Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Mirko Cvetković

Govori

Ako mi dozvolite, imam nekoliko stvari da dam kao komentare na ovo što ste rekli.
Prvo, nije tačno da se ja zalažem za neoliberalni pristup. To apsolutno nije tačno. Ima ljudi, pa i u ovoj skupštini, koji se zalažu za neoliberalni pristup, ali vi ste, u stvari, ušli u jednu tautologiju. Rekli ste da se ja zalažem za jedno, a onda ste dali dva-tri primera kojima ova vlada demonstrira da je suprotno od toga. Na osnovu čega ste onda zaključili da se ja za to zalažem?
Hajde sada da ne ulazimo u raspravu tog tipa. Hoću da kažem da se ja ne zalažem za neoliberalni pristup, već se zalažem za tržišni pristup, ali uz socijalnu odgovornost prema građanima, naročito prema onima koji su siromašni. U tom kontekstu će se ova vlada i ubuduće ponašati, dakle insistirati na slobodnom tržištu, insistirati na tome da se država ne bavi preprodajom ili prodajom ili biznisom, ali da država štiti one koji su najugroženiji.
U tom kontekstu, ako sam dobro razumeo da ste vi u vreme prethodne vlade kupili ''Telekom'' u Republici Srpskoj, nije mi jasno jeste li vi radili u "Telekomu" ili je to Vlada kupila. Hoću da kažem da sve to što je urađeno jeste, naravno, pojačalo naš sistem i time nam pružilo priliku da kao jedan značajan igrač sada uđemo u ovu transakciju.
Na kraju bih želeo samo da pojasnim, kada se govori o izjavama ministarke finansija i budžetu i vezi između budžeta i sredstava od "Telekoma", mogu da pretpostavim da ljudi koji nisu ekonomisti ili koji se ne bave tom problematikom oko državnog budžeta makar i da su ekonomisti, možda to ne razumeju, ali važno je shvatiti da ni jedan jedini dinar ova vlada ne troši van budžeta. I ta sredstva koja budu išla za infrastrukturu i budu finansirana iz prodaje "Telekoma", takođe će biti puštena kroz budžet.
Tako da je to apsolutno izjava koja nije nekonzistentna. Ona bi bila nekonzistentna ako bi se sredstva od "Telekoma" trošila van budžeta, za neke posebne namene, a budžet ostao ovako intaktan, i onda bi neko pitao zašto ona povezuje sredstva od prodaje sa budžetom. Povezuje ih zato što će i ta infrastruktura, u koju se budu ulagala ta sredstva, morati da prođe kroz budžet i da se tačno vidi svaki dinar za šta je utrošen i ova vlada će nastojati da bude transparentna u načinu trošenja sredstava.
Poštovani narodni poslaniče, želim da vas informišem da u punoj meri podržavam svaku borbu protiv kriminala. I ja tražim odgovor na prazno pitanje zašto.
Drago mi je da ste u vašem izlaganju pomenuli da posedujete pisane dokumente i materijale. Zamolio bih vas da ih dostavite i oni će biti prosleđeni organima. Ja, naravno, nemam nameru da saslušavam nikoga, zato što to nije u mojoj nadležnosti, ali će to učiniti odgovarajuće službe, ukoliko iz tih materijala dođu do zaključka da je potrebno da preduzimaju aktivnosti.
Rekli ste da sam ja zaustavio aferu Krišto. Moram da vam kažem da apsolutno nemam veze ni sa otvaranjem ni za zatvaranjem te afere.
Zamolio bih svoje kolege ministre da kažu svoj stav vezan za Aerodrom, Jat i "satelit". Izvolite.
Hvala. Drago mi je što smo otvorili stručnu diskusiju o ovim pitanjima. Pošto ste išli po nekom redosledu koji sam ja dao, pokušaću tako i da vam dam odgovor.
Kada sam rekao da Vlada ne treba da se bavi preduzetništvom, naravno i dalje mislim da ne treba, uz dodatak – bar ne u konkurentnom okruženju. Šta to znači? Bavimo se preduzetništvom, recimo, u elektroenergetici, jer to još uvek nije konkurentno okruženje. Kada bismo imali još nekoliko firmi koje bi imale nekoliko hiljada megavata instalisane snage, da su približne našem sistemu, onda bi imalo smisla da što pre izađemo iz EPS-a. To je prosto neka vrsta konflikta interesa, kada ste unutra i istovremeno regulišete i pravila igre i morate da štitite vašu svojinu.
