Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Jahja Fehratović

Jahja Fehratović

Stranka pravde i pomirenja

Govori

Ja preko vas želim da uputim poruku kolegama.
Ne želim, ali dozvolite mi samo da kažem još jednu rečenicu.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Poslanici Stranke pravde i pomirenja podržaće ovaj Predlog zakona o ministarstvima, prosto jer znamo da ono što sledi je još važnija stvar od toga kako će koji sektor ili resor biti raspoređen, a isto tako smatramo, za razliku od onih koji su to kritikovali, da je dobro što su neka ministarstva izdeljena. Ovde prvenstveno mislim na to da je jako važno i dobro rešenje što ćemo imati zasebno Ministarstvo prosvete i zasebno Ministarstvo nauke, jer je prosveta izuzetno složen, važan, a ja bih rekao i jedan od najbitnijih stubova ove države, kao i svake države i vrlo zahtevan aparat, a nauka je nešto što treba razvijati i što će osigurati budućnost ovoj državi.

Isto tako, dobro je što smo Ministarstvo kulture i informisanja izdelili, jer je kultura nešto što je bogatstvo Balkana, a posebno države Srbije, jer je naša kultura i kulturno nasleđe i ono što imamo izuzetno bogato i smatram da zaista mnogo više treba ulagati i mnogo više treba promovisati sve ono što postoji od kulturnih bogatstava, kulturnih različitosti, kulturnog nasleđa i onoga što trebamo u budućnosti raditi, tj. promovisanje i promicanje tih kulturnih vrednosti.

Mišljenja sam da se možda moglo još razmisliti o tome da se vrati ono što je nekada bilo, a to je ministarstvo vera. Ono je danas pri Ministarstvu pravde. Verujem da bi to bilo jako korisno i da bi se time izašlo u susret mnogim potrebama verskih zajednica i crkava i verujućim ljudima u ovoj državi, jer, svakako da je to mnogo važnije od toga koji su sektori i ko će biti na pozicijama onih koji će voditi te sektore.

Pravo da vam kažem, slušajući jučerašnju i današnju diskusiju, opet se moram nekako osvrnuti na ono što znači konformizam prestonice i neophodnosti za potrebe građana Republike Srbije, posebno onih koji žive u unutrašnjosti u onim regionima i centrima koji su manje razvijeni i koji osećaju, uprkos onome što se tvrdi od dela narodnih poslanika, da se ne radi ništa, i te kako osećaju napore, dosadašnje napore ove Vlade i prethodne Vlade da poboljša ukupne uslove života njih.

Nažalost, mi to nismo kod prethodnih vlada i prethodnih režima i dobro je da se ponekad ovde čuje termin lustracija i ono što je govoreno o lustraciji, ali nije dobro da se ima amnezija za ono što se dešavalo u prethodnim periodima. Mi verujemo da to građani Republike Srbije prepoznaju.

Isto tako verujemo da će napori koje će učiniti nova Vlada ići i dalje u korist isključivo građana Republike Srbije, jer sve ono što je započeto daje nam za pravo da verujemo da će tako biti. Sve ono što je započeto, konkretno na našim prostorima, prostoru Sandžaka, daje nam za pravo da verujemo da će biti nastavljeno i kada su u pitanju kapitalni projekti, autoputevi, kada su u pitanju projekti kliničko-bolničkog centra, kada su u pitanju projekti aerodroma, kada je u pitanju mnogo onoga što se radi i što je već u fazama projektnih dokumentacija za izradu. Zato mi, kao poslanici birani glasovima građana s tog prostora, tvrdo smo uvereni da će se taj kontinuitet nastaviti. Isto tako, tvrdo smo uvereni da će se razrešiti i mnoge posledice koje su naslage nepravde iz prošlosti.

Kada sam kazao amnezija, dobro se sećamo i tih perioda 2006, 2007, 2008. godine, kako smo mi prolazili sa onima koji su tada bili režim. Dobro se sećamo i svega onoga što se dešavalo i tada na izborima itd. nemamo amneziju, ali nas raduju lustracije, pa makar bili i u unutrašnjim redovima i verujemo da konačno, kao društvo i kao društva krećemo ka boljitku, ali smo ih uvek za to da imamo politiku konkretnih vrednosti, konkretnih rezultata, a to smo se uverili da je prethodna Vlada i da će ova Vlada takođe to imati, naravno uz sve ono što znači vladalaštvo, uz sve ono što znači odgovornost i uz sve ono što znači, pre svega, briga za građane Republike Srbije. Hvala.
Poštovani predsedavajući, poštovani predsedniče Republike Srbije sa saradnicima, dame i gospodo narodni poslanici, jučerašnje naše zasedanje i ova današnja rasprava predstavljaju nešto o čemu trebamo otvoreno i objektivno govoriti.

Ja sam se juče kao narodni poslanik bošnjačke nacionalnosti nekoliko puta osećao, ako hoćete iskreno, kao strano telo. Svi ovi ljudi koji su govorili uglavnom su govorili o tome kao da u ovoj državi žive samo pripadnici srpskoga naroda. Jedini koji je pored Srba spominjao i ostale narode u ovoj državi jeste predsednik Republike Aleksandar Vučić i to treba ovde kazati iskreno i biti zahvalan na tome. Naravno, pitanje Kosova nije samo pitanje albanskoga i srpskoga naroda.

Spremajući se za ovu sednicu, prethodnih dana sam boravio nekoliko puta u Mitrovici, želeći da vidim zaista kako žive ljudi tamo, s obzirom da je Mitrovica grad koji je jako blizu Novoga Pazara. Bio sam i u srpskom delu, bio sam i u albanskom delu. Ali, znate šta, ta dva dela spaja nešto što se zove Bošnjačka mahala. Kada iz srpskog dela hoćete preći u albanski deo vi morate proći kroz Bošnjačku mahalu. Hoću da kažem da kako god u Srbiji žive i Srbi i pripadnici drugih naroda i na Kosovu žive Albanci, Srbi, ali i Bošnjaci i Romi i Aškalije i Egipćani i Goranci, pa jedan manji deo i Turaka. Kada pokušavamo govoriti o ovim stvarima, trebamo uzeti u obzir da je to prostor, kao što je prostor celog Balkana, koji je multikulturalan, koji podrazumeva život svih ljudi na tom prostoru.

Ono što mi je ostalo upamćeno, urezano prilikom tih boravaka tamo jeste da sam video veliku želju za životom, veliku želju i kod pripadnika srpskog naroda i kod pripadnika albanskog naroda, a i kod pripadnika bošnjačkog naroda. Takođe sam mnogo vremena tih dana proveo sa studentima bošnjačke nacionalnosti koji studiraju u Mitrovici, kojih ima više stotina i koji iz prve ruke osećaju šta znači život u tom delu našeg prostora.

Dame i gospodo, ono što smo juče čuli od predsednika Republike Srbije predstavlja jedini način kako da izađemo iz ovih problema. Pitanje Kosova je veliki čvor, on se ne odnosi samo na prostor Kosova ili na prostor Srbije, on se odnosi na prostor celog Balkana. Jako me je obradovalo to što sam čuo da konkretnog, jednobraznog, jednorodnog rešenja nema. Kada sam aplaudirao predsedniku kada je spomenuo da neće slati u kovčezima niti decu majkama albanske niti srpske nacionalnosti, bio sam usamljen u tome.

Ja pripadam generaciji koja je odrastala devedesetih, koja je pamtila sve ono što se događalo devedesetih, koja nosi traume iz tih devedesetih. Kroz moj grad Novi Pazar su tih devedesetih godina prolazile kolone i kolone izbeglica sa Kosova. Kroz moj grad su tih godina prolazile hiljade i hiljade izbeglica albanske nacionalnosti. Na moj grad je palo mnogo, zaista mnogo NATO bombi. To su traume koje pamti moja generacija.

U ime generacije moje dece, u ime generacije svih nas, ja tražim i zahtevam zaista od predsednika i svih nadležnih, i ne samo od predsednika Republike Srbije, već svih koji utiču na ovo pitanje, da ne dozvole da naša deca imaju one traume koje smo mi imali i koje su obeležile naša detinjstva.

