ŠESTA SEDNICA, DRUGOG REDOVNOG ZASEDANjA, 01.12.2004.

1. dan rada

OBRAĆANJA

Svetislav Krstić

Socijalistička partija Srbije
Da, naravno.
Tada sam rešio da istražim o čemu se tu radi. Kako je moguće da neko ne dozvoljava meni, kao narodnom poslaniku, da koristim računar, odnosno informacioni sistem Skupštine. Postojale su samo dve mogućnosti: ili je služba, na čelu sa sekretarom Skupštine, katastrofalno neažurna, to je jedno, ili drugo – neko ne želi da dozvoli poslanicima da koriste računare i imaju pristup računarskom sistemu Skupštine, što bi bilo sasvim razumljivo i uobičajeno.
Pošto smo mi socijalisti po prirodi znatiželjni, a i poznajemo računare, rešio sam da vidim o čemu se tu radi. Raspitao sam se ko je administrator informatičkog sistema u Skupštini Srbije. To je firma koja se zove "Medijavorks". Ta firma je počela kao nevladina organizacija i transformisala se u privatno preduzeće.
Naravno, nemam ništa niti protiv nevladinih organizacija, nemamo mi socijalisti ništa ni protiv privatnih preduzeća, pobogu, međutim, krajnje je neuobičajeno da se jedan tako važan posao, sa stanovišta bezbednosti Narodne skupštine, poveravam nekoj privatnoj, drugoj firmi, da ona to radi za potrebe Skupštine.
To treba da radi odgovarajuća stručna služba Skupštine ili Vlade. U skupštinama se ne koriste spoljašnje firme ni za čišćenje hodnika, a kamoli za administriranje informacionim sistemom.
Još sam se dalje zainteresovao, pa sam proučio kakav softver koriste administratori. Naime, da bi se upravljalo jednim informacionim sistemom postoji odgovarajući softver, i tada sam došao do vrlo interesantnih zaključaka, a to je da se koristi softver koji omogućuje prisluškivanje svih elektronskih tokova.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Gospodine Krstiću, da li mogu da vas zamolim po članu 100, spreman sam da vam pružim sve odgovore i objašnjenja, kao i Skupštini, da što se tiče softvera, molim vas, nastavimo kasnije, ne ovim povodom. Molim vas, imaćete razumevanja....

Svetislav Krstić

Socijalistička partija Srbije
Gospodine predsedniče, ovo o čemu govorim su vrlo esencijalne stvari, principijelne i tiču se bezbednosti Narodne skupštine i bezbednosti Republike Srbije. Dozvolite mi da iskoristim svoje pravo kao predstavnik, a uskoro ću završiti.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Izvolite, iz razloga bezbednosti sam i želeo da vam dam objašnjenje, ali izvolite.

Svetislav Krstić

Socijalistička partija Srbije
Molim vas, zna se kakav se softver koristi za administriranje informacionim sistemom. Želim samo da ukažem na jednu anomaliju i da ukažem da naša poslanička grupa zahteva da se administriranje informacionim sistemom Narodne skupštine poveri osposobljenim službama Skupštine ili Vlade, da se za to ne koriste privatne firme. Uzgred budi rečeno, firma "Medijavorks" ovaj posao administriranja obavlja i za američku ambasadu i za ambasadu Velike Britanije. Hvala lepo.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama.
Pošto sam vas upozorio po članu 100, dužan sam objašnjenje, da ne bi slučajno bilo ma koje vrste panike – ugovor sa jednom privatnom firmom smo zatekli, govorim o novom sazivu u Skupštini, molim vas, pod dosta čudnim okolnostima, obnovljen od strane potpredsednika prethodne Skupštine.
Budući da su svi nadležni, od Odbora za bezbednost, preko predsednika Skupštine i stručne službe, ukazali na propuste koji postoje, pre svega radi širenja informacione mreže i zbog toga što ne može ne samo nevladina organizacija i privatna, nego ni vladina organizacija, dato je na analizu Elektrotehničkom fakultetu.
Imaćemo ovih dana rezultate i u odnosu na to potpuno zaštićen, zatvoren inforamtički sistem. Bavimo se time već četiri meseca. Molim vas, ne moramo o svemu da govorimo za govornicom. Hvala vam najlepše.
Izvolite, gospodine Nikoliću. U međuvremenu želim da obavestim da je ovlašćeni predstavnik ispred poslaničke grupe SPO-Nova Srbija narodni poslanik Nikola Jovanović.
...
Srpska radikalna stranka

