Prikaz govora poslanika

Prikaz govora poslanika Jahja Fehratović

Jahja Fehratović

Stranka pravde i pomirenja

Govori

Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Kao Bošnjak, kao građanin Republike Srbije, osećam potrebu da ovde ovog trenutka reagujem na sve ovo što se događa.

Odlika junaka, odlika Bošnjaka nije da ispali nešto, pa onda pobegne sa boja, sa megdana. Ako započnete neku priču, onda, majčin sine, ostani, pa je održi. Izdrži i da čuješ protivargument. To je ono što se zove politika populizma. To je ono zbog čega sam ja jutros govorio o himni i zloupotrebi osećanja običnih ljudi.

Istini za volju, Ustav Republike Srbije i himnu „Bože pravde“, za koju mi smatramo da se treba promeniti, kao Stranka pravde i pomirenja, izglasali su poslanici SDA Sandžaka. Birali su i najveća izlaznost na tom referendumu bila je u onim opštinama u kojima su oni bili na vlasti.

Ono što jeste istina, takođe, da ovi slučajevi koji su spominjani takođe imaju svoju različitu percepciju. Ono što smo mi radili kao Bošnjaci jeste da se kroz institucije sistema rešavaju ti problemi, da ako imamo, kao što je rekao Samir Tandir, različite stavove, onda ćemo ih rešavati tamo gde je za to mesto – u parlamentu, u institucijama sistema, na biralištima, a nećemo dovoditi u zaista tešku situaciju nikoga, posebno ne svoj narod koji nas je poslao ovde da se borimo za njegov interes.

Ono što jeste istina, istina je da se jako puno uradilo. Istina je da su prava Bošnjaka i svih drugih nacionalnih zajednica u ovoj državi, u zakonu, u zakonima, izuzetno visoka, možda su na najvećem nivou u celoj Evropi, ali postoje problemi u implementaciji tih zakonskih rešenja. Oni se rešavaju, oni polako dolaze, evo i ovo oko bosanskoga jezika. Kao profesor bosanskoga jezika kao neko ko u ovoj državi možda ima najviše referenci i najznačajnije se bavi bosanskim jezikom i bošnjačkom književnošću, odgovorno tvrdim da problemi koji su nastajali oko implementacije bosanskog jezika su delom neprofesionalnog odnosa onih koji su delegirali iz Bošnjačkog nacionalnog veća, koji uzgred rečeno, već 30 godina zloupotrebljavaju to veće i, naravno, delova sistema koji je to prihvatio. Ali, evo, i to se pomera.

Nisam stigao u onom prvom obraćanju da se zahvalim Ministarstvu na tome što ćemo po prvi put u ovoj državi imati polaganje za licencu izvođenja nastave na bosanskome jeziku, i to baš u tome Novome Pazaru. Dakle, problema ima jako puno i oni se rešavaju. Ti problemi se rešavaju.

Dozvolite mi još samo, kratko ću, zbog važnosti teme.

Naravno da sve ostalo jeste stvar koju trebamo zajedno rešavati. I pitanje Aćif efendije, ono što jeste istina da on jeste odlikovan, ali ne od Hitlera. Srpski istoričari tvrde da je odlikovan nakon Prvog svetskog rata kao vojnik Osmanske vojske od strane nemačke vojske koja je bila u zajedničkoj armiji ili zajedničkom dejstvu sa osmanskom vojskom, ne ulazeći u ništa drugo da li je, kako i šta je, ali ovo jeste prosto istorijska činjenica.

Takođe, oko zločina, oko genocida, dozvolite da o tome bude reči tamo gde treba da bude, tj. u sudovima, tj. u komisijama koje su zadužene i koje na svaki mogući način trebaju doći da nas dovedu do jedne zajedničke istine koja će olakšati i Srbima i Bošnjacima da krenemo put budućnosti i, naravno, svim ostalim narodima na Balkanu kako bismo našim novim generacijama ostavili dobar prostor da zajedno žive kako su i živeli vekovima naši stari, u dobru, u prosperitetu, u gledanju kako ćemo da omogućimo da svi oni imaju svetlu budućnost u našoj državi i na celom balkanskom prostoru. Hvala.
Zahvaljujem, poštovana predsedavajuća.

Danas su poslanici Stranke pravde i pomirenja u nekoliko navrata govorili o važnosti, efikasnog i nezavisnog sudstva i ja se takođe pridružujem takvim stavovima, naglašavajući da ono što smo u prethodnih pet ili šest godina u ovom parlamentu konstantno govorili – sudstvo i tužilaštvo moraju biti u celosti nezavisno i od politike i od političkih uticaja, a isto tako i od uticaja i sprege, nažalost, sa određenim delovima kriminalnih struktura, jer i to mora biti na celokupnom prostoru Republike Srbije. I prošle nedelje i mnogo puta pre toga navodili smo ovde primere te sprege kriminalnih udruga, kriminalnih organizacija sa pojedinim delovima sudstva, tužilaštva i, nažalost, policije.

Govorili smo, i to sada ponavljamo da su ti nisu dostojni niti da budu u sudovima, niti da budu u tužilaštvima, niti da budu u policiji. Najviše štete nanose sistemu Republici Srbiji. Nanose oni štetu i građanima, onima protiv kojih, a za račun korumpiranih i kriminalnih udruženja rade protiv uglednih drugih građana, ali najviše štete nanose kako sektorski svojim profesionalnim odnosom prema udruženjima, esnafu iz koga dolaze, a mnogo više nanose štete i državi i ministarstvima iz kojih dolaze.

Zato je obaveza i države, a i svih nas da mnogo povedemo računa o tome kome poveravamo ove pozicije, jer su to pozicije preko kojih se ogleda celokupna slika društva i preko koje mi upravljamo životima svih građana, a najviše običnih građana i mora se na koncu zaustaviti svako onaj koji tu svoju poziciju u tužilaštvu, u sudstvu, u policiji koristi kako bi za svoj lični interes, kako bi za svoje lične stavove ili za stavove i interese onih sa kojima sarađuje mogao da sprovodi bezakonje, a time dovodi jedan celi sistem u anarhističko stanje.

Mi kao poslanici ćemo se uvek boriti protiv toga i zahtevati da se Ustav i zakoni Republike Srbije do kraja implementiraju na celokupnom prostoru naše države, a svakako ćemo iz za ove predloge glasati onako kako smatramo da trebamo glasati i vrednujući sve ono što su ovi kandidati učinili u dosadašnjoj karijeri, a najviše se to odnosi na njihovu sudijsku i tužilačku čestitost i kompetencije koje imaju.

Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Moje današnje pitanje upućeno je Ministarstvu prosvete, a odnosi se na paušalno i neutemeljeno tumačenje člana 43. Zakona o visokoškolskom obrazovanju od strane državnog Univerziteta u Novom Pazaru. Na osnovu tako paušalnog tumačenja, oni su studentima ovog univerziteta uskratili pravo na molitveni prostor, iako to pravo imaju prema Ustavu, prema onome što jeste član 21. Ustava, koji zabranjuje diskriminaciju po osnovu i verskih osećanja.

Državni univerzitet u Novom Pazaru je mesto gde studira jako veliki broj studenata, ne samo Bošnjaka već i Srba i svih ostalih. Tu studenti, kao i svi ostali građani ove države, imaju pravo da žive onako kako misle da je najbolje, da ako smatraju da treba obavljati verske obrede, da im se to dozvoli. Međutim, ono što jeste odluka državnog univerziteta direktno je u sukobu sa Ustavom, sa članom 21. koji sam naveo i u suprotnosti je sa praksom visokoškolskih ustanova u celom svetu.

