TREĆE VANREDNO ZASEDANjE, 13.06.2006.

5. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

TREĆE VANREDNO ZASEDANjE

5. dan rada

13.06.2006

Sednicu je otvorio: Vojislav Mihailović

Sednica je trajala od 10:10 do 18:30

OBRAĆANJA

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Hvala, gospodine Baraliću. Ukupno preostalo vreme za SPS po ovoj tački je tri minuta. Reč ima Stevica Deđanski. Preostalo vreme za SRS je 35 minuta. Sledeći govornik će biti Milka Silajev, to će biti posle pauze. Izvolite, gospodine Deđanski.

Stevica Deđanski

Srpska radikalna stranka
Ovlašćeni predstavnik G17 plus je u toku razgovora rekao, između ostalog, da je ovde došlo do dve suprotstavljene strane, znači, Ministarstvo i Stalna konferencija gradova. To je samo zamagljivanje očiju, svi znamo da je to u principu isto. Otprilike, neki spor je verovatno nastao u tome da su predstavnici žutih iz Demokratske stranke hteli da se više usmerava ka njihovoj opštini, iz G17 su hteli u neku drugu stvar i sada je tu, kao, neka razlika i sukob mišljenja. Znači, sukob mišljenja je u okviru iste grupacije, koja isto razmišlja i isto radi, isto je radila i isto će da radi još par meseci. Samo da razjasnimo to.
Ovaj predlog zakona je nastavak nekog niza i samim tim već možemo da budemo skeptični i sumnjičavi. Vi znate, u proteklom periodu, u protekle dve godine donet je zakon gde su, recimo, ulični prodavci na pijacama morali da se registruju, pa je to objašnjavano od strane ministra na televiziji kao porast zaposlenosti i otvaranja novih firmi. Sada se ti isti ljudi proganjaju. Znači, to je jedna od stvari koja nije profunkcionisala.
Takođe, imali smo poreske izmene raznih sistema akciza gde smo već nekoliko puta dokazali da se tu u stvari finansira i favorizuje jedan uvoznički lobi, dokazali smo onda na milion primera, da ih sada ne bih sve ponavljao, ali to u principu građani Srbije znaju.
Juče smo imali zakon o poljoprivredi, gde su poslanici SRS ukazivali na to kako se, recimo, krediti iz raznih fondova dele. To je vezano za Ministarstvo poljoprivrede, ali i za sve ostalo. Znači, uvek se deli samo onima koji su iz G17, samo onima koji su iz te neke žute garniture, i to smo više puta dokazali.
Danas je spomenuto, ja ću morati i na to da se osvrnem, pošto dolazim iz opštine Vršac gde je SRS takođe u vlasti zajedno sa partnerima, vezano za smanjenje broja zaposlenih od 10%. Moram da kažem samo kakva je situacija zatečena u opštini: recimo, u opštini Vršac, a znam da je i na drugim mestima, 2000. godine bilo je oko 200 ljudi zaposleno u upravi i u ostalim preduzećima koja potpadaju pod opštinu, a sada ih ima 400.
Znači, više od 200 ljudi je zaposleno od strane DS-a za četiri godine, a sada se traži da ljude izbacujemo na ulicu.
Znači, mi smo principijelno, što je rekla gospođa Pop-Lazić, protiv toga da ljude izbacujemo na ulicu ma kakvog opredeljenja da su i ma koje političke orijentacije, ali samo hoću da ukažem na neke nelogičnosti koje pokušavaju da se nametnu građanima, šta može da ih čeka, i da se nametne opštinama.
Takođe, znamo zašto izražavamo veliku sumnju bez realnih podataka, a pričaćemo i o konkretnim podacima, kada se radi o zakonu koji je podneo direktno ministar Mlađan Dinkić i G17 plus, jer znamo kriminalnu istoriju te stranke samo u zadnje dve godine, da ne govorim dalje, pa da spomenem aferu "Erikson", Davinić, Dragić, koferče, "Knjaz Miloš", a u proteklom periodu sećate se genetski modifikovane soje i svega ostalog i tako dalje.
Ovde je bila spomenuta opština Inđija kao pozitivan primer, pa sam posle čuo i kritike. Samo moram da vas pitam, gospodo, da li ste vi nekada bili tamo?
Gospodine, naš poslanik Miloš Dišić redovno na ovoj skupštini postavlja pitanje gospodinu Dinkiću da li je upoznat sa kriminalnim radnjama tog nazovipredsednika opštine i da li je neko ikada bio tamo da vidi na šta liči opština Inđija i šta je urađeno sa svim tim novcem koji je navodno dat opštini Inđija.
Postavlja se znači pitanje – ako je dat, ko ga je ukrao, a ako nije dat zašto onda pričate o tome?
Takođe, postoji velika sumnja u odnosu na ovakav predlog zakona zbog iskustva u proteklom periodu.
U proteklom periodu, prošle, pretprošle godine, vezano za dodelu transfernih sredstava, opština Vršac (ja ću uzeti kao primer opštinu iz koje dolazim) uplaćuje u državni budžet preko dve milijarde dinara na osnovu poreza na promet. Transferna sredstva koja smo dobila su bila 30 miliona dinara.
E sada, ako vi mislite da tu ne postoji sumnja da je to neko namerno uradio, ja vam tvrdim da je to namerno urađeno, jer smo upoređivali nekoliko opština koje imaju isti ili sličan prihod, slične su Vršcu, koje su dobijale po četiri puta više. Namerno ne želim da ih spomenem, jer SRS zastupa poziciju da svi treba da dobiju isto, tako da nije važno ko je na vlasti, za razliku od vas mi to ne gledamo. Neću ih spominjati poimence, ali da znate da je situacija takva.
