Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Tomislav Ljubenović

Tomislav Ljubenović

Srpska radikalna stranka

Govori

... predsedavajuća, osećam da se vi nalazite uvređeni, dozvolite mi da završim samo ovo jednom rečenicom.
Dame i gospodo narodni poslanici, ako gledamo ovaj zakon o agencijama koji vi predlažete, to Ustavom nije predviđeno, osnivanje agencije. Takvim rešenjem smanjuje se odgovornost koju protežira ova vlast, a samim tim podstiče se korupcija. U prethodnom periodu imali smo zakone i upravo agencije i savete za borbu protiv korupcije, koji su funkcionisali, ali koje vi niste, na neki način, uvažavali: savet za rešavanje o sukobu interesa, Poverenik za informacije od javnog značaja, ombudsman ili Zaštitnik građana, Uprava za javne nabavke i Državna revizorska institucija.
Svim ovim institucijama je zajedničko da ih nijedna vlast od 2000. godine nije podržavala.
Poslednji podaci govore da Srbija zauzima 78. mesto od 180 zemalja, kada je reč o nivou korupcije. Ovaj podatak govori da kao zemlja spadamo u red država sa sistemskom korupcijom i da smo zemlja sa vrlo razvijenom korupcijom, da je osnovni uzrok velike korupcije nedostatak političke volje aktuelne vlasti da vlast podvrgne institucijama kontrole koje bi imale veća prava da sprečavaju korupciju, jer je nepoverenje u institucije i neuvažavanje zastrašujuće veliki problem.
Pitanje korupcije je izbilo u prvi plan zbog činjenice da korupcija ne samo da sprečava strana ulaganja već u znatnoj meri koči političke i ekonomske reforme. Tajkuni, novopečeni bogataši, utiču na političare i izvršnu i zakonodavnu vlast, pravosudne i druge organe, kako bi se doneli propisi koji bi bili u njihovom interesu, a očigledni primeri su nameštanja prodaja preduzeća tokom procesa privatizacije.
Korupcija, po svojoj suštini i pojavnim oblicima, poseduje najopasniji vid privrednog kriminaliteta koji karakterišu prikrivenost, visok stepen društvene opasnosti, mnoštvo raznovrsnih oblika, široka rasprostranjenost, teško dokazivanje u krivično-procesnom smislu, koristoljubivost i specifičan objekat koji ugrožava korupcija.
Kada govorimo o pojavnom obliku korupcije u našoj zemlji, možemo reći da se, prema našoj dosadašnjoj krivično-pravnoj praksi, krivična dela korupcije najčešće otkrivaju u poslovanju između državnih ili preduzeća iz javnog sektora i privatnih preduzeća, gde se kao osnivači i rukovodioci privatnih preduzeća javljaju odgovorna lica u državnom preduzeću ili njihova bliska rodbina i prijatelji. Kroz fiktivne poslove sa društvenim ili državnim preduzećem, najčešće kroz finansijske transakcije, vrši se pribavljanje imovinske koristi za vlasnike privatnih preduzeća, odnosno za sebe, zatim drastično obezvređivanje imovine državnih preduzeća, kada se državno preduzeće dovodi do stečaja pa zatim kupi u postupku tzv. svojinske transformacije; preuzimanje njihovih poslova, potom nelegalni dokazi, do izdavanja raznih dozvola za gradnju, prodaje zemljišta i sl.
Zatim, pri javnim nabavkama velikog obima, u međunarodnim transakcijama, kao direktno ili indirektno obezbeđivanje bilo kakve materijalne koristi ili neke druge vrednosti date javnom službeniku koji vrši svoje zakonske dužnosti u cilju da dobije ili zadrži neki posao i da za to stekne korist koja mu inače ne pripada po opštim propisima koji regulišu njegov rad.
Borba protiv korupcije i njenih pojavnih oblika je veoma kompleksna i zahteva korišćenje posebnih sredstava i metoda, kao i stalno traženje novih.
U našoj zemlji veliki problem predstavlja činjenica da se korupcija retko javlja u čistom obliku, kao i to da se krivična dela iz oblasti korupcije teško otkrivaju, a ona koja se otkriju teško dokazuju materijalnim i drugim dokazima potrebnim za složeni sudski postupak, pa je zbog toga u Srbiji mali broj osumnjičenih do sada stvarno i osuđen.
Za uspešnu borbu protiv korupcije, koja je još uvek na retoričkom nivou, potrebno je da se osigura nezavisnost, integritet i depolitizacija sudstva, kao i da se osigura princip vladavine prava. Važan put za ostvarivanje društva sa što manjim stepenom korupcije jeste stvaranje moderne, efikasne državne administracije, koja mora biti velika brana korupciji i koja će uz efikasno pravosuđe imati suštinski značaj za iskorenjivanje korupcije.