Što se tiče drugih zemalja, koliko mi je poznato, istina je da postoji u nekim zemljama većinsko vlasništvo države. Ako vas interesuje neka konkretna zemlja, mogu da pripremim informacije o okruženju u kome to posluje za poslepodnevnu sesiju i da vam dam odgovor na to.
Što se tiče vaše druge zamerke, a to je da profit u većinskoj firmi ide uglavnom većinskom vlasniku, ne znam kako je to moguće ukoliko se poštuju zakonski propisi. Naravno, ako ih kršite, moguće je sve, ali nije moguće kada reinvestirate profit – podižete zajedničku kompaniju i povećavate nominalnu vrednost udela svih partnera proporcionalno. Ukoliko izvlačite pare napolje, onda morate to da uradite u ime oba partnera.
Konačno, ukoliko želite da kroz neke fiktivne troškove kao većinski partner utičete i na taj način dođete do profita, onda tu postoji revizor i učešće manjinskog partnera u raznim organima i institucijama, tako da ne vidim na koji je zakonski način moguće da profit bude oduzet manjinskom partneru. Naravno, nezakonit način uvek postoji, ali polazim od toga da će se ovde raditi u skladu sa zakonom.
Što se tiče treće primedbe i stručnosti, izostavili ste glavnu komponentu o kojoj sam govorio, a to je da preduzeće ne može da posluje u konkurentskim uslovima u ovakvom sistemu. Dokle god je u državnom vlasništvu, mora da poštuje određene posebne propise, koji su ograničavajući za preduzeća u državnom vlasništvu u odnosu na preduzeća koja to nisu.
Pođimo samo od Zakona o javnim nabavkama, koji ima neke procedure i koji ja vrlo poštujem. Smatram da je dobar da bi zaštitio one koji pune budžet, ali isto tako, kada taj zakon primenite na nekoga ko posluje u konkurentskom okruženju i gde njegovi konkurenti mogu u roku od 24 sata da donose odluke, a njemu je potrebno mesec dana, vi praktično njega onemogućavate i dodatno ga time ograničavate u radu. A da kažete da se na njega to neće primenjivati, onda dolazite u suprotnost, da se stvara mogućnost zloupotreba itd.
Znači, ovo je čitav paket koji govori o poziciji javnog preduzeća u konkurentnim uslovima i ta pozicija uključuje i stručnost, u smislu mogućnosti da platite nekoga dovoljno dobro da zauzme mesto rukovodioca. Mi, naravno, sada imamo dosta dobar kadar iz DS-a, ali taj kadar po svojoj osnovi više, kako bih rekao, to radi iz ubeđenja da želi promene u ovoj državi, nego što radi iz želje da napravi neku sopstvenu dobit, što nije slučaj u ovim drugim kompanijama koje su naročito konkurentne.
Ukoliko želite, možete se raspitati i videti kako se kreću plate za različite značajne funkcije u našem Telekomu i u konkurentskim firmama. Vreme mi je isteklo.
Hvala. Želeo bih da kažem da mi zaista moramo na neki način i lične stavove po nekim stvarima da promenimo, jer ja sam, prosto, sa interesovanjem slušao vaše pitanje koje glasi – što ste se hvatali u koštac sa tim ako već nemate u okviru vaše stranke stručni menadžment?, uz istovremenu tvrdnju da menadžment ne treba da bude politički. Znači, moramo da shvatimo da li mi želimo da imamo politički menadžment ili da menadžment bude stručan. Idealno je da bude i jedno i drugo.
Ono što ovde jeste suština u okviru te prodaje, i mi zapravo imamo različit stav o tome da li treba prodati ili ne treba prodati, a ja vam izlažem ekonomske argumente u korist stava i potrebe da se to proda. Istovremeno, iako ne time izazvano, pokazujem da DS ne želi kontinuitet političkog uticaja u takvoj firmi, dakle samom prodajom. Obrnuto, oni koji kažu da ne treba da se proda, zapravo, možda implicitno, ja to ne tvrdim, žele potajno da u nekim drugim konstelacijama zadrže taj politički interes.