Takođe, pominjalo se, dok su bile neke kampanje za lokalne izbore i sada se koristi to, da sa SRS neće niko da srađuje, da neće ovo, da neće ono, da smo ne znam ti šta. Mogu da vam kažem da je opština Vršac, sa SRS na vlasti, dobila prošle godine veću donaciju od Evropske banke za rekonstrukciju i razvoj, skoro milion evra; dobili smo tri puta više sredstava nego od viših organa vlasti. Znači, transferna sredstva su bila 30 miliona, a mi smo dobili 90 miliona bespovratnih sredstava.
Prvo, to samo dokazuje da nije tačno da niko neće da sarađuje sa nama, vidite da se u svim opštinama najviše sarađuje sa SRS; a druga stvar koja je bitna, vidite koliko je to malo što vi pokušavate da prenosite lokalnim vlastima. To je apsolutno pravilo u svim gde nemate direktan interes. Svi znamo kakav G17 ima interes, ne zovu ga džabe firma.
Takođe, govoreći o tome šta opštine treba da dobijaju i o tom vašem zalaganju za neke evropske vrednosti, za ne znam kakve sve stvari, moram da vam napomenem da je Vršac višenacionalna sredina, preko 20% građana opštine Vršac je drugih nacija, najviše rumunske, mađarske i tako dalje. Opština Vršac daje posebna sredstva za pomoć verskim ustanovama, crkvama, rumunskoj pravoslavnoj crkvi i katoličkoj. Takođe, odvaja se za njihove kulturne manifestacije. I da kažemo da sve to što u proteklom periodu od 2000. do 2004. godine nije rađeno, znači, ovo je sada ekstra trošak koji ide.
Takođe, doživeli smo, kada se govori o vašim evropskim vrednostima, da u 21. veku četiri sela u opštini Vršac nemaju vodu, nemaju vodovod, bukvalno nemaju mogućnost za vodu. Sva četiri sela su naseljena 99,9% rumunskom nacionalnom manjinom. Opština Vršac je u proteklom periodu u sva četiri sela dovela vodu i mi nemamo nikakvu pomoć od ministra finansija da nam omogući neka transferna sredstva, čak se oglušuje na sve naše zahteve.
Znamo da ste vi protiv SRS, da ste protiv normalnih vrednosti društva, znamo da ste za kriminal, ali zašto ste protiv nacionalnih manjina, zašto ste protiv tih evropskih vrednosti?
A moram da kažem evropske vrednosti, jer je pre toga jedan vaš poslanik DSS-a, zaboravio sam mu ime, rekao da su evropske vrednosti putevi, cevi, vodovodi i ostalo.
Zašto se protiv toga borimo i zašto su neke opštine više za evropske vrednosti, a neke nisu? Delite, konstantno pokušavate da delite narod i to radite već dve i po godine.
Vezano za neke povoljnosti ovog zakona, neko je ovde već spomenuo, ali PDV, akcize, porez na zarade, porez na dobit uspešnih kompanija u lokalnim samoupravama ostavljeni su na korišćenje Ministarstvu, a opštinama je dat porez na imovinu i na zlatne ribice. Otprilike se na to svodi ono što je opština dobila. Ako to nekom odgovara, hvala vam puno.
Što se tiče smanjenja poreza na imovinu, za koji ste rekli da će se opštine takmičiti ko će da smanji, verovatno svi znate, imate iskustva sa lokalnom samoupravom, da se taj porez najteže naplaćuje; na ribice se nikada nije naplaćivao, ne verujem ni da će sada, jedino ako nekad negde ne pobedite, a verujem da nećete.
Tu je jedan primer kako možete da se bavite opet nekim, uslovno rečeno, lopovlukom: ako negde, recimo, G17 učestvuje u vlasti, može da se smanji ili da se ukine porez na imovinu i onda se obrati Mlađanu Dinkiću i, pošto su iz iste političke partije, oni će da nadoknade nekim drugim sredstvima iz budžeta Srbije. To se dešavalo u proteklom periodu po drugim osnovama, sada se isto dešava. Ako mislite da neko vama veruje da će se sve popraviti preko noći, i sve to pod plaštom brige za narod...
Moram da vam pokažem jedan primer, juče nisam stigao da pokažem, jer nisam imao ovaj papir, gospođi ministarki sa putovnicom; evo kako je prošla briga za narod, moram da vam pročitam.
Radi se o tome da je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva tražilo od građana u opštini Plandište, to je opština pored Vršca, da se vrati novac koji su dobili za odštetu od poplava prošle godine.
Čak se dešava, o tome ću posebno pričati po amandmanima, da čovek koji je dobio 230.000 mora da vrati 216.000, navodno zbog greške. To nije greška kod jednog čoveka, ima preko 100 ljudi. Vi se igrate ljudskim sudbinama, ali o tome ćemo posebno razgovarati.
Gospodin Nikolić vam je pre neki dan rekao da ste postigli veliki uspeh kao G17, omraženiji ste narodu više nego JUL. Moram da vam kažem da je JUL bio malo dete za vas.
Pošto nije tu ministar, ne znam da li mu je predata pidžama koju mu je Srpska radikalna stranka donela, ali bi mu bilo vreme da je nabavi sam ako nije dobio.

