Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Saša Radulović

Govori

Povreda Poslovnika, član 106, 107.

Upravo je poslanik nazvao druge poslanike – secikesama. Govorio je sve vreme kontra onome što je tačka dnevnog reda. Opomena nije stigla, kao malo pre što su opomenuti opozicioni poslanici.

Zamolio bih predsednicu Skupštine da ujednači praksu. Slažem se sa tim da treba govoriti samo o tački dnevnog reda, ali ne možete da dozvolite jedan set aršina za vladajuću većinu, a drugi set aršina za opoziciju.

Dok smo u subotu raspravljali u načelu o zakonu, vladajuća većina nijednu reč na zakon nije potrošila, pričalo se o svemu i svačemu, ja sam bio tema, a o temi nismo razgovarali. Hvala.
Hvala.

Prvo da informišemo građane šta se menja ovim amandmanom u Zakonu o ministarstvima. Praktično je do sada Ministarstvo privrede bilo ovlašćeno, odnosno imalo nadležnost za određivanje strateških ciljeva, unapređenje rada i poslovanja, nadzor i primenu predloga akata o imenovanju i razrešenju organa upravljanja u javnim preduzećima, za sva javna preduzeća. To jeste u sadašnjem Zakonu o ministarstvima. Ovde se predlaže da Ministarstvo privrede i dalje bude nadležno za određivanje strateških ciljeva, unapređenje rada i poslovanja, kao i nadzor i pripremu akata za promenu rukovodstva svih javnih preduzeća, osim preduzeća koja se bave snabdevanjem električnom energijom, odnosno prirodnim gasom. Praktično da Ministarstvo i dalje bude nadležno za sve, osim za, recimo, „Srbijagas“ ili za EPS.

S druge strane, za „Srbijagas“ i EPS ovo se prebacuje u Ministarstvo energetike kojim upravlja kadar SPS-a, i to je izostavljeno određivanje strateških ciljeva, unapređenje rada i poslovanja i nadzor u potpunosti, i ostavljena je samo priprema predloga akata za imenovanje i razrešenje organa upravljanja. Znači, praktično Ministarstvo privrede, rečeno je zakonom, više nema nadležnosti, nego nadležnost ima Ministarstvo energetike i to samo u ovom malom delu nadležnosti koje je imalo Ministarstvo privrede. U prevodu - nadzora u ovim preduzećima nema. Pošto se radi o jednom gubitašu koji je višedecenijski gubitaš kao što je „Srbijagas“, o EPS-u koji ima ozbiljne probleme u poslovanju, više je nego jasno šta se ovim politički u stvari dešava.

Zbog ovoga i zbog ovakve promene koja je potpuno nakaradna, gde se ukida nadzor, strateški ciljevi, nadzor nad poslovanjem od strane Ministarstva privrede, ovaj amandman, odnosno ovaj član zakona ne bi trebalo prihvatiti. Zbog toga i piše - briše se.

S druge strane, razlog zašto ne bi trebalo prihvatiti, odnosno zašto bi trebalo obrisati ovaj i druge amandmane je način na koji je čitav ovaj zakonski predlog pripremljen. Ovo treba brisati zato što u obrazloženju piše, a zakon je predložen po hitnom postupku, Skupština zakazana po hitnom postupku 24 sata i 50 minuta pre samog zasedanja, i zahteva se, odnosno traži se od predlagača dr Aleksandra Martinovića da stupi na snagu ovaj zakon danom objavljivanja u „Službenom glasniku“, umesto da se čeka normalnih osam dana, sa ovim obrazloženjem – razlozi za donošenje predloženog zakona po hitnom postupku, uključujući i ovaj član koji hoćemo da brišemo, sadržani su u potrebi da se spreče štetne posledice po rad organa i organizacija, imajući u vidu da je ocenjeno, ne navodeći ko je ocenio, da bi osnivanje ovih ministarstava u znatnoj meri doprinelo unapređenju društvenih odnosa u oblastima za koje se ministarstva obrazuju, kao i efikasnijem radu državne uprave. Znači, ovakvo obrazloženje za ceo zakon, uključujući ovaj deo gde se podvukao „Srbijagas“ i EPS.