Ukoliko imamo, recimo, Kembridž i Oksford, koji imaju kapele, ukoliko imamo Sankt Petersburg, gde ima svoj molitveni hram, ukoliko imamo da u našoj državi imaju molitveni prostor u svim mogućim institucijama, evo, čak i ovde u Republici Srbiji, u Narodnoj skupštini, zahvaljujući pre svega dobrim odnosima i razumevanju između rahmetli akademika Muftije Zukorlića i rukovodstva Skupštine, o čemu je predsednik Dačić govorio na komemoraciji, dobićemo molitveni prostor, što jeste za pohvalu, što jeste jedinstven primer u celoj Evropi, ne bi smeli da ne dozvolimo studentima da isto tako upražnjavaju svoje verske obrede na taj način kako će dolikovati, tj. dostojanstveno, odnosno da im se omogući da oni budu ono što od njih zahteva njihova vera, tj. da obavljaju svoje molitve u vremenu u kom je to propisano, tj. u prostoru koji je adekvatan za to.

Mislim da je ovo tumačenje koje je dao državni univerzitet netačno, paušalno i ono se odnosi u ovom članu 43. Zakona o visokom školstvu na organiziranje, a ovde nije reč o organiziranju već o upražnjavanju verskih potreba.

Drugo moje pitanje upućeno je Ministarstvu unutrašnjih poslova, odnosi se na član 21. Ustava i na druge članove koji su pozitivni za pripadnike nacionalnih manjina, a to je recipročno zapošljavanje. Imali smo situaciju da je prethodnih dana u policijskoj upravi Novi Pazar zapošljeno 15 novih policajaca, od kojih devet srpske nacionalnosti i šest bošnjačke nacionalnosti. Ovo takođe ne odražava realnu sliku proporcionalne zastupljenosti stanovništva.

S obzirom da smo imali prethodno još drastičniju sliku u odnosu na nacionalnu pripadnost među zaposlenima, još više se uvećava na štetu bošnjačkog naroda. Imali smo pre toga različite izgovore za to da neki od tih kandidata nisu ispunjavali uslove, međutim, ovde je reč o običnim policajcima, ovde je reč o pozornicima itd, i zaista je to bila prilika da se vrati, da se niveliše ono stanje koje je zatečeno prethodnih decenija i da se polako vraća ono što jeste realnost i što jeste pravo svakog građanina, posebno u ovim sredinama gde imamo pripadnika nacionalnih manjina u većem broju, kao što je Novi Pazar. Trebalo je ići minimum na tu recipročnost, ako ne i više da bude u pozitivnom smislu za Bošnjake, s obzirom na zatečeno stanje.

Ovo je takođe jedna od situacija koja pomalo zabrinjava stanovnike Novog Pazara, jer smo pre toga imali u još jednoj republičkoj ustanovi, u Poreskoj upravi u Novom Pazaru, da je odjednom primljeno deset novih radnika a nijedan pripadnik bošnjačke nacionalnosti.

Ovo su pitanja koja treba zaista veoma pažljivo promatrati i treba dati pravo svima onima koji imaju kompetencije, koji imaju relevantne reference da budu jednako tretirani i po pitanju prava na zapošljavanje. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, poštovana predsedavajuća.

Uvažena ministrice, poštovani narodni poslanici, narodne poslanice odlika i odraz snage svakog pojedinca ali i sistema i države ogleda se u njegovom odnosu prema slabijem, prema onome ko je potrebit.

Zaista socijalna politika koja se vodi trebala bi biti svima nama glavni reper u odnosu na to koliko se vodi računa i brige o građanima Republike Srbije.

Jedna od institucija koja je izuzetno važna i koja ima sličnih, dakle ukupno devet u ovoj državi jeste Dom za lica mentalno ometena u razvoju u Tutinu. To je institucija koja je izuzetno važna, koja svojim smeštajnim kapacitetima ima štićenike i za prilike celog regiona i koja kao takva zaista ima punu podršku i pažnju Ministarstva, na šta se ja ovom prilikom zahvaljujem.

To je primer kako kada imate odgovornog rukovodioca jedne institucije kao što je gospodin Omer Đondić i kada imate koordinaciju između Ministarstva možete puno postići.

U prethodnih četiri, pet godina puno se postiglo na modernizaciji i obnovi ovog Doma, ali ono što je još važnije jeste da smo uspeli obaviti sve pravno-formalne procedure, izrada tehničke dokumentacije, građevinske dozvole za izgradnju novog kompleksa od šest do sedam zgrada na lokalitetu Godovski put u čemu je Ministarstvo i ministarka lično dala veliki doprinos izdvajajući sredstva za ovaj projekat.

Naravno, to je projekat kojim se trebamo ponositi i na kome svi zajedno još puno trebamo raditi. Ovaj najteži deo posla je završen, ali ono što predstoji, što je lakši deo posla jeste da se obezbedi novac, odnosno finansije da se taj kompleks izgradi kako bi svi ti štićenici imali zaista onaj ugođaj i onu skrb koja je, možda prema onome što sam imao uvid u tu vrstu projekta jedinstvena u Evropi.

To je nešto što je na ponos, na čast i državi i Ministarstvu i to je nešto što treba biti prava slika i odraz, skrb Republike Srbije prema svim onima koji imaju potrebu da se o njima staramo ili staraju drugi.

U tom smislu, ja želim da kažem da mi kao narodni poslanici, ali kao ljudi, kao građani ove države podržavamo sve ove predloge, podržavamo ovu socijalnu politiku, izražavamo nadu da će se u kontinuitetu uvećavati sve ono što se odnosi i na socijalna davanja, za sve one kategorije građana Republike Srbije koji su potrebiti pomoći od ovih koji imaju zaista potrebu da se o njima drugi brinu do siročića, jetima, do svih onih koji su na bilo koji način ugroženi i kojima je neophodna pomoć Ministarstva i Republike Srbije kako bi se izborili sa svim onim što jesu izazovi života u dvadeset i prvom veku.

Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovana ministrice sa saradnicima, poštovani narodni poslanici, ja ću danas govoriti o ovim zakonima ali iz onog ugla koji je kolega Arsić spomenuo, patenata, i to onih patenata koji su se napravili posle 2000. godine, ali ne tada, 2000. godine, već nakon tog 5. oktobra koji se dogodio.

Protesti jesu jedan važan instrument, ali on može biti upotrebljen i zloupotrebljen. Mi smo svim srcem podržavali proteste, one proteste građana koji su bili posle 5. oktobra 2000. godine, proteste radnika, proteste onih koji su ostali bez primanja zahvaljujući neodgovornoj politici, zahvaljujući politici koja je tada, nažalost, urnisala privredu ove države. Ti protesti su bili moć i odgovor običnog čoveka, čoveka koji je ugradio svoj život u ono što je verovao, a verovao je u tu privredu, verovao je u svoju državu.

Oni koji su vodili tu neodgovornu politiku uništili su tu privredu i tu veru. To je dovelo do toga da su, recimo, radnici u mome kraju, u Novome Pazaru, imali takve proteste koji su rezultirali da su odsecali prste sa ruku koje su morali jesti, da bi ostvarili svoja prava. Tada su ti radnici zakucavali eksere u rukama, da bi ostvarili ta svoja prava. Tada su ti radnici štrajkovali glađu mesecima, da bi ostvarili ta svoja prava.

Ta i takva politika je, nažalost, bila gluva za njihova prava. Sve ono što su oni decenijama stvarali, ta politika je uništavala. Ta politika je dovela do toga da je preko 50 hiljada radnika, a to znači preko 50 hiljada i više porodica, ostalo bez egzistencije, na rubu i tu politiku su ti radnici tada smatrali neprijateljskom i prema sebi i prema njihovoj državi i prema onome u šta su ulagali svoje živote i nasleđe za svoju decu. Ta politika je 2010. godine dovela do toga da se država okrenula i protiv svojih građana. Naime, 2010. godine ta politika je poslala žandarmeriju u moj grad, u Novi Pazar, da se obračuna sa građanima tog grada.

