JEDANAESTOG VANREDNO ZASEDANjE, 18.07.2009.

3. dan rada

PRIVREMENE STENOGRAFSKE BELEŠKE
(neredigovane i neautorizovane)

REPUBLIKA SRBIJA
NARODNA SKUPŠTINA

JEDANAESTOG VANREDNO ZASEDANjE

3. dan rada

18.07.2009

Sednicu je otvorila: Slavica Đukić-Dejanović

Sednica je trajala od 10:10 do 19:00

OBRAĆANJA

...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Poštovane dame i gospodo narodni poslanici, nastavljamo sednicu Jedanaestog vanrednog zasedanja Narodne skupštine Republike Srbije u 2009. godini.
Na osnovu službene evidencije o prisutnosti narodnih poslanika, konstatujem da sednici prisustvuje 106 narodnih poslanika.
Da bismo utvrdili tačan broj poslanika, molim vas da ubacite kartice u poslaničke jedinice.
Konstatujem da je, primenom elektronskog sistema za glasanje, utvrđeno da je u sali prisutno 87 narodnih poslanika, odnosno da je prisutno više od jedne trećine, pa imamo uslova za rad.
Obaveštavam da su sprečeni da sednici prisustvuju Borislav Pelević, Riza Halimi, Bajram Omeragić i Esad Džudžević.
Saglasno članu 88. stav 1. Poslovnika Narodne skupštine, obaveštavam vas da sam pozvala da današnjoj sednici, pored predstavnika predlagača dr Žarka Obradovića, ministra prosvete, prisustvuju i prof. dr Radivoje Mitrović, državni sekretar, dr Tinde Kovač-Cerović, državni sekretar, Vesna Fila, pomoćnik ministra za razvoj obrazovanja i međunarodnu prosvetnu saradnju, mr Zoran Kostić, pomoćnik ministra za inspekcijske i nadzorne poslove, Miroslava Radikić, Smilja Krneta i Nataša Mujagić, viši savetnici u Ministarstvu prosvete.
Prelazimo na zajednički načelni pretres 10. i 11. tačke dnevnog reda: – PREDLOG ZAKONA O OSNOVAMA SISTEMA OBRAZOVANjA I VASPITANjA I PREDLOG ZAKONA O UDžBENICIMA I DRUGIM NASTAVNIM SREDSTVIMA
Saglasno odluci Narodne skupštine da se obavi zajednički načelni pretres o predlozima zakona iz dnevnog reda po tačkama 10. i 11, a pre otvaranja zajedničkog načelnog pretresa podsećam vas da, shodno članu 94. Poslovnika Narodne skupštine, ukupno vreme rasprave u načelu za poslaničke grupe iznosi pet časova i da se raspoređuje na sledeći način: Poslanička grupa Za evropsku Srbiju - jedan sat, 33 minuta i 36 sekundi; Poslanička grupa SRS - jedan sat, sedam minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa G17 plus - 28 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa DSS-Vojislav Koštunica - 25 minuta 12 sekundi; Poslanička grupa "Napred Srbijo" - 25 minuta i 12 sekundi; Poslanička grupa SPS-JS - 18 minuta; Poslanička grupa LDP - 14 minuta i 24 sekundi; Poslanička grupa Nova Srbija - 10 minuta i 48 sekundi; Poslanička grupa manjina - osam minuta i 24 sekunde i Poslanička grupa PUPS - šest minuta.
Saglasno članu 93. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, narodni poslanici koji nisu članovi nijedne poslaničke grupe imaju pravo da govore svaki po jednom do pet minuta.
Molim poslaničke grupe, ukoliko to već nisu učinile, da podnesu prijave za reč, sa redosledom narodnih poslanika.
Obaveštavam vas da su poslaničke grupe ovlastile da ih po ovim tačkama dnevnog reda, odnosno po ovoj tački, predstavljaju: narodni poslanik Miletić Mihajlović – poslaničku grupu SPS-JS, Nikola Krpić – poslaničku grupu PUPS, narodni poslanik Zoran Šami – poslaničku grupu DSS-Vojislav Koštunica, zatim narodni poslanik Snežana Stojanović-Plavšić - poslaničku grupu G17 plus, narodni poslanik Jon Magda – poslaničku grupu ZES, Zlata Đerić – poslaničku grupu Nove Srbije, Žarko Korać – poslaničku grupu LDP, Veroljub Arsić – poslaničku grupu Napred Srbijo. U skladu sa članom 37. stav 3. Poslovnika Narodne skupštine, Nikola Savić će predstavljati poslaničku grupu SRS.
Da li predstavnik predlagača, dr Žarko Obradović, ministar prosvete, želi reč? (Da.)
Izvinite, samo da otvorim pretres i dam reč gospodinu ministru.
Saglasno članu 142. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, otvaram zajednički načelni pretres o Predlogu zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja i Predlogu zakona o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima.
Dajem reč ministru, gospodinu dr Žarku Obradoviću. Izvolite, gospodine ministre.
...
Socijalistička partija Srbije