Postavlja se pitanje – ako postoje štetne posledice po rad organa i organizacija, šta je sa njima bilo u prethodnih pet godina, odnosno kako za prethodnih pet godina, koliko je SNS na vlasti, niko nije uočio da se radi o nekim štetnim posledicama, ili nama poslanicima u Skupštini Republike Srbije dostavio obrazloženje o kojim se to štetnim posledicama radi? Zatim, da nam objasne kako će to u znatnoj meri sve ovo skupa, uključujući i ovo za „Srbijagas“ i EPS, doprineti unapređenju društvenih odnosa i na koje društvene odnose se misli. Ovo je vređanje inteligencije narodnih poslanika, kao i građana Republike Srbije za koje se ovaj i ovakav zakon donosi.

Zbog svih ovih razloga treba glasati za ovaj amandman i obrisati ovaj član koji se tiče „Srbijagasa“ i EPS-a. Izgleda da je na sceni samo jedan princip koji se koristi, a to je princip bahatosti koji kaže – nećemo vam ništa obrazložiti, niti nas interesuje da vam nešto obrazlažemo, daćemo ovakva smešna obrazloženja i niko nam ništa ne sme, a imamo i tu ispriku da oni koji su bili pre nas su radili isto to ovako i na ovakav način, pa što bi mi nešto na tome menjali. Nažalost, posledice ovakvih zakona, ovakvih nesuvislih obrazloženja na kraju plaćaju svi građani Srbije, npr. kroz otimanje plata i penzija. Ovaj amandman bi trebalo usvojiti, EPS i „Srbijagas“ ne bi trebali da budu uklonjeni iz nadzora Ministarstva privrede.
Hvala.

Da pročitam obrazloženje za ovo ministarstvo, u obrazloženju koje smo dobili od predlagača to je dr Aleksandar Martinović, on kaže – osnivanje ministarstva zaštite životne sredine, odnosno njegovo izdvajanje iz tog dela iz Ministarstva poljoprivrede, predlaže se imajući u vidu značaj koji očuvanje i zaštita životne sredine imaju kada je u pitanju kvalitet života građana i njihovo zdravlje, ali i zbog značajnih i složenih obaveza koje Republika Srbija mora ispuniti u ovoj oblasti u procesu pridruživanja EU.

Znači, ovde kaže značaj, naravno tema životne sredine je jako značajna za sve građane, a onda u delu koji kaže, finansijska sredstva za sprovođenje zakona, kaže – za sprovođenje predloženog zakona nije potrebno obezbediti dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije.

Ovo praktično znači da oni ljudi koji su se do sada bavili zaštitom životne sredine, u okviru Ministarstva poljoprivrede, će i dalje nastaviti da se bave ovim pitanjem, da će imati ista sredstva koja su imali i ranije i jedina razlika će biti što ćemo dobiti ministra, njegov kabinet, celu svitu sa tim. I, to je otprilike to, bez dodatnih sredstava, bez praktično dodatnih ljudi sa kojim bi radili, osim kabineta i ministarstva i verovatno to nameravaju i da pokriju na neki način u tekućem budžetu.

Ovo nam govori da je ovaj zakonski predlog sklepan na brzinu, da je samo htelo da se napravi novo ministarstvo, verovatno zato što postoji neki koalicioni dogovor što je legitimna stvar, međutim tako treba i da se napiše, a ne da se krije glavni razlog i da se na ovakav način objašnjava kako će tobože doći do nekog unapređenja, dok do unapređenja naravno neće doći. Dobićemo samo novog ministra, novi kabinet, a ista sredstva osim što se tiče plata ovog kabineta.