Ta politika je 2016. godine pokušala izvršiti pritisak na ovu vlast da isto to uradi. Te 2016. godine ta politika je vodila jednu orkestriranu hajku protiv Stranke pravde i pomirenja, rahmetli akademika Zukorlića, za ono što je bilo pravo građana, to je zgrada za islamske studije i tu politiku je tada zaustavio neko ko je imao stvarni legitimitet i legalitet, a mi kao ljudi koji su odgovorni i prema našem svetonazoru se kaže - ko nije zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Stvoritelju. Uvek ćemo to pamtiti. Šta to znači?

Te 2016. godine predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić je rekao - hoćete li da šaljem žandarmeriju u Novi Pazar pa da tamo Zukorlić okupi svoje ljude, pa da imamo mrtvih glava? E, to je odgovorna politika. Takva politika je zaustavila sve one hohštaplere, sve one kalkulante u politici koji su hteli zloupotrebom i zajedničkim snagama sa onima koji su uništavali ovu državu da sprovede svo ono zlo koje je donelo građanima Republike Srbije, uništavajući njenu privredu.

Mi danas imamo situaciju da ćemo okupljati građane, ali ne da protestuju, već da se raduju novim projektima. Građani Sandžaka se raduju ovom gasovodu, jako dugo su ga čekali i jako puno smo radili na tome, zajedno sa većinskim partnerima, zajedno sa Vladom Republike Srbije, zajedno sa predsednikom Republike Srbije i to je nešto što je legat ove politike.

Građani će se okupljati da podrže i da se raduju projektu gasovoda, da se raduju svim ostalim projektima koji će uslediti, i projektu železnice i projektu naučno-tehnološkog parka i svakom drugom projektu koji im daje veru i nadu i sigurnost da će njihova deca, da će budućnost njihovih pokoljenja biti u ovoj državi, da njihova deca neće morati kao nakon 2000. godine da odlaze put zemalja EU da bi tamo bila smatrana ljudima trećega razreda, da bi tamo morali da rade najteže poslove i da izgubi svoje dostojanstvo, svoju ljudskost i svoju čast, već će u svojoj državi, u svome gradu moći da izgrađuju bolju budućnost i da uživaju u benefitima onoga što znači odgovorna i realna politika. Takva politika je ono što jeste put pravde, put pomirenja i put kojim trebamo ići svi zajedno kako bismo još mnogo više uradili za svoju decu.

Napominjem da smo slične situacije imali i kada se izgrađivao aerodrom, odnosno autoput, pa su oni protestvovali, a danas svi mi uživamo u tim benefitima, svi mi uživamo, posebno mi koji dolazimo iz udaljenijih krajeva, vidimo koliko nam znači svaki put kada nam je skraćen dolazak ovde ili odlazak odavde, vidimo koliko nam znači to što je taj put bezbedniji, sigurniji i koliko nam znači sve to i za privredu kraja iz koga dolazimo. Zato Stranka pravde i pomirenja podržava sve ove predloge zakona i raduje se novim projektima, ali isto tako se raduje i tome da i taj gasovod i sve ono što je planirano bude što pre realizovano i da se tada okupi narod i oda dužno poštovanje onima koji su doveli do realizacije tih projekata i da bude od koristi privredi i običnom čoveku, kako bismo svi zajedno imali mogućnosti da razvijamo ono što se zove egzistencija, ono što se zove normalan život bez bilo kakvih manipulantskih, politikantskih ili kriminalno-oligarhijskih projekcija, interesa i svega ostalog. Zahvaljujem.
Hvala vam.

Poštovani kolega Arsiću. Nadovezao bih se na ovo što ste rekli da se prisete mlade generacije. Zaista se trebaju prisetiti iz razloga što su moje generacije te koje su pamtile ovo o čemu ste vi govorili, a od tada je proteklo jako puno vremena i jako puno manipulanata se izrodilo, naravno uz one koji su ostali isti mentori. Zato je jako važno što češće i što više podsećati te mlade ljude da ne nasedaju na jeftine trikove, da ne budu taoci onih koji na svaki način pokušavaju da im ukradu njihovu budućnost u ovoj državi.

Između ostalog, još jedna vrlo važna stvar koju ste rekli jeste ova blokada puteva. Vrlo bi bilo važno da ti mladi ljudi shvate da tim blokadama puteva ugrožavaju ne samo svoje, već i živote drugih.

Zašto ovo govorim? Kako neko ko dolazi iz unutrašnjosti vrlo čestom imamo situacije raznih bolesnika, recimo, koji moraju što pre biti transportovani za neki od kliničkih centara ili bolnica ovde u Beogradu ili bilo gde drugde. Svako onaj ko zaustavi saobraćaj u velikoj je prilici da oduzme nečiji život, jer ako zakasni recimo taj prevoz onoga ko mora što pre stići do bolnice, onda se gubi taj život. U tom slučaju za savest je svakog onoga ko zaustavlja saobraćaj da li će na svojoj duši nositi živote građana Srbije koji su ugroženi, za koje je opet ova država obezbedila sve da budu spašeni, da im se ukaže bilo koja pomoć. Eto, svojom neodgovornošću, svojim pristankom da budu deo nečijih politički igara pristali su na to da budu i uzroci nečije smrti.

Hvala.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Moje današnje pitanje upućeno je najvišim predstavnicima izvršne i zakonodavne vlasti u Republici Srbiji. Ono se odnosi na borbu protiv organizovanog kriminala.

Odlučnost ove države i ove Vlade jeste nepokolebljiva borba protiv organizovanog kriminala i to se dokazalo u mnogim slučajevima. Međutim, nije sprovedena dosledno i do kraja u svim delovima Republike Srbije.

Šta to znači? U četvrtak, 2. decembra 2021. godine, u ovom plenumu govorio sam upravo na temu borbe protiv organizovanog kriminala. Odmah nakon toga dobio sam direktne, brutalne pretnje od vođa organizovanog kriminala, narko-kartela, pretnje po bezbednost mene i moje porodice. Isto sam prijavio policiji u Novom Pazaru, koja je efikasno reagovala.

Međutim, s obzirom da se radi o licu koje je direktno učestvovalo u likvidaciji novinara Edina Hamidovića u Sjenici pre nekoliko meseci, kada je ovaj novinar brutalno likvidiran pred ženom i šestoro dece, policija u Novom Pazaru je reagovala, ali smo imali, nažalost, u prvom momentu zastoj policijske stanice u Sjenici, koja je pokušala da izbegne da privede određeno lice, a nakon intervencije ga je privela.

Međutim, i nakon tog privođenja lice je pušteno na slobodu, da bi iste i još brutalnije pretnje, direktne po bezbednost, uputilo odmah nakon tog puštanja. Nakon druge prijave, desilo se to da je Tužilaštvo za visokotehnološki kriminal odlučilo da u tom trenutku nema krivičnoga dela i da lice ne treba biti privedeno, odnosno sprečeno u tome da to krivično delo u pripremi i realizira.

Ja ću vam pročitati neke od tih pretnji, da se sami uverite da li ima ili nema takvog odnosa. U jednom od tih komentara lice kaže – Sada sam izjavu dao u MUP-u i sve što sam napisao za ovog kera, odnosi se na mene, potvrdio sam, prijavio me ološ koji bi slobodno da laje, a meni uskratio. Ne brinite se za vašu bezbednost fizičku, od Boga spasa nema. Ili hoće to kod mlada kera. E sada, ako je u godinama, nema mu spasa.