Žarko Obradović

Poštovane kolege narodni poslanici, poštovana predsednice Skupštine, potpredsednici Narodne skupštine Republike Srbije, dozvolite mi da vam u ime Ministarstva prosvete Vlade Republike Srbije predstavim osnovne stavove iz dva seta zakona o kojima će Narodna skupština danas raspravljati. Kolege narodni poslanici, izvinjavam se, ali da biste me bolje čuli, ipak ću morati da sednem, da bih mogao i s vama da razgovaram na način da me čujete.
Danas ću u ime Ministarstva prosvete Republike Srbije i Vlade Republike Srbije pokušati da vam kroz ova dva zakona pokažem šta Ministarstvo prosvete i Vlada Republike Srbije imaju nameru da čine u oblasti sistema obrazovanja i vaspitanja na unapređenju kvaliteta.
Naime, kada bih pokušao u nekoliko reči da kažem šta je suština donošenja ova dva zakona, moglo bi se reći da je osnovna namera Ministarstva da unapredi kvalitet sistema obrazovanja i vaspitanja u Republici Srbiji, da poveća efikasnost, da osigura potpuni obuhvat dece u Srbiji, da reguliše sprečavanje diskriminacije, da poboljša prevenciju nasilja u školama, da unapredi sistem kvaliteta vezano za izdavanje udžbenika.
Puno ima razloga za ove predloge novih zakona, i o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, a pogotovo za donošenje novog zakona o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima. Osnovno polazište za donošenje zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja jeste potreba usaglašavanja sa Ustavom Republike Srbije, sa odredbama koje se odnose na obrazovanje u zakonima koji su i danas na ovom zasedanju Narodne skupštine Republike Srbije, odnosno na ovoj sednici, ili onim zakonima koji su u pripremi.
Usaglašavanje sa standardima EU, sa pitanjima koja predstavljaju strateški okvir obrazovanja, položaj obrazovanja u državi, potreba da se na osnovu prethodnih iskustava i problema koji su u praksi uočeni predlože nova bolja rešenja, različitih rasprava koje smo vodili unutar Ministarstva prosvete, najnovija istraživanja koja su vođenja za stanje sistema obrazovanja i načina kako ga unaprediti, različitih komparativnih analiza koje smo radili unutar Ministarstva prosvete, studije, analize, preporuke različitih partnera unutar sistema obrazovanja i logično evaluacije mera, ono što smo radili prethodnih godina kao pilot programe, na koji način to primeniti u praksi.
Kada je reč o usklađivanju, polazište za izmene su usklađivanje sa Ustavom Republike Srbije, sa odredbama koje se tiču besplatnog srednjeg obrazovanja, usklađivanje sa standardima EU, standardima koji se odnose na antidiskriminacijske mere, na indikatore, na jezike, na dostupnost obrazovanja pogotovo, onda usklađivanje sa novim zakonima, kao što je zakon protiv diskriminacije, Zakon o visokom obrazovanju, Krivični zakonik, kao i, rekao sam, odredbama zakona koji su ili na ovoj sednici Narodne skupštine Republike Srbije, kao što zakon o savetima manjina, ili zakonima koji su u pripremi o kojima je Vlada već razgovarala, kao što je zakon o pravima i nadležnostima AP Vojvodine, ili zakon o mobingu.
Moram da kažem da se elementi izmene ovog zakona nalaze i u različitim razvojnim strategijama koje je Vlada Republike Srbije usvojila od 2003. godine pa do današnjih dana. Reč je kako o Strategiji za smanjenje siromaštva iz 2003. godine, milenijumski ciljevi razvoja 2005- 2006. godine, Nacionalna strategija za pristupanje tada Srbije i Crne Gore EU i Nacionalni plan integracije u EU iz 2008. godine, prethodni dokument je iz 2005. godine, Nacionalni plan akcije za decu iz 2004. godine, Akcioni plan za obrazovanje Roma iz 2005. godine i Strategija za unapređenje položaja Roma iz 2009. godine, Nacionalna strategija regionalnog razvoja iz 2007. godine, Nacionalna strategija zapošljavanja i Akcioni plan iz 2005. godine, Strategija razvoja informatičkog društva, Strategija unapređenja položaja osoba sa invaliditetom iz 2006. godine, Strategija o starenju iz 2006. godine, Strategija održivog razvoja iz 2008. godine, Strategija o mladima iz 2008. godine, Strategija razvoja obrazovanja odraslih sa Akcionim planom iz 2006. i 2009. godine i Strategija razvoja srednjeg stručnog obrazovanja sa Akcionim planom iz 2009. godine.
Nastojali smo da u ovaj zakon uključimo iskustva iz uspešnih pilot programa koji se već primenjuju u sistemu obrazovanja. Polazište za izmene jesu, pored pomenutih iskustava za uvođenje novih profila u srednje stručno obrazovanje, i iskustva sa programima za uključivanje romske dece u sistem obrazovanja i vaspitanja, onda iskustva programa za prevenciju nasilja, iskustva programa inkluzivnog obrazovanja, samovrednovanje i povlašćeno vrednovanje ustanova i evaluacija realizovanih programa i mera.
Želeli smo takođe da ovim predlogom zakona otklonimo probleme koji su identifikovani prethodnih godina u praksi u primeni prethodnog zakona. Osnovno polazište za izmene se odnosi na rad prosvetne inspekcije, na odgovornost školskih odbora, na ovlašćenja saveta roditelja, na ovlašćenja učeničkih parlamenata, na odgovornost direktora, na izbor direktora, na ocenjivanje predmeta i vladanja.
Takođe je potreba za zakonskim rešenjima proistekla iz analize stanja i rešenja iz analize stanja. Mi o sebi mislimo da smo obrazovano, usuđujem se reći i pametno društvo, ali činjenice govore da imamo i te kako mnogo da radimo da bi te postavljene ciljeve dostigli na način na koji to Srbiji treba.
Naime, prema popisu stanovništva iz 2002. godine, mi u ovom trenutku imamo u Srbiji, ili bar tada je bilo, a videćemo u idućoj godini kada se bude radio novi popis stanovništva, oko 1.350.000 ljudi koji su ili nepismeni ili nedovoljno obrazovani, od čega je oko 350.000 ljudi nepismeno nažalost, a ostali imaju od jednog do tri ili od četiri do sedam razreda osnovne škole.
Kada se pogledaju ti podaci, vidi se da 23,9% starijih od 15 godina imaju samo osnovnu školu. Kada se te brojke pogledaju kroz procente, 21,9% starijih od 15 godina nema ni potpuno osnovno obrazovanje i 44,2% žena na selu nema potpunu osnovnu školu.
Šta je rezultat svega toga – naravno neiskorišćeni ljudski potencijal, vrlo teška uposlivost tih ljudi sa takvim stepenom obrazovanja ili nemanja obrazovanja i logično ogromna davanja države za unapređenje socijalnog statusa tih zaposlenih.
Nismo takođe zadovoljni ni kvalitetom obrazovanja zato što poslednjih godina kvalitet obrazovanja opada. Činjenica je da mi imamo nekoliko vanserijskih talenata, dece koja su fantastična u onim oblastima u kojima rade, bez obzira da li je reč o matematici, fizici, astronomiji i drugim disciplinama, ali nam nivo opada i manji je broj one kvalitetne dece. Različita međunarodna testiranja su pokazala da naša deca imaju niža postignuća, i to za 60 do 70 poena, u pogledu matematičke i naučne pismenosti u odnosu na OECD prosek i oko 100 poena za čitalačku pismenost.
Da bismo nadoknadili nedostatak našim učenicima bi trebalo još godinu i po do dve i po godine školovanja u zemljama OECD-a. Naravno možemo naći opravdanje u rečima da su ti testovi pravljeni po obrazovnom sistemu koji nije kompatibilan sa našim i naravno mi možemo naći objašnjenje i u drugim razlozima, ali kao zemlja koja je na putu ka EU i deo je evropskih integracija, i kao zemlja koja je predmet ocene kvaliteta sistema obrazovanja na osnovu tih testova, mi moramo učiniti sve da poboljšamo funkcionalnu pismenost naše dece i naravno i u tom pogledu pokažemo da smo blizu drugih, ako ne isti ili bolji.