Molim vas da učinite sve što možete da očuvate mir, da očuvate suživot, da očuvate ono što je važno za svakog građanina ove države, jer bez toga nema opstanka i nema budućnosti na ovim našim prostorima. Nemamo se čemu nadati ukoliko ne očuvamo mir. To nije pitanje jednog naroda, to nije pitanje dva naroda, to je pitanje svih naroda na Balkanu, to je pitanje svakog pojedinca. Na kraju, to je pitanje svakog čoveka na ovim našim prostorima. Hvala.
Zahvaljujem predsedavajući.

Prosto, s obzirom da mi je isteklo vreme pre nego sam uspeo sve kazati, ja se zahvaljujem i predsedniku Aleksandru Vučiću što se obratio na moje izlaganje i želim ovde samo kazati da razumem da ovo jeste i nacionalno pitanje koje se pre svega odnosi i tiče srpskog naroda i albanskog naroda, ali prosto i mi, mali narodi ili manji narodi na ovim prostorima, smo deo tog pitanja.

Kako sam spominjao Mitrovicu, Bošnjaci žive i u Peći, u Vitomirici, i u prizrenskoj regiji i znate kako? Mi se osećamo nekada kao da smo između čekića i nakovnja, a pre bih da se osećamo kao most spajanja i da damo doprinos, u stvari da se ovo pitanje reši na dobrobit svih naroda i svih građana ove države i celog ovog našeg prostora.

Samo sam to dužan kazati da će poslanici Stranke pravde i pomirenja svakako podržati ovaj izveštaj i svako nastojanje da se dođe do rešenja koje je u interesu svih nas. Znam, svestan sam da kod ovih situacija nije dovoljno da smo jedna strana teži miru, da samo jedna strana teži rešenju i to je nešto što je najveći problem i treba insistirati svakako svi da isto tako imaju širinu, da isto tako uđu nekada u tuđe cipele, da razumeju pozicije i da naravno u interesu i svog naroda i drugih naroda teže onome što je najbolje za sve nas. Hvala vam.
Reklamiram član 108. stav 1.
Ja sam se javio pre.

Evo, član 107. Poštovani predsedavajući, ja vas molim, vi niste bili u ovom parlamentu, kada je ovaj parlament izglasao nešto što se zove Etički kodeks ponašanja narodnih poslanika, u skladu sa zahtevima koje su nam evropski parlamentarci tražili. Ja vas molim da to primenjujete, jer da ne bi bili u poziciji, bez obzira je li to metafora ili nije metafora, da jedan narodni poslanik sve narodne poslanike upoređuje sa šimpanzama. Ako za sebe misli to, ja nemam ništa protiv, ali da sve nas tako vređa, to zaista nema smisla. S druge strane, povređuje i sve one glasače koji su glasali za takve narodne poslanike i to nije povreda dostojanstva samo narodnih poslanika, već svih građana Republike Srbije.

Molim vas da vodite ovu sednicu onako kako zahteva ovaj Poslovnik i Etički kodeks o ponašanju narodnih poslanika. Hvala.
Dame i gospodo narodni poslanici, zašli smo u deveti sat današnjega rada i ono što smo sa ove pozicije koja je nekako u sredini mogli čuti u toku ove već sada devetočasovne rasprave jeste da imamo različite percepcije činjenica, a kao izabrani predstavnici građana Republike Srbije svih nas 250 ovde ima najznačajniji legitimitet da predstavlja sve ono što su interesi građana Republike Srbije i mora naći minimum konsenzusa oko koga će se dogovoriti kako će najbolje raditi u interesu građana Republike Srbije, a taj minimum jeste ovaj Poslovnik koga svi mi moramo poštovati i koga se moramo pridržavati. To znači da mora postojati i neko ko će se starati o radu po tom Poslovniku, to je predsednik Narodne skupštine Republike Srbije.

Kao što rekoh, svi smo mi izabrani predstavnici građana Republike Srbije. Ona lista koja je dobila najznačajniji broj glasova u ovoj državi dala je svoj predlog, to je dr Vladimir Orlić i mi kao poslanici stranke Pravde i pomirenja podržavamo taj predlog. Ne podržavamo samo zbog toga, već što smo ovde imali prilike prethodni period raditi i uveriti se u ono što znači predsedavanje Skupštinom Republike Srbije, sa pozicije potpredsednika dr Orlića. U periodu 2020/2020 godina, jer je u onim prilikama kada je predsedavao posebno prema onima koji su manjinski bili poslanici iskazivao tolerantnost, konstruktivnost i naravno principijelnost.

Mi kao poslanici stranke Pravde i pomirenja imamo još jednu dodatnu obavezu prema dr Orliću, a to je da je pre skoro devet meseci izvršne i zakonodavne vlasti, koji nas je pozvao, iskazao saučešće, podelio bol nakon preseljenja našeg lidera akademika muftije Muamera Zukorlića, upravo bio potpredsednik Narodne skupštine akademik Orlić koji je isto tako došao u Novi Pazar, prisustvovao dženazi, ispratio na bolji svet, podelio bol sa građanima Novog Pazara, sa Bošnjacima i sa svima onima koji su poštovali rametli muftiju Zukorlića. To je nama dodatna obaveza i kao ljudima, i kao Bošnjacima i to je rezultat one politike koju je zagovarao akademik muftija rametli Zukorlić, politike pomirenja i politike razbijanja stereotipa, politike približavanja građana Srbije jedni drugima.

Naravno, u duhu toga jeste i ovaj predlog za potpredsednike Skupštine Srbije. Kao što rekoh, mi kao izabrani predstavnici predstavljamo ogledalo Republike Srbije i jako je dobro što će među tim potpredsednicima biti sedam potpredsednika različitih političkih pitanja, različitih političkih ideologija, a među njima i potpredsednik Stranke pravde i pomirenja, što je jedan od kontinuiteta nastavka politike koju je rametlija akademik muftija Zukorlić implementirao.

Takođe, u duhu ovoga što sam govorio, mi kao politička partija i kao stranka koja zastupa autentične interese kako Bošnjaka, tako svih manjinskih naroda u ovoj državi i građana Republike Srbije među svojim glasačima imamo i pripadnike makedonskog naroda, građane Republike Srbije, pa ću iskoristiti priliku da im čestitam njihov poseban praznik Ilinden, Dan Republike Severne Makedonije. Isto tako kao još jedna od vrednosti koja nas sve spaja, jer je to u pravoslavnoj srpskoj tradiciji Ilindan, a u bošnjačkoj tradiciji Alidžun.

Dakle, hoću da kažem da su to sve vrednosti koje trebamo baštiniti i koje ćemo kao narodni poslanici u periodu koji je pred nama iskazivati kako bismo sve ono što jeste ogledalo multikulturalne, multietničke Republike Srbije, Srbije u kojoj su svi građani, bez obzira na versku pripadnost, bez obzira na nacionalnu pripadnost, jednaki i Srbije koja će garantirati slobodne i prava svakom građaninu Republike Srbije.
Zahvaljujem uvažena predsedavajuća.

Poštovani predstavnici predlagača, poštovani narodni poslanici, sudstvo je jedan od tri ključna stuba celog jednog društva ili države u zakonodavnu, izvršnu vlast. Sudstvo mora imati onu ulogu koja treba da drži društvo u onom smislu u kome je ono sigurno da će pravda i rad po zakonima i poštovanju Ustava biti ključni temelj razvitka tog društva. Naravno i zato smo ovde kao poslanici Stranke pravde i pomirenja i svi ostali narodni poslanici mnogo puta govorili o sudstvu, o izborima sudija, tužilaca itd. ne slažući se svakog puta sa predlozima, neke i podržavajući. Isto tako smo uvek tražili i zahtevali da se u mešovitim sredinama ispoštuje Ustav, da oni koji se predlažu na tužilačke i sudske pozicije budu predloženi u skladu sa onim što znači reciprocitet pripadnosti stanovništva tog mesta.