Dakle, ovo su reči osobe koja je direktno inspirirala ubistvo novinara Edina Hamidovića pred ženom i šestoro dece u Sjenici. Ovo su reči lica koje je organizovalo kidnapovanje, protivpravno lišavanje slobode direktora srednje škole Tehničko-poljoprivredne u Sjenici prethodno i koje za to nije odgovaralo. Ovo su reči lica koje je u zemljama Evropske unije više puta izdržavalo zatvorske kazne zbog organizovanog kriminala.

To lice je, nakon ubistva Edina Hamidovića, pobeglo zajedno sa svojim sinom ubicom iz države Republike Srbije i za njim su organi tragali. To lice se vratilo u Sjenicu i nastavilo da vrši teror nad građanstvom nekoliko dana nakon smrti rahmetlija akademika muftije Muamera Zukorlića. To lice je danas podržano, nažalost, od određenih korumpiranih delova policije i tužilaštva, da vršlja i vrši teror nad građanstvom ove države.

Kao neko ko veruje u institucije ove države, kao neko ko veruje u sud, u pravdu, u ono što jeste sistem ove države, tražim od najznačajnijih lica i organa u sistemu Republike Srbije da spreče ovo lice da uradi ono što je uradilo pre nekoliko meseci.

Odmah da kažem, kod nas nema straha, kod nas nema ničega što bi nas moglo zaplašiti. Ali, isto tako, hoću da kažem da u našem svetonazoru i tradiciji stoji: „Ne smete dozvoliti da vas zmija ujede dva puta iz iste rupe.“ U Sandžaku se više nikada neće dogoditi slučaj Edina Hamidovića. Dobro bi bilo za sve nas da se ovo lice što pre odstrani.

Završiću rečima epskog pesnika koji kaže - Bojičiću, bojiš li se koga, a on kaže - Boga malo, sultana ni malo, a vezira kano dorata svoga. Ja kažem - Boga se bojim puno, narko dilera i kriminalaca kano dorata svojih. Hvala vam.
Zahvaljujem uvaženi predsedavajući.

Poštovana predsednice Vlade, poštovana ministarko, poštovani narodni poslanici i narodne poslanice, vrlo je važno da danas razgovaramo i na ovu temu i da dođemo svi zajedno do zaključaka da neupitno idemo napred kada su u pitanju naši procesi, prema onome što su zahtevi evropske zajednice u odnosu na državu, Republiku Srbiju, u odnosu na to što je neophodno da mi odradimo od onoga što se stavlja pred nas kako bismo ispunili sve uslove i kako bismo konačno došli do toga da i naša država bude tamo gde zasluženo treba da bude, to jest u zajednici evropskih naroda.

Sve ono što je danas rečeno jako je važno. Važna za mene je onaj deo o kojem je predsednica Vlade govorila i borbe sa organizovanim kriminalom. Jako je važno da se i to ističe. Mi smo zadovoljni time što je ta borba dala rezultate posebno u centralnom delu države, ali je preko potrebno da isto to uradi i u svim ostalim drugim delovima Republike Srbije. Ovde smo mnogo puta govorili, a naročito, rahmetli, naš predsednik, akademik muftija Zukorlić da je ono što je urađeno u Srbiji sa grupom Belivuka, treba uraditi i na prostoru Sandžaka, jer mi tamo imamo, nažalost, određene Belivuke koji nisu u dovoljnoj meri kažnjeni da bi prestali sa svim onim što se radi.

Eto, pre par dana smo imali, recimo, na sred jedne od najfrekventnijih ulica, između tri škole, dve srednje škole i jedne osnovne škole, univerziteta i tako dalje, pucnjavu u kojoj su učestvovali učesnici koji su i pre poznati kriminalu, osuđivani za teška zlodela, ali oni su uhapšeni od strane policije i odmah pušteni od strane tužilaštva. Znate, to su strašne poruke.

Imali smo situaciju da je ubijen novinar u Sjenici, da ta istraga još uvek traje, ali je pre nekoliko dana onaj koji je bio, dakle, inspirator tog ubistva, otac tog ubice najnormalnije došao i šeta se po tom gradu. To su strašne poruke za građane tog dela države. Ili imamo situaciju da je pre tri dana u saobraćajnoj nesreći stradala jedna ugledna građanka Novog Pazara, da je istog tog dana uhapšena neka grupa narko dilera, ali da su mediji u Srbiji napravili takvu scenu, da brata te žene koji je tog dana sahranjivao svoju sestru, optuže da je on bio među tim narko dilerima, a on je ugledni građanin, prosvetni radnik koji nema nikakve veze sa bilo čime. Prosto, nekome je odgovaralo da se taj spin napravi, da onaj koji je deo organizovane kriminalne grupe bude spašen od medijskog linča i tako dalje.

Nažalost, najveća opasnost za nas jeste upravo, u toj sprezi organizovanog kriminala sa pojedinim delovima sudstva, tužilaštva, a nažalost i policije i tome se mora stati u kraj.

Mi sada imamo, nažalost, bojazan je najveća da ne dođe do udruživanja organizovanog kriminala sa nekim ekstremističkim grupama koji bi mogli doprineti u celoj ovoj uzavreloj situaciji ono što je dobro za sve građane Srbije, ono što je dobro i za Srbe i za Bošnjake, ne bude, dokle primarno. Zato i ovu situaciju koristim da upozorim na takve scenarije i da kažem da je ohrabrujuće što imamo jako pozitivne rezultate na nivou države, ali da to zaista moramo napraviti na prostoru cele Republike Srbije, jer kriminalci, narko dileri, oni nemaju ni veru ni naciju, oni pripadaju jednom posebnom soju koji bez obzira na te druge razlike jedino gleda vlastiti interes, a ko je protiv interesa građana Republike Srbije, ko je protiv interesa države Republike Srbije, ko je protiv interesa svakog onoga koji misli dobro, ovoj državi i svim narodima koji ovde žive. Zahvaljujem.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Mnogo puta smo ovde govorili o predstavnicima manjinskih naroda i o manjinama i malo je degutantno i dalje ponavljati sve ovo, ali ono što jeste definitivno da različito razumevamo i pojmove kulturološke, istorijske i teritorijalno administrativne.

Dakle, Sandžak postoji. On nije teritorijalno-administrativna kategorija trenutno, ali postoji kao kulturološka, kao istorijska činjenica, kao geografska činjenica.

Isto tako, nije dobro mešati ove stvari ustavne sa svim ovim iz razloga što postoje i među Bošnjacima oni koji su glasali za taj Ustav takav kakav jeste, za tu himnu takvu kakva jeste.

Mi, stranka Pravde i pomirenja, nismo glasali za to i naravno oni koji su glasali, sada najglasniji protiv takve himne i takvog Ustava, oni čak i pevaju tu himnu, nemaju problema da je pevaju.

Dakle, govorimo jednom populističkom odnosu, jednom odnosu koji bude u Pazaru, Sandžaku, a drugom ovde. To nije odraz Bošnjaka, to nije odraz ni muslimana. Mi Bošnjaci poštujemo sve ono što jeste Republika Srbija uradila, poštujemo sve različitosti, poštujemo zakone, Ustav. Tvrdimo, to smo tvrdili, da po zakonima i po Ustavu Republika Srbija ima najbolji odnos spram manjinskih naroda. Problem jeste u implementaciji i problem jeste u tome da se mi izborimo za sva ta prava koja nam Ustav i zakoni garantuju, ali ne populizmom, ne dvostrukim aršinima, ne dvostrukim standardima, već onako kako treba – dosledno, transparentno, tamo gde se treba boriti, a to je ovde u ovoj Skupštini. Takav stav zauzimamo i u Pazaru, u Beogradu, u Sarajevu i bilo gde.