Prema kriterijumima EU oko 40 do 50% naših učenika bi se ocenilo kao funkcionalno nepismeno. Naš obrazovni sistem skoro polovinu dece ne uspe da pripremi za život u EU. Činjenica je da naš sistem nije efikasan.
Kada pogledate strukturu budžeta Ministarstva prosvete suočavate se, mi a i javnost, sa frapantnim podacima da 96,69% budžeta Ministarstva prosvete odlazi na lična primanja zaposlenih i izdatke za lična primanja, a ostaje svega 3,31% za sve ostalo.
A to sve ostalo je – predškolsko, osnovno, srednje i visoko, i đački krediti, i studentski krediti, i stipendije, i đački standard, i studentski standard, i oprema i investicije, i različite obrazovne institucije i njihov rad i strukture budžeta Ministarstva prosvete.
Izdvajamo ispod 4% bruto društvenog proizvoda za obrazovanje, a nove članice EU oko 5%. Pomenuo sam već da su izdvajanja za plate nastavnika 96%, a u EU u većini zemalja je oko 73%.
Činjenica je da veće ulaganje u kapitalne projekte neće znatno uticati na kvalitet obrazovanja. Mora da se radi i na jednom i na drugom. Mi imamo jako staru mrežu škola i 500 objekata starijih od 95 godina. Moramo raditi na izgradnji tih objekata, ali moramo videti kako sistem obrazovanja iznutra promeniti i učiniti ga boljim.
Mreža škola nam je zastarela, ne prati demografska kretanja, broj nastavnika raste, a broj učenika se smanjuje, raste i broj privatnih časova. Sami razmilite o tim razlozima i posledicama.
Postoji nedovoljna pravednost sistema obrazovanja, osipanje sa svih nivoa obrazovanja. Zadovoljni smo obuhvatom dece u onom pripremnom razredu, ali u uzrastu dece u nivou od tri do pet godina obuhvat je manji od 45% dece.
Pripremni predškolski program; najmanji obuhvat dece u toj oblasti je one dece kojima je on najpotrebniji, pripremni predškolski program i to dece iz siromašnih i seoskih područja, romske dece i dece sa smetnjama u razvoju. Osnovnu školu završava 95% dece, oko 74% dece sa sela i nažalost, po različitim procenama, svega 21 do 37% Roma.
Na nivou srednje škole na uzrast od 15 do 18 godina, na tom obuhvatu srednju školu završava oko 76,42%, a najmanje su obuhvaćena deca iz romskih naselja, samo 10% i nažalost romske devojčice. Ono što smo mi želeli ovim zakonom da napravimo za bolje obrazovanje jeste jednakopravnost, da podignemo kvalitet, konkurentnost obrazovanja i naravno da postignemo efikasnost obrazovanja.
Šta je novo? Mi smo želeli da težište obrazovanja i vaspitanja pomerimo ka kvalitetu, pravednosti i efikasnosti. Kada je reč o poboljšanju kvaliteta, pre svega u oblasti kvaliteta nastave, pogledajte molim vas ciljeve obrazovanja i vaspitanja, jer mi smatramo da je reč o modernim ciljevima i opštim ishodima koji su u skladu sa sistemom obrazovanja kao osnove društva zasnovanog na znanju, za razvijanje novih znanja i veština za 21. vek.
To uključuje pismenost, ekologiju, preduzetništvo, učenje da se uči, intencija za život u savremenom društvu, stručne kompetencije u skladu sa standardima i zanimanjima, zahtevima savremene ekonomije, nauke, tehnike i tehnologije.
Predvideli smo novi savet za srednje stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih i nove centre za obrazovanje i obrazovanje odraslih. Na nivou poboljšanja kvaliteta, element poboljšanja kvaliteta su i standardi, kako opšti standardi, i ishodi i postignuća dece i učenika, šta su to što su njihove bazične kompetencije, tako i njihovi posebni obrazovni standardi i postignuća po ciklusima, po razredima, po predmetima, standardi znanja, veština, vrednosni stavovi za profesiju nastavnika i vaspitača, odnosno njihove kompetencije.
Takođe standardi i kompetencije direktora, posvetnog inspektora, prosvetnog savetnika, standardi kvaliteta udžbenika, jer i o tome je ovde reč, nastanih sredstava, standardi kvaliteta rada ustanova.
Poboljšanje kvaliteta se odnosi i na kvalitet socijalizacijske uloge škole. Naravno, pomenuo sam već zabranu diskriminacije, zabranu nasilja, i to svih nad svima, bez izostavljanja bilo koga, a pored zabrane nasilja je zabrana zlostavljanja i zanemarivanja, i naravno poboljšanje kvaliteta jesu i postavljeni mehanizmi za rano otkrivanje, celovito reagovanje, uključujući porodicu, lokalnu zajednicu i naravno predvidivo kažnjavanje.
Element poboljšanja kvaliteta jeste i kvalitet nastavnika, pojačano obrazovanje, pojačano stručno usavršavanje, postojanje centara za stručno usavršavanje i mogućnost suspenzije licence. Znači svi moraju da vode računa o tome da tokom svog rada stalno rade na svom unapređenju, na poboljšanju kvaliteta, poboljšano uvođenje u posao, probni rad, pripremni, za one koji ne drže nastavu samostalno.
Element poboljšanja kvaliteta je i kvalitet rukovođenja, predviđene su obuke i ispit za direktora, popravljena je procedura izbora direktora, jasnija uloga saveta roditelja, jasnije je precizirano učestvovanje učenika u donošenju odluka.
Element poboljšanja kvaliteta je i kvalitet nadzora. Izvršeno je jasnije regulisanje određenih procedura, položaj, uloga, ovlašćenja, posao savetnika, saradnika, opisani su i pojednostavljeni mehanizmi žalbe. Uključeno je mišljenje roditelja i učenika, osiguran je kvalitet i samoevaluacija škola, i naravno, saradnja savetnika i zavoda pri oceni kvaliteta rada ustanove.
Novo je i povećanje pravednosti u sistemu obrazovanja, jer mi smatramo da novi principi obrazovanja jasnije ističu prioritet dostupnosti obrazovanja za sve, pojačana su prava deteta. Postoji i ovlašćenje da Ministarstvo donosi mere za nove politike kojima se povećava pravednost, besplatni su vanredni učenici, formiran je novi savet za srednje stručno obrazovanje i novi zadaci centra. Obaveze nastavnika su da drži dopunsku nastavu. Prevencija osipanja i pravovremeni pristup predškolskom vaspitanju i kontinuirana obrazovna podrška kroz školovanje.
Element povećanja pravednosti je i uključenje marginalizovanih grupa, predviđa se postavljanje pedagoškog asistenta za komunikaciju sa roditeljima i decom, afirmativne akcije, jasne antidiskriminacijske mere. Upisna politika, koja nikog ne diskriminiše, podizanje obrazovnog nivoa stanovništva i povećanje mogućnosti zapošljavanja, sticanje nekog od vidova posle osnovnog obrazovanja, priznavanje prethodnog učenja se prvi put pominje, pružanje podrške za učenje jezika nastave, što je jako važno za izbegla i raseljena lica, kao i za povratnike.
Element povećanja pravednosti jeste i uključenje dece sa smetnjama u razvoju i sa invaliditetom, nova upisna politika roditelja koji će birati da li da upišu dete u specijalne ili redovne škole. Predviđeni su individualni obrazovni planovi, dodatna podrška, usmeravanje i savetovanje umesto kategorizacije, personalni asistent može da uđe u školu. Prilagođeni su završni ispiti. Specijalne škole mogu da se umreže sa redovnim školama.