Tomislav Nikolić

Srpska radikalna stranka
 Dame i gospodo narodni poslanici, jednog dana valjda ću i ja da saznam sve ove tajne koje drugi ljudi znaju, a čuvaju, jer nisu za druge. A, vama preporučujem, predsedniče, da kao i svaka nova vlast menjate ono što zateknete a nije dobro. A ne da zateknete nešto loše i da nam se žalite kako ste zatekli nešto loše.
Ali, ja bih o zakonu, ove privilegije koje poslanici imaju, tako što mogu da idu na internet, to neka ostane za neki zakon koji ćete da izglasate, nadam se, u novom sazivu.
Nemam ništa protiv da se modernizuje država i da ide u korak sa ostalim državama. I ovo je nešto što nas je čekalo kad-tad. Ne vidim razloge za hitan postupak, ali ste požurili verovatno zbog toga što se navršava kalendarska godina, pa da saberete koliko je zakona Vlada predložila, a pretpostavljamo da će to biti i deo kampanje – mi smo ona Vlada što je predložila toliko i toliko zakona, više nego i jedna druga pre nje, s tim što ćemo mi da vas čekamo na tome kako se u Srbiji živi. Pa, vi pričajte šta ste sve usvojili, a mi ćemo kako ste srozali život u Srbiji. Da vidimo ko će da bude ubedljiviji.
Samo želim da pitam predlagača zakona, kada je već hitan postupak, a to znači – bile bi nanete štetne, nesagledive posledice, znate već koliko bi trebalo razloga da ima da Vlada se usudi da dođe pred Skupštinu i da traži hitan postupak, znate. Te razloge su pogazile mnoge vlade, a i vaša se uopšte ne trudi da otkloni taj manir hitnog postupka.
Ali, po članu 3. elektronskom dokumentu moći će da bude osporena punovažnost ili dokazna snaga zato što je u elektronskom obliku za sledeće poslove – pravne poslove kojima se vrši prenos prava svojine na nepokretnostima, ili kojima se ustanovljavaju druga stvarna prava na nepokretnostima, izjave stranaka i drugih učesnika u postupku za raspravljanje zaostavštine, formu zaveštanja, ugovor o ustupanju i raspodeli imovine za života, ugovor o doživotnom izdržavanju i sporazumu u vezi sa nasleđivanjem, kao i druge ugovore iz čitavog korpusa iz oblasti naslednog prava, ugovore o uređivanju imovinskih odnosa između bračnih drugova, ugovor o raspolaganju imovinom lica kojima je oduzeta poslovna sposobnost, ugovore o poklonu, druge pravne poslove ili radnje, za koje posebnim zakonom ili na osnovu zakona donetih propisa, izričito određena upotreba svojeručnog potpisa u dokumentima na papiru ili overa svojeručnog potpisa.
E, kada ste već tako naumili da modernizujete državu, kada ste nam pripremili zakon o elektronskom potpisu, zašto država nije spremna za elektronski potpis? Zašto donosimo zakon koji neće moći da bude primenjen skoro ni u jednom slučaju.
Znači, ostaju šalteri za overu. Ostaje taksa za overu, možda je to razlog, da vidimo šta je. Neću da prihvatim obrazloženje da je drugim zakonima predviđen svojeručni potpis. Ovaj zakon je mogao da kaže – od dana stupanja na snagu ovog zakona prestaje da važi odredba člana tog i tog, tog i tog zakona, člana tog i tog, tog i tog zakona, to je za mene ministarstvo koje dostavlja predlog zakona, i to je za mene Sekretarijat za zakonodavstvo Vlade Srbije koji na to upućuje. Najlakše je napisati zakon pa reći – važi ako nekim drugim zakonom nije predviđeno da važi neka druga odredba. Tako pišu mala deca zakon.
Jedna normalna država, kažete da smo normalna država, idemo u elektronski potpis sa 0,3 posto korisnika dnevno na internetu, ali eto, hitno je, ali normalna država ne može sebi da dozvoli ovakvo pisanje zakona. Šta smo mi to onda regulisali elektronskim potpisom? Ono što je najvažnije, ono na čemu se plaćaju najveće takse za overu, za prenos, ostalo je na svojeručnom potpisu, na čekanju pred šalterom.
Šta sad? Stariji ljudi koji ne koriste internet, oni će i dalje da idu na šalter opštine ili u sud da overavaju svoj potpis, a deca za neke svoje transakcije za narudžbinu roba od velikih marketa, verovatno će tu da važi da je on naručio elektronski tu robu. Možda ćemo moći da plaćamo struju, telefon, videćemo šta, ali ono što je bitno u ovoj državi, ono na čemu najviše rade i opštine i šalteri opštine i sudovi, to ostaje na primitivnom potpisu, na overi svojeručnog potpisa.