Drugo, kad je predložen zakon uz to da nema dodatnih sredstava, da se radi o istim ljudima koji su to i ranije radili, dati su i razlozi da donošenje zakona po hitnom postupku na ovoj hitnoj, najhitnijoj sednici Skupštine Republike Srbije, pa ću pročitati peti put to obrazloženje koje kaže – razlozi za donošenje predloženog zakona po hitnom postupku sadržani su u potrebi da se spreče štetne posledice po rad organa i organizacije. Pazite, štetne posledice, moramo hitno da donosimo ovu izmenu koja će imati iste ljude koji će se baviti ovim poslom kao što je imala i ranije, koja će dobiti samo jednog ministra sa kabinetom, ali bile su izgleda neke štetne posledice koje hitno moramo da sprečimo, iako pet godina niko nije sprečavao te štetne posledice za koje nigde u ovom predlogu nije rečeno, a o kojim se to posledicama konkretno radi.

Zatim, da je ocenjeno da bi osnovanje ministarstava, ocenjeno je od strane koga, pretpostavljamo da je ocenjeno od strane predlagača, to je Aleksandar dr Martinović, da je ocenjeno, mada nije rečeno ni kako, da bi ovo u znatnoj meri doprinelo unapređenju društvenih odnosa ni manje ni više. O kakvom unapređenju, kojih društvenih odnosa? Naravno, predlog zakona ne govori u oblastima za koje se ta dva ministarstva obrazuju.

Ponavljam još jednom. Na ovakav način pisati zakone, davati ovakva nesuvisla obrazloženja je uvreda i za poslanike i za sve građane Republike Srbije. Skupština treba da bude mesto gde ozbiljno diskutujemo o ovim pitanjima. Pa, kada treba da se osnuje novo ministarstvo i daje mu se nadležnost i sredstva da troši taj novac da bi ostvarila te ciljeve koje Republika Srbija ima, onda to zahteva ozbiljno obrazloženje i zahteva ozbiljnu raspravu, a ne ovakva zaista smešna obrazloženja od strane predlagača. Hvala.
Hvala.

Ovo se ovako dešava kada se na brzinu sklepa zakon, pa se onda ispravlja, takođe na brzinu. Da ponovim građanima kako je sklepan zakon i kako su ovakve stvari moguće da se izostave stvari pa se sada dodaju u zakon. Zamislite da osnivate novo ministarstvo i da vam je za osnivanje novog ministarstva dovoljno ovo obrazloženje – osnivanje ministarstva zaštite životne sredine predlaže se imajući u vidu značaj, koji očuvanje i zaštita životne sredine imaju kada je u pitanju kvalitet života građana i njihovo zdravlje, ali i zbog značajnih i složenih obaveza koje Republika Srbija mora ispuniti u ovoj oblasti u procesu pridruživanja EU, i to je to. Ovo je sve što vam je potrebno u Srbiji za osnivanje novog ministarstva.

Naravno, nesporno je da je zaštita životne sredine jako važna za građane Srbije, kao i mnoge druge oblasti. Ovde je pitanje da li je potrebno napraviti novi organ državne uprave i da li je potrebno da ima svog ministra i da ima svoj kabinet. Moguće da jeste, ali na osnovu ovog obrazloženja složićete se, praviti ministarstvo je, u najmanju ruku, neozbiljno. Kada to uradite po hitnom postupku, tako da se praktično sednica zakaže po hitnom postupku za 24 sata, pa uz to još po hitnom postupku se usvoji ovaj zakon, onda dolazi do ovih propusta koji moraju posle da se ispravljaju, jer ko zna koliko još propusta je napravljeno, koje sada vladajuća većina pokušava da ispravi ovim amandmanom.

U samom zakonu, a kad gledamo, recimo ovde se priča o dodavanju nadležnosti ovim sada amandmanom o kojem raspravljamo, ovde se u obrazloženju kaže – za sprovođenje predloženog zakona, i pretpostavljamo ovog ovde amandmana, nije potrebno obezbediti dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije. Ovo je jako interesantno. Znači, nepotrebna su nova sredstva, isti ljudi koji su se bavili ovom oblašću u okviru ministarstva poljoprivrede, sada će biti u novom ministarstvu, dodajemo nadležnosti i kažemo kao da će, tobože, time ova oblast doživeti značajno unapređenje.