Korupcija se u Srbiji toliko ukorenila da je postala opšta kultura i način preživljavanja pod ovom aktuelnom vlašću. Postalo je normalno da se neko podmićuje i potplaćuje, inače ništa ne može da se obavi. Teško onome u Srbiji ko treba da završi neki posao, kao što je tužba u sudu, dobijanje neke dozvole, odlazak kod lekara. Već nekoliko godina govori se o izrazitoj korupciji u zdravstvu. Do sada nije bilo nikakvog napretka u rešavanju tog problema. Mogućnost zloupotrebe u oblasti javnih nabavki, otvaranje prostora za sukob interesa zbog rada lekara u privatnoj i državnoj praksi i neadekvatno regulisana institucija zaštitnika prava pacijenata doprinose korupciji u zdravstvu.
Na prvom mestu po korupciji je carina, na drugom mestu državni vrh, na trećem je zdravstvo, a potom državne delatnosti: policija, opštinske i republičke službe, pravosuđe, državna i privatna preduzeća. Bez obzira na to što zauzima tek drugo mesto, ocena javnosti o korumpiranosti državnog vrha ima najveću težinu, jer ima i najveću odgovornost.
Svuda korupcija, afere, stečajna mafija, drumska mafija, univerzitetska mafija, urbanistička mafija, pitanje tajkuna, novonastala situacija oko gasa, gasna mafija i od svega toga ništa kada je u pitanju vlast.
Srbija zato godišnje gubi dva posto nacionalnog dohotka po osnovi korumpirane vlasti i korupcije u Srbiji. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, gospođo predsedavajuća, reklamiram povredu Poslovnika, član 100. Iz kojih razloga? Zato što sam se u jučerašnjem danu prijavio za govor o Izveštaju Ministarstva unutrašnjih poslova, o pogibiji jedne osobe na mitingu SRS, i sasvim je normalno da po prekidu jučerašnje sednice tok današnje sednice trebalo bi da ima svoj normalni tok, da nas 10-15 narodnih poslanika SRS imamo prioritet i da nastavimo.
Mislim da ste po toj osnovi prekršili Poslovnik i u danu za izglasavanje povrede Poslovnika hteo bih da se nađe na dnevnom redu ovo kršenje Poslovnika.
Mi smo u jučerašnjem danu sasvim primereno, predstavnici SRS, upravo po Izveštaju počeli da diskutujemo i sasvim je normalno da je nezadovoljstvo predstavnika SRS u tom delu bilo na mestu iz razloga što Izveštaj koji nam je prezentovan nije bio adekvatan. U potpisu imamo određene savetnike, glavne inspektore, što na kraju krajeva ne daje jedan kredibilitet Ministarstvu unutrašnjih poslova, da se potpišu jednostavno predstavnici, ministar i samim tim u tom izveštaju...
Vi ste tok jučerašnjeg zasedanja usmerili u smislu nezadovoljstva predstavnika SRS i do onog momenta ni u jednom trenutku nismo izneli neko nezadovoljstvo za određenu grupaciju koja je izašla iz SRS, a ovog puta vas pitam...
Zamolio bih vas da budete strpljivi i da vas priupitam da li ste u toku i da li znate. Imali smo jednu grupaciju predstavnika SRS, narodne poslanike koji su izašli. U jednom danu su bili grupacija "Napred, Srbijo".
Zamolio bih vas da me saslušate. Da li vi uopšte znate to lutajuće društvo u kojoj se sada poziciji nalazi i koji naziv oni sada nose? Jedanput su bili "Napred, Srbijo", sledeći put su bili Naprednjaci, a pitao bih vas danas gde su i da li vi jednostavno vladate situacijom da znate koliko poslaničkih grupa imate u parlamentu?
Da li je moguće da su i danas promenili naziv svoje grupacije, da imaju neku treću ili četvrtu varijantu? U ovom slučaju vi ne vladate situacijom koliko imamo poslaničkih grupa u parlamentu.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovana predsedavajuća, podneo sam amandman da se u članu 14. stav 1. reči "istraživanje u oblasti nuklearne energije" brišu, jer strategija razvoja energetike ne predviđa nuklearna energetska postrojenja, koja su kompleksna i kojima treba posvetiti više pažnje i naučnog rada. Mislim da nismo dovoljno tehnološki zreli da se sa tim nosimo, a posebno nismo u mogućnosti da rešavamo pitanje nuklearnog otpada koje je planetarni problem jer samo dve zemlje u svetu, Finska i Švedska, imaju metodologiju bezbednog odlaganja otpada.
Mora se znati da je gradnja nuklearke veoma skupa, četiri do pet milijardi evra jedna elektrana, a Srbija ima potencijala za gradnju termoelektrana, hidroelektrana, korišćenje novih izvora energije i povećanje energetske efikasnosti.
Očigledno je da radi zadovoljenja energetskih potreba kod nas treba planirati slojeviti razvoj energetskih potencijala. Pre svega, treba sprovesti nacionalni program energetske efikasnosti na svim nivoima, iskoristiti postojeće i razviti prihvatljive potencijale u energetici uglja, hidroresursa u najkraćem roku, poštujući međunarodne nacionalne okvire očuvanja prirodne okoline. Treba uspostaviti program za uspostavljanje energetskih tehnologija, a na osnovu gasa i nuklearnih reaktora. U području nuklearne energije treba uspostaviti ekonomske, tehničke i socijalne preduslove za njenu implementaciju i pristupiti nekom konzorcijumu u svetu koji razvija nuklearne reaktore treće i četvrte generacije.
