DRUGA SEDNICA, Drugog redovnog zasedanja, 04.11.2008.

8. dan rada

OBRAĆANJA

...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč? (Da.)

Reč ima narodni poslanik Slobodan Maraš.

Slobodan Maraš

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, gospođo ministarka, kolega Ostojić i ja, kao što ste čuli, podneli smo amandman na član 6. kojim smo predvideli da se iz Ministarstva trgovine, odnosno sa stavke koja se odnosi na izgradnju i pozicioniranje nacionalnog brenda Srbije skloni ovih 16 miliona koji su predviđeni za ugovore o delu, odnosno, kao što je rekao gospodin Ostojić, to je nekih 200.000 evra, iz prostog razloga što je suma koja je predviđena za brendiranje Srbije zaista smešna.
Sve ono što je prethodilo osnivanju ovog saveta, odnosno ideji da se položaj Srbije, koji je u protekle dve decenije apsolutno narušen u većem delu javnog mnjenja celog sveta, da ne kažemo samo kod onih koji rukovode određenim zemljama. Ovo nisu dovoljna sredstva. Postoji više načina da se popravi položaj Srbije. Nešto ću reći o jednom koji smo mi iz LDP pokušali da tako nešto učinimo.
Međutim, mislimo da je problematično to što je bio pokušaj da se jedna firma, faktički, brendira u ime Srbije.
Videli smo to i u poslednjih mesec dana, da je u EU mnogo kvalitetnije izvršeno brendiranje jedne privatne firme, jedne kompanije nego same države Srbije.
Takođe, smatram da kolika god sredstva da se odvoje da bi se popravio imidž Srbije, nedovoljna su ukoliko imate potpredsednika Vlade koji ode u EU i kaže kako postoji jedna crna rupa u Srbiji, crna rupa kada su u pitanju evropske integracije, misleći na Skupštinu Srbije.
Takođe, smatramo da kolika god sredstva da se izdvoje za brendiranje Srbije, njen imidž ne može da popravi delatnost koju vrši ministar inostranih poslova, odnosno način na koji komunicira sa svojim kolegama u inostranstvu. Više puta smo imali priliku da čujemo kritike na način na koji se on ophodi s njima.
Mislimo da je mnogo bolje za popravljanje imidža Srbije tražiti zaista prijatelje i u Evropi i van nje. Mi smo pokušali u Evropi protekle nedelje. Predsednik LDP je uspeo da izdejstvuje rezoluciju od strane Asocijacije liberalnih i demokratskih partija Evrope, rezoluciju kojom su sve partije koje čine Asocijaciju stale iza zahteva da se od holandske vlade traži ublažavanje odnosa prema Srbiji, odnosno zahteva prema Srbiji, i da na taj način sklonimo i one poslednje barijere koje imamo ka pristupi Evropi, odnosno ka dobijanju statusa kandidata.
Kao što je kolega Ostojić rekao, ovih 200.000 nije puno, ali tih 200.000 možemo preusmeriti, po našem mišljenju, ka drugom savetu, savetu koji je, po onome kako se odnose predstavnici vlasti prema njemu, slepo crevo, znači prema Savetu za borbu protiv korupcije.
Smatramo da bi ova sredstva koja, opet podvlačim, nisu preterano velika, mogla da doprinesu kvalitetnijem radu, odnosno onome što predstavlja jednu od glavnih smetnji da Srbija postane deo Evrope, a to je visoka korupcija. Više puta sam to govorio sa ove skupštinske govornice, više puta su nam stizala upozorenja od naših, nadam se, budućih ne samo partnera nego i onih s kojima ćemo graditi bolji život u ovoj zemlji. Znači, stizale su nam kritike da je korupcija strahovito visoka na svim nivoima vlasti i da je to jedna od velikih smetnji da Srbija dobije status kandidata, da se aktivira trgovinski sporazum sa Evropom itd.
Naravno, mi ne vidimo puno toga da se čini, bez obzira što smo ovde usvojili neke zakone u proteklom periodu. Suština je ono šta se dešava na terenu. Znači, nije dovoljno samo deklarativno provući kroz formu zakona neke institucije, neke zakone, već je neophodno da se ti zakoni primenjuju.
Znači, još jednom podvlačimo, podneli smo ovaj amandman, jer smatramo da je neophodno popraviti imidž Srbije u svetu, što nije moguće sa ovako malim sredstvima, sa pravljenjem jednog spota koji je, svi znamo, gospodin Ostojić je malopre govorio, prikazivao predele druge države.
Uraditi jedan spot koji, koliko god da bude lep, mislim da nije dovoljno za popravljanje imidža.
Mnogo toga mora da se uradi i zbog toga očekujemo da će u nekom narednom budžetu, ukoliko zaista postoji želja da se popravi imidž Srbije u svetu, ta sredstva biti opredeljenja na način da bi moglo to i da se ostvari.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Zoran Krasić, a posle njega narodni poslanik Milan Dimitrijević.
...
Srpska radikalna stranka

