PRVO VANREDNO ZASEDANjE, 01.02.2005.

7. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

PRVO VANREDNO ZASEDANjE

7. dan rada

01.02.2005

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 11:45 do 18:05

OBRAĆANJA

Zoran Anđelković

Socijalistička partija Srbije | Predsedava
Zahvaljujem se gospodine Krasiću, taman sam imao nameru da vas pitam koliko još planirate da govorite da bismo znali kada da pravimo pauzu.
Gospodin Krasić je o ovoj tački do sada govorio 52 minuta, a to je verovatno za ovo zasedanje, ima pravo.
U 15,00 časova nastavljamo rad.
Prva prijavljena za reč je narodni poslanik Helijana Dragojević.
(Posle pauze – 16,15)

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo popodnevno zasedanje. Po službenoj evidenciji prisutno je 115 narodnih poslanika. Molim vas, da bismo proverili kvorum, da poslanici ubace svoje poslaničke kartice u elektronske jedinice sistema za glasanje.
Konstatujem da je u sali prisutno dovoljno poslanika da bismo nastavili rad. Prva ima reč narodni poslanik Helijana Dragojević, a neka se pripremi narodni poslanik Miroslav Živković.
...
Demokratska stranka

Helijana Dragojević

Poštovani predsedavajući, dame i gospodo narodni poslanici, pred nama je predlog novog zakona iz oblasti radnog zakonodavstva.
Zakon o radu koji je sada u primeni donet je pre otprilike tri godine, imao je puno novina u teoriji, ali malo toga je zaživelo i primenjivano u praksi, što ukazuje na potrebu da se pojedini radno-pravni instituti bolje urede, kao i da se urede novi pravni instituti u skladu sa zakonodavstvom EU. Pre svega se misli na zabranu diskriminacije, zaštitu zaposlenih kod promene poslodavaca, utvrđivanje viška zaposlenih, obezbeđivanje potraživanja zaposlenih u slučaju stečaja i slično.
Novim zakonom o radu obezbediće se i primena odgovarajućih direktiva EU i konvencija Međunarodne organizacije rada koje je ratifikovala naša država. Kao što znamo, zakon o radu uređuje prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, odnosno po osnovu rada, koje pored zakona uređuje i kolektivni ugovor i ugovor o radu, kada je to ovim zakonom određeno.
Pravilnik o radu se donosi samo izuzetno u slučajevima predviđenim zakonom i on prestaje da važi stupanjem na snagu kolektivnog ugovora. Na ovaj način se kolektivnom ugovoru daje prioritet i veća pravna snaga. Koje najznačajnije novine iz oblasti radnog zakonodavstva uvodi Predlog zakona? Pre svega, to je zabrana neposredne i posredne diskriminacije u oblasti radnih odnosa. Kod zasnivanja radnog odnosa sa licem mlađim od 18 godina potrebna je pisana saglasnost roditelja, odnosno usvojioca ili staratelja, zabrana uslovljavanja zasnivanja radnog odnosa prethodnim davanjem izjave o otkazu ugovora o radu od strane kandidata.
Gornja granica dužine trajanja probnog rada povećana je sa tri na šest meseci. Poslodavac će prema Predlogu imati obavezu da zaposlenom dostavi fotokopiju prijave na obavezno socijalno osiguranje. Važeći zakon nije regulisao zasnivanje radnog odnosa direktora.
Ovim predlogom propisana je mogućnost da direktor zasnuje radni odnos zaključivanjem ugovora o radu na određeno ili neodređeno vreme, kao i način zaključivanja ugovora, u slučaju kada direktor ne zasniva radni odnos.
Novina je kod preraspodele radnog vremena, do sada je to bila jedna godina, sada u Predlogu stoji da se preraspodela radnog odnosa vrši za period do šest meseci. Minimum godišnjeg odmora za godinu dana rada sa 18 povećan je na 20 radnih dana, a predlaže se da se prvi deo godišnjeg odmora, ako se koristi u dva dela, koristi najmanje u trajanju tri radne nedelje.
Dato je pravo korišćenja godišnjeg odmora u celosti ili delimično do 30. juna naredne godine, ako zaposleni to svoje pravo nije u celosti ili delimično mogao da ostvari zbog porodiljskog odsustva, odsustva zbog nege deteta i posebne nege deteta.
Neznatne izmene pretrpele su i odredbe o plaćenom odsustvu, tako što je izdvojeno kao poseban osnov za korišćenje plaćenog odsustva za slučaj smrti i dobrovoljnog davanja krvi.