Danas, takođe imamo jedan od tih predloga, čini mi se za sud u Novom Pazaru, za javno tužioca. Važno je da imamo uvek na umu da u tim mešovitim sredinama, pored referentnosti, pored sudske čestitosti, tužilačke čestitosti, moramo poštovati i nacionalnu pripadnost građana tog grada kako bi svi imalo ono što ime je Ustavom i zakonima zagarantovano, tj. da budu jednako predstavljeni u svim delovima državnih organa, a i u sudstvu, naravno, kao jednom od stubova, kao što rekoh, celokupnog ovog sistema.

Mnogo puta smo govorili o tome da sudstvo mora biti nezavisno, da bude oslobođeno uticaja delova kriminalnog sistema, delova policije i tužilaštva. Nismo to imali uvek na prostoru Sandžaka. To je nešto o čemu smo govorili i o čemu ćemo konstantno govoriti u narednom periodu sa ciljem da se sudstvo, da se tužilaštvo očisti od onih koji nisu dobronamerni ni prema svojoj profesiji i koji ne rad u skladu sa Ustavom i zakonima Republike Srbije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovani ministre sa saradnicom, poštovani narodni poslanici, današnji predlog je izuzetno važan, jer se njime određuje sudbina velikog broja visokoškolskih ustanova u Republici Srbiji, a samim tim i sudbina više desetina hiljada studenata i više hiljada prosvetnih radnika u ovoj državi.

Zašto ovo kažem? Zato što je NAT institucija koja ima pravo da odlučuje koji će univerzitet, koji će departman, koja će katedra dobiti akreditaciju, a koja neće.

Mi smo imali veoma važnih odluka ovog tela u prošlosti sa kojima smo se slagali i onih sa kojima se nismo slagali, ali da napravim jednu kratku retrospektivu svih tih okolnosti koje su, evo, dovele da i danas ovde govorimo o ovom ili ovim predlozima.

Dakle, NAT je naslednik nečega što se zvalo Komisija za akreditaciju, odnosno KAPK. Komisija za akreditaciju i proveru kvaliteta, čini mi se 2006. godine osnovan, nakon što smo prešli na ovaj bolonjski proces i njegova uloga u početku nije bila zahvalna iz više razloga, što je prosto bio sastavljen isključivo od profesora sa državnih univerziteta, koji nisu bili blagonakloni prema privatnim univerzitetima ili univerzitetima koji imaju zadužbinarski karakter.

Naravno, tu je bilo jako puno problema, tu je bilo jako puno i neprofesionalnih odnosa prema određenim visokoškolskim ustanovama i iz tog razloga je, recimo, došlo do toga da ENKA zamrzne jedno vreme ulogu KAPK-a, odnosno da ga stavi pod posmatranje, a uzročno posledično tome taj je KAPK razrešen, a osnovan je NAT kao krovna institucija koja će se baviti procesom utvrđivanja kvaliteta i ostalih kriterijuma koji su neophodni da određena visokoškolska ustanova bude upisana u registar visokoškolskih ustanova i kao takva prepoznata i priznata u Republici Srbiji, regionu, ali i celoj Evropi.

Godine 2017. ovde u ovom plenumu neki ljudi koji su nanosili nepravdu visokoškolskim ustanovama, hajde da kažem, i Univerzitetu u Novom Pazaru, pokušali su braniti tu poziciju KAPK-a, napadajući nas poslanike Stranke pravde i pomirenja tada da to radimo, da insistiramo na promenama ovog Zakona o visokoškolskom obrazovanju isključivo radi tog univerziteta.

Međutim, ispalo je, u stvari, ono što jeste suština da smo mi tada, kao i većina koja je i danas ovom parlamentu, dobili ili radili na tome da sačuvamo dostojanstvo i Ministarstva prosvete, ali i visokog obrazovanja. Zašto? Zato što je to bilo nešto što je išlo u prilog ovome što je ENKA zamerala akreditacionoj komisiji, što je dovelo do toga da danas kroz NAT polako se rešavaju svi ti problemi koji su deceniju i više držali državu Srbiju, odnosno Republiku Srbiju u nezavidnom položaju kada su u pitanju statusi visokoškolskih ustanova, kada su u pitanju statusi svih drugih zaposlenih i korisnika ovih institucija.

Naravno, time se stalo u kraj i onome što je bila samovolja određenih ljudi koji su bili u procesu akreditacija, posebno recenzenata koji su dolazili sa najvećih univerziteta i imali su određenu vrstu snishodljivosti, a ponekad i određeni odnos nepravedan prema drugim univerzitetima, odnosno visokoškolskim ustanovama.

Zato je vrlo važno da u ovom telu budu ljudi, pre svega, profesionalci, da budu ljudi koji su iz struke, da budu ljudi koji su rasterećeni svih drugih odnosa, koje isključivo interesuje da li je neka visokoškolska ustanova ispunila uslove da to bude, da li ima sve što je neophodno kada su u pitanju reference onih ljudi koji su u obrazovnom procesu i da li ispunjava i sve ostale, kao što su prostorni uslovi, tehnički uslovi, itd, da dobije status visokoškolske ustanove.

Svi drugi kriterijumi koji su izvan okvira onoga što predstavlja ovaj osnovni ili temeljni ili bazni okvir nisu dobronamerni i oni nisu donosili dobro visokoškolskim ustanovama, pa i hiljadama, hiljadama studenata koji su završavali te visokoškolske ustanove.

Moram kazati da je u ovom procesu jako mnogo uradio i Odbor za obrazovanje, nauku i tehnološki razvoj Republike Srbije, odnosno Skupštine Republike Srbije u prethodnom periodu, na čijem čelu je i bio predsednik i lider SPP rahmetli akademik muftija Muamer Zukorlić i da su ove promene koje su pokrenule procese vraćanja digniteta visokog obrazovanja visokoškolskog obrazovanja u Republici Srbiji otpočeli zahvaljujući i radu i veoma predanom prisustvu ovog odbora u svim ovim odlukama koje su bile neophodne kako bi se ovaj proces pokrenuo i kako bi danas imali ovde pred sobom ovu dosta respektabilnu plejadu ljudi koji su predloženi za članove upravnog odbora NAT-a.

Zato SPP i narodni poslanici SPP podržavaju ove predloge. Smatramo da su većina članova koji su predloženi sa respektnim biografijama, sa velikim iskustvom i da će doprineti očuvanju i unapređenju kvaliteta rada svih visokoškolskih ustanova kroz svoju nadzornu ulogu i kroz ono što jeste u opisu njihovog posla.

Naravno, iskustvo koje smo imali u prethodno periodu uči nas tome da su ti odnosi kreirani na tome koliko su ljudi koji su od struke, koji su u ovim telima spremni da zaista urade puno na ovom polju, koliko su spremni da se založe svojim autoritetom, kredibilitetom, znanjem, veštinama, umećima da se unaprede ovi procesi i koliko su spremni da od sebe sklone sve subjektivne okolnosti koje mogu uticati na to da prema određenoj visokoškolskoj ustanovi budu naklonjeniji u odnosu na drugu visokoškolsku ustanovu.

Zato ćemo ostati do kraja oprezni, do kraja ćemo nadgledati i kao narodni poslanici rad ovog tela, smatrajući da ovo telo ima izuzetno odgovornu ulogu, izuzetno važnu ulogu i da kao takvo treba raditi, pre svega, na osnovu kvaliteta i onoga što jesu suštinske reference svakog visokoškolskog organa u ovoj državi bio on državnog karaktera, kao javna ustanova, bio osnovan kao privatni univerzitet ili privatni fakultet ili privatna visoka škola.

Sve su to veoma važni delovi obrazovnog sistema u Republici Srbiji. Svi ti delovi obrazovnog sistema doprinose da imamo veoma širok spektar visoko školovanih kadrova, mladih ljudi koji još uvek imaju veoma visoku poziciju i mišljenje u zemljama EU kao kadrovi koji dolaze iz ove države, kao kadrovi koji su stekli neophodna znanja, veštine i umeća i koji dobijaju vrlo lako šanse da ta svoja znanja, veštine i umeća pokažu na tržištu EU ili drugih zemalja i kao takvi postaju izuzetno važni i respektabilni kadrovi.