Srbija u ovom trenutku ima probleme jer ne raspolaže dovoljnim količinama električne energije. Smatram da je u ovom trenutku potrebna izgradnja novih elektroenergetskih objekata, termoelektrana i hidroelektrana. Potrebno je graditi nove izvore energije. Dakle, u narednih 30-40 godina nuklearke nam neće biti potrebne.
Međutim, u periodu posle toga opet ćemo se suočiti sa nedostatkom električne energije i u toj situaciji bi stanje na moratorijumu za izgradnju nuklearki bilo besmisleno, pogotovo što u mnogim zemljama sveta nuklearna energija postaje jedina alternativa. U našoj zemlji se i dalje vodi polemika da li je potrebno jedno takvo postrojenje ili ne.
Smatram da Srbija treba da se priprema za to, prvenstveno u smislu pripreme kadrova ne da bismo počeli sutra da gradimo nuklearnu elektranu, već da naučnici u Vinči dobiju vremena da istražuju, da bi se naučnim radom u ovoj struci i dalje bavili i unapređivali tehnologiju. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, na osnovu člana 145, podneo sam amandman na Predlog zakona o budžetu Republike Srbije za 2008. godinu. U članu 5. razdeo 12, kaže se – osim toga, obezbeđuju se sredstva namenjena za otpis potraživanja Radiodifuznoj ustanovi RTS, i to Radiodifuznoj ustanovi Vojvodine i Radiodifuznoj ustanovi RTS.
Vi ste se zalagali protiv pretplate i za poslovanje RTS-a na tržišnim principima. Mislim da se ovaj vaš stav kosi s onim stavovima koje ste imali unazad sedam-osam godina i na osnovu kojih ste zavaravali narod, pa se, stoga, kaže da bi Vlada trebalo da bude malo štedljivija i racionalnija u trošenju budžetskih sredstava.
Ovaj budžet se ne zasniva na ekonomskim principima, već je, u osnovi, finansijska podrška politici koju vodi Vlada i on je socijalni, jer je činjenica da su u njemu predviđena značajna sredstva za plate i penzije, umesto da je razvojni, da pokazuje jasnu orijentaciju Vlade ka ulaganjima u razvoj, odnosno budućnost.
Budžet Srbije za 2008. je loš i populistički, jer podilazi budžetskim korisnicima u pogledu plata, a da pri tom ceh političkih apetita treba da plate privrednici, koji izdvajaju 95% budžetskih sredstava. Time se još više otežava njihov položaj, jer ovakav budžet predviđa da se od privrednika ubuduće uzima još više.
Budžet neće ostvariti nijedan od proklamovanih ciljeva: ni veću zaposlenost, ni veći privredni razvoj, ni jednocifrenu inflaciju. Ceo budžet je napravljen populistički, predizborno, antireformski, sa 14,8 milijardi deficita. Vi sada treba da podmirite, gospodo, sve nerazumne potrebe Dinkića da razvija regionalnu Srbiju, da ispunite zahteve mnogih ministara, da ostvarite neki privredni rast, jednocifrenu inflaciju i lošu socijalnu politiku.
Osnovna greška kreatora Predloga budžeta za narednu godinu je što su ga sačinili na projektovanim, umesto na realnim prihodima i rashodima, što se prilikom njegove izrade rukovodilo socijalnim i političkim okolnostima, a ne optimalnim potrebama. Srbiji je potreban razvojni budžet, izgradnja infrastrukture, ali na realnoj osnovi i ne na štetu životnog standarda i kvaliteta života građana.
Najbolji način da se budžet depolitizuje i sačuva od tih pritisaka jeste da se unapred napravi fiskalna strategija za nekoliko godina, kako se to, inače, radi u uređenim državama i kako će to uraditi radikali u skorije vreme. Zato je potrebno započeti realno finansiranje budžeta. Neće proći mnogo vremena, a Srbija će imati dobar budžet, dobrog domaćina i za predsednika Tomislava Nikolića.
Dame i gospodo narodni poslanici, imam poslaničko pitanje za Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu samoupravu: Kada će raspisati lokalne izbore u Leskovcu?
Svi rokovi za raspisivanje izbora su prošli. Donete odluke privremenog organa dovode se u pitanje, i njihova legitimnost, jer je isteklo šest meseci od formiranja privremenog organa.
Umesto raspisivanja izbora i rešavanja problema građana, politička elita bavi se perifernim stvarima, formiranjem novih bivših opština, statusom grada, ne vodeći računa o interesu građana i obećanjima koja su data u izbornoj kampanji na osnovu kojih su građani dali glas i ukazali im poverenje.
Prethodno objašnjenje, koje je dato dr Goranu Cvetanoviću, nije adekvatno. Samo da dam obrazloženje, u smislu da tamo lokalni parlament uopšte nije konstituisan i da se nisu stekli uslovi za uvođenje privremenih mera, nego po automatizmu, jednostavno, neformiranjem lokalnog parlamenta, nekonstituisanjem lokalnog parlamenta, odmah se raspisuju novi izbori.