Zoran Krasić

Srpska radikalna stranka
Ovo moram da prokomentarišem, iz prostog razloga što kada ujutru u tri sata budete glasali o ovom predlogu zakona i o amandmanima da imate u vidu i ovo.
Dobro je što se ovim amandmanom, kao i sa velikim brojem amandmana o kojima smo pričali i prošle nedelje i juče, otvara pitanje te ekonomske klasifikacije - usluge po ugovoru. One načelno treba da se otvore. Naravno, nemam sagovornika ovde, ministar pobeže, Nada pobeže, tako da moram da komuniciram sa građanima.
Šta to znači? To znači da u okviru budžeta i rasporeda sredstava za potrošnju, to su rashodi, ministarstva neposredno izvršavaju nešto što je zakonom propisano kao obaveza i u budžetu se to iskazuje u novčanom iznosu.
Ali, ovaj budžet, kao i ovi demokratski prethodni, imaju puno tih ekonomskih klasifikacija za tzv. programske i druge aktivnosti ministarstva, i po pravilu se tu nalaze mnogo veća sredstva nego ona koja su u funkciji neposrednog izvršavanja obaveza države prema građanima ili privrednim subjektima.
Tu se krije sve i svašta. Tu se čak krije i neuspelo autorstvo. Upravo ovaj amandman ima cilj da spreči neuspelo autorstvo nekih nezrelih ljudi koji bi možda napravili brend od svega i svačega i Srbiju u inostranstvu predstavili po nečemu što nije karakteristika Srbije.
Zoran Ostojić je malopre dao jedan primer. Neko je na CNN-u emitovao nešto kao reklamu za Srbiju, a ljudi koji se razumeju u te stvari primetili su da na snimku ima i nekih stvari koje ne postoje u Srbiji. I kod drugih ministarstava je problem sličan. Recimo, kod Ministarstva pravde usluge po ugovoru mogu da budu i, recimo, izrada neke studije koja može da posluži kao osnova za nacrt nekog zakona, ili neki program, ili neko posmatranje ili neko anketiranje.
Znači, ideje i mogućnost da se u okviru ovoga smesti je neiscrpno. Usluge po ugovoru, to su pretežno ugovori o delu, gde se neke intelektualne i druge sposobnosti koriste sa strane, jer država u ministarstvima ne poseduje te intelektualne sposobnosti, pa je potrebno da se angažuje neki institut. Nekada je to bio ventil da se finansiraju državni instituti, ali sada toga više nema na taj način nego na drugi zaobilazni način.
Kada je u pitanju ova ekonomska klasifikacija, obično koristim primer Gašu Kneževića, Hibera, Vodinelićku, Rakića, njenog muža, onog Begovića, Borisa i da ne ređam. To je neiscrpno. Ako krenete po ministarstvima, kulture itd, tu ćete naći razna imena.
Koliko su oni stručni za neku oblast ne znam. Sudeći po onome što je efekat njihove intelektualne usluge prema ministarstvu i kako se to prevali na svakodnevni život, stičem utisak da su intelektualno neuspešni. Država praktično finansira intelektualnu neuspešnost i blizinu vlasti.
Dolazimo do zaključka da ako želiš da budeš ekspert, svetski priznat stručnjak u okvirima Srbije, moraš da budeš blizak vlasti, moraš da se kandiduješ sa nekim programom, da ponudiš svoje usluge, biće zaključen ugovor, nešto ćeš da napraviš, po pravilu ako je u oblasti propisa to je neki neuspeli prevod nekog zakona iz inostranstva.
