podsetiti na odredbe člana 82. koji se u jednoj reči u jednom stavu menja. Podsećam vas na postojeću odredbu stava 5. tog zakona koji kaže: „Upis prava svojine javnog preduzeća i društva kapitala na nepokretnostima iz stava 1. ne može se izvršiti bez pisane saglasnosti osnivača itd.“ Onda kaže da za javna preduzeća republička saglasnost daje Vlada Republike Srbije.
Dakle, pitam vas, ima 35 takvih preduzeća, da li u Vladi postoji evidencija o tome koja od tih preduzeća su tražila ovu saglasnost i kome je saglasnost izdata? Dakle, imate evidenciju i kažite nam kojim preduzećima je saglasnost izdata, pa ćemo negativnom eliminacijom utvrditi koja preduzeća nisu podnela taj zahtev. Onda ćete moći da nam kažete da li su to uradile „Železnice“, da li je uradio EPS, da li su uradila neka od drugih javnih preduzeća, kod kojih se radi o imovini koja se meri stotinama miliona evra, a često i mnogo više od toga.
Druga stvar o kojoj ste govorili je da praktično nema, to ste govorili vi, jednim delom i gospodin Cvijan kad je rekao da su izmene zakona tehničke, praktičnih posledica. Čak se u obrazloženju zakona kaže da nema novih troškova. To takođe nije tačno. Neka od ovih preduzeća, a videćemo, čekamo te mere koje najavljujete za ponedeljak, će sasvim sigurno u dogledno vreme ići u proces neke vrste i svojinske transformacije.
Za ulazak u proces privatizacije je od ključnog značaja da se zna šta je zapravo imovina preduzeća koje se nekome nudi. Zato ovaj primer JAT-a nije dobar. Mislim da je dobro da postoji AIR Srbija, ali mislim da taj model koji je u ovoj situaciji možda bio neminovan, posle višedecenijskog uništavanja, propadanja JAT-a, nemodernizacije, neće biti dobar i neće biti primenjiv na neka druga preduzeća. Pretrpećemo ogromnu štetu zbog toga.
Treća stvar o kojoj ste govorili. Kada govorite o akumuliranim gubicima ili dugovanjima koja imaju, s druge strane, javna preduzeća, ne mogu da se složim sa vama da je prethodna Vlada ili samo prethodna Vlada najveći krivac. U svakom slučaju jeste veliki. Ja sam glasao protiv svih garancija za „Srbijagas“ i za sva druga javna preduzeća. Ali, gospodine Miroviću, i vaša politička partija je kumovala tome da „Srbijagas“ iz godine u godinu pravi enormni gubitak. Kada govorite o tome da postoji razlika između uvozne cene i one cene po kojoj „Srbijagas“ prodaje korisnicima ili drugim distributerima, vi zaboravljate da ste podržali Energetski sporazum u ovoj Skupštini. Zaboravljate da danas ne želite da izbacite posrednika iz uvoza gasa. Ministarka energetike kaže da ova Vlada ne razmišlja o reviziji Energetskog sporazuma. Neki delovi ove imovine o kojoj se ovde govori. Evo, bitno nam je da li je „Srbijagas“ uradio ono što se od njega po zakonu traži. To je bitno i zbog međunarodnih projekata u koje „Srbijagas“ ulazi. Ne samo kod njih, i kod mnogih drugih kompanija.
Zašto nam je toliko važno tih nekoliko preduzeća? Zato što ja mislim, evo, gospodine Miroviću, ne morate da mi potvrdite, a siguran sam da se intimno slažete sa mnom, da sadašnji direktor „Železnica“ uopšte ne može da razume šta je koncept ovog zakona i šta se zaista od njega traži. Apsolutno mislim da on nema stručne kapacitete da tako nešto razume. Zbog toga me zanima da li je to preduzeće izvršilo svoje obaveze. Eto, to su pitanja.
Sada sam vam ukazao na odredbu zakona koja potvrđuje da vi imate evidenciju. Ako je nemate sada, videćemo se ovde u nedelju. Tih nekoliko desetina hiljada evra novog troška za građane Srbije nastalo je zbog toga što, recimo, ova Skupština, neorganizovanošću vladajuće koalicije i nekoordinacije sa Vladom, nije radila u septembru i nije radila juče. Pa hajde onda da bar taj dan iskoristimo da ova pitanja razjasnimo. Hvala vam.