Gde je ovde bio razlog za žurbu i za hitni postupak? Zar nije mogla Vlada da naloži nekome, s tim što ovde vidim da se u to mešaju i lica kojima neće biti potrebna posebna dozvola za to, znaće se da su ovlašćeni da izdaju sertifikat, ali zar nije mogla Vlada da naloži nekom od svojih stručnjaka da joj pretrese sve zakone i da joj ovim zakonom izmeni i one zakone na koje bi odmah moglo da se primeni. Tim pre što Vlada u obrazloženju nije navela pravi razlog zašto se ovaj zakon ne primenjuje na sve potpise.
Da vas pitam, savremena Evropa kojoj težite da li pored elektronskog potpisa ima i overu potpisa? Da li pored elektronskog potpisa, koji važi za ugovore koji vrede milione evra, ima overu potpisa za neku transakciju koja između građana treba da bude obavljena? Ako je to tako, onda smo mi pomodari. Onda mi nismo spremni za ovo što radimo. Ako smo spremni, hajde da uradimo. Ako smo sve drugo u Srbiji regulisali, hajde da regulišemo i taj elektronski potpis.
S tim što izuzev nekoliko kolega ovde, ne znam da li je ikome jasno šta se to dešava i šta je taj elektronski potpis i kako će to od sutra, kada zakon stupi na snagu, da bude povoljniji režim – za šta. Možda za izdavanje dozvole za nošenje oružja. Možda će zahtev za izdavanje dozvole za nošenje oružja moći da bude poslat elektronskim putem SUP Bela Palanka. Mislim da neće moći.
Sada me interesuje, ova hitnost u postupku, nastala zbog otklanjanja nesagledivih posledica koje mogu da nastupe ako zakon ne usvojimo, gde je. Kolika je šteta ako zakon ne bude usvojen po hitnom postupku? Ako bude vremena da se o Predlogu zakona izjasne i oni koji se u ovo razumeju. Najlakše je napisati ovakav zakon u kome polovinu reči dete koje završi fakultet nikada ne izgovori. Za manje obrazovane građane Srbije da ne pričam. Strane reči koje su postale normalna terminologija, ali su potrebne onima koji se time bave. Mnogi se od nas time ne bavimo i pišemo zakon za ogromnu većinu koja se time ne bavi.
Mislim da nismo došli u situaciju da počnemo da pišemo zakone za elitu. Uzdržavajte se od toga, ovo je zakon za elitu. Samim članom u kome postoje izuzetna ograničenja za primenu zakona, dokazujete nam da se zakon ne primenjuje na sve građane i na sve transakcije. Onda se postavlja pitanje da li smo ga mi to dovoljno dobro sagledali. Nećemo mi vas da sprečavamo da donesete zakon o elektronskom potpisu, ali ćemo da vas podsetimo da zakoni u kojima druga vrsta potpisa isključivo važi neće moći dugo da ostanu na snazi.
Vi niste ovde predvideli prelazni rok u kome će ostali zakoni biti prilagođeni ovom zakonu. Vi čak vređate Narodnu skupštinu i vređate zakon, pa kažete – zakon se ne primenjuje u slučajevima gde je nekim propisom predviđeno drugačije. Kažete – propisom koji je donet na osnovu zakona. Svaki je propis donet na osnovu zakona. Ne možete u jednom zakonu da kažete – ne važi ako postoji propis kojim je drugačije regulisano.
Sve ste vi u pravu. Znam samo da sabiram i oduzimam, i znam zašto sam izašao za govornicu. Mogli ste da usvojite zakon bez ikakve diskusije i ne bi se javnost ni zanimala previše za ovo, jer ovo nije zakon kojim se ulazi u neko mućkanje. Ovo je zakon kojim se zaista uređuje odnos u državi. Ali, molio bih gospodina predsednika, od sada ću da plaćam alko-testove na ulazu u salu, plaćam i za one kojima se dokaže da su pili i za one koji nisu. Prihvatam dobacivanje i sam imam običaj, ali kada neko toroče pet minuta bez prestanka to nije dobacivanje, to ga neka sila jača od njega tera. Ne dolazi iz želuca, nego se iz želuca raširila na druge delove tela.
Da završim, prihvatam elektronskim potpisom da overim ovu svoju obavezu da plaćam alko-testove ako se dokaže da nisam u pravu.
Nećemo vam smetati, samo vas upozoravam da bi bilo dobro kada nešto radimo da to više nijedan saziv skupštine ne mora da radi, da ne ispadne da smo radili samo zato da nam se pripiše još neki posao.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Da li još neko od ovlašćenih predstavnika ili predsednika želi reč? Izvolite. Samo odgovor po Poslovniku. Menja se, ugovor nije potpisan, jer je poslednja četiri meseca na proveri. Dakle, ne pada mi na pamet da zadržim istu situaciju, ali isto tako i da optužujemo nekoga dok ne proverimo sve detalje. Ovo je odgovor na ono što smo pitali. Izvolite.