Mi smo prošle i pretprošle godine imali prilike da uz predlog zakona dobijamo i studiju tih eksperata, pa vidimo da je to bila resavska škola na jedan malo drugačiji način, jer kako ko ulazi u EU ili se približava EU, malo su bliži ovi koji su na zapadu, pa imamo slovenački prevod, hrvatski prevod, prevod iz BiH i onda smo mi najpametniji, skupimo to sve i skupe se Gašo, Vesna Rakić-Vodinelić, Hiber i još neki, naprave to nešto i prikažu. A to kod nas ne može da zaživi. Kod ovog Ministarstva trgovine je u pitanju ovo brendiranje. Znate i sami da je prošle godine bila velika galama oko te komisije za brendiranje.
Bilo je govora da li predstavnici tajkuna mogu da budu u toj komisiji, da li ne mogu da budu, ko je ovlašćen, ko ima taj kvalitet da to može da uradi, pa su bile neke marketinške agencije koje su se bavile brendiranjem, pa je jedna iz Pančeva delila i nagrade svake godine za uspešan brend.
Pre nekoliko dana imali smo prilike da vidimo da je jedan dobio nagradu za ambalažu, a on puko u Srbiji, svima dužan. Puko zato što se uhvatio u koštac sa DS da finansira košarkaški savez i košarkašku reprezentaciju Srbije. Neću da kažem ime da se ne bi zloupotrebilo, a i ne plaćaju ovi reklame ove koje se dobijaju ovde preko Narodne skupštine. Ovde se ubaci neka cifra i do te cifre treba da se potroši. Međutim, ono što je mnogo opasnije u razlozima koje je Vlada navela zašto ne prihvata ovaj amandman sadržana je celokupna filozofija ovog rebalansa. Vlada je otprilike rekla ovako. Možda je vaš amandman i opravdan, možda ima razloga da se prihvati.
Ali, vi tražite smanjenje toliko veliko da je to za nas neprihvatljivo, jer kada bi se ova pozicija smanjila za toliko koliko vi predlažete, onda bi praktično ministarstvo nezakonito potrošilo neka sredstva. U stvari ono je već potrošilo ta sredstva.
Cela ova priča oko rebalansa jeste priča o legalizaciji. Znači, noćas kada budete glasali o ovim predlozima zakona i o ovim amandmanima, vi ćete na noćnoj sednici da donesete odluku i da kažete, prihvatamo sve što ste potrošili, a za to niste obezbedili prethodnu saglasnost Narodne skupštine.
Ako niste imali prethodnu saglasnost Narodne skupštine, niste imali saglasnost građana Republike Srbije.
Šta to znači? To znači da ste gurnuli ruke u džep svakom građaninu Republike Srbije, uzeli pare potrošili i sada ćete nasiljem, demokratskim, da sa 126-128 glasova sve to legalizujete. Tu imamo dokaz za jednu od mogućih definicija demokratije. Ona se zasniva na tome da 11 budala mogu da nadglasaju uvek 10 akademika, jer 11 je veće od 10.
To se nama dešava od 2000. godine naovamo. Jedanaest sa takvim karakteristikama, nadvladava deset akademika. Džaba njima akademska zvanja, znanja, titule, priznanja, njih je samo 10, više je ovih 11. Demokratija je u ovom sirovom obliku u Srbiji od 2000. na ovamo, a krenula je na paljevini i na vatri, svedena na relativni odnos cifara, 11 je više od 10 i završena priča.
Po toj logici kako vi shvatate demokratiju, mi uopšte ne treba da raspravljamo o predlozima zakona. Oni treba serijski da se dostave ovde i da se kaže, za ovaj paket zakona ovde postoji 128, nema potrebe da se priča, sve je ionako iovako završeno. Od ćefa većine zavisi da li će neki amandman da se prihvati ili neće da se prihvati.