Postavio bih još jedno poslaničko pitanje, ministru za investicije: Izgradnjom Koridora 10, da li je projektovana petlja i izlaz kod Predejana, koja ima izuzetnu važnost i strateški značaj za Leskovac i region, jer je to najkraći put do graničnog prelaza Strazimirovci i Vlasinskog jezera, najatraktivnijeg dela i turističkog potencijala Srbije? Izlaz na ovom delu autoputa ima veliki značaj i za turistički objekat motel Predejane, koji je veoma važan za stanovnike ove varoši, u kome egzistira 200 porodica. To je za ovu malu sredinu izuzetno važno jer drugih privrednih subjekata u toj varoši nema.
Postavio bih još jedno pitanje, ministru odbrane i Ministarstvu unutrašnjih poslova: Da li resor ministarstva planira da poboljša stambene uslove pripadnicima milicije na graničnom delu Gornja Oruglica sa Kosovom?
Postojeći montažni objekti nisu adekvatni i privremenog su karaktera. Lokalna samouprava u Leskovcu je 2005. godine, dok je predsednik Skupštine bio dr Goran Cvetanović, donela odluku o pomoći izgradnji objekta od čvrstog materijala i popravci puta koji je u katastrofalnom stanju, na relaciji Gornja Oruglica, u dužini od 25 kilometara. Dato obećanje da će Vlada pomoći u realizaciji ovog projekta do današnjeg dana je ostalo samo na obećanju.
Privremeni organ, koji čine DS, DSS, NS i G17 plus, sigurno nije sagledao postojeći problem i njegovo rešavanje, a mogućnosti leskovačke opštine da sama realizuje ovaj projekat nisu ostvarljive, nisu ostvarljive bez pomoći države.
Dame i gospodo narodni poslanici, uvažena predsedavajuća, neće proći mnogo vremena kada će i ova strana biti ispunjena srpskim radikalima, jer biće to želja građana Srbije. SRS ima obavezu da daje kritički osvrt na sve ono što se dešavalo u prethodnom periodu, ono što se dešava danas i da zastupa interese građana, na njihovo zadovoljstvo.
Moje pitanje nazovidemokratskom bloku je - da li vi, gospodo, želite da i dalje kršite zakone, lažete ovaj narod, a da vas pri tome srpski radikali pohvale, maze, ili da kažu - bravo?
Za razliku od vas, mi smo odgovorni pred više od milion glasača, kao i pred celim narodom, koji u nama traži spas, nakon što ste vi pokazali višemesečnu nesposobnost za brigu o narodu, ali i visok stepen gramzivosti kada je zadovoljenje vaših ličnih interesa u pitanju.
Podsetiću vas da su u Leskovcu uvedene privremene mere i da je privremeni organ do sada menjao sastav nekoliko puta, ali da nijedna politička opcija nije pokazala svest o tome, već je svako žurio da zauzme vlast, pa imamo gomilu političkih direktora, načelnika i članova opštinskog veća, koji su za samo mesec dana svog mandata dodatno opteretili leskovački, ionako, siromašni budžet.
Ta besomučna trka i borba za prevlast među njima samima ide na račun i štetu građana opštine Leskovac. Zato su to radili krišom, bez javnih prenosa, bez poziva poslanika, na njima svojstven način.
Ima još jedna veoma važna stvar, na koju želim da ukažem. Praksa je i ovo potvrdila. Naime, kad kažete ''vanredno stanje'', to nas odmah asocira na DSS, a kad kažete ''privremene mere'' 2002, pa 2007. godine, to nas asocira ponovo na DOS i, još ovih dana, na privremene mere u Opštinskom odboru DS-a. Sve je privremeno, a traje u Leskovcu.
Jasno je da nazovidemokrate znaju da vladaju samo u apsolutističkom režimu, bez demokratije – diktaturom, bez transparentnosti i bez mogućnosti da budu kritikovani u ime građana. Da li je to demokratija? To, svakako, nije. Ovo je diktatura demokratije.
Da li građane Leskovca treba podsetiti na data obećanja da će na odgovorne funkcije biti birani najbolji, na konkursu? Pitamo se, šta to beše konkurs? Pa, zato što nema takvog konkursa na kojem bi prošli mnogi njihovi kadrovi, izvlačili su ih iz bunara, iz drugih stranaka, kao preletače.
Da li lokalna samouprava može na jedan takav način da funkcioniše u interesu građana? Sigurno da ne može. Zato su interesi građana da se izbori raspišu što pre.
Dame i gospodo narodni poslanici, Vlada Srbije se bori protiv korupcije samo na papiru. Možemo da konstatujemo da vlast u Srbiji ni posle tzv. demokratskih promena nije spremna da se odrekne neograničenih moći i privilegija, što govori i trenutni položaj i haotično stanje u kome se danas nalazi Srbija.