Dejan Stojiljković

Demokratska stranka Srbije
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani gospodine ministre, poštovani gospodine predsedniče, DSS će u svakom slučaju glasati za ovaj zakon.
Iskreno se nadam da će ovo biti jedan od zakona koji će dobiti podršku i svih drugih stranaka u ovoj skupštini, a postoji više razloga zbog kojih je potrebno doneti ovaj zakon. Prvi je, svakako, to što je u Srbiji prisutno kašnjenje u pogledu primene informacijskih tehnologija u odnosu na većinu zemalja u Evropi, a verovatno se svi slažemo da Srbija ima potencijale koji je mogu svrstati među vodeće zemlje, ako ne u Evropi, onda sigurno u ovom delu Evrope.
Podsetiću vas da je nekada Srbija bila među vodećim zemljama u svetu kada je u pitanju ova oblast i izneću ukratko par činjenica koje to potvrđuju. Naime, još 1955. godine u tada saveznom, republičkom i gradskom zavodu za statistiku počela je kompjuterizovana obrada statističkih podataka. Godine 1957, uz upotrebu sistema bušenih kartica, što je inače tada bio način za trajno čuvanje podataka, formiran je prvi registar stanovništva Beograda.
Godine 1961. u Institutu "Mihajlo Pupin" proizveden je prvi domaći računar sa digitalnim komponentama, a kasnije se u proizvodnju računara uključuje Institut "Vinča", Elektronska industrija iz Niša, Elektrotehnički fakultet iz Beograda itd. Godine 1973. osnovano je Društvo za informatiku u Srbiji. Tih godina računari se koriste kako za registrovanje stanovništva, tako i za evidenciju vojnih obveznika, biračkih spiskova itd, a koriste se u saveznim, republičkim i lokalnim institucijama, posebno je u tome prednjačio grad Beograd. Slobodno možemo reći da je tih godina naša zemlja bila među prvih deset zemalja u svetu kada je u pitanju proizvodnja računara i njihova primena.
Nažalost, ekonomska kriza koja je kasnije usledila je taj razvoj usporila i Srbija danas, svakako, ne prati većinu zemalja u Evropi u ovoj oblasti, a ovaj zakon će sigurno pokrenuti i dodatno stimulisati primenu računara. Drugi razlog je usklađivanje našeg zakonodavstva sa zakonodavstvom zemalja EU, ali i sa zakonodavstvom zemalja u našem okruženju.
Mi bi na taj način olakšali ne samo prijem naše zemlje u EU, nego i poslovanje naših preduzeća sa drugim preduzećima u inostranstvu. Još juna 2000. godine zemlje članice EU su usvojile Akcioni plan za implementaciju informacionog društva u Evropi, koji je tada popularno nazvan "Europe". Zemlje centralne i istočne Evrope su te iste godine usvojile sličan plan pod nazivom "Europe plus", a ciljevi ovih akcionih planova su bili, između ostalog, ubrzanje reformi, povećanje konkurentnosti i pre svega ubrzanje procesa informatizacije.
Nakon toga, zemlje jugoistočne Evrope, gde spada i naša zemlja, potpisale su sličan plan. Mi smo se ovim obavezali da ubrzano radimo na daljem tehnološkom i informacionom unapređenju društva. Jedan od prvih koraka za to je i donošenje zakona o elektronskom potpisu. Nažalost, moram da kažem, naša zemlja je jedina zemlja u Evropi koja nema ovaj zakon.