Radojko Obradović

Demokratska stranka Srbije | Predsedava
Ovim završavamo prepodnevni deo rasprave. Nastavak u 15,00 časova. Prvi govornik Milka Silajev.

(Posle pauze – 15.05)

 

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, još jednom dobar dan. Nastavljamo popodnevni rad načelnim pretresom 9. tačke dnevnog reda – Predloga zakona o finansiranju lokalne samouprave.

Da vas samo podsetim na preostalo vreme po poslaničkim grupama da biste mogli da rasporedite svoja izlaganja. Za poslaničku grupu SRS još 25 minuta, DSS još nije koristila svoje vreme, ali ima samo jednog prijavljenog poslanika, za G17 plus 32 minuta i tri minuta za SPS. Govorim o onim poslaničkim grupama koje su prijavile govornike za listu.

Prvo će imati reč narodni poslanik Milka Silajev, potom narodni poslanik Vjerica Radeta, pa narodni poslanik Goran Rakovac.

Istovremeno vas obaveštavam, po članu 85. st. 1. i 4, danas ćemo raditi do završetka one načelne rasprave koja bude na dnevnom redu u 18 časova, a to je 10. tačka dnevnog reda.

Milka Silajev

G17 Plus
Poštovano predsedništvo, poštovane dame i gospodo poslanici, pred nama je jedan zakon koji je za život svake zemlje vrlo važan. Ja bih ga uporedila: ono što je porodica za državu uopšte, to je i lokalna samouprava za državu.
Šta se sada događa u lokalnoj samoupravi? Najveći problem je što imate ogromna očekivanja građana, a izuzetno male kompetencije opština. Kada pogledate postojeći Zakon o lokalnoj samoupravi, u njemu je, praktično, više mesta dato mesnim zajednicama, nego gradskim opštinama. To je posledica procesa centralizacije koji se desio 90-tih godina, a tada je u nadležnosti lokalne samouprave bio i urbanizam, i inspekcije pri gradskim opštinama, i to ne samo građevinska i komunalna, nego i sanitarna, tržišna i uprava prihoda, što znači da se sama opština starala o naplati prihoda. To je bilo do 1995. godine.
Od 1995. godine je došlo do velike centralizacije na svim nivoima, počev od opština do javnih preduzeća. Ja sam iz "Telekoma" i znam kako se ta centralizacija odrazila na poslovanje tog preduzeća. Počeli smo da nazadujemo.
Prema iskustvima ljudi koji su dugo u upravi, tada je sve mnogo bolje radilo, mnogo je bolje funkcionisalo. Lokalna samouprava najbolje poznaje probleme svoje opštine, svoje teritorije i najbolje može da reaguje u rešavanju svojih problema. Jednostavno, nadležnosti koje su ranije pripadale opštinama treba im vratiti. Mislim da bi tada bilo mnogo efikasnije.
Građani inače smatraju svoje lokalne vlasti odgovornim za stvari za koje one, u suštini, nisu nadležne, a odgovorne opštine su dužne da reaguju na primedbe svojih građana. To oduzima mnogo energije i mnogo nesporazuma dolazi na tom nivou u skupštinama opština.
Imamo dobrih primera u svetu, gde se lokalna samouprava bavi ublažavanjem ekonomskih problema svojih sredina, pa su tako radile na formiranju industrijskih zona ili na pretvaranju određenih prostora, dakle, firmi koje su otišle u stečaj ili su likvidirane, u nove pogone i tako rešavale ekonomski položaj svojih lokalnih samouprava.
Dakle, lokalna samouprava će se fokusirati na neka sistemska rešenja koja će uticati na stvaranje bolje klime za lokalni ekonomski razvoj i tako će dobijati bolje rezultate u praksi.
Ovde je lokalna samouprava u ovom periodu bila zahvaćena inercijom, zemlja je bila u takvom položaju u kakvom je bila; normalno da je potrebno napraviti i obuku ljudi koji su došli na političke funkcije, a naravno i obuku same administracije u lokalnim samoupravama. Mislim da je to veoma važno i da država u ovom trenutku tome i poklanja pažnju.
Kako će se novi zakon o finansiranju lokalne samouprave odraziti na sistem finansiranja i da li će lokalne vlasti, posebno u siromašnim opštinama, postati motivisanije da se angažuju u prikupljanju sredstava?
Trenutno oko 40% svih prihoda lokalne samouprave zavisi od zakona o transferima, koje Narodna skupština donosi najčešće, svedoci smo sami, u decembru mesecu svake godine. Zbog toga je sistem nepredvidiv, onemogućava odgovarajuće budžetsko planiranje, a komercijalne banke koje pozajmljuju sredstva gradovima i opštinama izložene su onome što se obično zove političkim rizikom. Opasnost značajno smanjuje prihode opštini samo zahvaljujući odluci donetoj od strane Skupštine.
Predlog Stalne konferencije gradova, koja se u ovu problematiku izuzetno dobro uključila, predviđa stabilizovanje obima transfera vezivanjem procenta za BDP Republike, čime je moguće ne samo predvideti iznos transfera po opštinama u sledećoj godini, već sa dosta preciznosti i u nekoliko sledećih.
Postojeći sistem proizvodi izuzetne nejednakosti u ukupnim prihodima po glavi stanovnika, između razvijenih i manje razvijenih. Znači, postojeći sistem je taj koji je doveo do disproporcija 1:10. Novi zakon će dovesti do toga da te disproporcije budu znatno manje, i to u odnosu 1:5.