Korupcija je predmet rada šest nezavisnih institucija u Srbiji: Saveta za borbu protiv korupcije, Odbora za rešavanje o sukobu interesa, Poverenika za informacije od javnog značaja, Ombudsmana ili Zaštitnika građana, Uprave za javne nabavke i Državne revizorske institucije. Svim ovim institucijama je zajedničko da ih vlast od 2000. godine nije podržavala.
Poslednji podaci govore da je Srbija na 79. mestu, od 180 zemalja, kada je reč o nivou korupcije. Ovaj podatak govori da spadamo u red država sa sistemskom korupcijom i da smo zemlja sa vrlo razvijenom korupcijom. Stanje je još uvek daleko od dobrog, a osnovni uzrok velike korupcije je nedostatak političke volje aktuelne vlasti da se vlast podvrgne institucijama kontrole koje bi imale veća prava da sprečavaju korupciju, jer je nepoverenje u institucije, neuvažavanje, zastrašujuće veliki problem.
Pitanje korupcije izbilo je u prvi plan zbog činjenice da korupcija ne samo da sprečava strana ulaganja i u znatnoj meri koči političke i ekonomske reforme, već i da tajkuni i novopečeni bogataši utiču na političare i izvršnu i zakonodavnu vlast, pravosudne i druge organe, kako bi se doneli propisi koji bi bili u njihovom interesu, a očigledni primeri su nameštanja prodaje preduzeća tokom procesa privatizacije.
Korupcija poseduje, po svojoj suštini i pojavnim oblicima, najopasniji vid privrednog kriminaliteta, koji karakterišu pokrivenost, visok stepen društvene opasnosti, mnoštvo raznovrsnih oblika, široka rasprostranjenost, teško dokazivanje u krivično-procesnom smislu, koristoljubivost i specifični objekat koji ugrožava korupcija, a to je zakonito finansiranje državnih institucija i službi kojima se štite normalna krivična prava.
Kada govorimo o pojavnom obliku korupcije u našoj zemlji, možemo reći da se, prema dosadašnjoj krivično-pravnoj praksi, krivična dela korupcije najčešće otkrivaju u poslovanju između državnih ili preduzeća iz javnog sektora i privatnog preduzeća, gde se kao osnivači i rukovodioci privatnih preduzeća javljaju odgovorna lica u državnom preduzeću ili njihova bliska rodbina i prijatelji i gde privatno preduzeće kroz fiktivne poslove sa društvenim ili državnim preduzećem, najčešće kroz finansijske transakcije, pribavlja imovinsku korist za vlasnika privatnog preduzeća, odnosno za sebe.
Zatim, drastično obezvređivanje imovine državnih preduzeća, kada se državno preduzeće dovodi do stečaja, potom kupi u postupku tzv. svojinske transformacije i preuzmu se njihovi poslovi; potom, nelegalni dolazak do raznih dozvola za gradnju i prodaju zemljišta i slično. Zatim, pri javnim nabavkama velikog obima u međunarodnim transakcijama, kao direktno ili indirektno obezbeđivanje bilo kakve materijalne koristi ili neke druge vrednosti date javnom službeniku koji vrši svoje zakonske dužnosti, u cilju da dobije ili zadrži neki posao i da zato stekne korist koja mu inače ne pripada po opštim propisima koji regulišu njegov rad.
Protiv korupcije i njenih pojavnih oblika borba je veoma kompleksna i zahteva korišćenja posebnih sredstava i metoda, kao i stalno traženje novih.
U našoj zemlji veliki problem predstavlja činjenica da se korupcija retko javlja u čistom obliku, kao i to da se krivična dela iz oblasti korupcije teško otkrivaju. Ona koja se otkriju teško se dokazuju materijalnim i drugim dokazima potrebnim sudu za složeni sudski postupak, pa je zbog toga u Srbiji mali broj osumnjičenih do sada stvarno i osuđen zbog krivičnog dela iz ove oblasti.
Za uspešnu borbu protiv korupcije, koja je još uvek na retoričkom nivou, potrebno je da se osigura nezavisnost, integritet i depolitizacija sudstva, kao i da se osigura princip vladavine prava, od čega zavisi uspešnost borbe protiv korupcije. Važan put za ostvarivanje društva sa što manjim stepenom korupcije je stvaranje moderne, efikasne države, administrativne i izvršne vlasti koja mora biti velika brana korupciji, koja će uz efikasno pravosuđe imati suštinski značaj za iskorenjivanje korupcije.
Korupcija u Srbiji se toliko ukorenila da je postala opšta kultura i način preživljavanja pod ovom aktuelnom vlašću. Postaje normalno da se neko podmićuje i potplaćuje, inače ništa ne može da se obavi. Teško onom ko u Srbiji treba da završi neki posao, kao što je tužba u sudu, dobijanje neke dozvole, odlazak kod lekara i tome slično.
Već nekoliko godina govori se o izrazitoj korupciji u zdravstvu, a do sada nije bilo nikakvog napretka u rešavanju tog problema. Mogućnost zloupotrebe u oblasti javnih nabavki, otvaranje prostora i sukob interesa zbog rada lekara u privatnoj i državnoj praksi i neadekvatno regulisana institucija zaštitnika prava pacijenata doprinose korupciji u zdravstvu.