Inače, kada je u pitanju sama procedura donošenja ovog zakona, moram da kažem da je još 2000. godine, na inicijativu tadašnjeg Saveznog zavoda za statistiku, pokrenuta inicijativa za donošenje ovog zakona, a 2001. godine tadašnja Savezna vlada je uradila prvi nacrt zakona o elektronskom poslovanju. Taj nacrt u Saveznoj skupštini nije razmatran sve do njenog raspuštanja. Početkom 2003. godine Ministarstvo za nauku i tehnologiju Vlade Srbije je uradilo prvi nacrt ovog zakona i on je posle javne rasprave i određenih izmena u skupštinskoj proceduri, i biće donet za koji dan.
Treći i najvažniji razlog za donošenje ovog zakona je vezan za stvaranje uslova za efikasniji rad preduzeća i ustanova jer će veliki deo poslova preći u sferu tzv. elektronskog poslovanja, što pored uštede u vremenu donosi i značajne finansijske uštede. Zemlje članice EU su prilikom donošenja plana "Europe" zaključile da će privreda biti mnogo konkurentnija i efikasnija ako se u daljem radu osloni na znanje i na internet.
Na sreću, pored velikog broja mladih stručnjaka koji su poslednjih godina napustili zemlju, u Srbiji i dalje postoje značajni potencijali koji se ogledaju u preko 50.000 ljudi koji su u većoj ili manjoj meri sposobni da samostalno održavaju i pišu sopstvene programe i da održavaju računarsku opremu. Preko 5.000 vrsnih stručnjaka se profesionalno bavi programiranjem, veb dizajnom i edukacijom kadrova. U Srbiji ima blizu milion korisnika računara. Čuli smo da ima preko 700.000 korisnika interneta i oko 800.000 računara. Skoro 1.000 preduzeća se bavi prodajom i proizvodnjom računara. Postoje razvijene baze podataka i aplikacije u mnogim oblastima, a preko 20.000 preduzeća i ustanova je razvilo svoj veb sajt.
Što se tiče same internet infrastrukture, nešto je bilo reči malopre o tome, ohrabrujuće zvuči podatak do koga sam došao, da je kapacitet linkova prema svetu sa 255 povećan na 755 megabita po sekundi i to je sigurno nešto što zadovoljava trenutne potrebe naše privrede. Evidentan je i porast broja internet provajdera i pad cena njihovih usluga.
Iz svega ovoga možemo da vidimo da uslova za informatički preporod i te kako ima, a ovaj zakon će to sigurno i inicirati.
Obezbeđivanje boljih uslova i investicija u informatizaciju u praksi će nam doneti skoro apsolutnu pismenost, pre svega mladih ljudi, razvoj elektronske uprave, bankarstva, elektronske trgovine i boljih usluga u oblasti zdravstva, obrazovanja itd. U svim razvijenim zemljama u svetu zakoni prate dešavanja u društvu i privredi. Kod nas, nažalost, u prethodnom periodu to nije bio slučaj, a dokaz za to leži u činjenici da danas u Srbiji već imamo brojne primere elektronskog poslovanja, iako taj zakon nije donet. Narodna banka je svoj platni promet regulisala svojom odlukom o elektronskom načinu obavljanja platnog prometa. Mnoge banke u Srbiji već primenjuju tzv. elektronsko bankarstvo, što u praksi znači da možete putem interneta sa radnog mesta dobiti uvid u stanje na vašem računu, izvršiti nalog za prenos sredstava itd.
Koliko je ovakav način poslovanja bolji i jeftiniji, govori podatak da su u većim bankama u svetu klasične transakcije skuplje u proseku 25 puta u odnosu na elektronske. Čuli smo da u Srbiji postoji već 500 tzv. veb šopova, gde korisnici takvog sistema od kuće, putem interneta, mogu kupovati raznu robu, kao što su kućni aparati, knjige, prehrambeni artikli itd. Razvoj elektronske uprave u većoj ili manjoj meri je pristojan u dosta opština i gradova. Izdvajaju se Beograd, Niš, Pančevo, Subotica, a ta elektronska uprava treba da omogući građanima lakše dobijanje različitih dokumenata, kao što su uverenja, izvodi iz matičnih knjiga itd.
