Kada bi ovaj predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o sudskim taksama rešio sve probleme u našem pravosuđu onda bi sigurno i poslanici SRS bili za povećanje ovih sudskih taksi. Amandman na član 43. glasi: "Član 43.briše se". Član 43. se odnosi na sledeće: "U tarifnom broju 39. stav (1) broj: "200" zamenjuje se brojem: "260", a broj: "400" zamenjuje se brojem: "520". Odnosi se na opomenu kojom se neko poziva da plati taksu koju je bio da dužan da plati i bez opomene.
Međutim, uvođenje ovakvih sudskih taksi i povećanje sudskih taksi, neće poboljšati ni iskoreniti korupciju koju imamo u sudstvu, niti će učiniti sud ažurnijim.
Gospodine ministre, navešću ću vam dva primera, pošto nisam pričao u načelu, o dva drastična primera, o tome kako funkcioniše sudstvo danas u Srbiji, odnosno kako je funkcionisalo u prethodnih nekoliko godina. Prvi primer je iz 1999. godine u Novoj Pazovi. Posle svađe dva mlada čoveka, jedan od njih je otišao svojoj kući, uzeo pištolj za koji nije imao dozvolu, vratio se pred kuću tog drugog dečka, pozvao ga i brutalno na kućnom pragu ubio njega, ubio mu oca i ubio mu sestru od 19 godina. Za to trostruko ubistvo kažnjen je sa 40 godina zatvora, pošto tada nije postojala smrtna kazna, kao ni danas.
Posle samo kratkog vremena, Vrhovni sud mu je smanjio kaznu na 14 godina zatvora, a u Pazovi se priča, javna je tajna, da je familija ogromne pare dala pojedinim sudijama u Vrhovnom sudu i, nažalost, uspeli su u tome. Da su novac dali advokatima, ne bi bilo strašno, ali hoću da vam kažem kakvo je stanje danas u sudu, kakvo je bilo ranije i kakvo je danas, kako se za novac može kupiti pravda.
Jedan drugi primer je o ažurnosti sudova, kod nas u Boru. Naime, profesor na Tehničkom fakultetu, doktor tehničkih nauka Leonida Stuparević je 2000. ili 2001. godine optužena da je uzimala mito od studenata za polaganje ispita. Posle dugotrajnog procesa, kada je ceo sudski proces završen, pre godinu i po dana, još ne postoji rešenje o tome da li je ona kriva i da se uputi na izdržavanje kazne, ili je ona nevina i da se vrati na posao. U međuvremenu, zbog javnosti Srbije, skrećem pažnju na to da je doktor tehničkih nauka, koja ima ogroman broj objavljenih radova po stranim časopisima, danas u stanu bez struje, jer godinama ne prima platu.
Ne može praktično da izdržava, pošto je samohrana majka, sina koji je takođe student. Sudija taj koji je vodio predmet, koji već godinu i po dana nije doneo rešenje posle završenog procesa, predložen je za sudiju Vrhovnog suda, gospodine ministre, i ovo biste trebalo da upamtite. Možda je već izabran i možda je već sudija Vrhovnog suda, nisam dobro upućen.
To su drastični primeri o kojima treba voditi računa, tako da takve stvari koje se dešavaju, nažalost, danas u našem pravosuđu neće ispraviti ovakvo uvođenje povećanja, odnosno povećanje sudskih taksi.