1. OSNOVNE INFORMACIJE O SEDNICI
Odbor: Odbor za evropske integracije
Datum sednice: 25.02.2026.
Trajanje sednice: oko 1h 44min (od 00:00 do 01:44)
Tema / tačka dnevnog reda: Razmatranje Predloga zakona o uspostavljanju i funkcionisanju sistema za upravljanje kohezionom politikom (Vlada podnela 06.02.2026.)
Predsedavajući: Elvira Kovač
Broj prisutnih poslanika: 13 (na početku sednice konstatovan kvorum)
Učesnici van poslanika: Branko Budimir (pomoćnik ministra u Ministarstvu za evropske integracije); pomenuta i Valentina Vidović (načelnica odeljenja)
Ko je koliko govorio (procena prema 95 reči = 1 minut):
Poslanici vladajuće većine: ~55,5%
Poslanici opozicije: ~26,5%
Član vlade/gost: ~18,0%
Ukratko sa sednice: Rasprava o zakonu brzo se proširila na širu političku debatu o stanju evropskih integracija, vladavini prava, ulozi civilnog društva i kapacitetima države da upravlja fondovima (posebno kroz primer IPARD-a). Ton je povremeno bio oštar, uz dobacivanja i upozorenja predsedavajuće da se rasprava vrati na dnevni red. Odbor je na kraju većinom glasova prihvatio predlog zakona.
2. STAVOVI UČESNIKA U RASPRAVI
Branko Budimir (gost, Ministarstvo za evropske integracije)
Predstavio je zakon kao deo usklađivanja sa pravnim okvirom EU za kohezionu politiku, uz naglasak da se sistem mora graditi godinama pre pristupanja. Objasnio je zašto je zakon namerno “opštiji” (promenljiv EU okvir, detalji kroz podzakonske akte) i opisao uloge upravljačkog, posredničkog, revizorskog i koordinacionog tela, kao i logiku “deljenog upravljanja” i kontrola. U odgovoru na kritike naglasio je da se principi partnerstva već primenjuju u IPA programima, da su uključene organizacije civilnog društva i lokalni akteri, te da obuke i jačanje kapaciteta traju kontinuirano.
Elvira Kovač (SVM, vladajuća većina, predsednica Odbora)
Vodila je sednicu kroz usvajanje dnevnog reda i zapisnika, a u raspravi je branila tezu da nema “teorije zavere” oko toga što se zakon ranije nije našao na dnevnom redu (promena vlade i povlačenje starih predloga). Isticala je značaj javnog slušanja i prisustva stručnog predstavnika ministarstva, kritikovala politizaciju i dobacivanja, i više puta pokušala da vrati diskusiju na zakon i proceduru. Na kraju je sprovela glasanje i konstatovala da je predlog zakona prihvaćen većinom.
Robert Kozma (Zeleno-levi front – Ne davimo Beograd, opozicija)
Tvrdio je da se zakon “vadi iz fioke” kao politički pokušaj da se popravi slika i otkoče integracije, dok su suštinski problemi u vladavini prava i institucijama nerešeni. Problematičnim je ocenio način na koji se u praksi zamišlja “sveobuhvatno partnerstvo” sa civilnim društvom, medijima i građanima, uz tvrdnje o pritiscima i delegitimizaciji tih aktera. Kao ključni argument za kapacitete naveo je nizak nivo povlačenja sredstava iz IPARD-a (po njegovoj oceni pokazatelj slabe administracije) i tražio da se objasni zašto se sredstva ne koriste bolje.
Slobodan Cvejić (SRCE, opozicija)
Pozdravio je prisustvo predstavnika ministarstva i rekao da je korisno da se razgovara sa “ljudima iz struke”, ali je naglasio da bez uređenih pravosudnih temelja i nezavisnih kontrolnih mehanizama sistem lako postaje “fasada”. Postavio je pitanje zašto se u kontrolnim i antikorupcijskim strukturama ne predvide jače garancije nezavisnosti (npr. učešće evropskih ili nezavisnih aktera), izražavajući sumnju u efikasnost tela koja dolaze iz kompromitovanog javnog sektora. Ostavio je otvorenom mogućnost da, ako odgovori ne budu uverljivi, zadrži pravo da ne podrži zakon.