Predlagač zakona je posebnu pažnju posvetio zaštiti zaposlenih mlađih od 18 godina, trudnica zaposlenih za vreme porodiljskog i odsustva radi nege deteta. Preciznije su utvrđene obaveze, elementi za određivanje zarada, kao i da u zarade više ne ulaze troškovi prevoza, naknade za vreme provedeno na službenom putu u zemlji i inostranstvu.
Odluku o visini minimalne zarade donosi socijalno-ekonomski savet. Donošenje odluke oročeno je 10 dana od početka pregovora. Nakon toga, odluku o visini minimalne zarade donosi Vlada Republike Srbije.
Isplatu otpremnine pri odlasku u penziju, naknadu pogrebnih troškova u slučaju smrti članova uže porodice i članova porodice u slučaju smrti zaposlenog predlagač je predvideo kao obavezu poslodavca.
Poslodavac će ubuduće biti dužan da zaposlenom dostavi obračun zarade, kako za mesec za koji se zarada isplaćuje, tako i za mesec kada nije izvršena isplata zarade, odnosno naknada zarade, uz obrazloženje razloga zbog kojeg isplata nije izvršena.
Poslodavac je u obavezi da vodi mesečno evidenciju o zaradi. Najznačajnija inovacija zakona o radu odnosi se na zaštitu prava zaposlenih u slučaju stečaja poslodavca i na zaštitu prava zaposlenih u slučaju prenosa preduzeća ili nekog njegovog dela na drugog poslodavca.
U tom cilju je predviđeno osnivanje fonda solidarnosti, gde su se pod uslovima utvrđenim zakonom obezbedila potraživanja zaposlenih, koji su na dan pokretanja stečajnog postupka bili u radnom odnosu kod poslodavca, kao i lica koja su bila u radnom odnosu u periodu za koje se ostvaruje pravo utvrđeno ovim zakonom.
Na teret Fonda solidarnosti zaposleni je imao pravo isplate zarade i naknade zarade za vreme odsustva sa rada zbog privremene sprečenosti za rad, naknade štete zbog neiskorišćenog godišnjeg odmora krivicom poslodavca, otpremnine zbog odlaska u penziju, naknade štete na osnovu odluke suda zbog povrede na radu ili profesionalnog oboljenja i na uplatu doprinosa za socijalno osiguranje.
Takođe veoma važna inovacija zakona o radu odnosi se na zaštitu prava zaposlenih u slučaju statusne promene preduzeća ili nekog njegovog dela, odnosno promene poslodavca.
Poslodavac sledbenik dužan je da primenjuje opšta akta poslodavca prethodnika godinu dana od dana promene poslodavca, sem ako pre isteka tog roka istekne vreme na koje je zaključen kolektivni ugovor. Rešenje o otkazu je takođe pretrpelo izmene.
Ubuduće će poslodavac pre otkaza ugovora o radu, u slučajevima predviđenim zakonom, biti obavezan da dostavi pisano upozorenje o otkazu, koje sadrži osnov za davanje otkaza, činjenice i dokaze koji ukazuju da su se stekli uslovi za otkaz i rok za davanje odgovora na upozorenje.
Upozorenje se dostavlja na mišljenje sindikatu čiji je zaposleni član.
Predloženi zakon predviđa posebnu zaštitu od otkaza za vreme trudnoće, porodiljskog bolovanja, odsustva radi nege deteta i posebne nege deteta. Zakon propisuje uslove za reprezentativnost sindikata i udruženje poslodavaca.
Kolektivni ugovori se zaključuju na period do tri godine, a učesnici u zaključivanju kolektivnog ugovora, na način propisan zakonom, dužni su da pregovaraju, a sporna pitanja mogu se rešavati pred arbitražom.
U funkcionisanju zakona, pa da zapisano bude i sprovedeno, značajni doprinos bi trebalo da da nadzor nad njegovom primenom, kao i nadzor nad primenom drugih propisa o radu, opštih akata i kolektivnog ugovora. Propisane su znatno više kazne za poslodavce i odgovorno lice u pravnom licu, a kao zaštitna mera predviđena je zabrana vršenja delatnosti.
Ciljevi donošenja novog zakona o radu su primena direktiva Evropske unije u oblasti radnog zakonodavstva, preciznije odredbe zakona kojim se obezbeđuje primena konvencija i preporuka Međunarodne organizacije rada, informisanje i obaveštavanje o bitnim pitanjima značajnim za njihov materijalni i socijalni položaj, međusobno uvažavanje, sporazumevanje i dogovaranje zaposlenih i poslodavaca, uspostavljanje ravnoteže između prava i interesa zaposlenih i poslodavaca.
Usvajanjem Predloga zakona stvoriće se zakonske pretpostavke za osnivanje fonda solidarnosti.
Zato pozivam sve poslanike svih poslaničkih grupa da u danu za glasanje podržimo Predlog zakona o radu.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vam. Reč ima narodni poslanik Miroslav Živković, a neka se pripremi narodni poslanik Vojislav Milajić.

