PRVO VANREDNO ZASEDANjE, 12.01.2009.

OBRAĆANJA

Zoran Mašić

Napred Srbijo
Ako smatrate da nam mandati nisu u redu, učinite sve šta možete da nam oduzmete, ali ovo je bruka i sramota ove skupštine i vas koji predsedavate da dozvoljavate već više od tri meseca da se ovako neki poslanici ponašaju.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Molim poslanike SRS da ne ometaju poslanika koji govori. Vama kolega mogu reći da vas vrlo pažljivo slušaju svi, mnogo pažljivije nego ostale. Izvolite, nastavite.

Zoran Mašić

Napred Srbijo
Niste me utešili apsolutno, ali nema veze, nastaviću.
Znači, Sporazum o stabilizaciji u oblasti poljoprivrede definiše uzajamne koncesije EU i Srbije u trgovini poljoprivredno-prehrambenim proizvodima kroz potpisivanje standarda i procedura u proizvodnji i trgovini.
Koncesije EU u suštini podrazumevaju da se u trgovini sa EU, što se tiče poljoprivrednih proizvoda, ukidaju gotovo sve carine i dažbine, koje imaju isto dejstvo na uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda poreklom iz Srbije, osim za sledeće grupe proizvoda - to je živa junad, juneće meso, a kvota je 8.700 tona; zatim šećer sa kvotom od 180.000 tona; zatim vino sa kvotom od 63.000 hektolitara, od toga 53.000 hektolitara u sudovima od dva litra i 10.000 hektolitara u sudovima iznad dva litra; zatim riba i proizvodi od ribe, i to pastrmka, živa, sveža, zamrznuta, sušena, gde je utvrđena kvota bescarinska od 15 tona godišnje, i šaran, živ, svež, zamrznut i sušen, gde je utvrđena bescarinska kvota od 60 tona godišnje. Znači, ove proizvode iz naše zemlje iz EU izvozićemo u ograničenim količinama - preko ovih kvota će se cariniti.
Što se tiče koncesija koje naša država daje, što je svakako značajnije, usaglašene su koncesije za 1.183 carinske pozicije, i to navedene u četiri grupe poljoprivrednih proizvoda. One su određene aneksima.
U aneksu dva, gde se uvodi potpuna liberalizacija stupanjem na snagu Sporazuma, ovaj aneks obuhvata 551 poziciju carinskih tarifa, a grupa proizvoda, uglavnom koji se ne proizvode u Republici Srbiji ili se proizvode u malim količinama, a to je - priplodna stoka i živina, konjsko i magareće sveže meso, guščija i pačija džigerica, specijalne vrste buđavih sireva, micelije za proizvodnju pečuraka, južno voće, sirova kafa, tvrda pšenica, maslinovo ulje, fruktoza itd.
Druga grupa proizvoda određena aneksom 3B podrazumeva progresivno ukidanje carina i prelevmana, sa ukidanjem istih na kraju perioda, sa stupanjem Sporazuma na snagu, i ona obuhvata 338 pozicija, a tu su najznačajniji proizvodi - živa junad od 80 do 160 kg, ovce, koze, pilići, kokoši, meso ovčije, kokošije i pileće, goveđe masnoće, mlaćenica i mlečni proizvodi, semenski kukuruz, brašno i prekrupa, zatim seme suncokreta, šećerne repa, krmnog bilja, povrća, sirovo ulje suncokreta, uljane repice i lana, melasa, živinski klanični proizvodi, pirei od voća i povrća, sojina sačma, voćne rakije itd.
Kao što vidite, to je veoma značajna grupa proizvoda koja se proizvodi u našoj zemlji, a u suštini stupanjem na snagu ovde se ukidaju carine u potpunosti.
Dalje, u aneksu 3 određeno je postepeno snižavanje carina, ali prelevmani se primenjuju tokom i nakon tranzicionog perioda. Tu spada devet carinskih tarifa, i to - voća i povrća, pre svega sveže grožđe, jabuke, šljive, višnje, jagode, slatka paprika i paradajz.
Izvinjavam se, koliko ima vremena naša grupa?
(Predsednik: Imate još dva minuta. Možete i da produžite, jer smo razgovarali, jedno minut.)
Hvala, da mogu da završim.