Dragan Jonić (Ekološki ustanak, opozicija)
Zahvalio je Budimiru na jasnom izlaganju i ocenio da se rasprava nepotrebno širila na teme koje nisu predmet zakona. Tvrdo je isticao da bez izmena spornih zakona i suštinskog pomaka u vladavini prava nema ubrzanja integracija, a da se zakoni često usvajaju pa “odlažu na policu”. IPARD je koristio kao “pilot” primer: po njegovom stavu, ako povlačenje sredstava izostaje, krivica je pre svega na državi i nedovoljnim kapacitetima da korisnike osnaži.
Života Starčević (Jedinstvena Srbija, vladajuća većina)
Podržao je zakon kao korak ka usklađivanju sa EU standardima i ravnomernom regionalnom razvoju. Istovremeno je tvrdio da zakon sam po sebi neće ubrzati integracije jer se proces, po njegovom prikazu, više vodi politikom nego standardima. Veći deo nastupa usmerio je na kritiku opozicionih metoda političke borbe i optužbe za politizaciju, uz poruku da će njegova stranka podržati zakon.
Milan Radin (vladajuća većina)
Osporavao je kritike o pravosudnim zakonima kao neprecizne i “kritiku radi kritike”, uz tvrdnju da se prejudicira mišljenje Venecijanske komisije. Napadao je opoziciju zbog navodne nedoslednosti prema EU, pominjao NVO i medije u polemičkom tonu i zaključio da očekuje da opozicija konačno podrži zakon koji je povezan sa evropskim putem.
Dubravka Filipovski (vladajuća većina)
Ocenila je da opozicija koristi temu pravosuđa i korupcije u političke svrhe, uz podsećanje na prethodne vlasti. Podržala je zakon kao pripremu za korišćenje fondova i kao ulaganje u kapacitete ljudi koji treba da rade na evropskim sredstvima.
Aleksandra Tomić (vladajuća većina)
Snažno je podržala zakon, oslanjajući se na argument da se EU okvir menja i da je zato zakon pisan bez preteranog detaljisanja, uz kontrolu EU mehanizama (uključujući OLAF). Na temu IPARD-a navela je objašnjenje da poljoprivrednici često nisu finansijski mogli da obezbede sopstveno učešće, uz tvrdnje o rastu domaćih subvencija. U polemici je optužila opoziciju da traži obustavu EU fondova i preusmeravanje ka civilnom sektoru i insistirala da je koheziona politika važna za infrastrukturu, energetiku i digitalnu transformaciju.
Dejan Bulatović (vladajuća većina)
Govorio je u izrazito polemičkom tonu, tvrdeći da opozicija manipuliše i širi “laži”, uz poređenja sa ponašanjem u parlamentu i na ulici. Podržao je zakon kao instrument evropskih integracija, uz širu političku odbranu politike vlasti i naglašavanje interesa Srbije.
Goran Milić (vladajuća većina)
Nastupio je konfrontaciono, tvrdeći da opozicija “nije videla E od Evropejaca” i da deluje protiv evropskog puta. Deo izlaganja bio je obeležen dobacivanjima i ličnim prozivkama, nakon čega je ipak zaključio zahvalom ministarstvu i podrškom predlogu zakona.
3. ZAKLJUČAK SEDNICE
Formalni ishod: Odbor je većinom glasova prihvatio Predlog zakona o uspostavljanju i funkcionisanju sistema za upravljanje kohezionom politikom.
Otvorena pitanja: Opozicioni učesnici su ostavili otvorene dileme o stvarnim administrativnim kapacitetima, nezavisnosti kontrolnih tela i vezi između primene ovog zakona i šireg konteksta vladavine prava; vladajuća većina je insistirala na tome da zakon predstavlja nužan korak pripreme i usklađivanja sa EU pravilima, uz postojeće mehanizme kontrole i partnerstva.