Ovde je sigurno da DS ima stručne ljude. Javna je tajna da je direktor "Telekoma" član Demokratske stranke, tu nisam ništa posebno i novo rekao, ali, naravno, naša ideja jeste da otvaramo tržište, da "Telekom" sutra uzme neki strateški partner i da krenemo i zatvorimo list. Uvek možemo naći razloge zašto ne, zašto treba zadržati sadašnje stanje, ali vam prosto kažem da moramo ići u promene. Te promene su i promene ponašanja i stavova, koji moraju i u nama da sazru. U tom kontekstu možete gledati sve ovo što nam se događa u tranziciji.
Vrlo kratko ću da kažem da budžetska inspekcija koja je u okviru Ministarstva finansija ima svoje planove i ona u skladu sa tim planovima obilazi i lokalne samouprave. Tako da, što se tiče toga, taj deo možete smatrati rešenim.
Što se tiče političke implikacije ovoga o čemu ste govorili, pretpostavljam da te lokalne samouprave takođe imaju neke svoje parlamente, pa je dobro da se to tamo otvori, jer je to mnogo bliže tim građanima koji tu žive. Hvala.
Niste me dobro razumeli. Nisam rekao da su političke implikacije nebitne, nego sam rekao da se one najbolje mogu razmotriti u okviru  parlamenata lokalne samouprave, gde se to i događa.
Znači, prosto upućujem da tamo razgovarate politički, a što se tiče zakonskih implikacija, one će ići sa republičkog nivoa i to je ono što mi možemo da preduzmemo.
Pokušaću ukratko da dam odgovor. Ono na čemu mi radimo jeste da stvorimo u raznim sektorima, posebno u sektorima gde se pojavljuju javna preduzeća i koji su infrastruktura privrede, takve uslove u kojima će ili biti konkurencija, i samim tim nema potrebe da država tu dalje ostane, znači treba da se povuče, ili da se simulira konkurencija, ukoliko u datom trenutku još uvek nije moguće da se ona ostvari. Moram da kažem da su to procesi koji se ne odnose samo na zemlje u tranziciji, već i na razvijene zemlje. Mnoge od tih zemalja još uvek imaju neke recidive, ide se u jednom pravcu ili u drugom, ali ipak postoje neka opšta pravila, koja mi pokušavamo da preslikamo i kod nas.
U jednom odgovoru ranije sam već rekao da je zaista ovde napravljen jedan od ključnih iskoraka u tom javnom sektoru, ali ne mislim da je on dovoljan. Iskorak je već utoliko što smo otvorili konkurenciju u tržištu nafte, tečnih goriva (tu ne mislim samo na prodaju, već i na činjenicu ukidanja uredbe o zabrani uvoza, gde se konkurencija sada pojavljuje i preko uvoznih derivata), otvorili smo konkurenciju izdavanja licence u fiksnoj telefoniji i sada nama, praktično, ostaju svega tri ili četiri segmenta na koja treba da se koncentrišemo.
Jedan je ''Jat'', gde intenzivno radimo sa željom da to zatvorimo, zatim ''Železnice'', gde se takođe intenzivno radi (čuli ste, ministar Mrkonjić je govorio dokle smo stigli), i ''Elektroprivreda'', koja je najkompleksnija i najznačajnija infrastruktura, koju nije moguće tek tako prepustiti, jer imamo i neka negativna iskustva u nekim čak i veoma razvijenim zemljama. Znači, tu je za sada koncept da se tržište stvori na taj način što će se pustiti veliki igrači u sistem pre nego što sam sistem krene u privatizaciju. Tako da će proći još čitav niz godina dok ne vidimo u kom pravcu će to da ide, ali svakako stvaramo i tu konkurentno tržište.
Ispod toga imate čitav niz, ove stotine preduzeća i hiljade ljudi, kao što smo čuli. Oni se uglavnom nalaze na tom lokalnom nivou, od gradova, opština itd. Tu se sada mora rešiti pitanje ili određenih koncesija ili javno i privatno partnerstvo itd., što je sve u toku.
Dakle, ono što mi želimo jeste da u jednom delu proces završimo, i u tom delu gde budemo završili, tu će se već menadžment, ali ne samo menadžment, suviše se pojednostavljeno to vezuje samo za menadžment, nego mogućnost uspešnog poslovanja po tržišnim principima, već preneti na preduzeća. U onom delu gde to ne možemo, opcija za međuvreme jeste korporatizacija i otvaranje tih društava kao akcionarskih na berzi i onda primena berzanskih pravila koja bi onemogućila da se vrši neki politički uticaj.
