Zahvaljujem.
Znate, profesor Milorad Ekmedžić je rekao – demokratija izvire iz prirodnog prava suverene nacije. Dakle, ne može biti demokratije, ne može biti ekonomskog uspeha ukoliko nemate suverenu naciju, ukoliko ne odlučujete sami o sebi. Bez toga sve priče su uzaludne zato što može biti bogate kolonije, zato što ne može biti bogatog roba, to jednostavno nije moguće.
Republika Srpska je najznačajniji istorijski dobitak srpskog naroda vekovima unazad, a bila je na korak od toga da bude potpuno izgubljena. Smenjivale su se vlasti u Republici Srpskoj koje su mirno odustajale od jednog po jednog Dejtonskog ovlašćenja koje je imala Republika Srpska – ukidanja vojske, ukidanja raznih drugih institucija, potpuna poslušnost prema bošnjačkom Sarajevu, odnosno prema Federalnom, unitarnom Sarajevu, da to tako razumemo i Republika Srbija koja je sve to ne mirno posmatrala, nego aktivno učestvovala u tome. Vlasti u Srbiji su bile te koje su to omogućavale, koje su to podsticale. Nemojmo zaboraviti, Republika Srbija je garant sprovođenja mirovnog Dejtonskog sporazuma.
Ovo je prvi put i ova deklaracija, možete da je kritikujete iz ovog ili onog ugla, tražite više ili manje mana, ali ova deklaracija apsolutno zaslužuje podršku svakog kome je na srcu i Republika Srpska, ono što ja zovem srpski svet, i Srbi gde god oni da žive, i Republika Srbija, zato što neće biti Republike Srbije ukoliko izgubimo Republike Srpsku.
Pogledajte istoriju kako se, ne samo u ovoj generaciji, nego kako se uvek zlo približava Srbiji tako što se Srbi van Srbije uništavaju, poništavaju, tako što im se ukida svaka mogućnost da misle srpski. Još 1875. godine imate Zapisnik sa sednice, tzv. sednice „Tajnog kabineta“, to se tad tako zvalo, Austrougarske gde se kaže, jedna od tačaka dnevnog reda se zove – Potreba aneksije BiH radi sprečavanja stvaranja jedinstvene srpske države. Dakle, 1875. godine. Ništa se nije promenilo od tada. I, sve vlasti Srbije dopuštaju da pojedinci ili političke grupe daju odgovarajuće odgovore na najbitnija nacionalna pitanja.
Ovo je prvi put da dva najviša zakonodavna tela, samim tim najviša tela koja jedan narod može da ima, daju jedinstven politički odgovor na najvažnija pitanja. Možete reći da je nešto trebalo više, manje, ali to ne menja činjenicu da je ovo prvi put da sve što predstavlja, legitimno predstavlja Srbe je stalo na jednu stranu i izjasnilo se pred istorijom i izjasnilo se pred budućnošću.
Kažete – reči i dela su nesrazmerni. Nekad jesu, svakom jesu, i vaše su, kao
što odlično znate, bavite se politikom. Sad bih mogao da vam kažem – što ne zapalite francuski pasoš iz protesta.
Dakle, reči i dela umeju da budu u nesrazmeri, ali je činjenica da su više dela sada u srazmeri sa onim što govorimo nego ranije, a posebno ranije se nije ni govorilo. Ova Skupština je usvajala Deklaraciju o Srebrenici gde smo se suštinski izvinjavali za Srebrenicu. Ova Skupština. Ova Skupština. Pa, nismo mi glasali za tu Skupštinu, ali vaši koalicioni partneri jesu.
Ali, jesu, vaši koalicioni partneri jesu, ti sa kojima izlazite na izbore i u Novom Sadu i na drugim mestima. Evo ih, tu su.
Dakle, Republika Srpska nikada nije imala veću podršku od ove. Pritisak koji imate na Republiku Srpsku bi je slomio da je bio takav pre desetak godina, pre nego što je Aleksandar Vučić i pre nego što je ova većina preuzela odgovornost za upravljanje Srbijom. Slomilo bi je.
Pređite, kažete sa reči na dela. Odlično. Otiđite u svaku opštinu u Republici Srpskoj. U svaku, bez izuzetka, i pitajte šta je Srbija uradila za vas do 2012. godina, a šta je uradila od 2012. godine. Svako će vam reći – izgradili su ovde školu, ovde bolnicu, ovde put, ovde su dali gotov novac za manjak u budžetu, ovde su napravili fabriku, ovde su zaposlili ljude, a do 2012. godine ni u jednoj. Možda neki spomenik, eventualno, ako se negde nešto našlo, pa eto tako.