Sinoć ste videli, baš je bio dobar primer, jedan amandman je Vlada odbila, navela ozbiljne razloge, skupštinska većina prihvatila, kada smo rekli, čekajte, identična situacija u pogledu tog amandmana je sa nečim što je već ranije ovde razmatrano kao amandman opozicije, pa znam, ali nije to bitno. Mi smo skupštinska većina, mi možemo sve da uradimo.
To je jedno sirovo shvatanje demokratije. Večeras ćete imati još sirovije shvatanje demokratije u 9,00 časova kada krene direktan prenos američkih izbora. Računam da ćete tada morati da idete na pauzu, kako da propustite to. Kako da propustite? To je in, kako kažu.
Moraćete u 9,00 sati svi da se nacrtate, RTS prvi program mora da vas obavesti preko nekog od onih svojih suncokreta - Javni servis evropske Srbije da znate da li je vaš kandidat pobedio. Samo da vas obavestim, oba su vaši kandidata. Oba, obojica su vaši kandidati.
Smeškajte se, samo da znate, onaj ko bude izabran biće vaš gazda. Da budemo načisto, da ne kažete posle da vas nisam na vreme obavestio. Na vreme vas obaveštavam. Morate da slušate, jer ako ne slušate, loše ima da prođete. Ne zbog ove strane ili zbog mene, nego gazda je gazda. Veži konja gde gazda kaže, pa nek crknu i konj i gazda, tako ti je to kod nas u Srbiji.
Amandman je dobar, još bolji je kao upozorenje da ako se za nešto što je od nacionalne vrednosti odvajaju sredstva i to treba da bude naša slika u inostranstvu, onda molim vas omogućite da putem nekog javnog konkursa veći broj umetnika učestvuje u stvaranju nečega što može da bude prava slika o Srbiji.
Znam da to ne možete da uradite, odmah će tu da skoče Đilas ili ovaj Šaper, oni kažu imamo mi naše marketing agencije i šta ima da se mešate. Mi smo vas podržali na izborima, platili smo vaše izbore, koliko su oni članovi DS, to više nije bitno, da li pro forme ili zbog kapitala, ni to nije bitno. Oni traže, oni su prvoborci, zaslužili su to.
Nema javnog konkursa, može pro forme, ali zna se, mora njihova agencija da pobedi, njihova po registraciji, ili ne mora da bude po registraciji, može i zakulisna.
Da li vi znate da je jedna novinarka sa B-92 veliki stručnjak za unutrašnju dekoraciju? Nije ni ona stručnjak, iako je invalidski penzioner, nije ni vlasnik te agencija Šaper. Oni su obična transmisija za reketiranje i da se naplati nešto. Velika javna preduzeća ne mogu da se otkače od toga.
Tako ste vi shvatili organizaciju države i funkcionisanje tržišta. Šta god uhvatite u ruke, sve vam je dozvoljeno. Šta god da uradite, to je evropski i demokratski. Molim vas, nadam se da vam je napokon jasno da SRS nema nikakve veze sa listom "Pravda".
Veze sa tim listom ima Dragan Đilas. Od početka je imao. Taj list je bio kukavičije jaje, a sada izlazi u punom sjaju. On služi da se promoviše politika Glasa Amerike. Ona može biti uvijena, može biti neuvijena, a ovih dana vidimo kako izgleda u sirovom stanju. Gospodo demokrate, osim "Blica", "Presa" i ovih drugih vaših novina, slobodno se pretplatite i na "Pravdu", tamo ćete naći opravdanje za sve vaše stavove.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Milan Dimitrijević.