U aneksu 3-G podrazumeva se postepeno smanjivanje do određenog nivoa carine i prelevmana, uz ukidanje prelevmana na kraju tranzicionog perioda.
U ovu grupu je svrstano 275 carinskih pozicija i po okončanju tranzicionog perioda ostaju carine negde između 20% i 80% postojećeg nivoa carine.
Ovde su važniji proizvodi: živa junad, svinje za klanje, svinjsko i pileće meso, juneće meso, mlečni namaz, sirevi, med, sojino rafinisano ulje, brašno, grašak, testenina, sokovi, voće i povrće, suve šljive itd.
Zatim bescarinska kvota za uvoz u našu zemlju 25 hektolitara godišnje kvalitetnog penušavog vina u sudovima od dva litra, ribe i prerađevine od ribe, preko 60% ribe i proizvoda od ribe uvoziće se u Srbiju bez carine i prelevmana, a to su uglavnom oni proizvodi koji se ne proizvode u Srbiji ili se proizvode u ograničenim količinama.
Zatim, prerađeni proizvodi koji obuhvataju 325 pozicija, koje čine više faze prerade, razvrstane u tri grupe, i to: grupa 271 - tu su biljni voskovi, fruktoza, marcipan itd, hrana za decu, grupa 272 - ima progresivno smanjenje carina i po isteku tranzicionog perioda svođenje na nulu; to su konditorski proizvodi, kečapi, senfovi, sladoled, pivo, osvežavajuća pića, mineralne vode, žestoka alkoholna pića itd; grupa 273 - zadržava različiti nivo carine, i to duvan zadržava 100% postojećeg nivoa carine, a mlečni namazi i margarini zadržavaju 40% postojećeg nivoa carine i šljivovica i druge vrste rakija zadržavaju 30% postojećeg nivoa carina.
Koliko mi je vreme dozvolilo, a i zbog brzine, moguće da nisam bio dovoljno jasan, ali ovo je prava informacija za poljoprivredne proizvođače i za sve naše građane, koji poljoprivredni proizvodi će biti, stupanjem na snagu, gotovo oslobođeni carina, a koji će zadržati ili se sukcesivno oslobađati i koji će i nakon tranzicionog perioda od šest godina imati carinska opterećenja.
Nadam se da će biti prilike i u okviru amandmana da dopunim ono što nisam mogao reći. Zahvaljujem.
(Tokom ovog izlaganja poslanici SRS lupaju o klupe.)
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Kolega Mašiću, bili ste vrlo koncentrisani i jasni. Zaista nisam mogla da vam obezbedim bolje uslove svojim autoritetom.
Gospodin Zoran Šami ima reč. Vaša poslanička grupa ima 20 minuta.

Zoran Šami

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsednice Skupštine, dame i gospodo poslanici, pred nama je set zakona koji su prateći zakoni budžetu. Bio bih mnogo srećan kada bih mogao da kažem uobičajenu rečenicu, da kao stranka opozicije ne možemo glasati za te zakone. Nažalost, ne može se glasati za te zakone iz mnogo ozbiljnijih razloga.
Jedan deo razloga su kolege iz DSS već iznele. Činjenica da smo rešili da jednostrano primenimo trgovinski sporazum sa EU, to je jedna odluka koju, pošto poštujem ovaj parlament, ne bih smeo da kvalifikujem pravom rečju kojom se to treba kvalifikovati, ali priznajem da ne razumem koja je to vrsta partnerstva. Nekome prodajem kola, kažem mu - ti meni danas daj novac, a ja ću tebi kola dati jednog dana. To nama, bukvalno, EU kaže. Mi ćemo jednostrano da primenimo trgovinski sporazum, a ona će nas jednog dana takođe udostojiti da primeni trgovinski sporazum, a drugog dana da nas primi u EU. To svakako skoro biti neće. Posledica toga je povećanje poreza, povećanja akciza, o tome smo ovde govorili, i praktično se sve svede na to da građani Srbije treba sa 300 miliona evra da finansiraju EU, koja ima koristi, njih potpuno razumem, oni imaju koristi od toga što ćemo mi jednostrano da primenimo trgovinski sporazum.