Element povećanja efikasnosti jeste što se ovim zakonom otvara mogućnost za normativno finansiranje po učeniku, detetu od 2014. godine, ovo pominjem zato što smo mi sada u 2009. godini. Ekonomska cena treba da obuhvati sve tekuće rashode po detetu, odnosno učeniku iz svih izbora finansiranja. Na tu ekonomsku cenu uticaće i određeno područje i pripadnost određenoj grupi, nivoi i vrste određenog obrazovanja i neophodan broj zaposlenih. Imaćemo do tada prilike da proverimo vrednost tog sistema i kroz pilotiranje modela i mehanizama, i to 2011. godine.
Naravno, praćenje efekata obrazovanja postaje obavezno i formira se jedinstveni informacioni sistem prosvete. Naravno, obaveza je škola da prikupljaju i ažuriraju podatke i da postoji mogućnost boljeg planiranja škola.
Šta je novo za učenike, za nastavnike, i šta je novo u nadzoru? Kada je reč o novostima vezano za učenike, sva deca se upisuju u školu. Besplatno obrazovanje i vaspitanje za svu decu u godini pred polazak u školu i osnovno obrazovanje, mi smo proširili pripremni predškolski program sa šest na devet meseci, do sada je bio šest, a od sada devet. Predvideli smo pristup pod istim uslovima stranim državljanima, licima bez državljanstva, kao i prognanim i raseljenim licima. Ispitivanje se vrši po upisu u školu. Postoji kontinuirana obrazovna podrška, stručnjaci, asistenti, timovi, besplatno srednje obrazovanje i redovnim i vanrednim učenicima.
Kada je reč o nastavnicima, šta je novo za nastavnike? Stručna sprema nastavnika i stručnih saradnika usklađena je sa Bolonjom. Uslovi zapošljavanja se proširuju na sve zaposlene koji su u kontaktu sa decom.
Uvodi se stažista pripravnik i spoljni saradnik, pedagoško-psihološko obrazovanje u najmanje 30 bodova, pojašnjenje uslova za suspenziju i oduzimanje licence, predviđa se neposredni rad sa decom umesto pedagoške norme.
Redovni, dopunski, dodatni, individualizovani, pripremni i drugi oblici, nastavnici sa 60% radnog vremena, nastavnik praktične nastave sa 26 časova, vaspitači 50% pripremnog predškolskog programa, vaspitači 75%.
Kad je reč o nadzoru, proširene su dužnosti inspektora, praćenje ostvarivanje zaštite prava deteta, učenika, njihovih roditelja, odnosno staratelja i zaposlenih, ostvarivanje prava i obaveza zaposlenih, učenika i njihovih roditelja, odnosno staratelja i obezbeđivanje zaštite dece učenika i zaposlenih od diskriminacije, nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja, stranačkog organizovanja i delovanja i propisane evidencije koja će se voditi. Sve će to biti deo nadzora.
Kada je reč o tome šta nije novo, moram da napravim jednu malu digresiju. Mi smo kao osnovu za donošenje ovog zakona imali Zakon o osnovama obrazovanja i vaspitanja iz 2003. godine, koji je menjan 2004. godine, i bile su predviđene određene izmene 2006. godine. Mi smo zadržali strukturu tog zakona iz 2003. i 2004. godine.
Objektivno je sadržaj promena bio u preko 50% članova u ovom zakonu i zato on jeste novi zakon o osnovama sistema obrazovanja. Naravno, ostalo je dosta toga i postojećeg. Ono što je ostalo postojeće i što nije promenjeno je struktura sistema, predškolsko, pripremni program, četiri plus četiri razreda osnovne škole, srednja škola tri ili četiri razreda, završni ispiti posle osam, 11 ili 12 godina.
Ali, produžili smo trajanje pripremnog predškolskog programa sa šest na devet meseci, dodati su novi oblici posle osnovnog obrazovanja, postoje razni oblici stručnog obrazovanja koji su uvedeni u sistem, regulisano je obrazovanje odraslih.
Ovo pominjem zato što nama obrazovanje odraslih ostaje jedan od elemenata koji ne postoji u našem obrazovnom sistemu. Mi smo predvideli kroz ovaj savet za srednje stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih i kroz ovaj zakon da stvorimo osnov za donošenje zakona o obrazovanju odraslih.
To bi uradili krajem tekuće godine, gde bi onda suštinski kroz taj zakon priznali i neformalno obrazovanje, i dodatno stručno obrazovanje i doživotno učenje. Onda bi naš sistem obrazovanja učinili suštinski kompletnim. Onda bi imali predškolsko obrazovanje, imali bi i osnovno obrazovanje, i srednje obrazovanje, i visoko obrazovanje i imali bi obrazovanje odraslih i, naravno, priznavanje prethodnog učenja.
Nisu promenjene institucije za razvoj obrazovanja. Postoje i dalje saveti i zavodi, ali je novi savet za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih, a deo elemenata njihovog rad sam već pomenuo. Novi su zadaci Centra za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih i pročišćene su nadležnosti tih tela.
Nepromenjena je struktura upravljanja i nadzora. Postoji savet roditelja, direktor, prosvetna inspekcija, lokalna i republička, prosvetni savetnici u školskoj upravi. Učinili smo, po nama, mnogo stvari na pojašnjenju odgovornosti i ovlašćenja, i dodali smo ovlašćenja vezana za nadzor nad diskriminacijom, nasiljem.
Šta je još ostalo nepromenjeno? Programska regulacija, plan i program školski, ali je oslonac na standardima, fleksibilnost načina rada i prilagođavanja detetu.
Ono što mi želimo da postignemo primenom ovog zakona, a to pominjem još jedanput, jeste jednakopravnost, kvalitet i konkurentnost i efikasnost. Mi želimo u Ministarstvu prosvete, a mislim da i svi vi kolege narodni poslanici želite, da vidimo više dece u školama, da imamo bolju atmosferu, da imamo uspešnije nastavnike, da imamo više podataka, da imamo odrasle u školama. Jednom rečju, da imamo svi bolje rezultate.
Sasvim na kraju ovog zakona, nešto što je možda trebalo i da pomenem na početku, ali sam prevideo. Ovaj zakon je bio predmet javne rasprave. Mi smo pravili javnu raspravu u Novom Sadu, Nišu i Beogradu. Kako sam obavešten od nekih poslaničkih grupa, javne rasprave su održane u mnogim regionalnim centrima i mi smo stvarno dali priliku mnogim ljudima iz sistema obrazovanja i institucijama da kažu svoje mišljenje o ovom zakonu, jednostavno sa željom da ga napravimo boljim.
Pozvao bih kolege narodne poslanike da danas, kad budu raspravljali o ovom zakonu, bez obzira šta mislili o sadržaju zakona, da afirmišu obrazovanje, jer obrazovanje je najvažnija oblast u našoj državi za vreme koje nam predstoji.
Nažalost, obrazovanje nema tretman kakav zaslužuje na svaki način. Verujte mi na reč, ovo govorim kao čovek koji se godinu dana bavi ovim poslom, bez obzira ko bio ministar prosvete i ko činio Vladu, ako ne bude postojala politika države u oblasti obrazovanja koja će imati jedan svoj tok i permanentno ulaganje i ako se ne bude radilo na izmeni sadržaja sistema obrazovanja, niko nam drugi ne može pomoći.
Da bi unapredili sistem obrazovanja potrebno je da znamo šta hoćemo, to što hoćemo da promenimo, da postoji finansijska podrška. Često sam govorio – nama je potrebno vreme. Mislim da umemo da rešavamo mnoge probleme. Potrebno je i nešto novca. Novac je važan, ali nije sve u novcu, ali je potrebna i stabilnost, odnosno realizacija ovih mera.
Ovo govorim, često sam imao običaj da kažem da se obrazovanje u programima medija, i štampanih i elektronskih, nalazi pre sporta i vremenske prognoze, pa pošto se bez sporta i vremenske prognoze ne može, po pravilu kultura i obrazovanje ispadaju iz sistema informisanja građana.
Pozivam vas da, bez obzira šta mislili o zakonu i o radu i Ministarstva prosvete, da afirmišete obrazovanje kao resurs od presudnog značaja za budući razvoj naše zemlje, jer 21. vek je svuda promovisan kao vek znanja, a bez obrazovanja nam nema znanja, pa vas molim da i tome posvetite pažnju.