Naravno, ovo sve govorim i kao neko ko je univerzitetski profesor, ko je u dosadašnjoj svojoj karijeri takođe imao posla sa Akreditacionom komisijom, pa onda i sa NAT-om, neko ko je predvodio i departman filoloških nauka na jednom univerzitetu i znam šta znači biti deo Akreditacione komisije, biti deo NAT-a u odnosu na ono kako se oni postavljaju prema visokoškolskim ustanovama, pogotovo prema privatnim visokoškolskim ustanovama, zadužbinarskim visokoškolskim ustanovama, a pogotovo u onom trenutku kada iz nekih svojih razloga smatraju da niste dobrodošli samo zato što preferirate neke vrednosti koje su bazirane isključivo na kvalitetu, isključivo na kriterijumima, isključivo na naučnim osnovama.

Najznačajniji problem koji smo imali u prethodnom periodu na tom departmanu odnosio se na akreditaciju smera za bosanski jezik i bošnjačku književnost. To je jedan problem s kojim smo se suočavali kao društvo iz razloga što u Republici Srbiji postoji obrazovanje na bosanskom jeziku gde se deca u osnovnim i srednjim školama obrazuju na tom jeziku, ali nije postojala visokoškolska ustanova koja bi spremala kadar da radi sa tom decom.

Naravno, iz nekih drugih razloga bili su pokušaji raznih opterećenja, da nam na bilo način otežaju taj proces, ali shodno odlukama, shodno kriterijumima i shodno svemu onome što je neophodno da bi jedan smer, da bi jedna naučna disciplina dobila naučni kredibilitet i da bi bila kao odsek, kao katedra priznata ispunjavali smo, ispunjavamo uvek te kriterijume i možemo s ponosom reći da smo jedina katedra u ovoj državi, u Republici Srbiji, koja obrazuje veliki broj profesora bosanskog jezika i bošnjačke književnosti. Taj proces je u završnoj fazi i da se i pred NAT-om i pred komisijama koje pregledaju kvalitet taj proces okonča i da konačno i u Republici Srbiji svi profesori filologije, kao i profesori bosanskog jezika i bošnjačke književnosti, kao i profesori srpskog jezika i srpske književnosti, kao i sve druge nacionalne discipline imaju ravnopravan odnos prilikom priznavanja njihovih diploma, prilikom priznavanja njihovih znanja i veština i prilikom šanse da dobiju zaposlenje u obrazovnom procesu.

To je ono što je važno i za Republiku Srbiju. To je veliki doprinos i Univerzitetu u Novom Pazaru, kao jedne zadužbinarske institucije, celokupnom procesu obrazovanja u Republici Srbiji i kao takvo ono ima izuzetno važnu ulogu i trebalo bi biti podržano od svih instanci društva, jer rešava jedan veliki problem koji je mogao biti upotrebljavan i zloupotrebljavan od raznih činioca ovog društva. Zahvaljujući ustrajnosti, zahvaljujući upornosti i zahvaljujući konstantnom radu Univerziteta u Novom Pazaru i u našoj državi postoji takva katedra i nastava koja se izvodi u obrazovnom sistemu, u osnovnim i srednjim školama, jeste nastava koju izvode kadrovi koji su školovani prevashodno u našoj državi.

S tim u vezi još jednom pohvaljujem i to što je ministarstvo u prethodnom periodu organizovalo i polaganje za licencu za profesore bosanskog jezika i bošnjačke književnosti po prvi put u Republici Srbiji, gde su pravno i formalno oni ljudi koji preko deceniju rade u obrazovnom procesu u osnovnim i srednjim školama, gde se izvodi nastava na bosanskom jeziku, dobili licencu za izvođenje te nastave.

Nije to trajalo deset godina i više zato što oni nisu ispunjavali uslove, nego zato što do sada ministarstvo i drugi organi nisu imali kapaciteta ili iz nekih drugih razloga, ali prosto nije bilo organizovano nikada polaganje za licencu za profesore bosanskog jezika i bošnjačke književnosti. To je urađeno početkom ove 2022. godine. Taj proces je otpočeo. Zahvaljujući tom procesu otklonjena je još jedna velika nepravda prema prosvetnim radnicima koji izvode nastavu na jeziku jedne nacionalne zajednice i koji kao takvi imaju sva ona prava kao građani ove Republike, kao građani države Srbije, kao i svi ostali profesori i prosvetni radnici koji su zaposleni u obrazovanom sistemu.

S tim u vezi čestitam i zahvaljujem se Ministarstvu na tome što je imalo sluha da počne rešavati ovaj problem, da je taj proces pokrenut, da je taj proces krenuo i da će verovatno u narednom periodu biti nastavljen kako bi veliki broj profesora koji izvode nastavu na jezicima nacionalnih manjina, a konkretno na bosanskom jeziku, imali mogućnost da posle deceniju i više čekanja dobiju licence koje su im neophodne da bi u potpunosti, u celosti ostvarili sva ona prava koja im kao prosvetnim radnicima, zaposlenima Ministarstva prosvete pripadaju.

Nadamo se da će svi članovi Upravnog odbora NAT-a iskoristiti sva iskustva koja su prethodila, koja su nekada bila kvalitetna, koja su nekada bila manje kvalitetna, naročito u periodu pre reformiranja KAPK koji je postao NAT, da neće više nikada dovesti da sve visokoškolske ustanove u ovoj državi budu pod radarom neke institucije za proveru kvaliteta, kakva je ENKA u Evropskoj zajednici, u EU, i da ćemo suprotno tome mnogo više raditi sami na podizanju kvaliteta, na tome da preteknemo sve te kriterijume koje predviđa ENKA, a jedan od posebnih takvih pokazatelja jeste i jedna dobra tradicija koja je uvedena kroz NAT, a to je ovo samovrednovanje visokoškolskih ustanova koje daje priliku svakom rukovodiocu neke određene visokoškolske ustanove da objektivno, u celosti sagleda sve potencijale svoje visokoškolske ustanove, da objektivno sagleda šta mu je još neophodno kako bi bio najbolji, a svi su na tom polju sa tom idejom, sa tom težnjom, sa tom misijom da budu najbolji, da budu servis studentima i da kao takvi daju veliki doprinos uspostavljanju akademskog društva u Republici Srbiji, društva koje će ceniti one vrednosti koje se baziraju na nauci, na umetnosti, na produhovljenosti i na onome što je suština uzdizanja jedne cele države.

To je nešto što je povezano sa tim da jedino takvo društvo može biti društvo koje će se kretati ka budućnosti, ka prosperitetu i kreirati neku vrstu puta kojim se trebamo kretati kako bismo ostavili generacijama iza nas nasleđe kojeg se trebaju držati i koje će im osigurati da budu predvodnici celokupnog prosperiteta, ne samo u Republici Srbiji i ne samo na Balkanu, već da budu takmaci za prestižne uloge na celokupnom prostoru kontinenta Evrope. Hvala vam.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Svi predlozi zakona koji idu u korist građana Republike Srbije zaslužuju ne samo podršku, nego i poštovanje svih narodnih poslanika, jer su ovo predlozi zakona koji omogućavaju da se dodatno investira u boljitak života posebno onih građana koji su u sredinama udaljenim od centralnih delova države.

Ohrabruju ovi zakoni iz razloga što očekujemo da će se iz ovih fondova, iz ovih zajmova izdvojiti značajna sredstva za ona područja koja su decenijama ranije bila zapostavljana i koja tek ovih poslednjih godina, naročito u ovim partnerskim odnosima Stranke pravde i pomirenja i Srpske napredne stranke dobijaju na značaju, a to je skoro bilo implementirano i onim susretima u Sjenici, Novom Pazaru, pa i Priboju, gde je jako puno obećano građanima i gde je predsednik Aleksandar Vučić dao investicija za taj kraj više nego što je možda u prethodnih pet ili šest decenija ulagano uopšte u tu sredinu.