Tačno je da će se poboljšanje položaja nerazvijenih opština ostvariti delom na račun velikih gradova, a to su Novi Sad, Beograd i Niš, ali je tačno da će ovim zakonom lokalna samouprava dobijati porez na imovinu, pa će gradovi taj transfer od njih nadoknaditi porezom na imovinu iz svojih sredina. Takođe, stvara se mogućnost da lokalna samouprava koristi smanjene stope poreza na imovinu, kao podsticaj za privlačenje potencijalnih investitora. To je vrlo važno za lokalnu samoupravu.
U isto vreme se povećava udeo izvornih prihoda u strukturi budžeta lokalne samouprave, što je i princip koji Savet Evrope snažno podržava.
Predloženi zakon omogućava opštinama da same naplaćuju svoje izvorne prihode, uključujući i porez na imovinu. To što će biti porez na imovinu na neki način će stvoriti uslove da opštine izvrše pritisak na postojeću vladu da što pre donese zakon o povraćaju imovine, jer će tada i porez na imovinu biti povećan. Procenjuje se da je naplata ovog prihoda trenutno izuzetno loša, nešto ispod 40% onoga što bi se realno moglo naplatiti.
Preuzimanjem nadležnosti za naplatu svojih prihoda opštine će dobiti važan instrument za unapređivanje sopstvenog finansijskog položaja.
Zakon predviđa i ustanovljenje komisije za finansiranje lokalne samouprave, u čiji sastav bi trebalo da uđu predstavnici Ministarstva finansija i drugih resornih ministarstava i Stalne konferencije.
Ova komisija će pratiti funkcionisanje sistema finansiranja lokalne samouprave i predlagati mere za poboljšanje, davati mišljenje o propisima koji imaju uticaj na finansiranje opština i gradova i baviće se uvođenjem reda na način na koji pojedina ministarstva dodeljuju sredstva za finansiranje projekata lokalne samouprave.
Dakle, zakon je u suštini podsticajan, daje mogućnosti da lokalne samouprave budu kreativne, to je vrlo važno. U nastavku reforme finansiranja lokalne samouprave Stalna konferencija stavlja snažan naglasak na vraćanje svojinskih prava gradova, to je isto tako važan podatak, i ukidanje državne kontrole cena komunalnih usluga, kao i na definisanje učešća gradova i opština u ustupljenim naknadama.
Lokalne samouprave će se fokusirati na neka sistemska rešenja koja će uticati na stvaranje bolje klime za lokalni ekonomski razvoj.
Suština novog zakona o finansiranju lokalnih samouprava je da ojača njihova autonomija i da ubuduće same propisuju svoj izvorni porez na imovinu. U prvoj godini promene, od januara 2007. godine opštinama u Srbiji će biti preraspoređeno 2,1 milijarde dinara.
Ovakav zakon trebalo bi da omogući preraspoređivanje javnih finansija od bogatih ka siromašnijim, prema modelu Saveta Evrope koji ima popularan naziv "Robin Hud".
Aktuelni sistem finansiranja omogućuje opštinama konstantan rast prihoda od 2000. godine, pri čemu je učešće izdvojene sume sredstava opština u bruto društvenom proizvodu povećano od 3,8 iz 2000. godine na 6,6% u 2004. godini.
Po predlogu zakona, ono što je izuzetno važno, nenamenski transfer se fiksira u odnosu na BDP, 1,7%.
Znači, nastojalo se da se napravi formula, skoro matematička formula, da ne bi bilo nagađanja i na neki način udvoričkog sistema prema ministrima, nego zakon propisuje procente i zna se po kojim kriterijumima koja opština može da dobije sredstva.
Transferom se vrši ujednačavanje visine prihoda od ustupljenih poreza do nivoa od 90% proseka opštine i tako se smanjuje razlika između najbogatijih i najsiromašnijih opština.
U okviru ukupnog nenamenskog transfera ubrzan je deo transfera kojim se nadomeštaju gubici lokalnih jedinica, i to po formuli: ukupan iznos opšteg transfera u visini od 65% deli se prema broju stanovnika, prema površini teritorije jedinice, prema broju odeljenja u osnovnom obrazovanju, prema broju objekata u osnovnom obrazovanju, prema broju odeljenja u srednjem obrazovanju, prema broju objekata u srednjem obrazovanju, prema broju dece obuhvaćene dečjom zaštitom, prema broju objekata u dečjoj zaštiti.
Postoje predviđena umanjenja transfernih sredstava pod određenim uslovima. Postoje kategorije funkcionalnih transfernih sredstava za nove poslove, kao i namenski transfer za tačno određenu vrstu zadatka.
Namenski transferi bi bili ako su opštine u stanju da smisle dobre projekte i u tom slučaju Republika je u stanju da takve projekte finansira. Znači, Republika, odnosno država će nastojati da dobre projekte i dobre lokalne samouprave stimuliše da dalje idu i da se razvijaju.
Od iduće godine biće formirane lokalne poreske uprave, pri čemu će u početku Poreska uprava pružiti i podršku. Zakonom o finansiranju opština u Srbiji povećava se efikasnost upravljanja fiskalnom politikom, a krajnji rezultat biće formiranje poreske administracije.
Dakle, ovaj predlog zakona nastoji da vrati samostalnost lokalnoj samoupravi i da stimuliše preduzetnički duh stanovništva i lokalne samouprave, a samo takav pristup može omogućiti brži ekonomski napredak naše lepe Srbije i ja bih molila da nađemo snage da glasamo svi za ovaj zakon.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Vjerica Radeta, pa potom narodni poslanik Goran Rakovac.
...
Srpska radikalna stranka