Međutim, to nije celokupna nevolja vezana za ovaj set zakona. Pokušaću u nekom preostalom vremenu da govorim o nečemu drugom. Činjenica je da bi i vlasti i opoziciji trebalo da bude stalo da se ona prihodna strana budžeta ostvari. Verujem da tu nema razlike među strankama, mi svi navijamo da se prihodna strana ostvari, jer od toga zavise, ako ništa drugo, plate velikog broja naših građana, i prosvete, i vojske, i policije i zdravstva, da ne nabrajam dalje, svih velikih i malih budžetskih korisnika.
Nažalost, bojim se da se onih skoro 700 milijardi dinara, tačno 698, koliko je planirano u budžetu, teško sa ovakvom politikom može ostvariti, probaću da to obrazložim što je moguće jednostavnije.
Naime, nevolja je sa Vladom u tome što ona primenjuje jednu potpuno pogrešnu logiku, koja se, da pojednostavim stvari, svodi na sledeće. Ako je do sad porez bio 10%, pa ga mi podignemo na 20%, tada će prihod od tog poreza biti dvostruko veći. Moram priznati, to je jedna potpuno pogrešna logika, strašno pogrešna logika i to ću pokazati samo na jednom primeru, nisam izabrao komplikovane i ozbiljne primere koji bi se ovde mogli navesti, navešću vam na jednom jednostavnom primeru.
Uzmite povećane akcize na pivo. Reći ćete - pivo nije neki artikal koji će preterano da pogodi narod. Naravno, svaki građanin, ako bude morao da bira između toga da li će moći da kupi detetu mleko ili sebi pivo, on će ipak prvo kupiti detetu mleko. Vi dižete za 67% akcize na pivo, umesto 9 dinara, 15 dinara po litri. Da li to znači da će se prihod od tih akciza povećati 67%? Neće.
Hajde da razmotrimo granični slučaj. Ako svi građani odustanu od kupovine piva, prihod je nula, to je granični slučaj. Kriva prihoda izgleda otprilike ovako, malo raste, pa onda pada do tog graničnog slučaja. Gde će se prelomiti nije sasvim jasno, ali ajde da pretpostavimo da će prihod otprilike ostati isti. Građani će i dalje trošiti istu količinu novca za pivo, samo što će kupovati manje piva.
Kad bi se tu priča završila, onda bi to bilo dobro, ali se tu priča ne završava. Naime, šta se dešava sa industrijom piva? Ona manje proizvodi, ostvaruje manju zaradu i šta će se desiti dalje? Moraće da snizi plate svojim radnicima u povoljnijem slučaju, a u nepovoljnijem moraće neke radnike da otpusti. Veći broj radnika će manje da zarađuje.
Šta je posledica toga? Posledica toga je da će manje da kupuje i naravno onih proizvoda od kojih država takođe ubira porez. Dakle, država ubira manje poreza na nekim drugim mestima. Nije priča gotova.
Pivo se između ostalog pravi od ječma. Proizvođači ječma će manje da proizvode i oni će manje da kupuju. Sami vidite, na jednom trivijalnom primeru, nisam uzimao komplikovane primere, kako se taj točak okreće u jednom negativnom pravcu.
Kunete se u Evropu, a mnoge ozbiljne evropske države su u ovom trenutku posegle za nečim drugim, smanjuju porez, smanjuju i PDV, za razliku od gospođe Dragutinović koja ima genijalnu ideju da podigne PDV. To je stvarno genijalno. Koja je tu logika? Logika je prosta.
Smanjenjem poreza povećava se potrošnja, samim tim se povećava proizvodnja, samim tim se podižu plate ljudi ili u krajnjoj liniji zapošljavaju neki novi ljudi.
Uz fiskalnu politiku smanjenja državnih kamata, zatim kamata u komercijalnim bankama itd. mogu da se postignu neki efekti, no o tome naša Vlada, nažalost, ne razmišlja.
Ovu priču ću nastaviti kada budemo raspravljali u pojedinostima, pa će ovo izlaganje dobiti i neki svoj nastavak, no bojim se da je to za našu Vladu malo.
Mislim da bi našoj Vladi trebalo držati predavanja dva semestra, pa bi onda možda krajem drugog semestra počeli nešto da razumevaju. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Reč ima narodni poslanik Vladan Jeremić.

Vladan Jeremić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, setom finansijskih ili kako volite da kažete budžetskih zakona o kojima danas polako privodimo raspravu kraju u parlamentu, tačnije predlozima pratećih akata, predviđene su izmene nekih važnih zakona, o porezu na imovinu, akcizama, carinskoj tarifi, republičkoj administrativnoj taksi, porezu na dohodak, kao i zakona o doprinosima za obavezno socijalno i penzijsko-invalidsko osiguranje.