Kada je reč o drugom zakonu, zakonu o udžbenicima i nastavnim sredstvima, moram reći da je reč o jako važnom zakonu koji nekako nezasluženo ostaje u drugom planu. Reč je o važnom zakonu, jer se po prvi put u višestranačkoj Srbiji donosi zakon koji na potpun, sveobuhvatan način reguliše pitanje pripreme i izdavanja udžbenika i svih elemenata koji su vezani za izdavanje udžbenika.
Imali smo do sada faktičku situaciju da je jedan državni izdavač, da je osnov za njegov rad bio uređen zakonom iz 1993. godine i da je rad prihvatnih izdavača bio uređen na osnovu Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, dela koji se tiče ogleda. Sada imamo situaciju da izjednačavamo i javnog i privatne izdavače i da na celovit način uređujemo sistem izdavanja udžbenika i sve stvari vezane za udžbenike i druga nastavna sredstva.
Moram da vam kažem da smo u pripremi ovog zakona imali brojne sastanke, radnu grupu koja je imala deset sastanaka, radnu grupu u kojoj su učestvovali predstavnici Ministarstva prosvete, predstavnik javnog izdavača, predstavnici udruženja prihvatnih izdavača, predstavnik univerziteta i da su sva rešenja ili gotovo sva rešenja rezultat njihovog zajedničkog dogovora.
Pomenuo sam da je poslednji Zakon o udžbenicima doneti 1993. godine i postojala je potreba za uspostavljanjem pravnog, institucionalnog okvira u oblasti izdavanja i odobravanja udžbenika i drugih nastavnih sredstava, naravno i regulisanje nadležnosti i postupaka pripremanja, izdavanja i odobravanja udžbenika, stvaranje pozitivne tržišne konkurencije i pogotovo osiguranje kvaliteta udžbeničke literature.
Kada je reč o ovom zakonu, videćete on ima 50 članova i ovaj zakon će biti potpun tek kada se donesu i podzakonski akti, i to u roku od šest meseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Kada je reč o sadržaju zakona o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima, videćete kroz ovih 50 članova, on sadrži predmet zakona, ovo moram posebno da pomenem, to je pripremanje, odobravanje, izdavanje i upotreba udžbenika i drugih nastavnih sredstava za predškolsku ustanovu, osnovnu i srednju školu, kao i praćenje i vrednovanje udžbenika u toku upotrebe u obrazovno-vaspitnom radu. Nije samo poenta da se udžbenik izda, nego se on prati tokom njegove upotrebe u obrazovno-vaspitnom radu. Definisan je udžbenik – šta čini udžbenik, šta čini udžbenički komplet. To vam neću čitati, imate u zakonu.
Šta je strani udžbenik? Koja su druga nastavna sredstva i pomagala, koja su druga nastavna sredstva u vaspitno-obrazovnom radu? Reč je o rečnicima i atlasima, kartama, plakatima, posterima, mapama, zbirkama tekstova itd.
Precizirana su i druga nastavna sredstva u vaspitnom radu u predškolskim ustanovama, enciklopedije, igračke, muzički instrumenti, slikovnice i knjige za decu i drugi materijali. Regulisana je upotreba jezika i pisma.
Udžbenik ste štampa, to moram pomenuti, izričito na jeziku i pismu koje je u službenoj upotrebi u Republici Srbiji, na jeziku nacionalne manjine za učenike čiji se obrazovno-vaspitni rad izvodi na tom jeziku i na odgovarajućem stranom jeziku, ali smo predvideli i mogućnost za izvođenje obrazovno-vaspitnog rada sa licima koja koriste jezik znakova i sredstva tog jezika i udžbenike koji se izdaju na jeziku znakova koji odgovara posebnim potrebama učenika.
Predvideli smo odredbe koje stvaraju jednake mogućnosti svih i zabranu diskriminacije. Precizirali smo ko se bavi izdavanjem udžbenika, položaj i javnog izdavača i drugih izdavača. Javni izdavač i privatni izdavač, to je posebno važno istaći, imaju jednaka prava i obaveze, u skladu sa ovim zakonom i propisima koji obezbeđuju izdavanje publikacija.
Precizno je utvrđeno dobijanje dozvole za udžbenike, tzv. licence, kao i oduzimanje i izdavanje nove licence. Tačno se predviđa, radi moguće bojazni bilo koga od zloupotrebe ove odredbe, tačno se kaže da se licenca uzima u slučaju kada se pravosnažnom presudom, to moram da pomenem, pravosnažnom presudom utvrdi da je falsifikovan rukopis udžbenika, da je izdavač obezbedio odobravanje izbora udžbenika uz davanje mita ili je objavio udžbenik bez autora ili ako ne objavi udžbenik prema odobrenom rukopisu, ako ne učestvuje u obezbeđivanju sredstava za izdavanje niskotiražnih udžbenika srazmerno tiražu i precizirano je kada se može doneti novi zakon.
Sadržaj ovog zakona sadrži i utvrđivanje plana udžbenika, sadržinu plana udžbenika, pribavljanje rukopisa, položaj recenzentske komisije, sastav, elaborat izdavača u rukopisu, standarde kvaliteta rukopisa. Sada vam to ne bih pojedinačno čitao jer je puno toga sadržano.
Samo bih pomenuo da zakon sadrži vrlo preciznu ulogu svih elemenata od ministarstva do nacionalnog prosvetnog saveta, zavoda, izdavača, ceo put izdavanja, odobravanje udžbenika i nastavnih sredstava i njihovog pojavljivanja, i naravno sadržinu rešenja o odobravanju udžbenika koje sadrži više elemenata. Takođe sadržaj rešenja o odbijanju i izdavanje određenog udžbenika.
Nadzor nad sprovođenjem ovog zakona vrši ministarstvo preko prosvetnih inspektora u skladu sa zakonom kojim se uređuju osnove sistema obrazovanja i vaspitanja. Zakon predviđa i određene kaznene odredbe. Sadrži i podzakonska akta koja je potrebno doneti da bi ovaj zakon bio potpun.
Poštovane kolege narodni poslanici, probao sam u ovih tridesetak minuta da vam predočim sadržaj dva zakona za koja smatramo da su za sistem obrazovanja i vaspitanja u Republici jako važni. Informisani smo da je do sada prispelo oko 100 amandmana. Videćemo nakon završetka i ove rasprave koliki će biti broj amandmana.
Želim da vam kažem, pošto sam obavio razgovore i sa nekim poslaničkim grupama, zajedno sa svojim kolegama, da smo mi apsolutno otvoreni za amandmane koji unapređuju ova rešenja zakona i poboljšavaju njegov sadržaj. Ukoliko budu postojala neka sistemska rešenja gde se razlikujemo, razumećete zašto ne možemo da prihvatimo, ali bih vas sve zajedno pozvao da raspravu o zakonu iskoristimo za afirmisanje značaja uloge obrazovanja za budući razvoj Srbije. Hvala.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine ministre.
Poštovani narodni poslanici, samo da vas obavestim da sam od generalnog sekretara RTS-a dobila informaciju, odnosno Skupštini je prosledio informaciju, da u subotu 18.07.2009. godine od 14.00 časova i u ponedeljak 20.07.2009. godine od 1800 časova zbog ranije preuzetih programskih obaveza neće biti u mogućnosti da prenos bude direktan. Imaćemo za to vreme odložen prenos.
Da li izvestioci nadležnih odbora žele reč, Odbora za prosvetu, gospodin Jon Magda? (Ne.) Odbora za evropske integracije, gospodin Laslo Varga? (Ne.) Gospodin Vlatko Ratković, predsednik Zakonodavnog odbora? (Ne.)
Da li narodni poslanik Zoran Šami, koji je na sednici Odbora za prosvetu izdvojio mišljenje o Predlogu zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, i narodni poslanici Donka Banović, Radica Jocić, Slobodan Samardžić i Slađan Miljević, koji su na sednici Odbora za evropske integracije izdvojili mišljenje o istom predlogu zakona, žele da obrazlože izdvojeno mišljenje? (Da.)
Gospodin Zoran Šami.