Vjerica Radeta

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo poslanici, bojim se da je poprilično neodgovorno da mi govorimo o lokalnoj samoupravi, pa makar to bilo i finansiranje lokalne samouprave, danas kada u Srbiji imamo na delu klasičan državni udar.
Želim da podsetim javnost Srbije da su Vlada Republike Srbije i predsednik Vlade Vojislav Koštunica učinili svojevrstan državni udar u Srbiji tako što su produžili mandat nekim ministrima državne zajednice, iako je prethodno ta državna zajednica prestala da postoji, iako je na Administrativnom odboru konstatovan prestanak rada Saveta ministara, pa je onda nekoliko minuta kasnije promenjena odluka. Očigledno je da Vojislav Koštunica i njegova Vlada državu zamišljaju kao mali Perica. To tako, dame i gospodo, ne može.
Želim da podsetim one koji nisu pravnici, a pravnici to dobro znaju, šta je po definiciji državni udar. To je situacija kada neko ko ima vlast, ko ima određene državne funkcije sam sebi daje više vlasti nego što mu dozvoljava zakon i Ustav. Ovih dana se to dešava u Srbiji. Uredbama se pravi država, što je nedopustivo, i s obzirom da je u tom poslu na neki način učestvovala i vojska, onda to može da se okarakteriše u jednom delu i kao puč.
Sve to građani Srbije znaju, ali zato danas imamo ovde još jedno zamajavanje od strane Vlade Republike Srbije, a to zamajavanje i bacanje prašine u oči ogleda se upravo u ovom Predlogu zakona o finansiranju lokalne samouprave.
Interesantno je da se ovde i poslanici koji će glasati za ovaj zakon, a i ministar kao predstavnik predlagača pozivaju na Stalnu konferenciju opština i gradova kao izvor prava, što je neverovatno, jer zakon valjda mora da ima pravni osnov u Ustavu, a da li se sa tim saglasila nekakva asocijacija, pa makar se ona zvala i Stalna konferencija opština i gradova, to je potpuno nebitno. Bitno je da se narodni poslanici u ovom parlamentu slože oko toga, odnosno da većina izglasa ovaj zakon.
Naravno, mi iz Srpske radikalne stranke ne možemo glasati za ovakva rešenja i o tome su govorile kolege iz naše poslaničke grupe, pogotovo oni koji su predsednici opština, koji svoj posao obavljaju veoma uspešno, korektno, bez kriminala. Od njih ste ovde mogli čuti mnogo konkretnih primedbi na ovaj zakon, koje su proistekle iz njihove prakse, iz onoga što su doživljavali.
S obzirom da ljudi znaju kako funkcioniše lokalna samouprava, mogli su da na osnovu toga kažu koja su to loša rešenja u Predlogu ovog zakona i zbog čega su loša.
Onda je ovde neko od kolega koji će glasati za zakon rekao kako je dobro da su svi koji su govorili o Predlogu ovog zakona stavili do znanja i parlamentu i javnosti da zaista postoje problemi u lokalnim samoupravama i onda je rekao, bez obzira da li to znaju ili ne znaju da rade, ali eto, znaju da uoče problem.
Takođe, taj kolega je rekao da bi on za ovakav zakon glasao čak i kada bi ga predložio ministar iz SRS.
Interesantno je da nije reagovano od strane predsedavajućeg, jer zaista, na ovaj način raspravljati o zakonu je nedopustivo, a ako mi iz SRS na sličan način pokušamo da govorimo o nekom predlogu zakona, onda se naše diskusije ko zna kako karakterišu.
Takođe je ovde rečeno kako je sudbina lokalnih samouprava ista, bez obzira ko vrši vlast u lokalnoj samoupravi, i onda reče taj kolega da svi to javno kažemo, a tajno, kaže, vučemo ministre za rukav i sa ministrima dogovaramo ovo ili ono.
Moram da demantujem ovakve navode, jer to jednostavno nije tačno. Nažalost, bilo bi dobro da je sudbina lokalnih samouprava, kakva god da je, ista, bez obzira ko vrši vlast, mislim na sudbinu u odnosu na republičke organe vlasti, ali svi znate da nije tako, kao što nije tačno da bilo koji predsednik opštine srpski radikal vuče ministra za rukav. Naravno, komuniciraju sa ministarstvom, sa Vladom, jer, gospodo, Vlada Republike Srbije, bez obzira ko je čini i koju skupštinsku većinu ima, mora da vrši funkciju za celu Srbiju. Reći ću vam na nekoliko primera da to nije baš tako.
Dakle, to što je rečeno da mi vučemo ministre za rukav, rekoh, nije tačno, i rekle su kolege koje su i predsednici skupština, ali moje pitanje je da li to znači da neko ko je iz SRS, a predsednik je opštine, ne sme da komunicira sa ministrima. Ne znam samo na koji način mislite to da zabranite, a pošto mi znamo da vi imate takav odnos prema nama, onda mi lepo ovde javno kažemo, dakle, nikoga ne vučemo za rukav, nego potpuno javno kažemo da svoje funkcije zloupotrebljavaju gotovo svi ministri na lokalu: ministar obrazovanja, ministar zdravlja, koji postavljaju direktore škola ili direktore domova zdravlja i bolnica isključivo po stranačkoj pripadnosti; ministar poljoprivrede, koji deli kredite isključivo po stranačkoj pripadnosti i ministar za rad, koji deli one kredite za nezaposlene takođe isključivo po stranačkoj pripadnosti. Mi to potpuno otvoreno i jasno govorimo za ovom skupštinskom govornicom.
Najveća zloupotreba cele Vlade, pogotovo Ministarstva za kapitalne investicije i ministra Velimira Ilića, jeste u kampanjama za lokalne izbore, za vanredne lokalne izbore koji se vrlo često dešavaju u Srbiji, i to kao posledica lošeg Zakona o lokalnoj samoupravi i lošeg izbornog zakona u lokalnim samoupravama.
Naravno, mi smo govorili koliko su to loši zakoni, znali smo da će se dešavati sve ovo što se dešava kada dođe do primene tog zakona, kao što znamo šta će se sve loše dešavati u primeni ovog zakona o finansiranju lokalne samouprave i zloupotrebama u primeni ovog zakona, a sada ću se vratiti na zloupotrebe od strane Vlade u izbornim kampanjama.
Znate, to što Velja Ilić izađe sa jednim ili dva bagera i obećava kule i gradove, mostove gde nema reka, aerodrome u nekim selima, ta prevara mu je uspela u Kraljevu i Smederevu i to je kraj.
Mi smo sa ove govornice uspeli da ubedimo građane Srbije tamo gde se odvijaju lokalni izbori da Vlada obmanjuje i laže građane na lokalnom nivou. Poverovali su nam, naravno, pre svih građani Bora, koji su sa skoro 65% glasali za kandidata Srpske radikalne stranke. Poverovali su i građani Bujanovca, koji su u prvom krugu glasali za kandidata SRS koji je imao više glasova, nego svih devet srpskih kandidata. Tamo je Velimir Ilić došao u selo Trejak, dovezao jednu mašinu, nekog petka uoči izbora, uoči prvog kruga i rekao – vidite, ova mašina će ostati ovde do ponedeljka; ako budete glasali za vladinog kandidata, onda ćemo početi da radimo, a ako ne, mašina će se vratiti. Naravno, ta mašina se vratila sa terena.
Ipak, zahvaljujući svesti funkcionera svih stranaka na lokalnom nivou pre tri dana su održali konferenciju za novinare predstavnici svih srpskih stranaka u opštini Bujanovac i pozvali svoje birače da u drugom izbornom krugu glasaju za Svetislava Stojmenovića, kandidata SRS. Zaista, želim da sa ovog mesta pozovem sve građane Bujanovca da imaju na umu da taj izbor podrazumeva istinski podržavanje i borbu za srpske nacionalne interese u opštini Bujanovac.
Sada će verovatno Vlada da nastupa sa svojim, Velja sa svojim mašinama u Ražnju, pošto su i tamo raspisani izbori, ali o tome ćemo govoriti i ubeđivati građane kada budemo radili u izbornoj kampanji.
S obzirom na već potrošeno vreme od strane poslaničke grupe SRS, neću govoriti o ovom predlogu zakona, zato što mi imamo određene amandmane i kada budemo govorili o pojedinostima naravno da ćemo se osvrnuti na svaki od članova zakona. Jedino moram da naglasim da je to što nam Vlada predlaže kroz ovaj zakon, vraćanje uprava prihoda na opštinski nivo, nešto što jednostavno nije moguće. Da ne govorim o svim razlozima, a već su se čuli od strane predsednika opština, ali s obzirom na zakone koji su ovde doneti na predlog Dinkića, od onog da poreski inspektor može da upadne u kuću, da legitimiše, da pleni stvari, ako mislite to da vratite na nivo opština, onda zaista ne znam kakva vam je namera i kakvu situaciju hoćete da stvorite na lokalnom nivou po opštinama u Srbiji.
Naravno, posebna je priča broj zaposlenih i pretnje Mlađana Dinkića da opština koja ne smanji broj zaposlenih neće moći povećati platu, odnosno biće im smanjena plata, a sa druge strane tera lokalne samouprave da primaju po pedesetak novih radnika iz uprave prihoda. Dakle, to je jedna od primedbi, o ostalim ćemo govoriti u pojedinostima, ali samo vam tvrdim, dame i gospodo, da ovakav zakon neće moći da se primenjuje.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Goran Rakovac, zatim narodni poslanik Nataša Jovanović, pa onda pitam, gospodine Periću, umesto vas gospodin Petronijević, tako je najavljeno, slažete se? Dobro, hvala vam. Izvolite, gospodine Rakovac.