Međutim, mišljenja sam da oni ne predstavljaju ništa drugo do samo sublimaciju loših i ishitrenih rešenja, a sve pod okvirima priče o prilagođavanju evropskim integracijama.
Ono na šta bih želeo na početku svoje diskusije da ukažem jeste i odluka Vlade o kojoj su uvažene kolege prethodnici govorili o jednostranoj primeni Prelaznog trgovinskog sporazuma, usled čega će po priznanju nekih državnih funkcionera, čak u Ministarstvu finansija, prihodi ionako restriktivnog budžeta biti značajno umanjeni u tekućoj 2009. godini.
Kada se greška pokušava ispraviti greškom, onda smo svedoci činjenice da kako bi se nadomestio taj nedostatak, pored redovnog usklađivanja sa inflacijom, predviđa se i dodatno povećanje akciza na gorivo, pivo i cigarete, kafu i po tom osnovu očekuju u Vladi prihod od oko 15 milijardi dinara.
Pri tom, izmenama Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju predviđeno je da se u tekućoj 2009. godini penzije ne usklađuju sa troškovima života i inflacijom, već da se isplaćuju u istom iznosu koji je ustanovljen u decembru 2008. godine.
Dakle, u momentu globalne finansijske krize, koja može imati razmere svetske katastrofe, Vlada na neki način nojevski zavlači glavu u pesak i, da stvar bude još gora, donosi odluku o jednostranoj i ničim izazvanoj primeni SSP-a, u vidu skidanja zaštitnih carina na robu iz Evropske unije, u momentu kada sve vlade gledaju da zaštite koliko je moguće svoje finansijske i privredne resurse. Pri tom se objašnjava kako će manji priliv, a procena se kreće od 150 do 250 miliona evra, od carina biti nadoknađeni većom proizvodnjom.
Nije li nekako jasno kako ćemo sa nižim carinskim prihodima Vlade i višim uvozom ostvariti rast proizvodnje. Takvi medijski argumenti su zapravo uvreda inteligencije prosečnog građanina, a najgore je to što liberalizacija uvoza pokazuje ili potpuno ignorisanje realnosti, ili je pak reč o štetnom savezu, možda ovo drugo pre, domaće evrobirokratije i uvozničkog lobija.
Dok sada u svetu niko više ozbiljno i ne veruje u sposobnost neoliberalnih dogmi o slobodnom tržištu i ukidanju granica, da bi zavladala tzv. slobodna tržišna ljubav, samo ovde u Srbiji se to ignoriše.
Samo se u Srbiji moglo u ovom momentu desiti da se jednostrano redukuju carine prema EU, čime ugrožavaju ionako slabu privredu, koja će sada znatno teže dolaziti do kredita i investicija.
Dame i gospodo, kolege narodni poslanici, svakome ko iole zna da računa jasno je da se trgovinski deficit nadoknađivao u ovom proteklom periodu u nekakvom deviznom prilivu kredita, kao što se i budžet popunjavao i kreditima, i nažalost rasprodajom društvenih firmi.
Stoga bi sada kada neće biti moguće doći do kredita i investicija trebalo redukovati uvoz, kako se ne bi trošile fluidne devizne rezerve. Umesto toga srpsko tržište se otvara za strane robe niskim carinama, kao i to da se dinar brani na tzv. prvoj liniji koja, najblaže rečeno, destimuliše proizvodnju i izvoz, što je sa ekonomskog stanovišta potpuno iracionalno razmišljanje.
Pri tom se objašnjava kako je to rušenje zida zaštitnih carina zapravo blagotvorno za našu privredu. To nam zvuči kao i ono nazoviobjašnjenje da će rast cena, recimo, telefoniranja doneti, preko konkurencije, u perspektivi nižu cenu komunikacionih usluga. Naši domaći neoliberalisti su danas, čini se, usamljeni u praktikovanju te neoliberalne ortodoksije, da preti opasnost da budu i poslednji Mohikanci već propale paradigme.
Srbija će, kako je saopšteno, kao prvi korak započeti proces ukidanja carinskih barijera za industrijske i poljoprivredne proizvode iz EU prema utvrđenoj dinamici. Odluka je doneta kako bi se, "skratilo vreme između primene sporazuma i sticanja statusa kandidata za članstvo".