Imamo Vladu koja je usvojila mere borbe protiv korupcije, kao jedan od svojih pet prioriteta, ali do današnjeg dana nemamo nikakve naznake o tome na koji način će se ta borba voditi, jer imamo Vladu koja podstiče korupciju. Na prvom mestu po korumpiranosti je carina, na drugom državni vrh, na trećem je zdravstvo, a potom državne delatnosti, policija, opštinske i republičke službe, pravosuđe, državna i privatna preduzeća.
Bez obzira na to šta u ovom redosledu zauzima tek drugo mesto, ocena javnosti o korumpiranosti državnog vrha ima najveću težinu, jer imamo korumpiranu vlast. Kada se čovek okrene oko sebe, svuda su korupcije, afere i ništa se ne dešava. Stečajna mafija, drumska mafija, univerzitetska mafija, urbanistička mafija, pitanje tajkuna se ne rešava i opet ništa. Zato Srbija godišnje gubi dva posto nacionalnog dohotka zbog korumpirane vlasti. Niko da podnese ostavku, niko da bude smenjen, a o zatvoru i da ne govorimo. Takva je realnost danas u Srbiji. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici,         mudrost je naći meru, a izgleda da je u ovom trenutku to najteže.
Agresivnost, ona konstruktivna, poželjna je, bez nje nema života. Ona služi da čovek preživi, istovremeno, da stvara, kreira, da se brani, da se bori i prilagođava izazovu vremena. Međutim, onog trenutka, kada ta agresivnost nije konstruktivna i pređe u destrukciju, odnosno nanošenje zla, šteti drugima. U tom slučaju se može govoriti o fenomenu današnjice.
Srpska radikalna stranka osuđuje sve izgrede na stadionima, ali ne i slobodno mišljenje naših navijača. Dobro se zna da su navijači postali partneri upravama klubova. Nije nepoznato da većina klubova plaća svojim navijačima put na utakmice koje se igraju van zemlje, pomažu im pri vađenju vize i imaju određenu saradnju.
Koliko dugo javnost ove zemlje očekuje da se protiv takvog, najblaže rečeno, nesportskog ponašanja navijača preduzmu energične mere i jednom za svagda uvede red, stvari postave na svoje mesta i onemogući divljanje raznih grupa i grupica očajnih?! Ako se sada stvari ne shvate najozbiljnije, samo je pitanje dana kada će se neka naša selekcija naći na tapetu i biti isto tako kažnjena zbog ispada navijača.
Neko će, možda, reći da to nije samo naš problem, da takvih nesportskih, divljačkih ispada navijača ima i drugde, u Italiji, Velikoj Britaniji, Poljskoj, Danskoj. Tačno, ali to nije naš problem i pada u vodu naša paranoidna sklonost ka izjednačavanju stvari. ''A kako oni, zašto samo mi, zato nas mrze'', možda u ovim rečima ima i malo istine, ali to ne daje nikom za pravo da bezobzirno tera inat sa našim sportom zarad nekog svog bolesnog doživljaja, lične ili grupne frustracije i nezadovoljstva. Jer, ceh plaćaju naši klubovi i sportisti.
Od novčanih kazni, Fudbalski savez i naši klubovi mogli su dosad da naprave Kuću fudbala, a ne da moljakaju UEFA za nekakvu donaciju.
Iako nema opravdanja za ponašanje dela srpskih navijača, koje se, nesporno, mora iskoreniti, utisak je da evropska fudbalska unija nema iste aršine za sve.
Jer, kako objasniti predlog Mišela Platinija da se sve fudbalske selekcije Srbije, čak i seniorski tim u ženskoj konkurenciji, suspenduje na dve godine.
Na sreću, Platinijev predlog nije prošao, ali je to ozbiljno upozorenje za našu fudbalsku organizaciju i klubove koji nas predstavljaju u Evropi.
Naime, predstavnici evropske kuće fudbala su upozorili Srpski savez da ubuduće neće imati milosti ni prema nacionalnim timovima, ni prema klubovima.
Poređenja jesu neumesna, ali je činjenica da su neki pravili teže incidente i provlačili se bez adekvatnih sankcija. Zar to ne pokazuje najbolje primer ''Partizana''. Presedan je da su čelnici UEFA tražili da se poništi odluka njihovog organa, smatrajući da je disciplinska komisija izrekla nedopustivo blagu kaznu.
Što pre naši klubovi i reprezentacija shvate, to bolje. Tek kada je ''Partizan'' izbačen iz Evrope, saznalo se da je beogradski klub, od 36 odigranih utakmica u Evropi, na 25 platio razne kazne, najčešće novčane, u iznosu od 244.000 franaka.
Naše službene organizacije, obezbeđenja, moraće ubuduće više pažnju posvetiti bezbednosti navijača nego samoj organizaciji sportske priredbe, pa, ukoliko se proceni da bezbednosni uslovi nisu ispunjeni, da MUP zabrani održavanje sportskih manifestacija.