Goran Rakovac

Demokratska stranka Srbije
Hvala, gospodine predsedniče. Ako se ne varam, danas je na dnevnom redu zakon o finansiranju lokalne samouprave, pa da se vratimo tom zakonu, da ne pričamo o buldožerima, bagerima i Zakonu o lokalnim izborima. Doći će i taj zakon na red, pa ćemo ukrstiti koplja ovde, u kom pravcu ćemo taj zakon eventualno menjati, na koji način, ali zaista, vratimo se onome o čemu treba da pričamo.
U prošlom mandatu, sticajem okolnosti, od 2000. do 2004. godine bio sam predsednik jedne opštine koja možda spada u srednje opštine, sa 50-tak hiljada stanovnika. Oktobra meseca kada sam stupio na mesto predsednika opštine zatekao sam stanje koje je otprilike izgledalo ovako: budžet opštine za 2000. godinu je iznosio 43.500.000 dinara; na računu opštine je bilo 68 dinara, a dugovi koji su postojali iznosili su 66 miliona. Dakle, budžet i po za 2000. godinu.
Vreme se, hvala bogu, promenilo. Godinu i po do dve je trebalo sanirati tu veliku promaju koja je bila u budžetu i zaista svake godine kada je trebalo raditi budžet za narednu godinu to je predstavljalo pravu noćnu moru, ne samo zbog tih velikih gubitaka koje je trebalo sanirati za godinu-dve dana, već iz razloga što je način predviđanja budžeta za svaku narednu godinu bio potpuno netransparentan.
U to vreme, doduše, ministar je bio gospodin Đelić, imali smo ovde u ovoj skupštini obično jedan sastanak krajem novembra meseca, gde su nam date određene kvote, određeni procenti i onda je trebalo zbrda-zdola praviti budžet za nekih 10-15 dana, bez ikakve mogućnosti da taj budžet bude razvojni, da se predvide investicije, da se nešto ozbiljnije predvidi i eventualno uradi u narednim godinama u mojoj lokalnoj samoupravi.
Vremena su se promenila. Već 2003. godine u opštini Velika Plana, iz koje dolazim, postojao je suficit i mislim da suficit nije loš kada postoji, da nije tačno da su zakinuta sredstva kada se ostvari suficit. Iznosio je te godine 11,5 miliona i rebalansom budžeta, koji je urađen negde tamo 30, 31. decembra, zadnjeg dana kalendarske godine, sva sredstva su prebačena u Fond za izgradnju grada. To su bila inicijalna sredstva od kojih se počelo da se izvode kapitalni radovi u opštini Velika Plana, tako da od tada do danas Velika Plana, koja je bila jedno malo veće selo možda u nekom periodu, danas ima toplanu, ima gasifikaciju urađenu, ima odlično osvetljenje celog grada, ima industrijsku zonu koja u ovom momentu radi, dva dobra pogona...
(Veroljub Arsić, sa mesta: Što ste izgubili?)
Nismo, gospodine, izgubili, dobili smo, a vaš kandidat je bio sedmi od svih; kandidat iz moje stranke, koji je mene nasledio na tom mestu, pobedio je više nego ubedljivo. Niste ušli čak ni u drugi krug.
Na kraju mandata ostalo je 8,5 miliona da taj novi kandidat koji je došao može u prvim mesecima svoje vlade da poentira, da pokrene jedan novi investicioni ciklus. Dakle, nije tako sjajno vreme bilo ni pre pet-šest godina, kao što nije tako sjajno vreme, doduše, ni danas sa Zakonom o transfernim sredstvima koji smo imali 2004. i 2005. godine.
Međutim, danas imamo, da se vratim sada na zakon o finansiranju lokalne samouprave, zakon koji je više nego dobar. Čitajući Predlog ovog zakona zažalio sam što ovakav zakon nisam imao te 2000, 2001. ili 2002. godine, jer bi u tom slučaju bilansiranje opštinskih finansija, izrada opštinskog budžeta, posebno njegove razvojne komponente, bilo mnogo lakše, transparentnije, mnogo bi se lakše mnoge stvari uradile.
Još od tog vremena svi tadašnji predsednici opština, a bio sam u nekoliko organizacija koje su okupljale predsednike opština iz cele Srbije, vapili su za donošenjem jednog ovakvog zakona. Svi su tražili da postoji jedan organski zakon gde će se vrlo jasno, transparentno unapred znati pravila igre i gde će budžet za narednu godinu početi da se pravi, da se planira u aprilu, maju mesecu tekuće godine za narednu.
To, nažalost, do danas nije bilo i po prvi put će u Republici Srbiji jedna takva mogućnost da postoji tek donošenjem ovog zakona koji danas imamo na dnevnom redu i koji treba u svakom slučaju i te kako pozdraviti.
Ono što je, po meni, ovde bitna stvar, koju treba istaći, to je način na koji se došlo do zakona. Naime, pred ovom skupštinom je ovde sijaset zakona bilo, manje-više povodom svih je vođena javna rasprava, ali mislim da nijedna javna rasprava nije bila tako dobro, kvalitetno urađena kao što je bila javna rasprava o ovom zakonu.