Naravno, proces izgradnje svega onoga što je obećano će potrajati, ali svakim danom se radi intenzivno. Ono što je najvažnije jeste ta putna infrastruktura, posebno auto-put koji će otvoriti taj prostor za sve one strane investitore koji će nam umnogome doprineti da očuvamo stanovništvo na tom kraju, jer u protivnom, ukoliko se ne uradi nešto da se sačuva sve ono što je još ostalo od stanovništva, ukoliko se dodatno ne uloži od strane države, bojim se da će taj kraj za nekih deceniju ili dve ostati pust, kao što su nam puste mnoge planine, mnoga brdsko-planinska područja, jer prosto nedostatak infrastrukturnih projekata i nedovoljan kvalitet svake vrste života doprineo je tome da ljudi prosto idući za lagodnijim životom odlaze u druge krajeve.

Zato je vrlo važno da se sve ovo dešava, vrlo je važan i taj brzi internet koji će doći i u ta brdsko-planinska područja i vrlo je važna svaka investicija koja otvara taj prostor, koja omogućava ljudima sa tog prostora da jednostavno vide sebe i budućnost svojih porodica u tim krajevima koji su beskrajno, a ponekad i nestvarno lepi, ali su isto tako surovi, kao što su surovi u ovim zimskim trenucima na Pešterskoj visoravni, gde nije lako opstati pod ovim minusima, po svemu onome što podrazumeva surova pešterska zima.

Naravno, ohrabruje sve ono što je obećano. Ohrabruju ovi počeci rešavanja svih tih važnih projekata i ohrabruje to da ćemo u vrlo brzim vremenskim intervalima početi da uživamo u prvim rezultatima svih ovih projekata. Međutim, to sve što je rečeno, to sve što je već krenulo da se radi je tek osnovica da se vratimo na površinu, da se sve ono što je šest ili sedam decenija prepušteno da se uradi nadoknadi, kako bismo mogli i kako bismo uspeli da taj kraj dovedemo na nivo republičkog proseka.

Ovde želim istaći da je suština svega toga da sve ovo stvara preduslove za dolazak stranih investitora, za zapošljavanje ljudi u tim sredinama, na tim prostorima i to je ono na čemu svi zajedno trebamo u budućnosti mnogo više, mnogo konkretnije i direktnije raditi i istrajavati.

Naravno, pored tih stranih investitora vrlo nam je važan i ovaj aspekt zaštite ekoloških sredina iz razloga što smo mi ovde jako puno govorili o mnogim projektima iz te oblasti, nešto od toga je urađeno kao što je sređivanje deponija u Prijepolju, ali mnogo toga još je preostalo da se uradi kako bi jednostavno celi prostor taj iz koga ja dolazim, iz koga mi kao poslanici dolazimo, bio sa zdravim vazduhom za sve građane jer je danas Novi Pazar kao grad Republike Srbije, najzagađeniji, ne samo u ovoj državi već i na Balkanu, verovatno jedan od najzagađenijih u Evropi. O tome govore i ona prethodna istraživanja.

To smo mnogo puta ovde spominjali u parlamentu, tražili smo od ministarstva, od ministarke da pokrenu procese da se to zaustavi jer imaju indikatore koji su najveći zagađivači, ja sam kao narodni poslanik dobio odgovor da, recimo ta Peletara koja je najznačajniji zagađivač vazduha, ne radi po propisima, da nema dozvole za rad, ali uporno iz dana u dan radi, pogoni su uključeni, a građani Novog Pazara sve više udišu nezdrav vazduh, nekvalitetan vazduh pa je to što je nezdravo ušlo i u zemlju i u vodu i prosto, mi smo ovih dana pored pandemije korone, izloženi jednoj vrsti ekološke pretnje, ekološke katastrofe, koja se može dogoditi ukoliko se nešto ne poduzme, da se spreči i da se jednostavno spreči dalje zagađivanje i da se izleči sve ono što je učinjeno štete, a na uštrb građana, njihovog prava, da udišu zdrav i kvalitetan vazduh tamo gde žive njihove porodice i gde pokušavaju da ostvare sve ono što jeste normalan život u jednoj državi. Hvala.
Zahvaljujem uvaženi predsedavajući.

Danas finaliziramo celi onaj proces razgovora i pregovora koji je vođe prethodnih perioda i Stranka pravde i pomirenja je učestvovala u oba formata tih razgovora. Dala je veliki doprinos. Učestvovala je u razgovorima sa predstavnicima EU, kao i u razgovorima stranaka koje nisu htele posrednike. Inicirala je dosta stvari od kojih su neke prepoznate i uvrštene su u ove predloge zakona. Za neke od njih je kazano da će se promisliti u nekom budućem rešenju i s tim u vezi smo zadovoljni sa onim što je postignuto, a pre ostalog sa ovim smanjenjem overenih potpisa za stranke nacionalnih manjina, kao i sa odbijanjem predloga koji su bili usmeno kazani da stranke nacionalnih manjina bi morale prilikom predaje lista da imaju predznak da su stranke nacionalnih manjina na glasačkome listiću, što smo smatrali svojevrsnom diskriminacijom i što je na predlog lidera naše stranke akademika muftije Zukorlića rahmetli i odbijeno.

Svi ostali predlozi su doprineli poboljšanju ukupnih uslova izbornog procesa, i naravno, dali mogućnost da na predstojećim izborima izađemo svi koji želimo da ponudimo svoje političke programe i da tražimo podršku građana za njih. Ono što je u celom ovom procesu za nas bilo važno to jeste da dijalogom, da konkretnim razgovorima uvek možemo doći do promišljanja koja vode ka zajedničkom cilju, a to je prosperitetu i opštem dobru građana Republike Srbije, a to je nešto što je u principima i načelima Stranke pravde i pomirenja.

Prosto smatramo da dijalog je jedino što može do kraja izlečiti sve strane na ovim našim prostorima i što može dovesti do približavanja suprotnih stavova, bilo onih koji su unutar jednog naroda, bilo onih koji su na mešanim sredinama, bilo na celom našem regionu.

S tim u vezi, podržaćemo sve ove predloge, kako je već kazano, i nastojati da i u budućnosti učestvujemo u svim onim kvalitetnim rešenjima koja će pre ostaloga učiniti da građani Republike Srbije imaju što kvalitetnije predstavnike u svom najznačajnijem predstavničkom domu, a to je ovde u Narodnoj skupštini Republike Srbije, kao i u svim skupštinama gradskih, opštinskih sredina gde se odlučuje o njima, o njihovoj sudbini i o potrebama koje oni kao građani ove države imaju. Zahvaljujem.
O ljudi, mi vas od jednog čoveka i jedne žene stvaramo i delimo vas na plemena i narode, da biste se međusobno upoznavali - Kuran, „surah džurat ae 13“. Služi čoveku na čast kada ostaje daleko od svađe, a svaki je ludak svadljiv - Biblija mudre izreke, 20. poglavlja.

Poštovani narodni poslanici, ovo sam izrekao kako bih još jednom kazao da mi narodi koji živimo u Republici Srbiji, verujući narodi težimo onome čime nas podučavaju naše vere, naši svetonazori, a to je da među nama bude mira, sloge i da među nama bude ljubavi, razumevanje i među nama bude onoga čemu nas podučavaju naše plemenite i časne vere.

Svaki onaj koji ne želi da poštuje ono što je o svetonazorima i Biblije i Kurana dužan je poštovati ono što je Ustavom i zakonima Republike Srbije. Ovo sam danas namerno kazao, jer imali smo događanja u Priboju, jednom od najlepših gradova u Republici Srbiji, gde je međunacionalni i međuverski život za primer celom regionu, gde je neko ko ne misli dobro ni Bošnjacima, ni Srbima hteo iznova da se priseća onoga što nas je odvelo u sunovrat devedesetih godina.

Naravno, i Bošnjaci i Srbi Priboja i politički predstavnici Bošnjaka i Srba Priboja su jednoglasno stali u odbranu mira, međusobnog poštovanja, suživota i vraćanja javnom redu i miru.

Ono što smo imali prethodnih dana jako je opasno. Jako je opasno iz razloga što je neko ko se zakleo da poštuje Ustav i zakone Republike Srbije, a u tom Ustavu stoji da su svi građani Republike Srbije, bez obzira na versku, nacionalnu i rasnu pripadnost jednaki i da se moraju poštovati njihova ljudska, njihova građanska, njihova manjinska i verska prava. To je nešto što se drznuo neko ko je zaklet da poštuje Ustav Republike Srbije i zakone Republike Srbije, da pokuša da ponizi.