Miroslav Živković

G17 Plus
Poštovane dame i gospodo uvaženi narodni poslanici, kvalitet jednog zakona ceni se jedino i samo kroz njegovu primenu. Međutim, ono što već ovog trenutka možemo reći o predloženom zakonu o radu jeste da će on biti sigurno mnogo, mnogo bolji nego sada važeći Zakon o radu. Ako ni zbog čega drugog, ono bar zbog toga što ćemo biti sigurni da je donet na jedan način koji propisuju pozitivni propisi, a ne glasanjem iz Soluna, Bodruma, a ko će već svega da se seti. Zbog toga poslanici G17 plus glasaće za ovaj zakon i podržaće ovaj predlog.
Najveća mana ovog zakona je ta što je možda malo zakasnio, ali ovaj propust sigurno ne može da se pripiše sadašnjoj Vladi nego prethodnoj. Naime, da su neke norme iz ovog predloga bile ugrađene u prethodni, sigurno mnoge negativne posledice privatizacije bile bi otklonjene, a ako ne i potpuno anulirane.
Pitajte se samo da li bi posledice privatizacije, one sive, crne privatizacije, koja je proistekla iz stečajnog postupka, bile takve kakve jesu sada da je tada bio u tom zakonu fond solidarnosti. Ovaj zakon jednu od najznačajnijih novina donosi baš formiranjem tog fonda solidarnosti, kojim se prava zaposlenih u preduzećima u stečaju štite. O nekim prednostima ovog zakona i novitetima koje on donosi govorile su kolege pre mene.
Istakao bih, osim već rečenog, i još zabranu diskriminacije. Znači, prilikom zapošljavanja otklonjena je bilo kakva diskriminacija zbog pola, vere, veroispovesti. Ono sa čim se možda ne bih složio je tužba za naknadu štete proistekle zbog diskriminacije.
Naime, tu se jednom odredbom zakona uvodi da je teret dokazivanja na tužiocu. Objašnjeno mi je da je to po nekim preporukama i direktivama Evropske unije, a nemam razloga da ne verujem ministru.
Međutim, to se malo kosi sa pravnim sistemom Srbije. Ovaj zakon, a ima još možda par mana, mana uslovno rečeno, a recimo da je možda malo prenormiran, pa da ga uporedimo sa nekim zakonima o radu u okruženju. Od viška glava ne boli, to je sigurno.
Kao jednu od pozitivnih strana ovog zakona, a možda i najvažnije, istakao bih da je poslodavac dužan da u roku od 15 dana po zasnivanju radnog odnosa zaposlenom dostavi fotokopiju prijave na obavezno osiguranje. Šta se želi ovom normom? To je gospodin ministar lepo objasnio, sprečićemo pojavu rada na crno, sprečićemo da radnici posle nekoliko godina provedenih kod određenog poslodavca shvate da njima doprinosi nisu uplaćivani i, naravno, teret toga će pasti na državu ili radnici neće moći da ostvare jedno od osnovnih prava, recimo na penziju.
Možda je ovaj zakon trebalo doneti mnogo ranije, ali to nije propust ove vlade. G17 plus će glasati uvek za zakone koji tamo gde je bio haos, gde su bile nedoumice, uvodi red i zakonitost. Zato vas pozivam da i vi ostali glasate za usvajanje zakona o radu. Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Ako možemo da nastavimo uz ograničene emocije.
Reč ima narodni poslanik Vojislav Milajić, a neka se pripremi narodni poslanik Boris Karaičić.