Potrebno je da i klubovi preuzmu veću odgovornost pri organizaciji sportskih priredbi i neophodan je bliži kontakt s navijačima u prevazilaženju incidentnih situacija, jer je i njihova odgovornost najveća. Redari treba da zabrane pristup pijanim ili drogiranim navijačima, organizator da zabrani prodaju i konzumiranje alkohola na udaljenosti od jednog kilometra, srazmerno veličini grada.
Moramo shvatiti da promene ne može da donese samo zakon, već, pre svega, svest ljudi i spremnost organizatora za što bolju organizaciju. I, da navijači nastave da na sportskim priredbama koriste klupska obeležja, ali i državna, šal, kape, dresove, transparente, i da se vratimo našim tradicionalnim vrednostima i načinu navijanja i bodrenja naših sportista.
Hvala vam.
Dame i gospodo narodni poslanici, Srbija je ponovo u prilici da skupo plaća cenu nenaučenih lekcija iz prošlosti, jer kako drugačije shvatiti današnji Predlog Sporazuma CEFTA koji se nalazi na dnevnom redu, a koji će vladajuća većina izglasati da bi pokazali da je spremna za evropske integracije i za ulazak u Evropsku uniju, ne vodeći računa o trenutnom položaju privrede i građana Srbije.
CEFTA kao Sporazum o slobodnoj trgovini zemalja Balkana nameće mnogo otvorenija pravila igre izjednačavajući domaće proizvođače sa proizvođačima iz zemlje i potpisnicama ovog sporazuma. Daje se značaj akcize na duvanske proizvode domaćih i inostranih firmi, ali da se poveća carina sa sadašnjih 15% na 57% postepeno u narednih nekoliko godina, kako bi u ovom slučaju zadovoljili hrvatsku stranu, a i stvaranje uslova da zemlje iz regiona mogu bez carina da izvoze svoje proizvode u Srbiju. Kolateralni efekat je u tome što smo mi najveća zemlja u regionu i imamo najbolju saobraćaju povezanost što nas čini izuzetno važnim partnerom u regionu i interesantnim za centar velikih svetskih kompanija. To je razlog za potpisivanje ovog sporazuma koji nam se nameće.
Da pojedine zemlje iz okruženja znaju da koriste tržište Srbije, a u ovom sporazumu još povoljnije su Hrvatska i Slovenija. Po broju investicija Slovenija je na prvom mestu, dok su po vrednosti u samom vrhu odmah posle investitora u oblasti duvanske, pivarske industrije kao i cementara.
Prema statističkim podacima, slovenačke investicije u Srbiji iznose 500 miliona evra, zaključno sa 2006. godinom. Ali, ova ulaganja su znatno veća zbog ugovorenih investicionih obaveza preduzeća i orijentaciono premašuju 700 miliona evra. Danas je u Srbiji otvoreno preko 300 slovenačkih firmi, dok je u Sloveniji samo dva srpska preduzeća uspelo da otvori svoja predstavništva, a to su JAT i ''Dalas''.
Da li je naša Vlada učinila bilo šta da našim privrednicima pomognu u prodoru na druga tržišta, bar onoliko koliko su razne vaučere radile slovenačke vlasti. Treba ispitati da li od 300 slovenačkih firmi koje postoje u Srbiji ima ponašanja sličnog onome koje je izgleda uobičajeno za poslovanje u njihovoj zemlji, odnosno nepoštovanje zakona i pribegavanje koncentrisanju paradržavnog kapitala. Zato Slovenija donosi političke odluke da se srpskom kapitalu ne dozvoli da uđe u Sloveniju i zato u Sloveniji ne radi nijedna srpska firma.
Hrvatska vidi svoju šansu u Sporazumu CEFTA programa, da omogući preduzećima da učestvuju u nadmetanju za dobijanje velikih građevinskih poslova u procesu javnih nabavki i plasiranju svojih proizvoda. Do sada su u zemljama potpisnicama CEFTA prednost pri javnim nabavkama imala javna preduzeća iz zemalja koje raspisuju javni oglas za obavljanje velikih građevinskih poslova. Ta povlastica nacionalnim preduzećima bi posle prelaznog perioda trebalo da bude ukinuta. Gde je tu naša šansa, naših preduzeća, da budu konkurentna, kad u prethodnom periodu nisu imala podršku države? Vreme je učinilo svoje da tehnološki stagniraju, zaostaju i da nisu u situaciji da svojim kvalitetom proizvoda budu konkurentniji i da opstanu na takvom tržištu.
Ne treba zaboraviti da Sporazum CEFTA na tržištu obuhvata 30 miliona stanovnika, da nosi, isto tako, žestoku konkurenciju, kako na domaćem tržištu, tako i u plasmanu naše robe u regionu. Srpska privreda u tom procesu takmičenja u uslovima za sve proizvođače neće biti konkurentna, a i sam Sporazum dovešće je u nezavidnu situaciju da na domaćem tržištu gubi poziciju.