Zato bih molio da svi oni koji govore o ovim stvarima vode računa o osećanjima i manjinskih, ali i većinskog naroda, da nas ne uvode u poziciju populističkih rasprava jer to nikome ne donosi dobro. Hvala.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Poštovana potpredsednice Vlade ministrice kulture sa saradnikom, poštovani narodni poslanici, ovo telo predstavlja jedan od najznačajnijih strateških mislećih instituta kojim treba kreirati put razvoja, očuvanja i etabliranja kulture Republike Srbije. Iz toga razloga je ono izuzetno važno, jer je u njemu sadržan veliki broj različitih ljudi sa velikim biografijama koji će doprineti da i to telo promišlja u onom smislu da svo ovo jedinstvo različitosti koje baštinimo, koje u stvari predstavlja najveću kulturnu baštinu ne samo države, već Balkana i Evrope, bude reprezentativno predstavljeno i zato će poslanici Stranke pravde i pomirenja zdušno podržati ovaj predlog.

Raduje nas da zaista među biografijama svih kandidata imamo impozantnih referenci, kao što nas posebno raduje da imamo i predstavnika nacionalnih manjina i to ljudi koji su to zaslužili ne zato što su samo rođenjem pripadnici manjinskih naroda, već svojim biografijama, svojim referencama, svojim kompetencijama zavređuju da budu deo jednog ovakvog nacionalnog saveta.

Takođe, vrlo smo obradovani što će posle pet godina i ovo telo ima puninu kapaciteta da prati sve ono što je Ministarstvo kulture započelo, naročito nakon dolaska na ovu poziciju naše nekadašnje predsednice Skupštine, ministra Maje Gojković, koja zaista od kada je ona preuzela kulturu, to mogu govoriti kao narodni poslanik, ali i kao neko ko se bavi kulturom nacionalnih manjina, na svaki mogući način pokazuje da briga za sveukupno kulturno bogatstvo svih građana Republike Srbije dobija veliki primat u odnosu na prethodni period i da postaje fokus interesovanja i celog našeg društva.

S tim u vezi, vrlo važno je da, recimo, ono što ministarstvo radi, da se još uvek i još jače i intenzivnije nastavi, a u pitanju je decentralizacija kulture. Ovde mislim, pre svega, na onaj projekat „Gradovi u fokusu“, koji omogućava mnogim gradovima unutar države Republike Srbije da obogate, osavremene, obnove svoju kulturnu infrastrukturu, da dobiju one kvalitetne sadržaje koji su neophodni za razvoje celokupnog projektiranja kulturnih dešavanja i da budu građani u prilici da uživaju u onim sadržajima kulture u kojima se uživa i ovde u prestonici ili u nekim drugim većim gradovima. To, s druge strane, znači jako puno. Posebno znači za mlade ljude koji su iz rubnih delova države. To znači za njih da imaju mogućnost da sazrevaju, da svoje spoznaje, svoja saznanja o kulturi suživota, o kulturi zajedničkog života mogu da impelmentiraju i u svojim sredinama.

Naravno, ovde nas posebno raduje i to što po prvi put u Ministarstvu kulture imamo i savetnika ministrice koji dolazi iz reda manjinskih naroda i koji u stvari pomaže ministarstvu i ministrici da sagledaju svu onu širinu i kompleksnost svih potreba svih manjinskih naroda, manjina i u pogledu njihovog kulturnog uzdizanja.

Naša država, kao država koja od praistorije ima zaista veliku kulturnu baštinu i koja je od praistorije, a posebno u periodima našeg najznačajnijeg uspona, pokazivala svu širinu i kulturnog i svakog drugog uzdizanja, ima priliku da to iznova bude i zahvaljujući ovakvim strateškim promišljanjima i zahvaljujući ovim povećanjima u budžetu, na dobrom je putu da to postane. A to je jako važno iz razloga što ćemo konačno moći da suzbijemo sve ono što se zove subkultura, što je prethodnih decenija izašlo na površinu i što preti da ugrozi u potpunosti shvatanje, poimanje, razumevanje kulture, kulturnih sadržaja, visokoprofilnog kulturnog uzdizanja kod onih generacija koje sazrevaju i koje oblikuju svoju svest o tome šta znači kultura, šta znači kulturna baština, šta znači unapređenje svega onoga što mi kao građani ove države i što mi kao narod u ovoj državi imamo kod sebe.

Iskren da budem, pre nekoliko godina sam imao priliku da posredstvom ove Skupštine budem gost i u SAD, zajedno sa drugim narodnim poslanicima, gde su nas poveli u svoj najznačajniji muzej da nam pokažu šta to SAD baštine od kulture. Tamo je bilo jako puno eksponata. Međutim, ništa nije bilo starije od 200 godina. Sve što je bilo starije od 200 godina, dolazilo je sa područja Evrope, a 80% toga sa područja Balkana. Dakle, da je naš prostor prostor gde je kultura, gde je izvorište, gde je u svakom smislu kultura i civilizacija i Evrope, ali i sveta, bila dominantna i da smo mi usled svih ovih naših nesretnih okolnosti dozvolili da nas drugi prepoznaju po nekim drugim stvarima, a ne po onome što je naša najznačajnija referenca, što je najveća moć naših naroda, a to jeste kultura, to jeste kulturna baština.

Zato je vrlo važno da imamo i ovo strateško telo, koje je sastavljeno od najreferentnijih ljudi i predstavnika institucija, koje će pokazati tu širinu, pa da iznova imamo kao nekada, recimo, što smo imali u 20. veku ili u 19. veku, da upravo preko tih kulturnih razmena, kulturnih prožimanja upoznajemo jedni druge, da, recimo, i danas, kao što je to bilo tada, Kulturno društvo Abrašević iz Kragujevca bude glavni ambasador Republike Srbije na prostoru Balkana ili, suprotno tome, da ono bude domaćin drugim ambasadorima drugih država i iz Bosne, Hrvatske, Makedonije, Slovenije, Bugarske itd, jer su to najtrajnije, najkvalitetnije i najznačajnije veze.

Isto tako, vrlo je važno da prepoznajemo svoje vrednosti, da ne čekamo da nam ih drugi prepoznaju, jer će u svakoj prilici kada budu mogli pokušati da ih predstave svojim vrednostima. Ovo govorim, a kao dokaz tome navešću ono što je predstavljalo naš zajednički kulturni posebni identitet Balkana, a što mi nismo mogli prepoznati i shvatiti i etablirati kao zajedničko, sve dok nam UNESKO nije to kazao, pa da se svi zajedno udružimo, države Balkana, da kažemo da to jeste zajedničko kulturološko nasleđe.

Ovde govorim o stecima, kao jednoj posebnoj važnosti evropske duhovnosti i kulture koje su zajedno, recimo, i Bosna i Hercegovina i Republika Srbija, i Hrvatska, i delom Crna Gora zaštitili pri UNESKO-u i zapravo one danas predstavljaju naše zajedničko kulturno nasleđe.

Takvih primera ili takvih kulturnih dobara ima jako puno i trebamo u budućnosti puno raditi da se takve vrste naše kulturne baštine u celosti zaštite. Ili, ne moramo čekati da nam dođu hardvarski istraživači, pa da nam kažu da mi na Balkanu imamo našeg Homera, da su oni prvoj polovini 20. veka u Novom Pazaru i u Bijelom Polju pronašli epske pevače koji nadvisuju i Homerovo pevanje, da su oni u Avdu Međedoviću pronašli vrhunskijeg i složenijeg epskog pevača nego što je to bio Homer, autor „Ilijade“ i „Odiseje“, već mi moramo sami prepoznavati te svoje bisere vrednosti i etablirati ih kao nešto što je naše, nešto što predstavlja naše duhovno i kulturno blago.