Milan Dimitrijević

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo narodni poslanici, podržaću ovaj amandmanu u članu 6, razdeo 56, Ministarstvo trgovine, oko izgradnje i pozicioniranja nacionalnog brenda Srbije, jer smatram da je ovaj amandman, i ono što su rekli gospodin Maraš i gospodin Ostojić, dobro obrazloženje da se ovaj amandman prihvati.
Ali, mene pored svega toga interesuje još jedna stvar. Dakle, interesuje me šta je ova Vlada u proteklih šest meseci uradila na brendiranju, na imidžu Srbije koji treba da ide i prema svetu i prema unutra.
U ovom trenutku čini se da je brend Srbije priznanje Euleksa. Taj brend se dizajnirao u kabinetu predsednika Republike, predsednika Vlade i nekim drugim kabinetima.
Drugi brend, a spisak je malo poduži, izabrao sam nekoliko stvari, drugi brend je arčenje para poreskih obveznika kroz rebalans budžeta. I o tome smo pričali nekoliko dana: i o ugovorima o delu, i o putovanjima, i o besmislenim pozicijama, i oko sudova koji ne postoje, pa imate ugovore o delu, troškove putovanja itd.
Treći brend, a koji čini mi se će ovako na vas ostaviti najviše traga, jeste prevara penzionera, sjajan brend. Obećali ste, brendirali u izbornoj kampanji kao glavnu stvar i sad propao brend. Četvrti brend bi mogao da bude kršenje Ustava, vezano za budžet. Danas je četvrti, a mi nemamo budžet pred sobom.
Peti brend bi mogao da bude nebriga o socijalno najugroženijim delovima stanovništva . Dakle, sve brend do brenda. Evo, to je brendiranje socijalno odgovorne Vlade u proteklih šest meseci. Kada se sve to sažme, kada se skupi u jednu celinu, generalno, taj brend bi mogao da se zove Srbija u devedesetim godinama. Evo i one rečenice koju ste pričali u izbornoj kampanji.
Dame i gospodo narodni poslanici, u Srbiji nije dobro danas. Da bi bilo bolje Srbiji i ovom narodu, ova Vlada mora da ode. Vlada je nesposobna, ova Vlada nije ispunila nijedno predizborno obećanje. Ova Vlada je zasnovana na bahatosti, na prevari naroda, ove prevare moraju da prestanu. Mora se čuti prava istina, moraju otići oni eksperti koji brenduju žirafu kao brend.
Pre neki dan sam bio u Jagodini da vidim taj brend, žirafu. Proveo sam pola dana i ne videh taj brend, nema ga. Verovatno je to ona priča oko transporta, oko brojnosti, ne može sama da opstane itd. Moraju da odu oni eksperti koji se bave skijalištima da bi Srbiji bilo bolje.
Dakle, ova priča o brendiranju Srbije na spoljnom i unutrašnjem planu pokazala je kakva nam je Vlada, kako je brendirala Srbiju. U Evropsku uniju bez Kosova, divan brend, ne može biti bolji. Povećanje standarda stanovništva, besplatno školovanje, socijalne kategorije, poštovanje prava ljudskih, sve brend do brenda. To je ta Vlada i to je to brendiranje Srbije koje daje pravu sliku.
Sreća je za Srbiju što narod sve to vidi. Neće ovo dugo trajati, zato što takva vrsta brendiranja i takva vrsta politike ima svoja ishodišta, a ishodište se vidi, ishodište koje je zasnivano na lažima, na prevarama. To je cilj ove Vlade. Namirenje partijskih interesa, e tako je ova Vlada sazdana i tako je ova Vlada brendirana, a brendirana je u stranim ambasadama i u razgovoru sa tajkunima. To je brend Srbije.
Dakle, kad Vladu formira američki ambasador, engleski ambasador, kad tu Vladu formiraju domaći tajkuni, e to je brend Srbije, a posledica je sve ovo. Posledica je otpuštanje radnika.
Da li neko od vladajuće koalicije čita naše novine? Da li neko od vladajuće koalicije ima komentar na dešavanja od juče i danas?
Nema i to je vaš brend. To su vaša predizborna obećanja. Kada će sledeće otpuštanje? Sutra, prekosutra. Ali, neće ono dugo trajati. Zahvaljujem.
...
Demokratska stranka