Međutim, suština je nešto sasvim drugo. U suštini ovim potezom Vlada je još jednom dovela Srbiju u podređeni, ponižavajući položaj, preko tzv. partnera u EU, koji su suprotno pravu odstupili od početka primene sporazuma, na šta ih inače obavezuje član 59. famoznog sporazuma.
Poštovani građani Srbije, treba znati da će otvaranje tržišta naše države za industrijske proizvode iz EU biti veliki izazov za preduzeća. Mnogi ekonomisti predviđaju da će otvaranje tržišta za konkurenciju, koja je po pravilu razvijenija i sposobnija, dovesti do toga da pojedina preduzeća, rekao bih veći broj, takvu utakmicu neće preživeti, i to ne usled sopstvenih slabosti, već zbog toga što je u proteklih osam godina u državi Srbiji stvoren jedan ekonomski ambijent, koji više pogoduje uvozu nego što domaćim preduzećima omogućava ravnopravnu utakmicu na otvorenom tržištu.
Kao poslanička grupa SRS mi smo prilikom razmatranja predloga budžeta ukazivali na to da će se poljoprivreda naći na samom tom početku primene sporazuma pred sličnim uslovima kao i privreda, tržišta će se takođe postepeno otvoriti za poljoprivredne proizvode u EU, dok će poljoprivrednici morati da se prilagođavaju evropskim standardima. Međutim, na tržište Srbije će stići visoko subvencionisani poljoprivredni proizvodi iz EU, što predstavlja veoma otežavajuću okolnost za srpsku poljoprivredu, a tržišnu utakmicu čini, kao što sam već rekao, prilično neravnopravnom.
Srpska poljoprivreda u razmeni sa inostranstvom trenutno ostvaruje suficit, koji je u prva dva kvartala prošle godine iznosio 235 miliona evra, ali je srpska poljoprivreda ipak daleko od evropskog nivoa, što najbolje pokazuje podatak da ni do sada odobrene kvote za juneće meso i vino nisu ispunjene, a i pravo je pitanje da li će i kada uopšte biti ispunjene.
Srpsku poljoprivredu inače opterećuju brojni problemi, poput dugovanja države prema proizvođačima, problema otkupa i nakupaca, problema sa bankarskim kreditima, nefunkcionisanje ključnih zakona, porastom cena mineralnog đubriva i energenata, makazama cena između repromaterijala i poljoprivrednih proizvoda, stalnim iseljavanjem i lošom infrastrukturom. Svedoci smo da je budžetom za 2009. godinu u drastično nepovoljan položaj stavljena poljoprivreda, kao da ona ne bi trebalo da bude strateška grana razvoja Srbije.
Prema stručnim procenama, sredstva za unapređenje proizvodnje trebalo bi da iznose oko 500 miliona evra na godišnjem nivou. Srbija, međutim, nema dovoljno sredstava za investicije, dok je poljoprivreda EU zaštićena ogromnim subvencijama, koje iznose približno 34%, odnosno oko trećinu cene.
Seljaci u Mađarskoj, na primer, dobijaju od 250-300 evra po hektaru, što je i u Hrvatskoj, dok je u Srbiji taj iznos u 2008. godini iznosio 120 evra.
Imajući ove pokazatelje u vidu, koji su samo jedni u nizu, ne treba da čude, već da zabrinu i zebnje poljoprivrednika, kao i negativne reakcije na predlog jednostrane primene sporazuma iz Privredne komore i Ministarstva poljoprivrede Republike Srbije, u kojima se ističe da bi jednostrana primena sporazuma mogla da upropasti našu poljoprivredu, dakle, naše poljoprivrednike, koji očigledno još uvek nisu pripremljeni za ispunjavanje standarda koji se od njih zahtevaju.
Dame i gospodo narodni poslanici, poštovani građani Srbije, i pored evidentne štete koju jednostrana primena Prelaznog sporazuma može naneti srpskoj privredi, a posebno poljoprivredi, Vlada Srbije je ipak odlučila da sporazum aktivira, dok se u medijima građanima serviraju priče o brojnim koristima koje će imati od nižih cena.