Na koncu, ne moramo dozvoliti da sve ono što je vredno iz kulturne baštine danas tražimo po muzejima, po arhivima sveta, da je već sve ono što je vredelo u hiljadugodišnjoj povjesti danas pohranjeno po raznim riznicama od Zapadne Evrope, preko istoka, do Amerike i svih drugih država, već da te svoje vrednosti čuvamo, negujemo, promovišemo i predstavljamo svetu ako autentične autohtone vrednosti nas balkanskih naroda, a posebno naše države kao središnje države i kao prostora koji je uvek gajio kulturu suživota, gde se prožimaju, gde se spajaju narodi, gde se upravo te vrednosti u tom trenju različitosti proizvode takva kulturna bogatstva, takva kulturna prožimanja koja ne postoje nigde u Evropi i koja bi trebala biti uvek primer novog kulturnog poretka Evrope i sveta.

Još jednom, poslanici Stranke pravde i pomirenja će zdušno podržati ovaj predlog i raduju se svemu onome što će on proizvesti, kao što podržavaju i kao što u svakoj prilici ističu da ova Vlada i ovo ministarstvo jako puno su uradili i rade za ukupnu kulturu, ali i za kulturu prepoznavanja, predstavljanja, zaštićavanja baštine pripadnika manjinskih naroda. Zahvaljujem.
Zahvaljujem uvažena predsedavajuća.

Poštovana ministarko sa saradnicima, poštovane kolege i koleginice narodni poslanici, dozvolite mi da pre nego bilo šta kažem o ovom predlogu danas kao poslanik Stranke pravde i pomirenja i kao predstavnik bošnjačkog naroda sa ove pozicije iskoristim priliku da čestitam 25. novembar, Dan državnosti BiH.

Stranka pravde i pomirenja je sa SNS napravila sporazum na principima od kojih je prvo načelo ono što je ispoštovao i što poštuje u kontinuitetu predsednik Republike Aleksandar Vučić, da je za nas BiH teritorijalno i u svakom drugom smislu nedvosmislena pojava.

Nadalje, kada je reč o referendumu sami znamo da ovaj pojam potiče još iz latinskog jezika, da znači ono što treba da se izvesti, a da u istorijskom smislu dolazi od onog momenta, od onog trenutka kada ga je Napoleon uveo u demokratsku praksu.

Dakle, referendum kao jedan od ključnih instrumenata razvoja demokratije, demokratskog društva i tekovina ono što predstavlja kulturu i civilizaciju. Referendum jeste nešto što je temeljno na kulturi dogovora, kulturi dogovora između naroda i onih koji predstavljaju vlast. Ta kultura dogovora u stvari predstavlja jedno najznačajnije i najveće priznanje narodu da u onim svim najvećim, najozbiljnijim stvarima on ima odlučujuću ulogu, odnosno da je moć u njegovim rukama i zato je vrlo važno da i ovaj zakon na ovaj način uz sve ove promene pozitivne kojima ste nam govorili bude danas ovde prihvaćen i mi kao poslanici Stranke pravde i pomirenja u celosti podržavamo, upravo ove izmene i dopune ovog zakona.

Želimo da kažemo da sve ono što jeste bilo za promene urađeno je i da je sve ono što pokušavaju da određeni faktori, koje ste jako lepo opisali, kažu kada su u pitanju kritike ovog zakona u stvari predstavlja jedan pokušaj obmanjivanja javnosti, pokušaj ponižavanja građana jer ako neko kaže da može kupiti narodnu inicijativu u stvari kaže da može kupiti narod, da može kupiti građane i time urušava dostojanstvo svakog građanina Republike Srbije. To je ono što jeste intencija da zloupotrebom, da ovim svim drugim sredstvima pokušaju da nanesu štetu pre svega građanima ove države i da ih ponize zarad svojih ličnih interesa. Kažu da oni ne vrede, da su jeftina roba, da su oni bezvredna mašina za glasanje itd.

Zapravo, ovim Predlogom zakona ova parlamentarna većina kaže sasvim drugačije, građani su ti koji imaju apsolutnu moć odlučivanja u svim mogućim aspektima najznačajnijim po pitanju države i njenog uređenja i svega onoga što je opšti interese. Građani su ti koji su iznad predstavničke i izvršne vlasti. Građani su ti koji u svakom trenutku mogu i preko narodne inicijative da promene sve ono što smatraju da nije dobro u odnosu na njihove interese, u odnosu na ono što predstavlja njihovu volju, njihove htenje, njihove želje i na sve ono drugo što smatraju da tako treba biti.

Zapravo ovim zakonom se omogućava postojanje najznačajnijeg i najvisočijeg instrumenta demokratske države, demokratskog društva da na civilizovan način, da na kulturan način, da na principu kulture dogovora mi kao opunomoćenici građana opet tu moć vratimo njima i da su oni ti koji će odlučivati u svakom pogledu kada su u pitanju ona najznačajnija, najosetljivija i najodgovornija pitanja u smislu daljeg puta naše države.

Naravno, ovo se ne odnosi samo na instituciju referenduma već i na narodnu inicijativu i to kao jedan dobar instrument preko koga čak građani mogu ovom ili nekom budućem sazivu parlamenta Republike Srbije uputiti Predlog zakona i tražiti da ga mi kao narodni poslanici izglasamo i da kao takav on bude obavezujući i za predstavničku i za izvršnu vlast.

Takođe, u toj kulturi dogovora, u tom sređivanju svih ovih tehničkih detalja o kojima ste briljantno govorili i upoznali nas i sve građane Republike Srbije sa svim onim što jesu suštinske promene ovog Predloga zakona jako je dobro osmišljeno da postoje i dodatni rokovi, odnosno dovoljan broj dana unutar kojih mogu građani da osmisle da se bore za ostvarenje te svoje narodne inicijative, da postoje instrumenti koji će osigurati pravičnost na izbornim danima kada je u pitanju referendumsko izjašnjavanje, da postoji jedan celi sistem koji osigurava u potpunosti celokupan demokratski proces odlučivanja o određenom pitanju i određenoj narodnoj inicijativi, koja kao takva predstavlja najznačajniji odgovor naroda u određenom pitanju.

Mi smo svesni, kao što ste vi rekli, da su sve te pojave i sve ono što dolazi ovih dana u pogledu kritikovanja i ovog predloga zakona, motivisani i inicirani od onih koji žele da se pozicioniraju pred predstojeće republičke, parlamentarne i predsedničke i gradske izbore u Beogradu i da zapravo to jeste glas nemoćnika, vapaj očajnika koji su videli da i građani i celokupno srpsko društvo više ne može ni na koji način da bude talac njihovi loših odluka, njihovog destruktivnog delovanja i da sve ono što je urađeno u pogledu priprema i ovog zakona i u pogledu priprema za predstojeće izbore bilo je u cilju raskrinkavanja njihovih namera da u naše društvo, u našu državu, uvedu anarhiju i bezvlašće, da nas vrate 30 godina unazad kada smo bili taoci ti takvih loših politika.

Kao narodni poslanici, kao stranka i kao poslanički klub koji je učestvovao u svim tim razgovorima, koji su uslovni rečeno bili preduslov i ovog zakona, svedoci smo da su organi izvršne i predstavničke vlasti učinili sve da predstojeći izborni ciklusi zaista budu najbolje do sada organizovani, da se izašlo u susret svim mogućim zahtevima koji su bili realni, osnovani i od strane opozicije i od strane svih onih drugi koji su zainteresovani za ove izbore i da je na taj način izbačena bilo kakva mogućnost i prilika ovih koji žele da sada na jedan nepristojan, na jedan vrlo primitivan, na jedan populistički način, bace senku na sve to što se postiglo prethodnih meseci i u čemu smo svi zajedno učestvovali.