U svakom slučaju, ovo su teme koje su trajne, nisu rešive u kratkom roku i prosto je potrebno više da se sagleda kakva je razlika između zatečenog stanja i onog koje ostavljamo. Mislim da će tu biti značajna razlika, kada se radi o ovoj vladi.
Želim da dam odgovor o platama. Što se tiče naknada za upravni odbor, Vlada je donela određena uputstva kojima je limitirala plate svojih ljudi koje šalje u upravne odbore kada se radi o preduzećima ili drugim organima pod većinskom državnom kontrolom. Što se tiče privatnih većinskih preduzeća, mi tu nemamo uticaja, oni sami određuju kolike će biti naknade.
Što se tiče plata, moram da kažem da zaista nemam uvid. Znam kolika je moja plata, znam kolike su vaše plate i znam da su one u poređenju sa drugim zemljama relativno skromne. Ne znam šta se događa u agencijama, da li su tako drastične razlike ili ne, ali u svakom slučaju, to je nešto što zaslužuje da se pogleda.
Predsednik: Izvolite, gospodine Krasiću.
Hvala na lepim rečima vezano za Vladu. Kada ste govorili od 2000. godine pa naovamo, o tim problemima, meni je to delovalo kao onaj kada je pričao i kaže da nismo imali do 1941. godine ništa, a onda su došli Nemci i uništili sve. Ispada kao da smo do 2000. godine imali neki super vrhunski standard, a onda je došla neka garnitura i za ovih 10 godina uništila sve.
No, nije to priča. Naravno, slažem se da ljudi teško žive, ali ne samo da se slažem, nego će Vlada preduzeti sve što može da im pomogne, pa i u okviru toga što ste spomenuli oko cene struje. Istina je da će doći do povećanja cene struje, ali je isto tako istina, i upravo to je odgovor na koji način Vlada vodi socijalnu politiku a povećava cenu struje, to je na način da će se cena struje povećati samo za one korisnike koji nisu socijalno ugroženi.
Drugim rečima, za sve one koji troše do 350 kilovat-sati struje mesečno, ne važi povećanje cene struje i cena će ostati na istom nivou. Takvih ima preko milion porodica, tako da se demonstracija socijalne odgovornosti Vlade upravo realizuje na taj način. Za milion siromašnih porodica nema povećanja cene struje, a za ostale će doći do povećanja i time će se stvoriti sredstva neophodna EPS-u za nastavak proizvodnje i modernizaciju. Hvala.
Dobar dan još jednom, za posle podne. Poštovani narodni poslaniče, vi ste u pravu. Ja zaista nemam direktan odgovor na pitanje o ovih 60 penzionera iz Crne Gore. Ali, s obzirom da se snima ova sednica, moji saradnici to gledaju i verujem da će u toku ove rasprave možda taj odgovor da stigne. Ukoliko ne, ja ću, u skladu sa Poslovnikom, u roku od osam dana da dam nalog da se pripremi odgovor i da vam se dostavi.
Što se tiče duga prema vojnim penzionerima, to jeste jedan vrlo ozbiljan problem. Bilo je razgovora u Vladi kako da se to reši i, koliko se ja sećam, pre dva meseca je formirana neka grupa koja bi trebalo da uđe u razgovore i pokuša da nađe neko rešenje koje bi bilo prihvatljivo za sve strane. Naravno, jasno je da deset milijardi ne može da se izvuče iz budžeta, to je sto miliona evra, ali treba da se vidi šta tu može da se uradi i na koji način bi država mogla da odgovori tim obavezama koje su stvorene u prethodnih pet-šest godina.
U tom kontekstu, ja ću se raspitati dokle su stigli ti razgovori i o tome vas takođe obavestiti.
Poštovani narodni poslaniče, vi ste pokrenuli čitav niz značajnih životnih pitanja, rekao bih, i meni je teško da vam dam odgovore na dobar broj njih, imajući u vidu da će oni biti predmet dijaloga za koji je Vlada Srbije već odavno spremna – tu, pre svega, mislim na pitanje diploma i način kako da se ovi problemi reše – tako da, praktično, ako gledamo u susret rešenju problema, treba očekivati da to bude rešeno, kao što sam rekao, kroz taj dijalog.