Gordana Čomić

Za evropsku Srbiju | Predsedava
Da li još neko želi reč po ovom amandmanu? (Ne)

Na član 6, razdeo 58, amandman, sa ispravkom, podneo je narodni poslanik Zoran Šami.

Vlada i Odbor za finansije nisu prihvatili amandman, sa ispravkom, a Zakonodavni odbor smatra da je amandman, sa ispravkom, pravno moguć.

Da li neko želi reč? (Da.)

Reč ima narodni poslanik Zoran Šami.

Zoran Šami

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsedavajuća, dame i gospodo poslanici i odsutna ministarko Dragutinović, podneo sam amandman na član 6. i odmah da kažem, u tome se i sastoji ispravka, daktilografskom omaškom, za koju sam na kraju krajeva sam odgovoran, pisalo je u tekstu amandmana da se odnosi na član 5, a zapravo je to amandman na član 6, i u tome se sastoji ispravka. Amandman se tiče razdela za prosvetu i tiče se novca koji odvajamo u rebalansu budžeta za mlade talente.
Tu je predviđeno bilo u budžetu 20 miliona, a sad je smanjeno na 10 miliona. Odmah da znamo koji je red veličine, tih 10 miliona je manje od 0,01% budžeta za prosvetu. Drugim rečima, u mlade talente mi smo spremni da izdvojimo 0,01% , čak ni toliko budžeta za prosvetu.
Površna računica pokazuje da, ako u Srbiji ima samo 1.000 talentovane dece u srednjim školama, a lično mislim, čak bih smeo i da tvrdim, da ih ima mnogo više, tada po jednom talentovanom učeniku mi izdvajamo otprilike 10 evra mesečno.
Predložio sam u amandmanu da se ta suma poveća. Da ne bi bilo zabune, istu primedbu sam stavio i kada se ovaj budžet usvajao, jer ni onih 20 miliona nije bilo dovoljno, jer bi to samo značilo 20 evra mesečno po talentovanom đaku, pod uslovom da ih nema više od 1.000 u zemlji Srbiji.
Pri tome, tražio sam da se to poveća za 68 miliona, a ta sredstva sam našao u budžetu za prosvetu. Naime, za toliko su povećane plate, da kažem, opštinskim administratorima. Iz izveštaja Vlade vidim da se to odnosi na AP Vojvodinu, ali ne vidim zašto bi se baš za to odnosilo. Dakle, njima se daje 68 miliona više nego što je bilo predviđeno u budžetu. Prosto sam tražio da se ta suma smanji i da se prebaci u fond za talentovanu decu.
Interesantno je objašnjenje zašto nije dato više. Objašnjenje sam čuo iz usta ministra za prosvetu, koji mi je kazao da do današnjeg dana, dakle 4. novembra tekuće godine, na toj stavci nije utrošen ni dinar.
To je strašno žalosno i za sadašnjeg i za prethodnog ministra, i ako hoćete, za vrh te prosvetne administracije u Ministarstvu prosvete, da niko nije našao za shodno da osmisli načine, a tu ne treba preterana mudrost da se osmisli, kako da se darovitoj i talentovanoj deci pomogne da bi mogli normalno da se razvijaju.
Slučajno sam razgovarao s jednom majkom čiji je sin ekstremno talentovan iz oblasti kojom se i sam bavim, dakle, matematike. Ona, srećom uz grdne napore, u stanju je da mu par stotina evra izdvaja mesečno da bi mu plaćala dodatne časove kod univerzitetskih profesora, jer njemu čak ni specijalističke škole koje postoje u našoj zemlji, on ima 14 godina, nisu dovoljne, nego treba više od toga.
Drugo obrazloženje koje sam čuo od predstavnika Ministarstva finansija, kaže - postoji fond za mlade talente u odelu za sport i omladinu. Tačno. Postoji, piše - Fond za mlade talente. Znate li šta piše dalje - u tom fondu se odvaja čak 420 miliona; dva miliona za plate; devet miliona za naknade zaposlenima i 409 miliona za socijalno ugroženu omladinu.