Pored toga, postoje preduzeća, mada su malobrojna, koja razvijaju tzv. "biznis tu biznis" poslovanje, a osnovni uslov za razvoj ovakvog poslovanja je upravo donošenje zakona o elektronskom postupku. Iz svega navedenog lako je videti zašto je važno doneti ovaj zakon, a mi kao narodni poslanici i Vlada Republike Srbije moramo preuzeti obavezu da i dalje radimo na stvaranju zakonske regulative u ovoj oblasti.
U svojih sedam poglavlja zakon je jasan i kvalitetan. To potvrđuje i mali broj amandmana koji su na ovaj zakon podneti. U prvom poglavlju, pored definicije i pojedinih stručnih pojmova, nalazi se i objašnjenje punovažnosti elektronskog dokumenta, dati su i uslovi pod kojima se elektronski dokumenti mogu čuvati, a da pri tom zadrže dokaznu snagu.
U drugom poglavlju definišu se vrste elektronskih potpisa. Ono što ovaj zakon omogućava je upotreba elektronskog i kvalifikovanog elektronskog potpisa, a u skladu sa ovim zakonom, sve ustanove i sva preduzeća koja su već uvela elektronsko poslovanje moći će nešto što već koriste da proglase za elektronski potpis. Treba reći da će samo kvalifikovani elektronski potpis biti zvaničan i imati dokaznu snagu kao svojeručni potpis.
Treće poglavlje sadrži definiciju elektronskog i kvalifikovanog elektronskog sertifikata, a te sertifikate će izdavati posebno sertifikaciono telo. Definisano je takođe ko sve može biti sertifikaciono telo i pod kojim uslovima. Predviđeno je da se izdavanjem kvalifikovanih elektronskih sertifikata mogu baviti i određeni državni organi. Sva sertifikaciona tela će biti upisana u registar, a taj registar će voditi nadležno ministarstvo.
U 4. i 5. poglavlju definisana su prava, obaveze i odgovornosti, kako korisnika, tako i sertifikacionih tela, a obezbeđuje se i odgovarajući nadzor nad primenom ovog zakona.
Ono što ovde posebno treba istaći jeste mogućnost da se kod nas koriste inostrani elektronski sertifikati, pa i kvalifikovani elektronski sertifikati, ali onda kada je telo koje je taj sertifikat izdalo registrovano kod nas ili kad sertifikati potiču iz zemlje sa kojom je zaključen sporazum o međusobnom priznavanju sertifikata.
Nadležno ministarstvo vrši inspekcijski nadzor nad primenom ovog zakona i ovde treba istaći da su ovlašćena lica koja vrše nadzor dužna da kao službenu tajnu čuvaju sve podatke, kako o sertifikatima, tako i sve lične podatke o korisnicima.
U 6. poglavlju pobrojane su kaznene odredbe za prekršaje koje eventualno čine korisnici i sertifikacona tela. Na kraju, u 7. poglavlju navedene su završne odredbe i po njima će nadležno ministarstvo biti u obavezi da donese odgovarajuća podzakonska akta, najkasnije u roku od tri meseca.
Kao neko ko se skoro 20 godina bavi računarima, mogu da kažem da je reč o kvalitetnom i preko potrebnom zakonu, i u ime DSS želim da pozovem sve ostale poslanike da glasaju za ovaj zakon. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala gospodinu Dejanu Stojiljkoviću.
Da li još neki predstavnik poslaničke grupe ili predsednik želi reč? (Ne.)
Prijave, saglasno članu 89. stav 4, do otvaranja pretresa podnele su tri poslaničke grupe: G17 plus, SRS i DSS.
Reč ima narodni poslanik Milka Silajev, a neka se pripremi narodni poslanik Zoran Krasić. Izvolite.