Vojislav Milajić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, trenutno važeći zakon koji je donela DS još 2001. godine na način sa kojim je...

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Izvinite molim vas, gospodine Milajiću, vratiću vam        vreme, molim poslanike, molim vas omogućimo govorniku da se obrati. Izvolite sada.

Vojislav Milajić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo, trenutno važeći zakon koji je donela DS još 2001. godine, a koji je bio katastrofalan za najšire slojeve zaposlenih ljudi, a kao što je široj javnosti poznato donet je na jedan skandalozan način glasanjem poslanika iz Soluna, poslanika koji nije fizički bio prisutan u Narodnoj skupštini.
Taj zakon nije ni legitiman ni legalan. Po svojoj suštini je katastrofalan za najšire slojeve stanovništva. DS je uništila najšire slojeve radništva za protekle tri godine, poslala na biro na stotine hiljada ljudi i zaposlenih. Ovim predlogom zakona je pokušano da se popravi ono što je uradila DS.
Ovaj zakon spada u sistemske zakone koji treba da donesu promene i bolji život za najšire slojeve stanovništva, da donekle reši problem viška zaposlenih i posredno da reši problem zapošljavanja, onih koji trenutno nemaju posla.
Ovde ću se samo osvrnuti na deo zakona koji se odnosi na rešavanje problema viška zaposlenih, a to su članovi do 153. do 160. Predloga zakona, gde je predviđeno da je poslodavac dužan da donese program rešavanja viška zaposlenih, ako zbog tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena u periodu od 30 dana dođe do prestanka potrebe za radom, pa sada tu navode tri situacije.
Može se otpustiti deset radnika i više u preduzećima koji imaju zaposlenih od 20 do 100 radnika, 10% zaposlenih za preduzeća koja imaju od 100 do 300 zaposlenih i 30 i više radnika u preduzećima koja imaju više od 300 zaposlenih.
Predlogom zakona je predviđeno da će se podvesti pod pojam viška zaposlenih i otpuštanja viška zaposlenih ako se otpusti više od 20 ljudi u roku od 90 dana, bez obzira na veličinu preduzeća.
Predviđeno je da poslodavac mora da donese program za rešavanje viška zaposlenih. Poslodavac je dužan da taj program dostavi reprezentativnom sindikatu i Nacionalnoj organizaciji za zapošljavanje, u roku od osam dana, s tim što reprezentativni sindikat treba da svoje mišljenje o tome, a Nacionalna organizacija za zapošljavanje treba da ponudi projekat za rešavanje tog programa, i to sve u roku od 15 dana.
Kada poslodavac dobije mišljenje i predlog mera kojima treba da se reši taj problem, dužan je da u roku od osam dana da odgovor reprezentativnom sindikatu i Nacionalnoj organizaciji za zapošljavanje. Posle te silne prepiske između poslodavca sa jedne strane i sa druge strane sindikata i Nacionalne organizacije za zapošljavanje, naravno, sledi prestanak radnog odnosa tih ljudi koji su označeni kao višak zaposlenih.
Predlagač zakona se sam pozvao na Direktivu Saveta Evropske unije 98/59 od 20. jula 1998. godine, gde je regulisano kolektivno otpuštanje. To je njihov naziv, a odnosi se, u stvari, na višak zaposlenih.
Uslovi za otpuštanje su vrlo slični, ali nisu identični. I oni to vezuju za veličinu preduzeća i broj zaposlenih, kada će se smatrati nešto kolektivnim otpuštanjem ili ne, tako da i oni predviđaju da za firme od 20 do 100 ljudi deset i više otpuštenih radnika smatraće se kolektivnim otpuštanjem; za firme od 100 do 300 je 10%, a za firme koje imaju preko 300 zaposlenih preko 30 onih koji se otpuštaju.