Na kraju krajeva, o njemu su se i te kako izjašnjavali, davali primedbe i sugestije sadašnji predsednici opština, oni koji neposredno u lokalnim samoupravama rade na izradi budžeta, koji se susreću svakodnevno sa problemima koje njihove opštine imaju, koji se susreću sa tom noćnom morom koju smo imali 2004. i 2005. godine.
Uostalom, setite se Zakona o transfernim sredstvima koji smo imali pretprošle, 2004. godine. Mislim da je od 250 poslanika verovatno 90% njih podnelo bar po jedan amandman, neki i više. Svi amandmani su otprilike bili isti, gradu Beogradu se skida 10, 20 ili 50 miliona i dodeljuje se Užicu, Titelu, Velikoj Plani, Žitištu ili već kojoj opštini.
Ta priča koju smo imali 2004. godine, kada smo svi podneli amandmane na tadašnji Zakon o transfernim sredstvima, a nijedan od tih amandmana gotovo nije ni branjen, naravno nijedan nije usvojen, to ponašanje narodnih poslanika te 2004. godine u decembru, na neki način je danas to inkorporirano u ovaj zakon.
Svi pričamo o regionalnom razvoju Srbije, o tome da je istočna Srbija prazna, da jug Srbije strašno zaostaje, da mladi ljudi tamo ne žele da ostanu, da svako ko završi fakultet ili neku ozbiljniju školu beži iz tih krajeva, jer nema perspektive. Imali smo ogromnu disproporciju, "beogradizaciju" koja je uzimala sve više maha. Beograd je došao do dva miliona, a nama su jug Srbije i istočna Srbija, posebno pogranične opštine, u ovom trenutku gotovo ostale puste i bez ikakve perspektive.
Jedan od razloga je bio i taj što su lokalne samouprave u nekom proteklom periodu tretirane, maltene, kao lica lišena poslovne sposobnosti ili kao maloletnici, kao pravna lica pod starateljstvom i za sve što im je trebalo, a što život znači, a to su finansije, morao je da se pita Beograd i moralo je sve iz Beograda da dođe. Morao je uvek neko, na osnovu ovih ili onih kriterijuma, često dosta problematičnih, dosta nepoznatih široj javnosti, da se pita da bi te lokalne samouprave ponekad mogle da obavljaju i najosnovnije funkcije.
Ovoga puta sa ovim zakonom imamo prevazilaženje svih tih problema. Pre svega, posebno bih istakao ono što je u zakonu važno, a to je ovo horizontalno ujednačavanje sredstava koja će lokalne samouprave dobiti uzimanjem, kako je ovde rečeno, "Robin Hud" sistemom od najjačih, najmoćnijih lokalnih samouprava, pre svega od grada Beograda i grada Novog Sada sa jedne strane, i preraspodelom jednog dela sredstava lokalnim samoupravama, posebno onim lokalnim samoupravama koje su po svom potencijalu, privrednom, po ljudskim resursima i na drugi način, u jednom inferiornom položaju. Verovatno mnogi od vas znaju, na jugu Srbije, primera radi u Bojniku, Crnoj Travi, Trgovištu, čak i plate radnika u lokalnoj samoupravi kasne po dva, tri i više meseci.
Pošto su kolege u prethodnim izlaganjima zaista govorile o transferima, o mnogim stvarima i novinama koje ovaj zakon donosi, osvrnuo bih se na nekoliko stvari koje do sada niko nije pomenuo, a koje smatram više nego značajnim.
Pre svega, pomenuo bih član 36. koji nosi naziv – Prihodi od ustupljenih naknada; u stavu 1. tačke 3), 4) i 5) su naknade za korišćenje mineralnih sirovina, naknade za izvađeni materijal iz vodotoka i naknade za korišćenje šuma. Po prvi put se lokalnim samoupravama ove naknade daju, odnosno Republika ustupa jedinicama lokalne samouprave prihode od naknada ostvarenih na teritoriji jedinica lokalne samouprave, u skladu sa zakonom.
Mislim da je to više nego bitno, jer u prethodnom periodu u opštinama koje su imale mineralne sirovine na svojoj teritoriji, ili vodotokove odakle se vadio šljunak i pesak (kao što je slučaj u mojoj opštini), ili šume (kao što je slučaj sa opštinom Ivanjica i nizom drugih opština), dakle opštinama koje su imale određene prirodne resurse, ti resursi, umesto da donose boljitak tim lokalnim samoupravama, predstavljali su za njih samo štetu. Zašto štetu? Nikakvu naknadu od ovih prirodnih resursa te lokalne samouprave nisu imale.
S druge strane, u njihovoj nadležnosti je bilo održavanje lokalnih i nekategorisanih puteva, koji su bukvalno uništavani eksploatacijom ovih mineralnih sirovina, šljunka i peska ili šuma sa njihove teritorije. Na taj način dodatno su se opterećivale lokalne samouprave; umesto da sa jedne strane dobiju prihod, s druge strane su imale čist gubitak.
Ono što takođe smatram jako bitnim ovde, pomenulo je nekoliko kolega, ali niko nije to malo ozbiljnije razmotrio, to su članovi 60 - 63, odnosno činjenica da jedinica lokalne samouprave u celosti utvrđuje, naplaćuje i kontroliše javne prihode iz člana 6. ovog zakona počev od 1. januara 2007. godine. Radi se, dakle, o izvornim prihodima opštine.