Takav argument se, međutim, pokazuje kao neosnovan, jer bi se posle početka primene sporazuma najpre ukinule carine na proizvode koje iznose 1-5%, tako da je teško očekivati da bi, kada bi uvoznici zaista, što je malo verovatno, i snizili cene za 1-5%, građani ipak osetili nekakav zanemarljiv procenat.
U isto vreme, sniženje carina bi značajno omogućilo i smanjenje budžetskih prihoda u iznosu čak i do 90 miliona evra. Ovaj manjak bi se morao nadoknađivati iz drugih izvora, a poslednja poskupljenja gasa i telefonskih usluga svedoče da će građani, ako nešto i uštede na mostu, odnosno na sniženju carina u ovom slučaju, račun svakako morati da plate na ćupriji. Jedan slikovit životni primer je i to da će se bez carina u neograničenim količina u Srbiju iz EU uvoziti sir i jaja, krompir, pasulj, voće, semenski ječam, ovas itd.
Mi, kao država, praktično ulazimo u zonu visokog rizika bez ikakve zaštite. Objasnite nam, ako sve zemlje veliki deo budžeta upravo pune naplaćivanjem carina, da li će nadležni ministri, primera radi, kada uskoro počnu da štrajkuju prosvetari i lekari reći da u budžetu, nažalost, nema para, a nema jer se carine ne naplaćuju. Ispada da Vlada, umesto da brine o svojoj ekonomiji, mnogo više računa vodi o ostvarivanju ekstraprofita od strane tuđih firmi u sopstvenoj državi.
Dakle, na kraju, set zakona koji je u skupštinskoj proceduri je samo marketinški potez kojim bi se domaćoj javnosti prikazao pomak u evrointegracijama. Glumi se napredak, ali se zbog toga zanemaruju brojne negativne posledice.
Nažalost, od ove farse najveći broj građana Srbije će umesto koristi na duže staze imati samo mnogo, mnogo štete.
Uzrok svih većih ekonomskih nevolja primarno su u domenu monetarne politike, što i ne treba da čudi, s obzirom da NBS apsolutno zanemaruje osnovne makropokazatelje, kao što su nezaposlenost, privredni rast, odnosno platni bilans i spoljni dug Republike Srbije.
Problem je i u politici deviznih rezervi, koje se grade visokim kamatnim stopama, trenutno 17,75%. Problem je i sa trikovima kojima se za trenutak povećava ponuda deviza, brani kurs dinara. Problem je i obavezna rezerva banaka, čijim bi smanjenjem došli do povećanja nivoa kreditiranja, a smanjenja kreditnih stopa.
Budžetska sredstva se, dakle, mogu trošiti i mnogo racionalnije, ali je prostor za spasonosno smanjivanje javne potrošnje mnogo manji nego što se sugeriše. Mit o prekomernoj javnoj potrošnji ponajviše služi da sakrije probleme i nemoć monetarne politike.
Ko je odgovoran za to što Srbija potpuno nespremno dočekuje ovaj finansijski zemljotres? Pre svega, oni iz Dinkićevog benda koji vode našu ekonomiju već punih osam godina. Nijedna država, bez svog bankarskog sektora i bez državnih i razvojnih banaka, ne može računati ne samo na razvoj, već i stabilnost u kriznim vremenima.
Veštački održavan nizak kurs dinara je destimulisao izvoz, pa i proizvodnju, a to je bilo izgleda jedino ekonomsko dostignuće pomenutog benda, koji su branili i po cenu rapidnog topljenja deviznih rezervi, čiji smo svedoci, nažalost, danas i mi građani Srbije.
Jednostrano skidanje zaštitnih carina u ovom momentu globalnog finansijskog haosa izgleda kao "coup de grace" i prema sopstvenoj privredi, ali i državnoj kasi. Svaka logika staje pred vratima ideoloških neoliberala, koji uz to imaju i lični interes da nas vode korak bliže ekonomskom haosu, bedi i nezaposlenosti. Zahvaljujem se na pažnji.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Narodni poslanik gospođa Milica Vojić-Marković ima reč. Vašoj poslaničkoj grupi ostalo je 11 minuta.