Zoran Šami

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Gospođo predsednice Skupštine, dame i gospodo poslanici, gospodine ministre, zakon o osnovama obrazovanja i vaspitanja nesumnjivo spada u vrlo važne zakone i DSS uglavnom razume razloge zbog kojih je bilo neophodno doneti ovaj zakon. Pre svega, radi usklađivanja zakona sa Ustavom, zatim i sa nekim drugim sistemskim zakonima.
Mi ćemo u raspravi u načelu ukazati na, nažalost, brojne primedbe koje DSS ima na ovaj zakon. U ovom nastupu ću ukazati na drugu činjenicu. Naime, po logici stvari, bar mi vidimo tako, zakon o osnovama obrazovanja i vaspitanja ne može, odnosno ne bi trebalo da bude politički zakon.
To je ona vrsta zakona kod kojih, bez obzira na sve razlike u političkim razmišljanjima između različitih političkih stranaka u ovom parlamentu, ne vidim da svima nije podjednako na srcu da našem potomstvu obezbedimo uslove za jedno dobro sistematsko školovanje i da bi u tom smislu na neki način, po logici stvari, trebalo svi da budemo na istoj strani.
To podrazumeva da se u procesu donošenja zakona izvrše najšire konsultacije i da se saglasno tome pronađu i najbolja rešenja. Čuli smo od ministra da su konsultacije vršene, međutim, lično nisam bio u prilici da prisustvujem nikakvim konsultacijama pre nego što se ovaj zakon pojavio u Skupštini. Mislim da je šteta što do zakona nismo došli na jedan malo drugačiji način.
Na sednici Odbora, a i u razgovoru koji je gospodin ministar imao sa poslanicima DSS-a kazao sam da mi se čini da bi bilo uputnije da ovaj zakon na miru i natenane donesemo na jesen, da za to vreme iskoristimo mogućnost međusobnih konsultacija i razmena mišljenja, a ne da zakon donosimo na brzinu, u subotu, 18. jula, na plus 40 stepeni. Ne vidim nikakav razlog da se tako postupa.
Gospodin ministar je malopre, čini mi se, s pravom ukazao, da ga parafraziram "da nam je prosveta negde zadnja rupa na svirali". Ali, izvinite, ona je upravo to zbog ovakvog ponašanja. Drugim rečima, jedna krajnje načelna primedba na proceduru donošenja ovog zakona DSS je iskazana i kroz moje izdvajanje mišljenja. Naravno, o suštinskim stvarima ćemo govoriti kasnije.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Zahvaljujem, gospodine Šami.
Gospođa Donka Banović ima reč. Izvolite.