Međutim, po Direktivi Saveta Evropske unije takođe je predviđeno da će se pojedinačno otpuštanje pet i više radnika smatrati kolektivnim otpuštanjem, što nije predviđeno ovim predlogom zakona. Sistem zaštite prilikom kolektivnog otpuštanja radnika prema ovoj direktivi je malo drugačiji.
Naime, po ovoj direktivi poslodavac je dužan da obavesti nadležni državni organ i sindikat o nameravanom otpuštanju radnika. Sindikat se obraća nadležnom državnom organu u zemljama Evropske unije povodom tog viška radnika, s tim što postoji ograničenje u pogledu toga da ti radnici ne mogu biti otpušteni u roku od 30 dana, što nije slučaj sa našim Predlogom zakona.
Znači, daje se rok od 30 dana državi ili nadležnom državnom organu koji treba da reši problem viška zaposlenih. Država i te kako vodi računa da zaštiti prava ljudi koji se kolektivno otpuštaju, ali se u isto vreme poslodavac obavezuje da ih zadrži još najmanje 30 dana kod sebe, dok država ne nađe adekvatno rešenje za ljude koji ostaju bez posla.
Takođe, u Direktivi postoje ograničenja da ove odredbe ne važe za radnike koji su zasnovali radni odnos na neodređeno vreme. Ograničenje je da se ove odredbe Direktive ne odnose na zaposlene u državnoj upravi i javnim preduzećima. Treće ograničenje odnosi na zaposlene koji rade na pomorskim plovilima.
Vidi se da je u predlogu korišćena ta Direktiva, delom je prepisana, bukvalno od reči do reči, drugim delom je modifikovana i menjana, verovatno prema našim uslovima. Međutim, postoji jedna suštinska razlika, a to je da, prema našem Predlogu zakona, o kome raspravljamo danas, predviđeno je da poslodavac pravi program koji će uputiti reprezentativnom sindikatu i Nacionalnoj organizaciji za zapošljavanje. Oni imaju obavezu da daju mišljenje i predloge.
Poslodavac će uvažiti ili neće, a najčešće neće uvažiti te predloge i mišljenja, a iza stoga ne stoji nikakva obaveza poslodavca da zadrži te radnike, bez obzira na predloge i mišljenja koje će dati sindikat ili Nacionalna organizacija za zapošljavanje. Taj program predstavlja formu kojom se ništa ne rešava. Jednostavno, pokušava se da se amortizuje socijalno nezadovoljstvo radnika i da se amortizuju eventualni socijalni nemiri koji bi bili izazvani masovnim otpuštanjem.
(Predsednik: Vreme.)
U Direktivi Saveta Evropske unije je predviđena suštinska razlika time što država preuzima obavezu da reši problem kolektivnog otpuštanja. Ona je dužna da to uradi u roku od 30 dana. Poslodavac se obavezuje da mora da zadrži zaposlene radnike koji su predviđeni za kolektivno otpuštanje minimum 30 dana, a može i duže, dok država ne nađe rešenje za tu kategoriju lica. Tu je suštinska razlika, zato što država preuzima na sebe obavezu da reši jedan krupan socijalno-ekonomski problem, kao što je pitanje nezaposlenosti.
Mislim da je predlagač koristio direktive i preporuke Evropske unije i MOR, ali ih je nekritički prepisivao. Mislim da ni samom predlagaču nije do kraja jasno kako će pojedine institute iz ovog predloženog zakona o radu rešiti.
(Predsednik: Vreme, gospodine Milajiću. Molim vas da završite.)
Na kraju bih samo rekao da su ovo kozmetičke i formalne promene zakona o radu koji je, sada trenutno važeći, katastrofalan i da svaka promena, u principu, jeste bolja, ali ovim se ne rešava ništa suštinski. SRS sigurno neće glasati za ovakav predlog zakona.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Boris Karaičić, a neka se pripremi narodni poslanik Dušan Mrvoš.