Milica Vojić-Marković

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Dame i gospodo poslanici, gospodine ministre, moram da kažem da se danas pred nama, pred poslanicima Republike Srbije, nalazi set pratećih zakona na budžet za 2009. godinu i da se među tim zakonima nalazi jedan koji se zove Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, i to je zakon o kome večeras želim da govorim, s obzirom da su moje kolege iz DSS već u više navrata govorile o drugim zakonima iz ovog seta. Jer, da podsetim, ovi zakoni su se nalazili pred nama i u decembru, prateći praktično budžet, ali smo i tada mi, kao poslanička grupa, smatrali da je važno da se o svakom od ovih zakona govori pojedinačno zbog toga što mislimo da ti zakoni zadiru upravo u onaj materijalni deo života stanovnika i građana Srbije i da je važno da građani Srbije znaju šta im sprema Vlada.
Dakle, DSS je i tada tražila da se i ovom zakonu govori pojedinačno, a istovremeno i tada je, kao i sada, DSS podnela jedan amandman kojim se suštinski menja ovaj predlog koji je pred nama i kojim se u stvari poboljšava za penzionere ovaj predlog koji je podnela Vlada.
Istovremeno tada u decembru nalazio se još jedan amandman koji se odnosio na ovaj zakon, to je bio amandman poslaničke grupe PUPS-a, doduše, taj amandman nije bio blagovremeno podnet, pa se o njemu nije ni razgovaralo, ali hoću da kažem da je prosto tada bio, danas ga nema, sada u ovom delu rasprave nije ni podnet. Oni su danas ovde govorili ono što je DSS uglavnom u više navrata govorila, pa očekujem da će oni, pošto nisu podneli takav amandman, glasati za onaj koji je podnela poslanička grupa DSS.
Zašto se mi zalažemo da se o ovome javno govori i da se o svakom zakonu pojedinačno govori? Pre svega, zato što građani Srbije treba da vide kakve im ekonomske mere spremaju oni koji su im obećavali evropski standard, koji su im obećavali ulazak u EU i sva moguća materijalna čudesa koje ta EU sa sobom donosi.
Kada govorimo o ovom predlogu zakona, pre svega mislim na penzionere, kojima je jako važno da znaju šta im predlažu oni, a moram da kažem da su penzioneri od više ministara u Vladi Cvetkovićevoj proglašeni za kočničare društvenog razvoja, pa je jako važno da ta grupacija penzionera, ti kočničari, kako oni kažu, a inače časni ljudi koji su svoju penziju zaradili, vide šta im i kakve mere predlažu oni koji su im samo nekoliko meseci pre toga obećavali da će im penzije biti 70% od prosečnog ličnog dohotka građana Srbije, koji su to svoje obećanje vremenski oročili na 1. januar 2009. godine, pa sada na kraj 2010. godine.
Sada kažu da, naravno, zbog svetske ekonomske krize, a to je čuveni alibi kojeg se ministri u ovoj vladi drže, znači, da će to obećanje ipak ispuniti, pa nije važno vremenski ga oročiti.
Podsetiću na još jednu jako zanimljivu izjavu iz 2004. godine ove grupacije, koja kaže - ako je cena ulaska u EU to da se milion penzionera dovede na ivicu prosjačkog štapa, onda nama EU i ne treba. Dakle, vrlo je važno reći - 2004. godina nije bila tako daleko.
Dakle, šta nam donose ove izmene? Predlog koji je pred nama kaže da se najniži iznos penzija, iznos novčane naknade i iznos opšteg boda iz 2008. godine neće menjati tokom 2009. godine, odnosno, to znači da iznos penzije ostaje isti kao i u 2008. godini i, kako to građani kažu, penzije će biti zaleđene.
Da podsetim, prema važećem Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju, do sada je dva puta godišnje bilo predviđeno usklađivanje penzija sa troškovima života, sa inflacijom i sa rastom zarada. Govorim o terminu koji ova vlada ne poznaje, a to je dostignuće obe vlade Vojislava Koštunice, dakle rast zarade.
Sada to ne postoji i sada se i u ovom predlogu predviđa da se, praktično, ukida ovo pravo da se penzije usklađuju dva puta godišnje, a to znači da se iznos penzija iz 2008. godine u 2009. godini uopšte neće promeniti, bez obzira na inflaciju, bez obzira na troškove života.
Pazite, samo u ovih nekoliko dana januara, dakle od 31. 12. do danas, vrednost dinara je pala za 6,52%. Znači, troškovi života su porasli drastično u ovih nekoliko dana januara i rašće sve više.