Donka Banović

Demokratska stranka Srbije - Vojislav Koštunica
Poštovana predsednice, poštovani ministre, poštovane kolege narodni poslanici, na Odboru za evropske integracije sam izdvojila mišljenje i želim da iskoristim ovih pet minuta koje mi Poslovnik daje ili predviđa da ukažem ne na sadržaj pojedinih predloženih rešenja – o nekim rešenjima koja su dobra i o nekim rešenjima za koje DSS smatra da su loša govorićemo i u raspravi u načelu – u ovih pet minuta želim da ukažem na drugi problem, tehnički, kada je ovaj zakon u pitanju. To je da on vrvi od dugih i nejasnih rečenica i stavova.
Usklađivanje je bilo neophodno sa mnogim zakonima i strategijama, o kojima je iscrpno govorio ministar, dakle, novi zakoni sa kojima je ovaj predlog zakona usklađivan je Zakon o zabrani diskriminacije, Predlog zakona o ravnopravnosti polova, usklađivan je sa Ustavom, sa Zakonom o visokom obrazovanju, sa Predlogom zakona o sprečavanju mobinga ili zlostavljanja na poslu i sa nekim drugim strategijama.
Razumem da je neophodno bilo izvršiti tu vrstu usklađivanja, međutim, ne razumem da se to usklađivanje sastoje u tome da vi uzimate gotove rečenice i delove rečenica i to sve lepite jedno na drugo. Rezultat tih akcija, odnosno operacija "copy-paste", to učenici i deca znaju šta je i mi koji koristimo kompjutere, to je, prosto, ređanje pojedinih elemenata.
Opet kažem, rezultat su vrlo nerazumljivi i nejasni stavovi i cele rečenice. Svaki zakon koji stigne od Vlade kao predlog i svaki zakon koji ova skupština izglasa, bilo da je dobar ili loš, ili da ima dobra ili loša rešenja, mora da bude jasan i precizan.
Navešću nekoliko primera. Već u članu 1, ovde nije u pitanju nejasnoća nego neobični stav. Kaže – termini izraženi u ovom zakonu, u gramatičkom muškom rodu, podrazumevaju prirodni muški i ženski rod lica na koja se odnose. Mislim da smo imali još jedan zakon u kome je bio ovakav stav.
Molim vas, da li ovo znači da se svi zakoni koji danas važe, čak i ovi zakoni koji su danas na dnevnom redu ove vanredne sednice, koji ne sadrže ovakav stav, ne odnose na prirodni muški i ženski rod, odnosno, drugim rečima, da li žene u Srbiji treba da smatraju da ti zakoni ne važe za njih, pošto su imenice u gramatičkom muškom rodu? To je neobično.
Onda, recimo, u članu 4, gde su nabrojani ciljevi obrazovanja i vaspitanja, kaže tačka 15) – Cilj vaspitanja i obrazovanja su: razvoj i poštovanje rasne, nacionalne, kulturne, jezičke, verske, rodne, polne i uzrasne ravnopravnosti, tolerancije, nediskriminacije i uvažavanje različitosti. Što bi rekli učenici i deca, ova tačka vrvi od "bisera".
Onda imate imenicu koja u srpskom jeziku uopšte ne postoji. Imenica "nediskriminacija" ne postoji. Ovo je prevod sa engleskog. Naravno, postoje imenice gde dodavanjem prefiksa "ne" vi dobijate imenicu suprotnog značenja. Recimo – rad i nerad. Ali, nediskriminacija ne postoji u srpskom.
Hoću i molim ministra, znam, ali, eto, recimo, radi prosvete i javnosti, da svima nama objasni šta znači poštovanje rodne i polne ravnopravnosti? Kako će u školama ljudi praviti razliku kada budu čitali ove ciljeve?
U članu 15. imate tačku 2), gde se kaže da su ishodi i standardi obrazovanja, između ostalog, i da se nauče da uče. Znači, deca, učenici i odrasli, da se nauče da uče i da koriste svoj um. Da li je moguće da su do sada prosvetni radnici učili decu kako da koriste tuđi um ili da ga ne koriste? Ili, ako se, recimo, dogodi da neki nastavnik ne poštuje ove opšte ishode i standarde, da će to biti zbog toga što on uči dete da koristi tuđi um, a ne da koristi svoj um.
(Predsednik: Vreme.)
Mi smo, između ostalog, na ove neke tačke podneli amandmane i mislim da ovde ima prostora da se barem ovi stavovi i tačke poprave.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Ko se javlja od onih koji su izdvojili mišljenje, molim vas? Gospođa Radica Jocić, izvolite.