Zato smo tražili od najznačajnijih instanci u Republici Srbiji da se preduzmu hitne akcije kako bi se svi oni koju sramote Republiku Srbiju, koji sramote policiju, graničnu policiju pre svega i koji pokušavaju na bilo koji način da unesu nemir među građane, hitno sankcionišu, suspenduju i odu tamo gde im je mesto, tj. u zatvore da odgovaraju za ono što su napravili.

Niko u ovoj državi nema ništa ni protiv Bošnjaka, ni protiv Srba, ali ima protiv onih izolovanih primera koji ne žele dobro ni Bošnjacima, ni Srbima, a posebno onih delova državnih organa kakva je policija, kakva je granična policija koja bi morala na najznačajniji način iskazivati toleranciju prama svakom građaninu.

Na tom graničnom prelazu u Uvcu, svakodnevno prolazi jako veliki broj ljudi i Bošnjaka, i Srba, i Bošnjaka iz Republike Srbije, i Bošnjaka iz Bosne i Hercegovine, i Srba i Republike Srbije, i Srba iz Bosne i Hercegovine i iz dijaspore i tako dalje. Ne može tamo više biti onaj koji izaziva nesreću 90-ih godina. Ne može tamo više biti onaj koji želi Novom Pazaru ono što se dogodilo u Vukovaru. Ne može biti tamo onaj koji želi Sjenici ono što se dogodilo u Srebrenici.

Odgovor koji je država dala je jasan, konkretan i direktan. Priboj jeste primer dizanja mrtvog grada, mrtvog grada u smislu industrije i to se tako mora nastaviti. Novi Pazar je primer gde će se u narednom periodu kao što je i do sada i dalje razvijati međuljudski odnosi i naravno težiti da se ljudima obezbede prave vrednosti za život, a to jeste da mogu u svome gradu, u svome mestu živeti od svoje zarade. Sjenica je primer gde će se u budućnosti i to vrlo brzo graditi škole, naučno-tehnološki parkovi i to jesu najbolji odgovori za sve one koji žele da naruše pravdu i pomirenje među Bošnjacima i Srbima.

Kao Bošnjak, kao narodni poslanik i kao građanin Republike Srbije još jednom odavde apelujem na sve da se vratimo onome što jeste suština našeg života, a to je da izgrađujemo međusobno poverenje, međusobnu ljubav i da izgrađujemo najbolje moguće odnose.

Ohrabruje i činjenica da će sutra u Priboju biti predsednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić koji će svojim autoritetom i svim onim što bude trebalo odraditi da jednostavno nikada nikome ne padne na pamet da na bilo koji način ugrožava svoje sugrađane, a posebno ne one koji su u manjini, kao što su Bošnjaci u manjini u tom gradu, a posebno ne one koji predstavljaju reč božiju, a to su imami, to su džamije.

Zato još jednom odajem veliko priznanje i imamima u Priboju i džematlijama Islamskoj zajednici na odvažnosti, na snazi da prepoznaju ono što jeste istina, a istina je da svi građani Priboja bez obzira na veru i naciju jesu protiv ovih koji na bilo koji način žele da unište dostojanstvo svih ljudi. Hvala vam.
Zahvaljujem, poštovana predsedavajuća.

Mnogo puta smo govorili o neophodnosti nezavisnog rada tužilaštva kao jednog od najvažnijih segmenata očuvanja javnog reda i mira i uspostave sistema pravde i pravičnosti u Republici Srbiji.

Nažalost, i dalje imamo delove tužilaštava koje na svaki način sudeluju u radu onih koji ne žele dobro Republici Srbiji i u sprezi su sa organizovanim kriminalnom, sa politikama koje nisu dobronamerne ni prema građanima, ni prema Republici Srbiji. To je nešto što jeste i posledica pređašnje vlasti, koje jesu uticale na to da tužilaštvo ne bude nezavisno. Jeste posledica toga da su tužioci tu svoju javnu funkciju doživeli kao od boga datu blagodat kojom mogu raspolagati onako kako smatraju da treba raspolagati i da im se tu ne može niko suprotstaviti.

Nažalost, mi građani, a posebno iz ovih delova države koji nisu centralni deo, to osećamo godinama i decenijama na svojoj koži. Prosto, postoje uticajni ljudi iz kriminalnog miljea, iz političkog miljea, iz miljea biznisa koji imaju svoje privatne tužioce, koji im štite kada god urade neki kriminal i kažu, ne možete nam ništa. Evo, danas je narodni poslanik, Samir Tandir govorio o jednoj peletari koja već godinama truje građane Novog Pazara.

Recimo, mi smo tražili od ministarstva da se ispita rad ove peletare, oni su kazali da oni nemaju dozvolu za rad, a ona i dalje radi i konstantno truje građane Novog Pazara. Znate li zbog čega? Zato što vlasnici te peletare su u finansijskim i partnerskim odnosima sa jednom lokalnom političkom partijom koja drži vlast u tom gradu. Znate li zbog čega? Zbog toga što su napravili jednu perfidnu stvar, tako da se u inicijale svojih vlasnika stavili u nazive te firme, a ti inicijali se poklapaju sa vladajućom partijom u Republici Srbiji. Pa, onda građani imaju dvostruki problem.

Jedan je problem straha od tih moćnika, a drugi je zloupotreba najjače srpske partije ovde za koju misle da je deo te peletare, a ona nije, nego je to jedan marifetluk. Ti ljudi koji su iskoristili svoje inicijale, koji su poklapaju sa skraćenicom najveće političke partije da bi zaplašili građane, a na taj način štete i toj partiji i ovoj državi, a koriste to da steknu dobit koja je protivna zakonima i koja nažalost već mesecima Novi Pazar drži na lestvici najzagađenijih gradova u Republici Srbiji, pa i u Evropi. Od toga stradaju građani, od toga ide zdravstvena situacija u najgore mogućem smislu.

Imamo i smrtnih slučajeva, imamo svega. Ta peletara zahvaljujući tim nekim tužiocima i još nekim delovima sistema koji štite za račun njihovih viših interesa, radi nesmetano. Kada se požale građani, oni kažu – jeste mi radimo, a vi nam ne možete ništa. Zato nam treba tužilaštvo koje je nezavisno, koje je sposobno da se obračuna sa tim koji naprave kriminal i kažu – ne možete nam ništa, jer smo mi tajkuni, jer smo mi vlasnici kapitala, jer smo mi neki koji imamo spregu sa nekim lokalnim moćnicima i mi možemo da vas trujemo, mi možemo da vas ubijamo, mi možemo da vam nanosimo štetu.

Zato nam je potrebno tužilaštvo koje će se obračunati sa svim tim, takvim zloupotrebljivačima naših prava, a da sistem proradi na taj način da ti tužioci budu hrabri, dostojni, dostojanstveni svog poziva, da reaguju onda kada su u pitanju prava građana Republike Srbije. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Poštovani ministri sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, danas na dnevnom redu imamo jako puno važnih zakona koji su od veoma velike bitnosti za funkcionisanje, izgradnju našeg celokupnog sistema odgoja, obrazovanja, kulturnog uzdizanja i možda bi bilo dobro kada bismo imali dve rasprave o ovim predlozima iz razloga njihove bitnosti, kako ovih zakona sa područja ili sfere obrazovanja, tako i zakona koji se odnose na kulturu, kulturno nasleđe i celokupan set zakona koji nam je predložilo Ministarstvo kulture.

Krenuću sa tumačenjem i komentarisanjem zakona koje je predložilo Ministarstvo prosvete. Naravno, svi se oni otprilike temelje na Zakonu o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja. Ovaj zakon, kao temeljni zakon, na kome se ili iz koga proizilaze svi ostali zakona, od Zakona o predškolskom obrazovanju, pa sve do srednjoškolskog, ako hoćete visokoškolskog obrazovanja, jeste suštinski.