Onda kaže – razlozi za donošenje zakona po hitnom postupku su da su sadržani u potrebi, tako kaže predlagač Aleksandar dr Martinović, da se spreče štetne posledice po rad organa i organizacija, ne govori se koje su to štetne posledice i kako je moguće da u prethodnih pet godina, koliko je vladajuća većina na vlasti, nije bilo ovih štetnih posledica, neimenovan, i ocenjeno je, ko je ocenio ne kaže se, pretpostavljamo predlagač, da bi osnivanje ovih ministarstava u znatnoj meri doprinelo unapređenju društvenih odnosa. Kakvo unapređenju, kojih društvenih odnosa, niko ne govori.

Ovo je neozbiljno. Ne može se na ovakav način sa jednim pasusom osnivati ministarstvo, onda mu nalupati nadležnosti, pa posle sa ovakvim amandmanima ispravljati te nadležnosti bez ikakve ozbiljne analize, bez ikakve analize i troškova kako će to novo ministarstvo, sa novim ministrom i kabinetom, doprineti unapređenju društvenih odnosa i o kojim je odnosima reč.

Očigledno je da iza ovoga stoji samo jedna stvar, a to je napravljen koalicioni dogovor, treba da bude još jedan, dva ministra koji će dobiti svoje kabinete, pa zato i pravimo ministarstva na ovakav neozbiljan način. Kada to ovako neozbiljno i radimo, ovde vladajuća većina predlaže, opozicija se ne sluša uopšte, nemamo nikakav dijalog o ovome, onda nije ni čudo da nam ide ovako jako dobro, da moraju da se otimaju plate i penzije i da ljudi tako bedno žive.

Na ovakav način se ne može voditi država. Pokret DJB nikada ovakve stvari neće raditi.
Ovaj član kaže da se briše ova nakaradna odredba. Ministarstvo privrede je zaduženo za nadzor svih javnih preduzeća i ovom izmenom se želi da se samo za preduzeća iz oblasti snabdevanja električnom energijom i prirodnim gasom ukine ova nadležnost Ministarstva privrede.

Ministarstvo energetike nema nikakve resurse da se bavi nadzorom nad upravljanjem i vođenjem ovih preduzeća. Oni mogu da se bave stručnim stvarima, a ne i ekonomskim stvarima, nadzorom rada tih preduzeća.

Ovo je očigledno posledica političkog dogovora koji postoji da bi ova preduzeća potpuno ostala bez nadzora i da niko ne bi bio odgovoran.

Mi ćemo naravno podržati ovaj amandman. Ovakve stvari ne bi trebalo raditi u jednom zakonu. Hvala.
Hvala.

Da rezimiramo za građane, kao što se osnivaju dva ministarstva sa po jednom rečenicom obrazloženje, tako se ovde ukida jedna Direkcija bez ijedne rečenice obrazloženja.

Ovo je u najmanju ruku neozbiljno. Zaista poniženje za Narodnu skupštinu, za sve poslanike i za sve građane Republike Srbije. Ako se osniva neko ministarstvo ili se gasi neki deo državne uprave, trebalo bi barem da bude neka

analiza dosadašnjeg rada, razlozi zašto se to dešava i šta će biti sa tim ljudima, nadležnosti. Ništa od toga nemamo u ovom na brzinu sklepanom obrazloženju za zakon koji je očigledno samo deo koalicionog dogovora. Nema ni želje, ni namere, a ima samo bahatosti vladajuće većine da na ovakav način, sa ovakvim obrazloženjima usvaja zakone u Skupštini Republike Srbije. Pokret Dosta je bilo nikada ovakve stvari neće raditi. Hvala.
Hvala.