Zato ovaj sporazum, trenutno, nije povoljan za Srbiju i ne treba ga potpisati iz razloga što je srpska privreda i u uslovima koji su bili i u prethodnom periodu poslovala kako je poslovala, tako da neki poseban značaj u nekom narednom periodu ne bi imala potpisivanjem ovog sporazuma. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, ispred SRS podneo sam amandman na član 18. Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o akcizama. Prethodnih dana puno toga je rečeno, o amandmanima su dosta diskutovali predstavnici SRS i na najkvalitetniji način tretirali sva pitanja i sve probleme građana Srbije, upravo po ovoj osnovi, gde su i slojevi naših građana najtanji i gde će upravo oni po toj osnovi najviše i osetiti sve ove novine koje uvodi ova vlada po osnovu akciza. Smatram da je neprihvatljivo da se uvode akcize na tečni gas koji se koristi za pogon motornih vozila, jer korisnici ovog energenta pripadaju ekonomski najugroženijoj populaciji građana Srbije.
S druge strane, reč je o najčistijem energentu koji ekološki najmanje ugrožava životnu sredinu, pa bi država svojom fiskalnom politikom trebalo da stimuliše njegovo korišćenje u ove svrhe. I zbog cene koja je trenutno najpovoljnija i najpristupačnija građanima Srbije, smatram da je potrebno da tečni naftni gas ostane oslobođen akcize predviđene ovim zakonom.
Naglašavam da je i prethodno zakonsko rešenje bilo u korist zaštite životne sredine i zaštite finansijskih interesa građana Srbije. Ono je praćeno dodatnom stimulacijom kod registracije motornih vozila koja kao pogonsko gorivo koriste tečni naftni gas. Takve slučajeve imamo u nizu zemalja u okruženju, gde se upravo po ovoj osnovi stimuliše potrošnja tečnog naftnog gasa, zato što je i ekološki najprihvatljiviji, najmanje zagađuje sredinu, a sa druge strane zato što je i najpristupačniji građanima, potrošačima ovog energenta.
U prilog stavu da bi ovo trebalo ostati ovako i sa ovim cenama izneću i neke podatke koje bi, na kraju krajeva, trebalo da uzmu u obzir i gospodin ministar i Vlada, a to je da samo deset procenata od potrošnje goriva za automobile otpada na auto-gas. Mislim da ovaj podatak puno toga treba da vam kaže i da promenite svoj stav, svoje mišljenje, takođe i Vlada, pa da se uvaži ovaj amandman.
Još jedan podatak: 80.000 stanovnika Leskovca, opština sa 148.000 stanovnika, ima samo tri pumpe za točenje tečnog naftnog gasa. Upravo i ovaj podatak govori u prilog tome da treba da se na neki način stimulativnim merama poveća potrošnja ovog energenta. Najveći broj vozila sa pogonom na tečni plin u vlasništvu je taksista, ili su to laka dostavna vozila, pa možemo da konstatujemo da se posle 2000. godine najveći sloj stanovništva, najsiromašniji, orijentisao na to da na ovaj način zarađuje za egzistenciju, iz razloga što je do ovog trenutka, na neki način, to najprihvatljivije. Sada ih dovodimo u situaciju da se preorijentišu i da svoju egzistenciju dovode na ivicu rentabilnosti, tj. na ivicu opstanka.
Tu mogu da se dogode i sasvim drugačije stvari. Postoji opasnost da se vozači okrenu punjenju automobila plinom iz boce, što se dešavalo u kriznim godinama, jer je razlika u ceni po nekoliko dinara. Mi smo takvu scenu i ranije imali. Zamislite da u ovo vreme, kada se svi spremamo za ulazak u Evropu, stvaramo jednu krajnje nepopularnu situaciju – da se stanovništvo, da bi preživelo, da bi se izborilo da zaradi koji dinar više, ovakvim metodama koristi. A činjenica je da je kućni gas jeftiniji i ostaće jeftiniji u odnosu na ovaj gas koji se koristi za pogon automobila. Ovaj podatak je izuzetno važan. Na kraju krajeva, treba da ga prihvatite kao činjenicu i razlog da se ovaj amandman prizna.
Krajnje nepopularno ćemo doći u situaciju da će cena tečnog naftnog gasa, po svim ovim pokazateljima koji se kroz predlog Vlade prezentuju, biti oko 50 dinara. Onaj paritet, po kome treba 50 posto da bude jeftiniji tečni gas u odnosu na benzin, već se ruši i dovodimo u situaciju stanovništvo, građane da više nemaju interes za korišćenje tečnog gasa.
Sa druge strane, imamo smanjenje akciza na derivate nafte koji se koriste u avio-svrhe, za podsticaj avio-delatnosti. Mislim da je ovo obrazloženje koje ste dali krajnje nekorektno prema ovoj kategoriji stanovništva, iz razloga što su upravo u ovoj delatnosti plate velike. Direktor avio-transporta ima 400 hiljada dinara platu i sada vi pravite paralelu da jedan čovek sa tolikim primanjima, a da je prosek daleko veći u odnosu na građane Srbije, da se tu uvode određene beneficije na uštrb i na štetu najsiromašnijeg sloja građana Srbije. Hvala.