Zato i Predlog ovog zakona je u sluhu i u dosluhu onoga što ste rekli da je ocena Venecijanske komisije, da je ovo zaista kvalitetan predlog, doduše i ta druga opaska iz onoga zareza koja stoji, je tako izrečena, ali to je izrečeno iz razloga što su nakon svih onih prethodnih razgovora koji su prethodili svemu onome i oni sami uvideli i odlučnost i nameru svih nas da predstojeći izborni ciklusi budu besprekorni, da budu odraz volje građana, odraz njihovih htenja i odraz njihove želje da Republika Srbija ide napred kao što je dosada išla, da Republika Srbija bude garant dobrog života i garant sigurnosti, bezbednosti na Balkanu. Imajući u vidu i njenu ulogu, u smislu celokupnog balkanskog prostora i u smislu svega onoga što ona kao najznačajnija rastuća ekonomija predstavlja u ovom trenutku za celi naš zajednički životni prostor.

Iz svih tih razloga i svega onoga što je rađeno u prethodnom periodu, mi poslanici Stranke pravde i pomirenja stojimo čvrsto uz ovaj Predlog zakona i u danu za glasanje ćemo potvrditi to onako kako ćemo potvrditi i kako ćemo pozvati sve one koji su naši glasači, naši simpatizeri, da se odluče kada bude pitanje referenduma da podrže i oni svojim glasom sve ono što je važno u tim referendumskim izjašnjavanjima, tj. da svi zajedno krenemo da branimo, da očuvamo sve ovo što je postignuto u prethodnom periodu i sve ono što je početo u procesima izgradnje trajnog pomirenja na principima pravde, međusobnog poštovanja, uvažavanja i gledanja u budućnost u smislu obezbeđivanja ekonomskih preduslova, da sve generacije, svih naših građana, pa i Bošnjaka, pa i Srba, pa i svih predstavnika manjinskih naroda, Srbiju vide kao mesto u kojem će živeti dostojanstveno od svog rada, od svoje zarade i o kojem će moći da obezbede sigurnost svojoj porodici i svojoj deci. Zahvaljujem se.
Zahvaljujem, uvaženi predsedavajući.

Moje pitanje ide prema Ministarstvu ekologije. Naime, prethodnih dana, pa i nedelja, Novi Pazar se nalazi na lestvici najzagađenijih gradova u Evropi. Ako se izdignete na neko od brda iznad Novog Pazara, možete videti samo maglu, tamninu i jedno sivilo koje se nadvilo nad ovim gradom, a dokaz tome jesu i merenja koja pokazuju da je ovaj grad trenutno jedan od najzagađenijih, ne samo na Balkanu, već i u celoj Evropi.

Stranka pravde i pomirenja je mnogo puta ukazivala na ovaj problem, čak smo pre nekoliko godina sa građanima Novog Pazara pokretali peticiju da se oni koje smatramo da su najveći zagađivači odstrane iz naseljenih delova grada, a to su dve peletare, jedna koja se nalazi u neposrednoj blizini osnovne škole, u gusto naseljenom mestu, a druga koja se nalazi neposredno pored univerziteta, pored verskih objekata, koji su zaštićeni UNESKO i koja u suštini pokriva veći deo urbane zone Novog Pazara.

Ljudi koji žive u blizini ovih peletara svako jutro moraju po jedan centimetar prašine skidati sa svojih automobila, kako bi mogli jednostavno da ih koriste, a zamislite kako to utiče na učenike osnovnih škola i na studente, na profesore, ali i na sve one koji se i dalje bore sa svim ovim pošastima, pa i pošasti Kovida - 19.

Naše pitanje i insistiranje prema Ministarstvu ekologije ide u tom smeru da od njih zahtevamo hitnu reakciju, da sprovedu istrage, da utvrde da li ove peletare koriste one filtere koji su odobreni, kao što je to, recimo, u Švajcarskoj, gde vi imate i u Cirihu peletare i sve druge fabrike, ali zahvaljujući filterima za pročišćavanje vazduha iz njih izlazi isključivo čist vazduh. Ovde, kada pogledate iznad dimnjaka tih peletara, vidite jedan gust, taman, otrovan dim koji se spušta na široj teritoriji, koji vetar raznosi po celom gradu i koji direktno ugrožava zdravlje svih kategorija stanovništva.

Zahtevamo da Ministarstvo ekologije hitno preduzme akciju da ispita da li ovi proizvodni pogoni imaju dozvole i zadovoljavajuću opremu za pročišćavanje tog vazduha, i ne samo oni već i svi oni drugi koji čine da ovih dana Novi Pazar bude jedan od najzagađenijih gradova u regionu i u Evropi, kako bismo obezbedili građanima elementarne uslove za normalan i zdrav život, odnosno kako bi oni ostvarili ono pravo da imaju pravo na život, koji im garantuje Ustav i zakoni ove države? Hvala.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovani ministri, kao što ste već čuli, poslanici Stranke pravde i pomirenja u potpunosti će podržati ovaj predlog budžeta, i to iz više razloga. Zato što je budžet razvojni, zato što budžet vodi računa o kapitalnim projektima i investicijama i zato što u tim kapitalnim projektima i investicijama ima jako puno onoga što je prethodnih godina naš rahmetli predsednik akademik muftija Muamer Zukorlić dogovarao sa predsednikom Republike Srbije Aleksandrom Vučićem.

Kao što znate, ti sporazumi su se ticali ne personalnih rešenja, ne kadrovskih rešenja, već strateških i infrastrukturnih projekata. Zato nas raduje da je dosta toga urađeno i u ovaj budžet i da se nastavlja politika razvoja svih delova Republike Srbije u onom kapacitetu u kom je to moguće. Naravno, posebno smo obradovani što će ovim budžetom biti obuhvaćeni i neki kapitalni projekti na prostoru Sandžaka, kao što su projekti u infrastrukturi i u obrazovnim institucijama, škole u Sjenici, kao što su projekti koji se tiču razvoja infrastrukture, završetka gasovoda i naravno svega onoga što je dogovoreno.

Kao narodnog poslanika koji dolazi iz tog kraja, ali isto tako i kao narodnog poslanika koga posebno zanima oblast kulture, veoma sam zadovoljan što je ovim budžetom predviđen značajniji podstrek za razvoj kulture i svega onoga što predstavlja kulturu u našoj državi. To isto tako kažem znajući da je i naš rahmetli predsednik upravo na polju obrazovanja i kulture posebno insistirao, iz razloga što je znao da ćemo samo kroz ta dva segmenta do kraja uspeti da razbistrimo sve one magline koje su postojale i truline onih retrogradnih politika koje su se pravile među narodima Republike Srbije i regiona. Zato smo obradovani što će Ministarstvo kulture raspolagati većim budžetom kojim će moći podjednako da utiče na sve one segmente spajanja i različitog shvatanja svih onih datosti koje čine narodi Republike Srbije.

Naravno i ovi drugi segmenti koji su jako bitni i jako važni, koji se nalaze u budžetu koje isto tako okrenut prema običnim građanima nas raduju, a to su ova povećanja koja će dobiti svi oni koji su zapošljeni u javnome sektoru i minimalac. Smatramo da takvom realnom politikom koja iz godine u godinu povećava standard građana, možemo odgovoriti na sve zahtevnije procese i zahtevnije načine preživljavanja u odnosu na ono što predstavlja realan život i potrošačka korpa.

Tome u prilog i našeg opredeljenja da kažemo da je ovaj budžet zaista razvojni ide i činjenica da će njime biti obuhvaćeni svi ostali sektori koji su na neki način garant da će obični čovek, da će obični građanin moći da očekuje neku sigurnost u pogledu povoljnog ekonomskog ambijenta, bez obzira što nas u narednom periodu očekuje jedan ili više izbornih procesa. To je nešto što posebno raduje i posebno se time, kao deo vladajuće većine u ovom parlamentu radujemo i čemu ćemo svesredno dati vlastiti doprinos.

Još jednom na kraju, poslanici Stranke pravde i pomirenja, podržavaju ovaj budžet punim kapacitetom će glasati za njega i raduju se implementaciji onih delova strateških projekata koji su na čelu dogovoreni i potpisani u Sporazumu između SNS i Stranke pravde i pomirenja. Hvala.
Zahvaljujem.