Veliko mi je zadovoljstvo što ova četiri člana postoje, između ostalog zato što sam sa bivšim potpredsednikom Vlade Republike Srbije gospodinom Labusom pre godinu i po dana na jednom okruglom stolu baš o ovom pitanju imao jedan razgovor, diskusiju, koja je možda otišla i malo dalje i bila u jednom trenutku i neprijatna, zalažući se upravo za ovakvo rešenje koje mora da postoji u lokalnim samoupravama.
Dozvolićete, u prethodnom periodu, kada ste imali poresku upravu koja je u 99% slučajeva, posebno u manjim opštinama, u istoj zgradi gde se nalazi i sedište skupštine opštine, imali smo jedan debalans – da direktor poreske uprave, koji je postavljen neposredno od republičkih organa, koji njima odgovara, sa njima komunicira, jednostavno nije bio zainteresovan da na pravi način odradi onaj deo posla koji se ticao neposredno lokalnih samouprava. U više mesta, a imao sam i lično iskustvo, pošto se tokom mog mandata promenilo nekoliko direktora, bilo je onih koji čak nisu hteli ni da komuniciraju.
Ako opština ima određene izvorne prihode, a ima ih i treba da ih ima, onda mora da ima i mehanizam naplate tih izvornih prihoda, da ona sama organizuje način na koji će te svoje izvorne prihode naplaćivati i da od toga koliko je ona sposobna da to uradi toliko u svom budžetu i ima sredstava. Niko ne može bolje u Beogradu da zna koliko, primera radi, može poreza na imovinu i na koji način najlakše može porez na imovinu da se naplati u jedinici lokalne samouprave, da ne pominjem druge izvorne prihode koje lokalne samouprave imaju.
A građani, kada imaju primedbe na ovu materiju, nikada nisu došli kod ministra finansija ili kod bilo koga drugog, nego prvo kod koga dođu, dođu kod predsednika opštine, jer je on za njih personifikacija države u njihovoj opštini.
Dakle, ovo rešenje predviđeno od člana 60. do člana 63. sa preuzimanjem jednog broja radnika Poreske uprave, koji bi prešli i postali radnici opštinske uprave, koji bi neposredno radili na naplati poreza i doprinosa koji predstavljaju izvorne prihode lokalne samouprave, jeste jedno pravo rešenje.
Dobro je da je ostavljen i prelazni period za one lokalne samouprave koje nemaju možda dovoljno kapaciteta da to urade odmah. Jače će verovatno iskoristiti ove zakonske mogućnosti počev od 1. decembra 2006. godine, znači, preuzeti određeni broj radnika; slabije, koje nemaju dovoljno kapaciteta, zaključiće ugovor sa Poreskom upravom da ona za njih odrađuje ovaj posao u određenom periodu; male opštine će se udružiti, verovatno će jedna od njih vršiti poslove za sve njih zajedno. U svakom slučaju, ovo je bitan pomak u decentralizaciji našeg političkog sistema, posebno u finansijskoj decentralizaciji.
Mislim da ovde treba posebno istaći i odredbe članova 20 - 31, koji regulišu pitanje samodoprinosa, koji je uvek bio predviđen i vrlo često korišćen za izgradnju mnogih infrastrukturnih stvari na teritorijama lokalne samouprave, ali je bio više nego problematičan, posebno zadnjih godina, kada su recimo penzioneri bili od 2002. godine oslobođeni plaćanja samodoprinosa.
Način na koji je samodoprinos naplaćivan je takođe bio problematičan; s obzirom da su mnogi ljudi radili u jednoj opštini, imali prebivalište u drugoj, prava evidencija o prikupljanju tih sredstava nije postojala. Veliki broj građana je dolazio u neravnopravan položaj; primera radi, postoje mnogi vikendaši koji koriste određene infrastrukturne pogodnosti koje se finansiraju lokalnim samodoprinosima, koji nisu ni na koji način učestvovali u izgradnji tih infrastrukturnih objekata.
Sve u svemu, pred nama se danas nalazi jedan zakon koji je jako dobro izbalansiran, koji je pisan vrlo jasnim jezikom, zakon koji omogućuje potpunu transparentnost i predvidivost sistema fiskalizacije lokalnih samouprava, jedan zakon koji u svakom slučaju treba podržati i iz tih razloga poslanici DSS-a će u danu za glasanje glasati za ovaj zakon.
Ovaj zakon će doneti mnoga dobra Republici Srbiji, lokalne samouprave će na osnovu ovog zakona moći mnogo lakše da dišu i već za neki dan, kada ovaj zakon bude izglasan, moći će da prave planove za narednu godinu i da prave razvojne, a ne samo socijalne budžete, jer je krajnje vreme da se bavimo razvojem, a ne samo demagogijom pozivajući se na ono narodno "što gore to bolje". Hvala.

Predrag Marković

G17 Plus | Predsedava
Hvala vama, gospodine Rakovac. Posle replike reč će imati prvo Nataša Jovanović, potom Milisav Petronijević, pa Zvonko Mihajlović. Pre toga, po Poslovniku se prvo javila narodni poslanik Vjerica Radeta. Izvolite, a potom radimo do završetka načelne rasprave 10. tačke, to je odgovor na pitanje. Izvolite, gospođo Radeta.