Dakle, to su dela i ona su u skladu sa našim rečima.
Ovde se govori o SPC vrlo često kao da je to neka maloletna institucija koju neko može da iskoristi i zloupotrebi. Vi stvarno mislite da je srpski patrijarh neko koga neko može bilo čime da usmeri u ovom ili onom pravcu?
Ovde sam slušao, kažete – zloupotrebljavate crkvu, Porfirija. Patrijarha našeg neko može da zloupotrebi? Srpsku pravoslavnu crkvu, najstariju instituciju ovog naroda, jedinu neprekinutu instituciju može da iskoristi neko? Ne, nego SPC odlično zna kao čuvar nacionalnog, kao čuvar suština bića srpskog naroda odlično zna koja politička opcija čuva to biće srpskog naroda. Ne mislite li valjda da je SPC podržala ovu deklaraciju zato što je neko ucenio, prevario, šta, maloletni, ne znaju da čitaju? Znaju bolje od svih nas zato što oni vreme mere malo drugačije.
Mi kao političari merimo dnevno ili merimo na osnovu jednog mandata ili kada će proći. Srpska pravoslavna crkva ne meri tako vreme i kada oni podrže nešto, kada crkva podrži nešto, čekajte ljudi, zar ne zaslužujemo nešto svi mi? Zar ne zaslužuje svako od političara da dva puta razmisli o onome što će reći o deklaraciji koju je podržala SPC i učestvovala u njoj?
U političkom, u istorijskom smislu ova deklaracija je najdalekosežniji dokument koji je doneo srpski narod.
Prvi put se pominju Srbi svih vera. Znate li vi šta je to i za našu SPC, kakav je to iskorak? Da smo to imali, takav stav pre 100 godina danas bi bilo bar nekoliko miliona Srba više. Samo prostim priznanjem da religija ne mora da bude vododelnica naroda, kako opet kaže profesor Ekmedžić. To je istorija. To je nešto što će ostati u istoriji.
Ovo je prvi put da se tako nešto desilo. Meni je recimo žao što nismo tražili u deklaraciji da tražimo od hrvatske države, od hrvatskog naroda izvinjenje za Jasenovac, da tražimo izvinjenje za genocid. Da li je to razlog da ne podržimo ovu deklaraciju? Naravno da nije. Svako od nas ima nešto što bi dodao i nešto što bi oduzeo, ali veličina ovoga je takva da se ispisujete iz istorije ako se ne upišete ispod ove deklaracije.
Opravdanje da bi dodali nešto ili oduzeli nešto, a posebno opravdanje da vam se ne dopadaju oni koji su ovu deklaraciju napravili i podržali je besmisleno je u istoriji.
Znate, u istoriji postoje, Hobs Baun, najveći istoričar 20. veka, lepo kaže – istorija može da se čita i iz ugla bubašvabe. Bubašvaba kaže, kad je najbolje vreme – najbolje vreme je kad ima puno smeća, kad niko ništa ne odnosi, kada može nesmetano da se hrani, niko ne vrši deratizaciju, odlično.
Dakle, možete vi da nađete uvek ugao kakav god hoćete, ali ono što je istorija jeste da je ovo deklaracija koja je prvi put institucionalno povezala Srbe sa obe strane Drine. Jedino ukoliko smatrate da je srpski nacionalizam kao takav, to je Kardeljeva definicija, i ne samo Kardeljeva, pogrešan i opasan, pa veliko srpska buržoazija je problem gde god se nalazi. To je na Drezdenskom kongresu Komunističke partije, meni je jako žao, ako dozvolite, što neko kao pripadnik levičarskog pokreta i neko ko smatra da je to velika ideja, da jedino što je ostalo u političkom životu od te velike ideje jesu rešenja Drezdenskog kongresa po kome treba razbiti Jugoslaviju, treba razbiti Srbiju i veliko srpska buržoazije je kriva za sve. Apsolutno pogrešno, glupo, izdajnički i kako god hoćete da vam kažem.
Samo želim još jednu stvar da dodam. Ne postoji razlog da se ne podrži ova deklaracija ukoliko mislite da je jedinstvo Srba jedini način za rešavanje srpskog nacionalnog pitanja. Hvala vam.