Poštovani predsedavajući, poštovani narodni poslanici, koleginice i kolege, kao narodni poslanik u drugom mandatu ispred Stranke pravde i pomirenja, u svoje lično ime, u ime svih nas iz Stranke pravde i pomirenja, u ime porodice našeg rahmetli predsednika, akademika muftije Muamera Zukorlića želim svima da se zahvalim na podršci koju ste prethodnih dana upućivali, na minutu ćutanja kojom je započeo prethodne nedelje rad ovog plenuma, na onome što ste uradili kada ste kao narodni poslanici došli na sahranu i na saučešće, odnosno na dženazu i na hatar u Novi Pazar, u Orlje i na svemu onome što ste nam ovih dana pokazali dokazujući da je politika pravde i pomirenja, koju je akademik muftija Muamer Zukorlić promovisao u prethodnom periodu, zaista dala rezultate.

Politika koja nas je i dovela ovde bila je misija i vizija našeg rahmetli predsednika, to je politika i-i, politika u kojoj je opšta dobrobit za sve građane Republike Srbije, opšta dobrobit za sve narode i opšta dobrobit za celi Balkan i region. To je politika koja je ostavljena u amanet nama koji smo godinama učili uz njega, stasavali i razumevali sve ove odnose.

Pored zahvalnosti svima vama, institucijama predstavničke izvršne vlasti, želim da se zahvalim i svim pripadnicima nebošnjačkog naroda, posebno pripadnicima srpskog naroda koji su na svaki mogući način iskazali poštovanje rahmetli akademiku muftiji Muameru Zukorliću.

Kao što je rekao naš predsednik Usama, za muftijom su plakali ne samo Bošnjaci, već i Srbi. Tog dana na dženazi u Novom Pazaru, posle mnogo decenija, videlo se jedno opšte jedinstvo naroda. Na toj dženazi bilo je prisutno jako velik broj pripadnika nebošnjačkog naroda, naših sugrađana, Srba iz Novog Pazara, Tutina, Sjenice, ali i Raške, Kraljeva i njima se posebno zahvaljujem.

Ono što još želim kazati jeste da je u ovom plenumu prethodnih pet godina akademik muftija Muamer Zukorlić nastojao svoju univerzalnu misao, svoju misao da samo kao verujući ljudi u Boga možemo doprineti ozdravljenju celokupnog društva i poboljšanju naših odnosa kroz prožimanje, kroz kulturu mira, kroz kulturu razumevanja i razbijanja strahova i stereotipa.

Vi ste mu kao narodni poslanici svakog puta odavali poštovanje za te reči i on je doprineo u tome da i mi, Bošnjaci koji živimo u Republici Srbiji kao građani Republike Srbije, počnemo iznova menjati svoje stavove u pogledu naše zajedničke države.

Počinjemo izgrađivati jedan odnos koji je u potpunosti usmeren na to da jedino na način razgradnje svih onih strahova, stereotipa, svega onoga što je prethodnih decenija opterećivalo te odnose, možemo zajedno izgraditi našu zemlju i možemo zajedno ići putem prosperiteta i zato vam se posebno zahvaljujem.

Mi kao poslanici Stranke pravde i pomirenja, a o tome će predsednik naše poslaničke grupe mnogo više govoriti u svom izlaganju, nastavićemo taj put. Nastavićemo da ovu misiju i viziju akademika rahmetli muftije Muamera Zukorlića u principu, u načelu i u svim pojedinostima dosledno i principijelno sprovodimo.

Zahvaljujem se.
Zahvaljujem, uvažena predsedavajuća.

Poštovana ministarko, sa saradnicima, ako je energija jedan od ključnih resursa za pokretanje celokupnog industrijskog sistema države, onda je energetska stabilnost preko potrebna za razvoj, unapređenje i boljitak svega onoga što predstavlja progres u jednome društvu.

Da bi imali energetsku stabilnost potrebna nam je i proizvodnja, ali i ušteda te proizvodnje, bilo gde gde ona ide neracionalno ili gde nemamo dovoljnu svest o tome koliko trošimo i koliko smo spremni da uštedimo, a naročito da sprečimo nerealne gubitke.

Zato je ovaj predlog o pametnim brojilima jako važan i predstavlja jedan od iskoraka koji trebaju doprineti ukupnom ekonomskom prosperitetu, a pre svega energetskoj stabilnosti naše države.

Posebno je ta energetska stabilnost važan u ovim zimskim periodima, kada na području cele države nažalost nemamo dovoljnu ili podjednaku infrastrukturnu mrežu koja će obezbediti dovoljno energije, ni za sva domaćinstva, a kamoli za industrijske pogone i za sve ono što predstavlja budućnost, što predstavlja proizvodnju, što predstavlja nešto što je korak napred.

Zato smo vrlo obradovani da će ova pametna brojila ići u tom pogledu uštede električne energije, a isto tako insistiramo na onim projektima koji će doprineti uvećanju energetskih resursa. Zato je stranka Pravde i pomirenja u sporazumu sa strankom, vladajućom strankom SNS, stavila u prioritete takve projekte i iz tih razloga će se u narednom periodu u Sjenici napraviti jedno od najsavremenijih postrojenja za solarnu proizvodnju energije u našoj državi, ali i na prostoru celoga regiona, odnosno Balkana.

Isto tako nam je važno tj. u tom našem sporazumu da se nisko naponska mreža na području cele države, posebno onih područja gde ona decenijama nije uvećavana, a kapaciteti potrošnje su iznimno uvećavani, uvećavaju se iz dana u dan zbog ekspanzije izgradnje stambenih objekata, zbog velikog broja industrijskih subjekata i preko je potrebno obezbeđivanje energetske sigurnosti kako bi domaćinstva, ali i industrija mogli nesmetano da rede, da proizvode i da uvećavaju ekonomsku dobit svoga kraja, ali i cele države.

Imali smo iskustava da u prethodnim godinama nažalost zbog nestabilnog energetskog sistema padaju različita postrojenja industrijska, ali isto tako i mnoga domaćinstva trpe i zato ovo koristimo kao priliku da na vreme reagujemo da se ne bi dogodilo kao prethodnih godina da sa prvim padavinama dođe do kolapsa sistema, da određeni veliki gradovim ili ruralna područja, posebno planinska, nedeljama ne mogu dobiti povratak elementarne električne energije kako bi mogli normalno funkcionisati.

Zato je vreme da se sve ono što jeste predstavljalo gubitak, to je taj enormni gubitak u nekim nepoznatim pravcima električne energije usled uvećanja i kapaciteta, ali i nisko naponske mreže na području cele države preuredi da se ono što je alarmantno, a alarmantni su nam veliki gradovi, budu na taj način urađeni da jednostavno taj nisko naponska mreža može da pokrije potrebe svih građana, ali sa ovim pametnim brojilima kako bismo jednostavno mogli imati realnu sliku i o proizvodnji i o potrošnji i kako bi na taj način mogli kao država ili kao državna preduzeća da odgovorimo zahtevima i privrede i građanstva.

Mi danas imamo u Novom Pazaru da se u zadnje tri ili četiri decenije ništa nije radilo na nisko naponskoj mreži, a da se enormno uvećao broj potrošača i da to vrlo brzo ili relativno u kratkim periodima izaziva različite kolapse električnog sistema i da na taj način trpe građani, ali trpe i industrije. Zato su nam ovakvi projekti važni, zato apelujemo na ministarstvo, ali i na Elektrodistribuciju Srbije da veću pozornost pokažu na taj kraj kako bi predupredili sve ono što može biti ili što se dešavalo prethodnih godina u pogledu padanja elektrosistema. Hvala.

Whoops, looks like something went wrong.