Radica Jocić

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, na Odboru za evropske integracije izdvojila sam kao član ispred poslaničke grupe Srpske radikalne stranke mišljenje vezano za Predlog zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, jer sam želela da istaknem par stvari.
Što bi se reklo, na prvo pitanje zakon izgleda skoro savršeno, ali ako se ima u vidu stanje u našim školama u kojima treba da bude primenjen, tek se onda vidi koliko će biti teškoća u njegovoj primeni, naravno, ako bude usvojen u ovakvom obliku kako je predložila Vlada, jer u poslednje vreme imam utisak da predstavnici Vlade imaju ulogu samo da izdrže pet sati rasprave, bez obzira šta će se u raspravi čuti, da onda kao pokažu volju da razmotre amandmane, dok u danu za glasanje vladajuća većina ne završi posao i to je to.
Građani Srbije dobili su novi zakon. Međutim, Predlog zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja je veoma važan zakon, po kome će se školovati naredne generacije, po kojem će od dece u našim školama nastajati odrasli ljudi i prema ovom zakonu bi svi trebalo da imamo poseban odnos.
Drago mi je da se u Predlogu zakona posebna pažnja posvećuje tome da svi učenici, ''bez obzira na sopstvene materijalne uslove imaju pristup odgovarajućim nivoima obrazovanja i ustanovama'', mada mislim da smo mi, zahvaljujući opštem stanju u društvu, lošem materijalnom stanju većine naših porodica i opštoj besparici, sve dalje od toga da nam sva deca imaju iste šanse za školovanje.
Zahvaljujući mreži srednjih škola, po kojoj u malim sredinama postoji par smerova stručnih škola i eventualno gimnazija, mnoga naša deca prinuđena su da završavaju srednje škole za konobare, frizere, stolare, jer im ne rade ni otac ni majka, pa teško preživljavaju i u sopstvenom mestu, a o putovanju u veći grad na školovanje mogu samo da sanjaju.
Dobro je da u zakonu imaju svi iste šanse, ali Vlada mora da uradi još mnogo konkretnih stvari da bi te šanse mogle da se realizuju u praksi.
U Predlogu zakona radi razvoja, obezbeđivanja i unapređivanja kvaliteta obrazovanja i vaspitanja predviđeno je formiranje Nacionalno-prosvetnog saveta koji ima 44 člana, Saveta za stručno obrazovanje i obrazovanje odraslih sa 21 članom, zatim Zavoda za unapređenje obrazovanja i vaspitanja i za vrednovanje kvalitetnog obrazovanja i vaspitanja, koji će kao organizacione jedinice imati centre, i to više njih, pa onda stručne komisije itd.
Mislim da je ovo preglomazan aparat za obavljanje poslova koji su im propisani, jer smatram da su manja tela operativnija i efikasnija, a takođe njihov rad i mnogo manje košta državu. Taj novac može mnogo korisnije da se upotrebi, obzirom da i Ministarstvo raspolaže solidnim kapacitetima.
Kao jedan od razloga za donošenje ovog zakona navodi se i potreba njegovog usaglašavanja sa Zakonom o zabrani diskriminacije. Mislim da na članovima 44, 45. i 46. treba još raditi, da bi se još precizirale pojave koje mogu nastati u školama, mada nikad nije moguće sve predvideti.
Smatram da je detetu ili učeniku, iako je on, naravno, složićemo se svi, najvažniji faktor, u proteklom periodu bilo previše „dozvoljeno“, a da su nastavnici, to jest zaposleni bili, takoreći, mada možda je to malo grubo rečeno, nezaštićeni, pa su nam se zato u školama dešavale pojave da su pretučeni nastavnici od strane učenika i slično.
Sada u Predlogu zakona član 111. se odnosi na zaštitu prava učenika, dok takav člana za nastavnike nije predviđen.
Mislim da nam je stanje u osnovnim i srednjim školama, pre svih ovih komunikacijskih Gašinih seminara i radionica, što se discipline tiče bilo možda bolje, mada je na to uticalo mnogo faktora. Pošto proces nije moguće vratiti unazad, trebalo bi više pažnje posvetiti odgovornosti učenika.
Takođe, mislim da će ovim zakonom predviđeno finansiranje po učeniku, a ne po odeljenju, kako je to do sada bilo, doneti mnogo nevolja malim školama, ali o tome i još o nekim stvarima govoriće poslanici SRS u načelnoj raspravi i u raspravi u pojedinostima.
Pripremili smo određeni broj amandmana i na ovaj i na Predlog zakona o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima i pokušaćemo da oba ova predloga učinimo primenljivijim u praksi, jer koliko god da je zakon dobar, ako ne zaživi u praksi opet ga treba menjati.
...
Socijalistička partija Srbije

Slavica Đukić-Dejanović

Socijalistička partija Srbije - Jedinstvena Srbija | Predsedava
Gospodin Momir Marković ima reč.

Momir Marković

Srpska radikalna stranka
Dame i gospodo narodni poslanici, da nam je ministar predložio zakon o sistemu obrazovanja i vaspitanja po kome je on vaspitavan i obrazovan, naravno dopunjen svim naučnim, tehničkim i obrazovnim dostignućima u tom poprilično dugom periodu, smatram da SRS ne bi imala ovoliko amandmana i ne bi imala primedbe na taj sistem obrazovanja odnosno zakon o sistemu obrazovanja, jer je taj sistem obrazovanja i vaspitanja davao prvo fundament, jedno široko obrazovanje, i sa druge strane, golicao dečiju maštu i stvarao preduslove za nova saznanja i znanja i razvijao interesovanje za sve druge oblike. Bio je fundament za usvajanje svih drugih oblika vaspitanja, obrazovanja i veština.
Uostalom, naši gastarbajteri koji su po tom sistemu vaspitavani su za vrlo kratko vreme savladavali najsavremenije mašine i ispunjavali normu, a domicilni radnici koji su bili u tim fabrikama su morali da idu na tečajeve, kurseve da bi sa jedne operacije prešli na drugu. Naši radnici su bili izuzetno cenjeni. E, onda je krenulo eksperimentisanje.
Da vam kažem, gospodine ministre, ni vi ni ovi pre vas, ni ovi pre njih, nisu ni prvi ni originalni, jer je prvi tvorac ideje o uništavanju obrazovnog sistema u Srbiji, odnosno u tadašnjoj Jugoslaviji, Stipe Šuvar, koji je izmislio onu čuvenu školu usmerenog obrazovanja, gde su se školovali obućari za pravljenje gornjih delova obuće, pa ako bi mučenik hteo da otvori radnju, morao je da nađe onoga ko je školovan za pravljenje donjih delova obuće i onda da zajedno otvore radnju.
Onda je došao Gašo Knežević sa njegovim čuvenim radionicama – oslobodimo se stida itd, da vas ne podsećam na sve šta se u njegovo vreme ministrovanja dešavalo.
I suviše je kratko vreme da se kaže štošta o ovom zakonu i kolege iz SRS će obrazlažući amandmane i kritikujući ovaj zakon puno štošta reći, a ja ću samo da pomenem dva člana iz ovog zakona koji mi direktno bodu oči. To je član 82. koji se odnosi na završni ispit u osnovnom obrazovanju i vaspitanju i član 83. koji se odnosi na opštu maturu.
Da li, ministre, mislite da će dete koje završi osmogodišnju školu moći tog dana, kada polaže taj završni ispit, da li će moći ta ispitna komisija da utvrdi tačno stepen i nivo njegovog obrazovanja za tih osam godina?
Da li to dete neće biti pod stresom, pod tremom, a sigurno hoće? Da li će to dete tog dana biti bolesno? Da li će to troje profesora ili nastavnika, koji sede u toj komisiji, moći tog trenutka da ocene šta je to dete naučilo za osam godina?
Smatramo da je ocena za osmogodišnji rad daleko svrsishodnija i daleko bolje pokazuje kakvo je određeni učenik znanje stekao.
Druga primedba se odnosi na član 83. i na tzv. maturu. Malu maturu ponovo uvodite u škole, a odbačena je davnih godina, kada smo vi i ja bili u toj osnovnoj, ili u završnim razredima osnovne ili u prvim razredima srednje škole.
Član 83. uvodi opštu maturu za gimnaziju i kažete da opštu maturu mogu polagati, odnosno posebnim zakonom ćete regulisati to, ali opštu maturu mogu polagati i oni koji završe druge srednje škole.
SRS smatra da nijedan od ovih ispita nije potreban, jer takođe četiri godine postoji, a profesori su stručni, bez obzira što sada u srednjim školama se na profesore vrši atak od mnogih, pa čak i od učenika, u moje vreme i u vaše vreme, ministre, profesor je bio institucija, ali to ostavimo na stranu, to je za neku drugu priliku. Smatramo da ta komisija…
(Isključen mikrofon.)