Da ponovim za građane još jednom da se ovde kod nas u Srbiji, ako imate vladajuću većinu ovakvu, osnivaju ministarstva sa jednim paragrafom, odnosno jednom rečenicom obrazloženja.

Za ovo ministarstvo za evropske integracije se kaže sledeće u obrazloženju zašto se pravi: „Osnivanje ministarstva za evropske integracije predlaže se usled značajno većih obaveza i obima poslova u procesu pridruživanja EU u odnosu na ranije postojeći, a posebno imajući u vidu sve veće obaveze u pogledu neposredne komunikacije sa samim institucijama EU, na šta može bolje odgovoriti ministarstvo kao samostalni organ državne uprave nego što bi to mogla dosadašnja služba Vlade, Kancelarija za evropske integracije.“

Znači, ovo bi trebao da bude možda početak obrazloženja, međutim, ovo je sve od obrazloženja što smo dobili. Onda to upada u kontradikciju sa daljim obrazloženjem koji govori o finansijskim sredstvima za sprovođenje ovog zakona, a tamo se kaže: „Za sprovođenje predloženog zakona nije potrebno obezbediti dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije.“ To znači da ljudi koji su bili zaposleni u državnoj upravi, koji su se bavili ovim pitanjem pre promene ovog zakona, a bili su u Kancelariji za evropske integracije, će i dalje nastaviti da rade isti taj posao, tako da je potpuno nejasno kako će sada postojanje ministarstva odgovoriti na značajno veće obaveze i obim poslova. Očigledno je da ovo obrazloženje nema nikakve veze sa onim što je namera zakonopisca.

Inače, zakon je pisao uvaženi poslanik Aleksandar dr Martinović, koji je takođe naveo razloge zašto se ovaj zakon donosi po hitnom postupku. Imamo trostruku hitnost. Sednica Skupštine je hitno zakazana 24 sata i 50 minuta pre održavanja, zakon je po hitnom postupku i još treba da stupi na snagu hitno danom objavljivanja u „Službenom glasniku“, umesto da prođe normalnih osam dana. Pa kaže u obrazloženju zašto se donosi zakon po hitnom postupku: „Razlozi za donošenje predloženog zakona po hitnom postupku sadržani su u potrebi da se spreče štetne posledice po rad organa i organizacija.“

Znači, pet godina nismo imali ovo ministarstvo i sada odjednom treba da uštedimo nekoliko dana da ne bi nastupile štetne posledice koje su očigledno nastupale po predlagaču prethodnih pet godina. Mada, nije rekao koje posledice su u pitanju, koliko ih ima i koliko su nas koštale sve te stvari. Zatim, kaže da bi osnivanje ovih ministarstava u znatnoj meri doprinelo unapređenju društvenih odnosa i da je to ocenjeno, pri čemu ne kaže ko je ovo ocenio. Pretpostavljam da je ocenio sam, a da nam ne govori kako je ocenio, kojim merilima i kako će to doprineti unapređenju društvenih odnosa i, na kraju krajeva, kojih društvenih odnosa?

Na ovakav način se ne bi smeli donositi zakoni u Srbiji. Znači, imamo ministarstva koja se osnivaju sa jednom rečenicom obrazloženja, koja u sebi nikakvo obrazloženje ne sadrže. Upravo sam pročitao to. U isto vreme se ukidaju direkcije bez i jedne rečenice obrazloženja. To je, na kraju krajeva, neozbiljno. Da ne govorim o tome da je ponižavanje i poslanika, vređanje zdravog razuma i poslanika i građana Republike Srbije. Pokret „Dosta je bilo“ ovakve stvari nikada neće raditi. U ovome i jeste razlika, zbog ovakvih stvari ljudi misle da su svi isti, pošto se ovako u Srbiji uvek radilo. Partokratija donosi zakone bez obrazloženja, to je i razlog propadanja Srbije.
Hvala.