Drugo, na početku ste spomenuli budžetsku klasifikaciju i pozvali se na nju. Mislim da je o budžetu bilo rasprave prilikom njegovog usvajanja, tako da ja sada ne znam tako sitan detalj, ali imaćemo priliku da ministarka finansija, koja će doći nešto kasnije ovde, da ako treba još neko dodatno obrazloženje iz budžeta.
Ukoliko se, pak, vaše pitanje odnosi na to da li je to oportuno i da li je politički ispravno da se unese jedna takva stavka, onda ćemo o tome razgovarati na Koordinacionom telu, pošto ono zna i ima uvid u sve detalje.
Nisam baš tačno razumeo potpitanje, ali ako se ono odnosi na izdavanje ličnih dokumenata i pasoša, ja nisam upoznat s tim da neko ko je rođen na teritoriji Republike Srbije, bez obzira koje je nacionalnosti, ne može da dobije lična dokumenta.
Proveriću to i, ukoliko je tako, onda to znači da administracija čini grube greške. Znači, svi koji su rođeni na teritoriji Republike Srbije, bez obzira koje su nacionalnosti, imaju državljanstvo i imaju pravo na sva lična dokumenta.
Poštovani narodni poslaniče, daću vam odgovor vezano za poskupljenje struje, a moje kolege će dati odgovor na ova ostala pitanja.
Kao što znate, bio sam ovde sa vama u toku prepodnevnih sati i direktno sam iz Skupštine otišao na Vladu. Na Vladi su se pojavili ti materijali vezano za poskupljenje cene struje. Te materijale sam skinuo, tako da danas na Vladi odluka u tom pogledu nije doneta. Odluka će, međutim, biti doneta vrlo brzo i ta odluka će, u svojoj osnovi, biti identična onoj koja je bila predložena, uz vremenski pomak, tako da će poskupljenje važiti od 1. aprila, a ne od 1. marta. To je vrlo značajno za građane, jer se završava grejna sezona, zima se završava i oni će biti u povoljnijem položaju.
Drugo, želim još jednom da ponovim da se povećanje cene struje neće odnositi na ugrožene slojeve stanovništva, a takvih je, prema informacijama koje sam dobio, oko milion i po porodica. Oni neće biti obuhvaćeni poskupljenjem cene, tako da će, praktično, za njih ostati da važi postojeća cena, a 13,5% poskupljenja odnosiće se na one koji troše više struje od te grupacije, u toj zoni.
To je u vezi sa poskupljenjem što mogu da vam kažem.
Vrlo ću kratko, vezano za ovo pitanje da li će povećanje cene struje dovesti do manje zaposlenosti. Moram da kažem da cela stvar mora vrlo kompleksno da se sagledava i da je EPS kao preduzeće, praktično, najveći investitor u našoj zemlji.
Mi govorimo o potrebi stranih investicija, govorimo o potrebi ulaganja u razvoj, u modernizaciju itd., a kada pogledamo cifre, ispostavlja se da je naše sopstveno preduzeće u stvari preduzeće koje svake godine ulaže nekoliko stotina miliona evra upravo u ove stvari o kojima smo pričali.
Slabljenje mogućnosti EPS-a da ulaže će svakako dovesti do toga da se smanji broj zaposlenih u zemlji, jer neće postojati tražnja za uslugama svih onih koji učestvuju i pružaju usluge ili proizvode u investicijama koje EPS svake godine recirkuliše.
Tako da je sigurno da je ova mera za koju smo se mi založili zapravo mera koja ima najbolji efekat u sledećem smislu – štitimo one koji su najugroženiji, na njih se povećanje ne odnosi, a istovremeno jačamo kapacitete EPS, koji onda može, kroz ulaganja, da kreira dodatna radna mesta.
U isto vreme, želim da kažem, mi ćemo u okviru jedne ekonomske politike da značajnije stimulišemo upravo razvoj i podršku tih malih i srednjih preduzeća, ali to nije mera da taj razvoj oni sada baziraju na EPS-u, nego će kroz budžet da se obezbede odgovarajući kanali.
Ukoliko je pitanje upućeno meni, mogu da vam kažem da se razgovori koji se vode o rekonstrukciji odnose isključivo na Vladu, a ne i na javna preduzeća.

Whoops, looks like something went wrong.