Da se razumemo, nemam ništa protiv da postoji stavka u budžetu za socijalno ugroženu omladinu, ali to veze sa mladim talentima nema. Ako ćemo pošteno, pare, fond za mlade talente i treba da stoje u Ministarstvu prosvete, jer je Ministarstvo prosvete valjda to koje treba da osmisli kako će da plasira taj novac, kako će da detektuje pre svega talentovanu decu, pa kada ih detektuje, naravno tu ima talentovane dece i za muziku, matematiku, jezike, sve discipline koje se izučavaju u srednjoj školi, dakle, da ih detektuje i da osmisli kako da im pomogne da oni što brže napreduju. Valjda nam je to svima interes. Ne vidim čiji to interes ne bi bio.
Svestan sam da smo mi sada već u novembru i da malo šta može da se promeni do kraja godine, ali hoću prosto da Ministarstvu prosvete, Ministarstvu finansija koje će da pravi budžet, ukažem da je apsolutno neophodno, ne samo odvojiti daleko značajnija sredstva od ovih, nego i osmisliti načine kako ta sredstva pametno utrošiti.
Dozvolite mi, kada smo već kod Ministarstva prosvete, da malo prokomentarišem finansijsko stanje u toj oblasti. Takođe, ovo sam isto govorio kada smo usvajali ovaj budžet pre godinu dana. Nije mi smetalo što je tada DSS bila na vlasti, kao što je sada u opoziciji.
Znate, 97% budžeta za prosvetu troši se na gole plate. Na Odboru za prosvetu kazao sam, malo se šaleći, ali bojim se da tu ima mnogo zbilje, da onog trenutka da kad taj budžet za prosvetu, kada tih 97% poraste do 100%, tog trenutka treba ukinuti Ministarstvo za prosvetu, jer je onda potpuno dovoljno angažovati jednog čoveka u Ministarstvu finansija da ukucava isplate.
Problem je sa finansiranjem prosvete, ali taj problem se ne može mehanički rešavati. Zahteva jednu široku akciju, ne samo Ministarstva prosvete, naravno i Ministarstva finansija, u promeni načina razmišljanja kako valja finansirati prosvetu. Sada imamo situaciju da su od profesora univerziteta do poslednje čistačice u najmanjoj osnovnoj školi svi zapravo na platnom spisku Ministarstva prosvete, ne fakulteta, ne škole.
Onda imamo situaciju da se na prosvetu troši mnogo novca, da prosvetni radnici s pravom nisu zadovoljni. Svake jeseni imamo, po pravilu džumbus na tom polju, da oni koje valja mnogo bolje platiti, nisu bolje plaćeni, a da opet ima onih koji su, lično mislim, previše plaćeni s obzirom na to koliko rade.
Potreban je jedan sasvim drugačiji pristup, drugačija filozofija. Naravno, nije sada ni vreme ni mesto da o tome otvaramo raspravu. Odmah da kažem, ne treba tu tražiti neku novu rupu na saksiji, svi modeli finansiranja prosvete postoje razrađeni u mnogim zemljama širom sveta. To samo treba malo pogledati i primeniti.
Konačno mora da se finansira student, đak, a ne da se finansira plata onoga ko tu radi. Tako će se usput na prirodan način razrešiti priča državne škole-privatne škole, državni univerzitet-privatni univerzitet i sve ostalo. Ali, to pričam i odmah da kažem, sadašnji predsednik Vlade je čuo tu priču dok je bio ministar finansija, čak je rekao da mu se sviđa, čuo je malo detaljniju priču, ali kao što vidim, ništa nije uradio.
Konačno, ponoviću treći put, valjda će neko da razume, usvajaćemo, nadam se, za mesec dana budžet za sledeću godinu. Nemojte da se desi da Ministarstvo finansija od ponuđenih amandmana odbije sve. Tu vrstu nepameti nemojte ponavljati, tu vrstu osionosti nemojte ponavljati.
Kada sam već pričao o prosveti, da završim i sa ocenama. Čuli smo iz usta predsednika Vlade kako on tvrdi da je Vlada zaslužila za prvih 100 dana čistu peticu. Potpuno se slažem. Kao profesor na univerzitetu ispitao sam oko 30.000 što istih, što različitih studenata, ima ovde jedna moja bivša studentkinja među poslanicima. Nažalost, dao sam 25.000 petica. Za neupućene samo da kažem da petica na univerzitetu nije prolazna ocena. Hvala.