Da vas podsetim, imamo priču o poskupljenjima energenata, komunalnih usluga, hrane, pića, gasa, telefona, pretplate i impulsa, dakle kompletno povećanje svih troškova života je izuzetno veliko, a mi govorimo o tome da se penzije neće usklađivati sa troškovima života tokom 2009. godine.
Ono što je najočiglednije jeste da je u vladajućoj koaliciji napravljen kompromis i da se taj kompromis odnosi na ono vanredno uvećanje penzija od 10% iz oktobra 2008. godine. Naravno, to uvećanje je pojela inflacija već u toku sledeće nedelje, troškovi su nekoliko puta uvećani, tako da tih 10% realno nije ni postojalo posle nedelju dana.
Dakle, kompromis se odnosi na to uvećanje, ali kompromis se odnosi i na to da se ukida usklađivanje sa troškovima života i inflacijom. Taj kompromis jeste dobar za vladajuću koaliciju, ali očigledno da će taj kompromis dovesti penzionere na ivicu egzistencije i da će ti ljudi, jednostavno, izgubiti svaku nadu za bolje sutra.
Ovim predlogom penzije će, zapravo, biti zamrznute 16 meseci, ne 12, kako kaže Vlada. Kako? Ako se ovaj zakon izglasa, a očigledno će se izglasati, penzioneri se većim na iznosima svojim čekovima mogu nadati tek 1. aprila 2010. godine, kada je već vreme za redovno usklađivanje. A čak i tada će to usklađivanje, to povećanje biti vrlo malo, samo 4% ili 5%, jer će se penzije usklađivati samo sa troškovima života u poslednjih šest meseci.
Do tada, 400.000 penzionera koji primaju jako malu penziju, od toga 200.000 njih ne dobija ni u protivvrednosti od 100 evra, tako da je njihovo povećanje, tih čuvenih 10%, o kome se toliko priča od oktobra do danas, bilo 700, 800 ili 1.000 dinara. Toliko je bilo to veliko povećanje od 10%.
Kako se budžet teško puni, kako se zaista jako teško i mučno puni, može se desiti da iznos plata i penzija ovom prilikom za dva - tri meseca padne, jer vrednost, inflacija i troškovi života, jeste već pala, a tih 10%, koje su oni dobili, već sam rekla, pojela je inflacija i troškovi života za nedelju dana.
Pred nama se nalazi predlog Vlade koja za sebe kaže da je socijalno odgovorna i koja kaže da će se solidarno podeliti sve nedaće koje sa sobom donosi ekonomska kriza na sve građane Srbije.
Ovom prilikom sam rekla kako će izgledati ta solidarna podela na onu populaciju građana koji su na ivici siromaštva, jer morate reći da je preko 90% penzionera, a 1,6 miliona ih je, preko 90% tih ljudi ima penziju oko 30.000, sa povećanjem do 35.000 i samo nekoliko procenata njih ima penziju koja je izuzetno visoka.
Dakle, kada je ovde poslanička grupa DSS govorila o tome da je potrebno pronaći formulu da se penzije ne povećavaju linearno, jer mi u budžetu nemamo sredstva za takvo povećanje, i da je na kraju potpuno nekorisno za Vladu i za građane Srbije povećavati penziju tako drastično onima koji imaju penziju preko 70.000 i 80.000, a takvih je 1%, tada smo bili ismejani ovde.
Takođe je rečeno da ne postoji formula prema kojoj je moguće na ovaj način povećati penzije. Očigledno je da neki u ovoj vladi ne razgovaraju između sebe, jer sam danas već podsetila da je ministar finansija gospođa Dragutinović, u intervjuu današnjim "Novostima", rekla da postoji predlog koji je ona napravila, verovatno sa svojim saradnicima, da je moguće povećati minimalne penzije, a ne povećavati penzije linearno.
Još jednom moram da podsetim, DSS je podnela amandman, o kome ćemo govoriti kada budemo govorili u pojedinostima, imaćemo šta da kažemo i tada. Bilo bi mi jako važno da svi oni koji razmišljaju o svojim roditeljima, rođacima, susedima, prosto razmišljaju o jednoj populaciji ljudi koji su svoj radni vek završili vrlo časno, a sada se nalaze na ivici egzistencije ne svojom krivicom, da svi oni glasaju za amandman koji je podnela DSS.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
 Gospodin Dejan Mirović ima reč.

Whoops, looks like something went wrong.