Kao što je običaj, u nedostatku argumenata kreće se ka neistinama, skretanju sa teme. Tema je Zakon o ministarstvima. Naravno, vladajuća većina ne ume o tome da razgovara, pa pokušava da lažno optuži ljude.

Građanima sam već objasnio i prošli put kada smo imali sličnu diskusiju da moja supruga nije ni dinar dobila u stečajevima, pošto bi to pravnik vrsan morao to da zna, očigledno ne zna. Stečajni sudija odobrava sve troškove, odobravaju se svi ugovori, odbor poverilaca to radi. Ja sam, naravno, ponosan na sve lopove koje sam isterao iz tih preduzeća, zaštitio imovinu, štitio prava radnika, tako da me ovakve optužbe zaista ne dotiču.

Što se BIP-a tiče, BIP je upropastio SNS, odnosno vodio ga je SNS i upropastio ga je SNS, a dok sam ja bio u ministarstvu, dok sam ja bio ministar, ni jedan takav ugovor nije potpisan. Šta je bilo posle, to je zaista pitanje za SNS. I dok smo uvodili red u javnim preduzećima, terali ih da rade lične karte, sprečavali sve štetne ugovore, onaj ko je sprečavao sve to je upravo današnji predsednik države, i dalje je, nažalost, predsednik SNS, čime krši Ustav naše zemlje.

Tako da, ono što mogu građani lepo da vide iz svih ovih izlaganja, kad god argumentovano krenete o temi, onome šta je na dnevnom redu, pređu u izmišljanje, u konstrukcije, u laži i to je, naravno, samo izraz velike slabosti, nesposobnosti da se iznesu sa argumentima koji se postavljaju u raspravi. Hvala vam.
Hvala.

Poštovani građani, dame i gospodo, pred nama je Zakon o ministarstvima koji praktično treba da uradi dve jednostavne stvari, odnosno predlažu se dve jednostavne stvari: da se promeni, odnosno reorganizuju ministarstva, da se jedan deo poslova koji je obavljala jedna kancelarija od toga napravi ministarstvo i da se iz jednog ministarstva jedna oblast izvadi i postavi kao dodatno ministarstvo. Tako da od 16 dobijemo 18. To je tema današnje rasprave, ništa više od toga. Ni rezultati rada jednog ministarstva, ni istorijski uspesi, ni rezultati na izborima. Ništa od ovoga danas nije tema, a o tome smo ceo dan slušali.

Zakon se donosi po hitnom postupku. Ova skupštinska rasprava je zakazana po hitnom postupku, pri čemu je skupštinska rasprava, koja je počela danas u 10.00 časova, zakazana dan ranije u 09.10 časova. Znači, 24 sata i 50 minuta pre ove skupštinske rasprave. Znači, skupštinska rasprava zakazana je po hitnom postupku. Zakon je po hitnom postupku, a onda nakon toga traži se da stupi na snagu po hitnom postupku. Znači, ne osam dana nakon objavljivanja u „Službenom glasniku“, nego dan objavljivanja u „Službenom glasniku“. Jedna neverovatna hitnost za ovakav jedan zakon. Znači, Skupština po hitnom postupku i sam zakon po hitnom postupku i stupanje na snagu po hitnom postupku. Sada bi bilo nekako za očekivati da pročitamo u zakonu obrazloženje – a zašto ovako hitan postupak, hitna hitnost za sve ove stvari koje se predlažu?

Inače, kao što znamo, vladajuća većina je na vlasti pet godina i odjednom se javlja neverovatna hitnost oko ovog zakona. Kaže ovako – za finansijska sredstva za sprovođenje zakona, kaže predlagač, a predlagač je uvaženi kolega Aleksandar Martinović, za sprovođenje predloženog zakona nije potrebno obezbediti dodatna sredstva u budžetu Republike Srbije. To znači da, nakon ove reorganizacije, sve ono što je bilo planirano budžetom ranije će ostati i sada i da ova reorganizacija znači da nestaje Kancelarija za odnose sa EU, da se ona gasi, verovatno će se ugasiti ministar bez portfelja koji je zadužen za evrointegracije i, umesto toga, pravi se novo ministarstvo koje isti budžet nasleđuje i praktično se tu ništa neće promeniti.