Ja ću se osvrnuti na dve stvari. Prva jeste član 33. ovog zakona koji reguliše versku nastavu u školama. Jako je dobro što je ovaj član prebačen iz ovih zakonskih odredaba, koje su bile u zakonima o osnovnom obrazovanju ili u nekom drugom, u ovaj temeljni Zakon o sistemu obrazovanja i vaspitanja. To je iz više razloga.

S obzirom da već imamo iskustvo od 20 godina realizacije veronauke u školama i da je to pre nekoliko dana ili nekoliko nedelja zvanično obeleženo jednom jako važnom i bitnom konferencijom gde su učestvovali predstavnici svih verskih zajednica, kao i Ministarstvo obrazovanja, ovo je korak napred da se veronauka, kao predmet, pomeri iz fakultativnih predmeta ka obavezujućem predmetu u školsku. Kao što je na tom simpozijumu, čini mi se, ili konferenciji sam patrijarh kazao, postoji jako veliki broj fakultativnih predmeta među kojima je veronauka, a to ne bi trebalo biti tako. Iz više razloga je ovo bitno.

Bitno je da se ovim omogućava početak rešavanja statusa preko 2.000 veroučitelja iz svih verskih zajednica, konfesija, kako one koje predstavljaju i crkve, tako i verske zajednice. Jako je važno da se posle 20 godina krene ka tome da da ti veroučitelji konačno dobiju stalno zaposlenje i status kao što imaju i ostali prosvetni radnici.

Takođe, jako je važno da će se formirati komisija koja će raditi na ovom predlogu veroučitelja, a za nas kao pripadnike islama izuzetno je važno da se ispravi jedna nepravda, da u toj prethodnoj komisiji nije bilo predstavnika Islamske zajednice u Srbiji i nadamo se da će ovog puta biti predstavnika Islamske zajednice u Srbiji i da će se na taj način i veronauka kvalitativno vratiti kada je u pitanju muslimanska veronauka, muslimanski veronauk u onom smislu kakva ona treba biti kada su u pitanju i planovi i programi, ali i kada je u pitanju izvođenje verske nastave.

Nažalost, imali smo različitih zloupotreba po tom pitanju u prethodnom periodu, od toga da su tu muslimansku veronauku vodili nekompetentni kadrovi, od toga na nije izvođeno onako kako treba. Evo prilike da se to vrati u sistem i da se ispravi nepravda prema Islamskoj zajednici u Srbiji i prema muslimanima Republike Srbije.

Takođe bih dodao još jednu stvar kada su u pitanju verska prava. Oni koji su đaci, učenici, studenti, a to sam rekao i prethodne sednice, kada je u pitanju bio mehdžit, odnosno molitveni prostor na državnom Univerzitetu u Novom Pazaru. Posebno je to važno za učenike srednjih škola ili viših razreda osnovne škole, pa i univerziteta i fakulteta, da im se omogući da konzumiraju njihova verska prava na način kako oni to smatraju da treba.

Naglasio bi prostor Sandžaka iz koga dolazim, iz razloga što je tamo petkom jako bitno da muškarci, bude, kako da kažem, glavna nedeljna molitva koja se ne može obavljati samostalno, koja se mora obavljati u džematima, džamijama itd, da učenici srednjih škola i viših razreda osnovnih škola taj petak dobiju bar jedno sat vremena, da im se neće oduzimati od nastave, da mogu otići i obaviti svoju molitvu i vratiti se na nastavu.

Ovo je praktični problem jer izaziva kontra efekte kod učenika, njihovih roditelja, zato što su nastavnici u problemu da dozvole toj deci ili profesori da idu na nedeljnu molitvu, jer izostaju sa časova, ne može se to pravdati, a deca to smatraju obavezom i onda se napravi određeni problem. Zato bi bilo dobro da se na taj način omogući da se napravi pauza između obavljanja nastave u tom periodu kada je nedeljna molitva koja će dati dovoljno prostora da se to u potpunosti implementira.

Kao poslanički klub stranke Pravde i pomirenja i Ujedinjene seljačke stranke, ono što ujedinjuje nas poslanike jedne i druge partije jeste borba za sela. Sada se nalazimo u jednom zaista izazovnom trenutku, vremenskom trenutku, u smislu geografskih i vremenskih uslova, kada je izvođenje nastave u školama u seoskim područjima jako teško zbog vremenskih prilika i kada je potrebno da ukažemo na tu stvarnost kako bismo još više predupredili ono što se radi od strane ministarstva, ali i od strane Vlade i od države, da se omogući da deci koja pohađaju nastavu u tim područnim školama, kojih obično bude malo, da što kvalitetnije mogu pohađati nastavu.

Ovde govorimo o posledicama vremenskih padavina. Recimo, prethodnih godina smo imali u Sjenici, u Pešterskoj visoravni, nastava bude zaustavljena na tri nedelje, na dve nedelje da se raščisti sneg, da bi deca mogla kvalitetno pohađati nastavu, da bi uopšte mogla doći do nastave.

Hvala Bogu, ja ovde želim da iskažem poštovanje i priznanje lokalnoj vlasti u Sjenici koja do sada ove godine nije dozvolila da ni jedan đak ne može doći do škole, odnosno da je svakog dana raščišćen put i da deca neometano pohađaju nastavu.

Ovo nije samo pitanje Ministarstva prosvete, ovo je pitanje šireg tipa, ali želim to da iskažem kao što želim da se zahvalim Ministarstvu prosvete što je imalo razumevanje upravo za ovu opštinu u mnogim projektima i što je pozitivno odgovarala prema zahtevima ove lokalne samouprave kada su bile određene stvari u pitanju, kao što je hitna, recimo, zamena kotla u selu u OŠ „Raždaginje“ u jednom pešterskom selu, kao što je rešavanje ili završetak zgrade učeničkog doma, kao što je opraštanje 25 miliona duga koje je prema Ministarstvu imala ova opština.

Ovo je posebno važno zato što je ova opština jedna od najopterećenijih dugovima, a to je sve zasluga prethodnih neodgovornih vlasti. Naravno, na kraju, ono što je ste najviše obradovalo, jeste izgradnja najmodernije škole, škole za 21. vek, koju je predsednik Republike Srbije, Aleksandar Vučić najavio i za koju su, koliko sam upoznat, već raspisani tenderi. To je nešto što je ohrabrenje, kao što je ohrabrenje i najava da će se u tom gradu graditi tehnološki park, što je jedan zaista veliki pomak u odnosu na sve ono što smo do sada imali.

Ovo govorim zato što ni malo nije jednostavno i lako u ovim uslovima održavati sve ono što znači obrazovni sistem. Znate, ova opština je baš zbog tih zaduženja od ranije morala da uvede vanredno stanje, kako bi iz budžetskih sredstava svojih mogla da izdvoji sredstva da se čiste putevi do svake škole, jer preduzeće za čišćenje puteva je opterećeno dugovima od ranije i to je bio jedini način da se to reši i da svaki đak može doći u školu.

Znate, to ni malo nije jednostavno ukoliko imamo na tom području, posebno ovih područnih škola do kojih, nažalost, još uvek nema asfalta. Do većine tih škola postoji asfalt, ali ima podrška iz škola na području opštine Sjenica, koje su bez asfalta i taj makadamski put je jako teško održavati u ovim zimskim uslovima.

Ovo je opet jedan apel i Ministarstvu prosvete i Vladi da ne dozvolimo da do ni jedne škole, makar one područne, posebno u ovim nadmorskim visinama koje su iznad onoga što predstavlja ovu realnu sliku celokupne Srbije, bude takvih škola do kojih pristupačan put nije urađen na onaj način da oni imaju asfalt.

Znate, ovo je jedini administrativni centar u Republici Srbiji koji se nalazi iznad 1000 metara nadmorske visine. Tu je prostor u kome deca baš iz ovih udaljenih područnih škola moraju nekada putovati od osam do deset kilometara kako bi došla na nastavu. To u ovim uslovima kada napada sneg i po metar a ponegde gde su nameti i više metara, vrlo je rizično i vrlo je opasno zato što se onda pojave zveri, pojave se i vukovi, svašta se nešto pojavi. Toga je bilo jako puno u prošlosti.