Nikola Novaković

Ujedinjeni regioni Srbije | Predsedava
Reč ima gospodin Slobodan Maraš, pa Aleksandar Pejčić, pa Marić, pa Krasić.

Slobodan Maraš

Poštovano predsedništvo, dame i gospodo narodni poslanici, javio sam se pre svega zbog toga što sam bio prisutan na Odboru za finansije kad smo raspravljali o ovom amandmanu. Gospodin Šami je bio ispred Odbora za prosvetu.
Ovde može samo jedna zamerka da se stavi, a to je da je sa pogrešne stavke skinuto.
Mislim da njegova briga obzirom da je profesor Šami i sam profesor, a i u prethodna dva mandata su predstavnici DSS bili ministri prosvete, te najbolje zna u kakvom stanju se nalazi prosveta, on je na najbolji mogući način hteo da skrene pažnju na to da mladi talenti zaista veoma mali iznos dobijaju.
Nama je na Odboru za finansije gospodin Guzijan rekao nešto što nas je zaista i u kontekstu ove priče gospodina Šamija veoma iznenadilo. Znači, da se za mlade talente odvaja kroz Ministarstvo za omladinu i sport, pa je profesor Šami rekao ovu istu primedbu. Ljudi, onda, šta će nam više Ministarstvo prosvete.
Mislim da je zaista suština da kroz Ministarstvo prosvete se odvajaju veća sredstva za mlade talente. Ovih 10 miliona kojih je predviđeno je zaista malo i mislim da bi u sledećem budžetu, odnosno budžetu za 2009. godinu, a i sistemski bi se moralo rešiti ovo pitanje, iz prostog razloga što ovih 78 miliona, koliko je predvideo profesor Šami, iznosi svega milion evra. Mislim da milion evra na 1000 talentovane dece je jako malo, ali mnogo više od ovih 10 miliona dinara.
Zbog toga iako je skinuto sa aproprijacije koja nije dozvoljena, biću slobodan da u danu za glasanje podržim ovaj amandman, jer zaista mislim da je smislen i zaista mislim da ukazuje na to da sistemski mora da se reši ovo pitanje da se ne bi dešavalo i narednih godina...
Gospodine Novakoviću, bi l' vi malo pritisnuli dugme.
...da najtalentovaniji mladi ljudi iz ove zemlje, talentovani po raznim osnovama, napuštaju ovu zemlju bez prave podrške od strane države.
Još jednom naglašavam da je ovaj amandman sasvim na mestu i da u krajnjoj liniji, ako ga vladajuća većina ne prihvati, bilo bi dobro da u budućnosti odnosno od sledećeg budžeta da se pokuša sistemski rešiti ovo pitanje, da se mladi talenti smeste, odnosno budžet za njih smesti u Ministarstvo prosvete i da Ministarstvo prosvete preuzme punu odgovornost po ovom pitanju.