Isto tako, kada govorimo o zaštiti životne sredine, što je naravno jako važna tema, to je bilo u Ministarstvu poljoprivrede, od toga se formira novo ministarstvo, posebno ministarstvo, i nikakva druga budžetska sredstva neće biti potrebna, što znači da isti ljudi koji su radili taj posao ranije, će ga raditi i dalje i za jednu i za drugu od ove dve važne oblasti.

Onda kaže razlozi za donošenje zakona po hitnom postupku, i ovde se predlagač zaista pomučio da nam objasni koji su to razlozi, zašto ovo radimo po ovako hitnom postupku. Kaže – razlozi za donošenje predloženog zakona po hitnom postupku sadržani su u potrebi da se spreče štetne posledice po rad organa i organizacija, imajući u vidu da je ocenjeno da bi osnivanje ministarstva zaštite životne sredine i ministarstva za evropske integracije u znatnoj meri doprinelo unapređenju društvenih odnosa, ni manje ni više, u oblastima za koje se ta dva ministarstva obrazuju, kao i efikasnijem radu državne uprave. Ovo je obrazloženje.

Onda se nameću neka logična pitanja, ako je ovo obrazloženje, pošto će očigledno, kako predlagač kaže, nastupiti neke štetne posledice ako hitno ne uspostavimo ova ministarstva, pitanje je koje štetne posledice, i koliko ih je nastupilo u prethodnih pet godina dok nismo imali ova dva ministarstva. Ovde se kaže da u ovih nekoliko dana, koliko je ušteđeno, da po hitnom postupku se ovo desi, jer sprečićemo neke negativne posledice po narod.

Onda se postavlja pitanje, kaže, da bi ovo doprinelo u znatnoj meri unapređenju društvenih odnosa. Ni reči kakvom unapređenju, kojih društvenih odnosa, u kojim oblastima i kako će doprineti efikasnijem radu državne uprave, ni jedna reč. Samo praktično jedno šturo obrazloženje koje vređa inteligenciju poslanika.

Zatim kaže – razlozi zbog kojih se predlaže da zakon stupi na snagu pre osmog dana od dana objavljivanja u „Službenom glasniku RS“. Za građane koji gledaju, zakoni stupaju na snagu osam dana nakon objavljivanja u „Službenom glasniku“, za ove se predlaže da isti dan, kada se objave, stupe na snagu. Pa kaže – predlaže se da zakon stupi na snagu danom objavljivanja u „Službenom glasniku RS“ da bi se što pre stekli uslovi za početak rada ministarstava, jer je ocenjeno da bi to u znatnoj meri doprinelo unapređenju društvenih odnosa u oblastima za koje se ta dva ministarstva obrazuju, kao i efikasnijem radu državne uprave.

Ponovo pitanja ko je ocenio, na osnovu kojih merila je ocenio i kako će u znatnoj meri doprineti ovo unapređenju društvenih odnosa kada novih sredstava nema, isti ljudi u državnoj upravi, koji su obavljali ove poslove, će nastaviti da ih obavljaju i dalje, samo ćemo imati dva nova ministra. Kako mi se čini, ovo je zaista vređanje zdravog razuma i poslanika, a i građana Srbije.

Jedna suštinska izmena ovde, pošto ova reorganizacije je praktično samo formiranje dva nova ministarstva i, praktično, namirenje koalicionih dogovora, imamo jednu promenu koja se tiče javnih preduzeća.
Kako sam potrošio vreme?
Od koliko vremena?
Koliko vremena?
A koliko vremena je ostalo bilo?
Tri minuta tu i tamo, računate vi to vaše vreme proizvoljno. Svakako …
Nisam ja duhovit nego vi.