Ovo ovde naglašavam baš iz razloga što želim da iskažem veliko priznanje kako Ministarstvu, Vladi, a posebno opštini koja pored svih svojih zaduženja ima resursa i kapaciteta da održava taj put, da ni jedno dete ni jednog dana do sada ne zakasni na nastavu ili da mu bude put do škole nebezbedan. To je nešto što zaista treba posebno pohvaliti.

Takođe, u ovom zakonu imamo još jednu stvar koju je gospodin Atlagić govorio, a to je Predlog zakona, član 9. koji se odnosi na član 28, pitanje izvođenja nacionalne himne na početku školske godine.

Ovo pitanje je u prethodnom periodu izazvalo, kada se ovde spominjalo jako puno, diskusija pa čak i problema, pa čak i nekih drugih, nažalost, situacija koje su oni koji nisu dobronamerni ni prema sebi, ni prema svom narodu, pokušali zarad populizma, jeftine politike zloupotrebiti i naneti štetu pre svega sebi i svom narodu, a onda i Republici Srbiji.

Istini za volju, ovde se moraju razgraničiti stvari. Himna, kao pesma, nastajala je u kontinuitetu prošlosti. Trebamo se podsetiti da je to pesma koja je pre svega nastala iz verskih kategorija.

Da smo imali, recimo, himne prema svim verama, i u hrišćanstvu i u islamu, da su prve te pesme nastale kroz verska opredeljenja, kako god su to ode koje su iz Biblije, tako i iz Kurana, a da u onom formalnom smislu one prelaze u versku nacionalnu pesmu u nekom poznijem periodu, recimo, u smislu protestantizma i onoga što je radio Martin Luter, ona njegova himna iz njegovog "Korala" - Tvrđava naša gospod Bog, je postala velika motivacija za sve one koji su se borili za svoja prava i za onaj husinski pokret koji je nastajao u Poljskoj, Češkoj i za četerijanski pokret u Britaniji, i to je ta druga faza gde su sve himne delile. A onda, iz versko-nacionalnih, prelaze isključivo u nacionalnu kategoriju.

To je ono što smo imali. Dakle, kada se razvija himna u onom kontinuitetu koji mi danas poznajemo, među najstarijim, ona britanska, u Britaniji - Bože sačuvaj našu kraljicu, koja je opet nastajala iz te matrice, a onda se proširila na skoro sve monarhije Evrope, pa je negde "Bože sačuvaj kralja", negde "sačuvaj kraljicu", ali su sve monarhije imale takvu vrstu himne. Tu je imalo problema, čak i kada je usvajana ta himna, opet su se u Britaniji, recimo, protivili tome, govoreći da je previše uticaja moći kralja i kraljice ili crkve.

Onda imamo i ove druge himne, dve matrice po kojima one nastaju, jedna koja predstavlja isključivo nacionalnu budnicu, kao što je slučaj sa američkom himnom - Zvezde koje se vide na nebesima, koja je nastala prilikom britansko-američkih ratova i od strane jednog običnog čoveka, advokata, koji je gledao sa tog broda kako Britanci pokušavaju da osvoje tu zadnju tvrđavu odbrane Amerikanaca koja je tog trenutka bila oko Vašingtona.

Imamo i one himne koje su isključivo nastajale u internacionalnim pokretima. To su one himne od kojih je najznačajnija "Marseljeza", "Internacionala" i zapravo se kroz sve to probija i dolazi na naše prostore.

Cilj mi je da kažem da je to kasnije dovelo do onoga što se naziva panslavizam i panslavistički pokret, koji je još sveštenik Tomo, ne mogu da se setim prezimena, kada je napravio ovu prvu himnu svih južnih Slovena, a to je ona himna "Bože, čuvaj Slovake", a onda Slovence, a to je ona himna "Hej Sloveni", koja je kasnije kao neformalna himna postala himna i našeg prostora.

Naravno, u tim periodima rađanja nacija, rađanja kulturnih i nacionalnih identiteta, svi narodi Balkana su to razvijali na različite načine. Tako su Hrvati kroz ilirske budnice razvijali svoje himne, od onih "Još Hrvatska nije propala", Matiji Gupcu, itd, pa su Bošnjaci kroz taj otpor prema Osmanlijama razvijali tu buntovni revolucionarni karakter, pa su tako nastajale te pesme - Čudan zeman nastade, zlikovac postade, din dušmanin ustade, šta se hoće zaboga? A Srbi su krenuli od Dositeja, od njegove pesme "Vostani Serbija", pa onda redom, sve do ove himne koja je danas prisutna i usvojena, a nastala je kao deo onog pozorišnog komada kada je izvedena i odatle uzeta kao jedna od mogućih himni.

Podsetiću vas na Jovana Jovanovića Zmaja, na to da je njemu nuđeno da napravi himnu, a s obzirom da ta himna nije prihvaćena, onda je na njegove satirične pesme "Jututunska juhahaha" i ostale… hoću da kažem da je pitanje himne jako kompleksno, posebno na Balkanu, posebno sa našim iskustvima, posebno u ovim vremenima kada smo svi isprepleteni jedni drugima i kada ta politika "i i" mora dobiti na punoći svog kapaciteta, da ne bi oni koji su destruktivni, da ne bi oni koji zloupotrebljavaju emocije doveli do toga da zbog tih stvari, koje su simbolične, koje su simboli države, budu problemi tamo gde ih ne treba biti i gde ih u potpunosti nema.

Za mene je problematičan onaj deo u Predlogu zakona u kome se kaže da će se njime razvijati nacionalni identitet. Himna koja je trenutna jeste himna koja odražava isključivo sliku većinskog naroda. Ono što smo mi govorili sve vreme jeste da u toj

himni treba ugraditi elemente i drugih naroda i svih nacionalnih manjina, ne osporavajući pravo većinskom narodu da takođe ima najveći udeo u toj himni. Pomalo ona zadire i u verska prava. Zašto? Zato što je u njoj inkorporiran deo pesme koja se peva u crkvama kao crkvena pesma.

Zato je vrlo važno da ovaj problem zatvorimo na taj način da mi kažemo da je to himna Republike Srbije, ne srpska himna, ne srpskoga naroda, da je to himna koja odražava sliku celokupne Srbije kao prostora koji u celosti jeste takav da je u njemu 70% većinski narod a 30% manjinskih naroda i da tih 30% mora biti prepoznato i u himni, i u simbolima i u svemu drugome. Zašto? Zato što ćemo na taj način imati pravo da kažemo da smo prostor koji spaja različite kulture, različite narode, različite tradicije. Tada će se zatvoriti mogućnost da neko to zloupotrebljava, posebno što imamo Zakon o nacionalnim manjima, koji takođe nacionalnim manjinama dozvoljava da imaju vlastitu himnu unutar Republike Srbije, da imaju svoje simbole.

Ako kažemo da će se 1. septembra izvoditi nacionalna himna države, dobro bi bilo da se tu doda da će se posle nacionalne himne države izvoditi i za pripadnike manjinskih naroda, one koji to žele, i njihova nacionalna himna. Time se u potpunosti sprečava bilo ko da zloupotrebljava, da manipuliše ovim stvarima, jer smo mi imali slučajeva da su određeni pripadnici mog naroda pravili određene performanse, govoreći jedno a radeći drugo, govoreći protiv te himne Republike Srbije, a ovde stanu mirno na njeno izvođenje. Govore protiv himne Republike Srbije, a pevaju tu himnu tamo kada su neki zvanični događaji.

Dakle, to je politika populizma. Mi ne želimo politiku populizma. Mi želimo politiku stvarnih vrednosti, održavanja stvarnih vrednosti u koje će se odraziti sve ono što jesmo mi kao pripadnici manjinskih naroda u ovoj državi, ali i kao građani Republike Srbije sa svim oni što predstavlja za njih, a to je ono što je dato u Ustavu i zakonima Republike Srbije.

Žao mi je što sam na ovo potrošio sve vreme, a imao sam potrebe govoriti i o zakonima koje je predložilo Ministarstvo kulture. Hvala.